Republika Hrvatska
Županijski sud u
Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: 19 Gž-900/19-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Macure, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) R. M., OIB: …, 2) Ž. M., OIB: …, 3) Đ. M., OIB: …, 4) Š. M., OIB: … i 5) L. K., svi iz
S. B., …, zastupanih po punomoćniku dr.sc. K.
Š., odvjetniku iz O. d. „K. Š. & P.“ d.o.o. iz
Z., …, protiv tuženika „H. u. z. o.“ iz Z.,
…, OIB: ….7, zastupanog po punomoćniku J. M.,
odvjetniku iz O. d. „M. & L.“ iz Z., …, uz
sudjelovanje umješača na strani tuženika „H. o. k.“ d.d. iz
Z., …, OIB: …, zastupanog po punomoćnici S. P.,
odvjetnici iz O. d. „O., P. & P.“ d.o.o. iz Z.,
…, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja, tuženika i umješača na strani tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1522/16-31 od 29. ožujka 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 13. svibnja 2021.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se odbijaju žalbe tuženika H. u. z. o. i
umješača na strani tuženika H. o. k. d.d. Z. kao
neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1522/16-31 od 29. ožujka 2019. u toč. I., II., III. i IV izreke.
II. Djelomično se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1522/16-31 od 29. ožujka 2019. u toč. VI. izreke, u odnosu na tužitelje pod 3) i 4), na način da se tužitelju pod 3) Đ. M. i tužiteljici pod 4)
Š. M. preko dosuđenih iznosa od po 66.300,00 kn dosuđuju i daljnji novčani iznosi od po 10.000,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 22. prosinca 2015., do isplate.
r i j e š i o j e
I. Djelomično se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1522/16-31 od 29. ožujka 2019. u toč. V., VII. i VIII. izreke (odluci o troškovima postupka koja se, po čl. 129. st. 5. Zakona o parničnom postupku smatra rješenjem) tako da ista sada glasi:
Dužan je tuženik ''H. u. z. o.'' Z. naknaditi tužitelju pod 1) R. M. i 2) Ž. M. parnični trošak u iznosu od po 18.145,00
kn svakome, a tužitelju pod 3) Đ. M. i 4) Š. M. trošak postupka od po 22.975,60 k, u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. ožujka 2019. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje H. n. b. prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima.
Odbija se zahtjev tuženika H. u. z. o. i umješača na strani tuženika za naknadom troškova postupka u odnosu na tužitelje pod 1), 2), 3) i 4).
II. Djelomično se ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1522/16-31 od 29. ožujka 2019. u toč. VI. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice pod 5) L. K. sa zahtjevom za isplatom iznosa od 76.800,00 kn, te u toč. VII. i VIII. izreke (odluci o parničnim troškovima) u dijelu koji se odnosi na tužiteljicu pod 5), i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1.Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku H. u. z. o. iz Z.,
…, OIB: …, da I. tužitelju R. M. iz S. B.,
…, OIB: …., isplati iznos od 67.300,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, time da kamata na iznos od 66.000,00 kn teče od 22. prosinca 2015. pa do isplate, a na iznos od 1.300,00 kn od 29. ožujka 2019. pa do isplate, kao i da mu isplati zakonsku zateznu kamatu na isplaćeni iznos glavnice od 154.000,00 kn za razdoblje od 22. prosinca 2015. do 11. travnja 2018., sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje H. n. b. prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku H. u. z. o. iz Z.,
, OIB: …, da II. tužiteljici Ž. M. iz S. B.,
, OIB: …, isplati iznos od 112.995,50 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, time da kamata na iznos od 75.000,00 teče od 22. prosinca 2015. pa do isplate, a na iznos od 37.995,50 kn od 29. ožujka 2019. pa do isplate, sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku H. u.z. o. iz Z.,
, OIB: …, da III. tužitelju Đ. M. iz S. B.,
, OIB: …, isplati iznos od 66.300,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, time da kamata na iznos od 65.000,00 kn teče od 22. prosinca 2015. pa do isplate, a na iznos od 1.300,00 kn od 29. ožujka 2019. pa do isplate, sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje H. n. b. prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o
obveznim odnosima, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku H. u. z. o. iz Z.,
, OIB: …, da IV. tužiteljici Š. M. iz S. B.,
, OIB: …, isplati iznos od 66.300,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, time da kamata na iznos od 65.000,00 kn teče od 22. prosinca 2015. pa do isplate, a na iznos od 1.300,00 kn od 29. ožujka 2019. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje H. n. b. prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim
odnosima, u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku da naknadi I., II., III. i IV. tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 72.579,79 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. ožujka 2019. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje H. n. b. prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.
