REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 81 Pž-4139/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Veljak, predsjednika vijeća, Lidije Tomljenović, suca izvjestitelja te Mirne Maržić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik S. D., odvjetnica u Odvjetničkom društvu T. & P. d.o.o., Z., protiv tuženika W. T. d.o.o., S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik P. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. & partneri j.t.d., V., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2196/19-14 od 