VI. Odbija se I. tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 67.300,00 kn do utuženih 97.800,00 kn (za iznos od 30.500,00 kn), II. tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 112.995,50 kn do utuženih 117.495,50 kn (za iznos od 4.500,00 kn), III. tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 66.300,00 kn do utuženih 76.800,00 kn (za iznos od 10.500,00 kn), IV. tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 66.300,00 kn do utuženih 76.800,00 kn (za iznos od 10.500,00 kn), te V. tužiteljica s tužbenim zahtjevom u iznosu od 76.800,00 kn u cijelosti, a kao neosnovanim.
VII. Nalaže se I. II., III., IV. i V. tužiteljima da naknade tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 14.300,10 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. ožujka 2019. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje H. n. b. prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.
VIII. Nalaže se I. II., III., IV. i V. tužiteljima naknaditi umješaču troškove parničnog postupka u iznosu od 13.750,10 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. ožujka 2019. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje H. n. b.prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.“
2. Protiv citirane presude u toč. VI. izreke žalbu su izjavili tužitelji pod 3) Đ. M. i 4) Š. M. i to u dijelu u kojem su odbijeni sa zahtjevom za
naknadu neimovinske štete u iznosu od 10.000,00 kuna, razlike između dosuđenih 65.000,00 i zahtijevanih 75.000,00 kuna, kao i tužiteljica pod 5) L. K., zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Ističu da je sud prvog stupnja pravilno zaključio da oni (tužitelji pod 3) i 4.) imaju pravo na naknadu neimovinske štete zbog duševnih boli koju trpi zbog smrti unuke s kojom su bili u trajnijoj zajednici života, ali je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada im je dosuđen iznos u visini od 65.000,00 kuna, jer u svojoj odluci sud prvog stupnja ne daje nikakve razloge odstupanja od sudske prakse, pa pobijanu presudu u tom dijelu nije moguće ispitati jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Smatraju da naknada od 75.000,00 kuna ne može ni približno nadomjestiti bol koju trpe gubitkom unuke, pa smatraju da im treba dosuditi i daljnjih 10.000,00 kuna po toj osnovi. Glede tužiteljice pod 5) L. K. ističu da je pogrešan zaključak da između bake i unuke nije postojala trajnija zajednica života i da ne ispunjava uvjete iz čl. 1101. st. 1. Zakona o obveznim odnosima da joj se dosudi naknada štete. Sud prvog stupnja uopće nije utvrđivao okolnosti konkretnog slučaja i svoj zaključak o nepostojanju trajnije zajednice života između bake i unuke temelji na potvrdi Ministarstva unutarnjih poslova o prebivalištu, a zanemaruje iskaz tužiteljice pod 2) i svjedoka koji su naveli da baka unazad deset godina živi s njima u istom domaćinstvu i tek povremeno odlazi u mjesto prebivališta u S.. Tvrde da je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio dokaze i time počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. Zakona o parničnom postupku. Ukoliko je sud smatrao da iskazi svjedoka i tužiteljice pod 2. nisu podobni radi utvrđenja odlučne činjenice postojanja trajnije životne zajednice bake i unuke, nije ni trebao provoditi taj dokaz ili je postavljanjem pitanja trebao razjasniti spornu činjenicu zbog čega tužiteljica pod 5 nije odjavila svoje prebivalište s adrese u S.. Upravo su pravila o otvorenom pravosuđenju donesena kako bi se o svim činjeničnim pitanjima u sporu otvoreno raspravljalo u fazi prethodnog postupka i još na pripremnom ročištu predložili dokazi, ali je sud prvog stupnja odstupio od svoje dužnosti da otvoreno sa strankama raspravi o činjeničnog građi u postupku čime je povrijedio odredbu čl. 354. st. 1. u svezi čl. 288.a st. 2. Zakona o parničnom postupku. Predlaže žalbu uvažiti, pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, kao i odluku o troškovima postupka.
3. Protiv citirane presude (u toč. I., II., III., IV., V., VII. i VIII. izreke) žalbu je izjavio tuženik "H. u. z. o." iz svih žalbenih razloga. Tvrdi da pobijana
presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer u odnosu na dosuđene iznose presuda nema razloga, odnosno nejasni su i proturječni. Uvjet da bi tužitelj pod 3) i tužiteljica pod 4) Đ. i Š. M., kao djed i baka ostvarili naknadu štete s naslova duševnih boli zbog smrti unuke je postojanje trajnije zajednice života, koju okolnost tužitelji nisu dokazali, kao ni kvalitetu odnosa s pok. G. M..
Sama činjenica formalne prijave prebivališta ne dokazuje postojanje zajednice života, dok iz iskaza tužiteljice pod 2) i svjedoka S. M. ne proizlazi postojanje zajednice života s kvalitetom odnosa u skladu s odredbom čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima. Navod da djed i baka žive u kući koja je u istom dvorištu u kojem je živjela pok. unuka ne znači samo po sebi i zajednicu života. Tužitelji pod 3) i 4) Đ. i Š. M. nisu saslušani kao stranke, odustali su od saslušanja pa se o njihovom odnosu s unukom ne može ništa utvrditi, već samo pretpostaviti, što ne može biti temelj sudske odluke. Njihov odnos s pokojnom unukom ostao je nepoznanica, pa sud prvog stupnja nije imao osnova dosuditi im naknadu štete. Prigovara odluci o troškovima postupka, jer je pogrešno utvrđen omjer uspjeha stranaka u postupku. Svaki je od tužitelja u parnici obični, formalni suparničar jer svaki potražuje za sebe zaseban iznos naknade štete i tuženik je dužan parnični trošak naknaditi zasebno svakom od suparničara. Svi tužitelji kao obični suparničari ne potražuju jedinstveni iznos pa nema osnove dosuđivati im uvećanje troškova za zastupanje više osoba od 40%, jer svaki potražuje za sebe iznos koji je predmet njegovog tužbenog zahtjeva. Prvostupanjski je sud previdio činjenicu da je tužiteljica pod 5) L. K. odbijena sa zahtjevom u cijelosti pa bi uvećanje troškova postupka matematički trebalo iznositi 30, a ne 40%. Odluka o troškovima postupka suprotna je sudskoj praksi, jer je sve radnje u postupku prvostupanjski sud priznao tužiteljima prema zbroju njihovih zahtjeva iako je u konačnici dosudio im niži iznos koji nije uzet u obzir prilikom utvrđivanja razmjera uspjeha u postupku. Predlaže žalbu uvažiti, pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, odnosno istu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
4. Protiv iste prvostupanjske presude žalbu je izjavio i umješač "H. o. k." d.d. Z. u toč. III. IV. i V. izreke, te u dijelu u kojem nije
uspio sa zahtjevom za naknadom parničnog troška iz svih žalbenih razloga. Tvrdi da je sud prvog stupnja dosudio tužiteljima pod 3) i 4), baki i djedu pok. G. M.
naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe, svakome od po 65.000,00 kuna, te po 1.300,00 kuna imovinske štete, jer smatra da je postojala trajnija zajednica života budući je prema uvjerenju o prebivalištu razvidno da su živjeli u zajedničkom kućanstvu. Iz činjenica utvrđenih tijekom postupka ne proizlazi da bi ovi tužitelji imali pravo na naknadu štete koju su u postupku ostvarili otac i sestra pokojne, pa je pobijanom presudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, jer su izostali razlozi o odlučnim činjenicama. Ističe da je otpočetka osporavao pravni osnov jer da bi tužitelji pod 3) i 4) imali pravo na pravičnu novčanu naknadu sukladno odredbi čl. 1101. st. 2. Zakona o obveznim odnosima potrebno je da je između bake, djeda i unuke postojala trajnija zajednica života, što nije dokazano. Prvostupanjski sud u postupku nije saslušao tužitelje pod 3) i 4) na tu okolnost, a zaključak suda prvog stupnja glede zajednice života u suprotnosti je s iskazom svjedoka S. M. i tužiteljice pod 2) Ž.
M. koji su naveli da su roditelji pok. G. M.: tužitelj pod 1) R.
M. i pok. M. K. u cijelosti brinuli o njoj i pok. sestri, financijski i u svakom pogledu. Iz iskaza svjedoka ne proizlazi da bi se radilo o istom kućanstvu, jer svjedoci navode da se radi o dvije kuće u istom dvorištu. Prvostupanjski sud nije utvrdio u čemu se sastojala trajna zajednica života, jer činjenica da su imali prijavljeno prebivalište na istoj adresi ne ukazuje na to. Jedini dokaz na tu okolnost predložen od strane tužitelja bilo je njihovo saslušanje koje nije izvedeno jer nisu pristupili na ročište, iako uredno pozvani, a nisu ni predlagali da ih sud ponovno pozove i sasluša, pa je sud prvog stupnja taj dio tužbenog zahtjeva morao odbiti kao neosnovan. Slijedom toga, pogrešna je i odluka o parničnom trošku. Predlažu žalbu uvažiti, presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, odnosno ukinuti je i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
5. Na žalbe nije odgovoreno.
6. Žalbe tuženika H. u. z. o. i umješača na strani tuženika
H. o. k. d.d. nisu osnovane dok je žalba tužitelja pod 3) Đ.
M. i 4) Š. M. osnovana, kao i žalba tužiteljice pod 5) L. K..
7. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19), a na koju ukazuje žalba, jer je u obrazloženju presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa se ista može ispitati.
Nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. ZPP.
7.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP, jer je prvostupanjski sud u postupku izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju koje je, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, za koje se može provjeriti imaju li pravnu i činjeničnu osnovu.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja pod 1) do 5) radi isplate naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, zbog pretrpljenih duševnih boli zbog smrti bliske osobe te zahtjev za isplatom naknade imovinske štete: troškove crnine, karmina i vijenaca zbog smrti kćeri, sestre i unuke tužitelja, pok. G. M..
9. Iz spisa predmeta proizlazi slijedeće:
- da je 21. srpnja 2015. u štetnom događaju, prometnoj nezgodi, sudaru tri osobna vozila na autocesti A3 kod 93,45 km do koje je došlo sudjelovanjem osobnih vozila i to: osobnog vozila … CDI reg. oznake …, osobnog vozila …'' D reg. oznake … kojim je upravljala prednica tužitelja, sada
pok. M. K. i vozila marke ''…'' … reg. oznake … kojim je
upravljao osiguranik tuženika,
- prema nalazu i mišljenju vještaka za promet, vozila, plovila i strojarstvo N. E., dipl. ing. proizlazi da je prvo vozilo ''…'' kojim je upravljao A.
P. svojim prednjim desnim dijelom naletjelo na stražnji lijevi dio prikolice koju je vuklo vozilo prednice tužitelja, nakon čega je stražnji, lijevi dio zaustavljenog vozila prednice tužitelja M. K., svojim prednjim desnim dijelom naletjelo vozilo osiguranika tuženika, zbog čega je vozilo prednice tužitelja odbačeno naprijed i u desno te u rotaciji svojim prednjim desnim dijelom naletjelo na metalnu zaštitnu ogradu izvan desnog ruba kolnika (l.s. 350),
- da su u prometnoj nezgodi smrtno stradale G. M. kći tužitelja pod 1)
R. M., sestra tužiteljice pod 2) Ž. M., te unuka tužitelja pod 3) Đ. M., 4) Š. M. i 5) L. K. te je smrtno stradala i
supruga tužitelja pod 1) i majka tužiteljice pod 2) M. K.,
- da je u kaznenom postupku potvrđena optužnica protiv osiguranika umješača A. P. zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa - izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu te osiguranika tuženika Đ. C.
kao drugookrivljenika, zbog istog kaznenog djela,
- da među strankama u postupku nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija,
- da iz smrtnog lista G. M. proizlazi da je njezin otac R. M. i
majka M. K. te da su Đ. M., tužitelj pod 3) i 4) Š. M., djed i
baka pok. G. M.,
- da iz smrtnog lista za M. K. proizlazi da su njezini roditelji F. K. i L. K. (l.s. 27),
- da iz uvjerenja o prebivalištu PU Brodsko-Posavske od 4. ožujka 2016. proizlazi da su tužitelj pod 1), 2), 3) i 4) prijavljeni s prebivalištem na adresi: … (l.s. 28-31).
10. Prvostupanjski je sud imajući u vidu sudsku praksu ocijenio da bi pravična novčana naknada tužiteljima zbog smrti bliske osobe, sukladno odredbi čl. 1101. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) iznosila i to kako slijedi: za tužitelja pod 1) oca pok. G. M. u iznosu od 220.000,00 kuna; za tužiteljicu pod 2) sestru pok. G.
M. u iznosu od 75.000,00 kuna; te za tužitelje pod 3) i 4), djeda i baku pok. G. M. u iznosu od po 65.000,00 kuna. Zaključuje da pravična novčana naknada zbog smrti unuke pripada djedu i baki jer je između njih i pokojne unuke G. postojala trajnija zajednica života, jer su svi zajedno živjeli u istom kućanstvu na adresi …, u S. B.. Smatra da tužiteljici pod 2), starijoj
sestri pok. G. M., Ž. M. također pripada novčana naknada zbog
smrti sestre, jer osim što su živjele u zajednici s roditeljima, sestre su bile povezane, pogotovo što je pok. G. u trenutku smrti bila malodobna, u dobi od 15 godina.
11. Sud prvog stupnja, s obzirom na tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete - troškova crnine i vijenaca tužiteljima je, sukladno uobičajenim mjesnim prilikama i godišnjem dobu dosudio za troškove crnine iznos od po 1.000,00 kuna, a za troškove vijenaca iznos od po 300,00 kuna.
12. Sud prvog stupnja je odbio postavljeni tužbeni zahtjev u odnosu na tužiteljicu pod 5) u cijelosti jer je zaključio da ona ne ulazi u krug osoba koje imaju pravo na pravičnu novčanu naknadu predviđenu odredbom čl. 1101. st. 2. ZOO.
13. Odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.
14. Odredbom st. 2. istog članka Zakona propisano je da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.
15. Odredba čl. 1101. st. 1. ZOO propisuje da u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe, pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji).
16. Odredba čl. 2. istog članka ZOO propisuje da se takva naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života.
17. Prvostupanjski je sud i po ocjeni ovog suda drugog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1101. st. 1. ZOO kada je tužitelju pod 1) R. M. i 2) Ž. M. dosudio pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog smrti
bliske osobe, jer se radi o članovima uže obitelji pok. G. M., ocu i sestri, s kojima je živjela u obiteljskoj zajednici, s obzirom da je pokojna imala tek petnaest godina. Tužiteljica pod 2) Ž. M. starija je sestra pokojne G. i prema njezinom iskazu bile su jako povezane, što je životno i logično.
18. Prvostupanjski je sud isto tako, i po ocjeni ovog suda drugog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 1101. ZOO kada je tužitelju pod 3) Đ. M. i tužiteljici pod 4) Š. M., djedu i baki pok. G., dosudio novčanu naknadu
neimovinske štete zbog njezine smrti, jer su živjeli zajedno s pokojnom u istom kućanstvu u S. B., na adresi …, što proizlazi iz uvjerenja
o prebivalištu PU Brodsko-Posavske i to sve od njezinog rođenja. Prigovori tuženika i umješača glede postojanja trajnije zajednice života pok. G. i tužitelja pod 3) i 4) u cijelosti su neosnovane.
18. 1.Naime, trajnija se zajednica života bake i djeda s unučadi, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, ne svodi isključivo na zajedničko stanovanje, čemu prigovaraju tuženik i umješač na strani tuženika i tvrde da tužitelji pod 3) i 4), kao djed i baka pok. G. po ocu R., nisu živjeli u istom kućanstvu, već svatko u svom dvojnom objektu. Međutim, trajna zajednica života postoji i u situaciji kada ne žive u istom stanu ili kući, ali su u svakodnevnom životu upućeni jedni na druge i međusobno si pomažu, što je u konkretnome slučaj i o čemu su iskazivali svjedoci Ž. i S.
M. (l. s. 341). Takav je pravni stav, kojeg prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, izražen i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 673/06-2.
19. Postojanje duševnih boli zbog smrti bliske osobe pretpostavlja se, pa kako je Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete (koje je donio Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 29. studenog 2002. broj Su-1331-6/02, dalje: Orijentacijski kriteriji) bila propisana novčana naknada za pretrpljene duševne boli zbog smrti bliskog srodnika od 75.000,00 kuna, taj se iznos smatra primjerenim. Pri tome je, posebno zbog prigovora tuženika i umješača na strani tuženika glede visine dosuđenog iznosa pravične novčane naknade tužiteljima pod 3) i 4), za istaći i to da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem: Su-4-47/2020-5 zauzeto pravno shvaćanje o izmjeni Orijentacijskih kriterija na način da se već prihvaćeni iznosi naznačeni u kunama povećavaju za 50% i to i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05, pa dakle i u konkretnom slučaju.
20. Slijedom toga, osnovani su žalbeni navodi tužitelja pod 3) Đ. M. i 4)
Š. M. kojim prigovaraju visini dosuđene novčane naknade zbog smrti njihove unuke pokojne G. M. od po 65.000,00 kuna, jer je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 1101. st. 2. ZOO kada tim tužiteljima nije dosudio u cijelosti zatražene novčane iznose od po 75.000,00 kn, odnosno i daljnji zatraženi novčani iznos od po 10.000,00 kn.
21. Glede postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljice pod 5) L. K., u odnosu na koju je sud prvog stupnja odbio postavljeni tužbeni zahtjev za isplatu novčane naknade za duševne boli zbog smrti unuke G., za kazati je da su u postupku saslušane svjedokinje Ž. M. i S. M. ( l. s. 341) navele da je ona
baka pok. G. M. i da više od desetljeća živi u obiteljskoj zajednici svoje sada pok. kćeri M. K. i pok. unuke G., iako je njezina prijavljena adresa u
R. S.. Kraj činjenice da svjedoci tvrde da je postojala trajnija zajednica života tužiteljice pod 5) s pokojnom unukom G. te da je još u tužbi bilo predloženo saslušanje tužiteljice pod 5) L. K. na tu okolnost, koji dokazni prijedlog su tužitelji iznijeli i na pripremnom ročištu, a o njemu nije odlučeno, prvostupanjski je sud takvim postupanjem počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 288. a st. 2. ZPP, jer je u takvoj pravnoj situaciji bio dužan postavljanjem pitanja i na drugi svrsishodan način nastojati da tužitelji iznesu sve odlučne činjenice i daju sva razjašnjenja potrebna za utvrđenje činjeničnog stanja važnog za odluku. Kako to sud prvog stupnja nije učinio, prerano je zaključio da između tužiteljice pod 5) i pok. unuke G. nije postojala trajnija zajednica života, s obzirom na tvrdnju svjedoka da je L. K. stanovala u istoj kući u S. B. te da je u svakodnevnom životu, bila upućena na obitelj
svoje kćeri M. K..
21.1. Stoga je činjenično stanje glede postojanja trajnije zajednice života tužiteljice pod 5) L. K. i njezine unuke pok. G. M. ostalo nepotpuno
utvrđeno.
22. Slijedom iznesenog trebalo je po čl. 368. st. 1. ZPP djelomično odbiti žalbe tuženika i umješača na strani tuženika i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja u toč. I., II., III. i IV. izreke.
23. Isto je tako, djelomično trebalo uvažiti žalbu tužitelja pod 3) Đ. M. i 4)
Š. M. i preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu u toč. VI. izreke na način da se tužitelju pod 3) Đ. M. i tužiteljici pod 4) Š. M. dosuđuje
i daljnji novčani iznos od po 10.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 22. prosinca 2015., do isplate, po čl. 373. ZPP.
24. Odluku o troškovima postupka u toč. V., VII. i VIII. izreke trebalo je preinačiti po čl. 380. toč. 3. ZPP i odlučiti kao u toč. I. izreke rješenja ovog drugostupanjskog suda. Naime, prvostupanjski je sud u toč. V. izreke naložio tuženiku H. u.
z. o. Z. da tužiteljima pod 1), 2), 3) i 4) naknadi troškove parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 72.579,79 kn, razmjerno njihovu uspjehu u sporu (čl. 154. st. 2. ZPP) te da tuženiku i umješaču naknade troškove postupka.
25. Pravilno im je priznao sljedeće troškove postupka: sastava tužbe, sastava podnesaka od 12. srpnja 2016. i 28. rujna 2016. te pristupa na tri ročišta (8. veljače i 17. svibnja 2017. te 9. svibnja 2018.), od po 5.990,00 kn, sukladno vrijednosti predmeta spora od 599.695,50 kn. Isto im je tako priznao i trošak sastava podnesaka od 29. svibnja i 6. prosinca 2018. te pristup na ročište od 13. ožujka 2019. od po 5.000,00 kn, sukladno vrijednosti predmeta spora od 445.695,50 kn, na koji iznos je sukladno Tbr. 36. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa) priznato im 40% povišice za zastupanje više osoba, što uz porez na dodanu vrijednost od 25% iznosi sveukupno 89.145,00 kn. Prvostupanjski je sud razmjerno uspjehu u sporu tužitelja i to od 71,20% priznao im trošak od 62.579,79 kn, a uz plaćenu sudsku pristojbu na tužbu i presudu od po 5.000,00 kn priznao im je sveukupni iznos troškova od 72.579,79 kn.
26. Kako tužitelji pod 1) R. M. i 2) Ž. M. nisu izjavili žalbu
pripada im trošak parničnog postupka, sukladno odluci suda prvog stupnja od po 18.145,00 kn, a tužiteljima pod 3) Đ. M. i 4) Š. M. koji su u cijelosti uspjeli u sporu iznos od po 21.411,10 kn, a uz priznati trošak sastava žalbe od 1.564,50 kn, sveukupni trošak od po 22.975,60 kn, (čl. 154. st. 1. ZPP) dok im se u preostalom dijelu zahtjev za naknadom troškova postupka (sudske pristojbe na žalbu za koju u spisu nema dokaza da je plaćena) odbija kao neosnovan.
27. Presudu suda prvog stupnja u toč. VI. izreke, u dijelu u kojem je tužiteljica pod 5 ) L. K. odbijena za zahtjevom za isplatom zatraženog iznosa od 76.800,00 kn na ime pretrpljenih duševnih boli zbog smrti bliskog srodnika, trebalo je zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, po čl. 370. ZPP kao i u odluci o troškovima postupka u toč. VII. i VIII. izreke.
28. Prvostupanjski će sud u ponovljenom postupku utvrditi da li je postojala trajnija zajednica života tužiteljice pod 5) L. K. s obitelji pok. kćeri M. K.,
odnosno G. M. (kćeri i unuke tužiteljice pod 5), te potom odlučiti o
njezinom tužbenom zahtjevu i troškovima cijelog postupka.
29. U nepobijanom dijelu u toč. VI. izreke kojim je odbijen tužitelj pod 1) R. M. s dijelom svog zahtijeva preko dosuđenih 67.300,00 kn te tužiteljica pod 2) Ž. M. s dijelom tužbenog zahtijeva preko dosuđenih 112.995,50 kn, kao i
u nepobijanom dijelu u toč. VI. (za iznos od po 500,00 kn neimovinske štete za koju su odbijeni tužitelji pod 3) Đ. M. i 4) Š. M.), prvostupanjska
presuda ostaje neizmijenjena.
U Zadru, 13. svibnja 2021.
Predsjednica vijeća
Sanja Prosenica, v.r.
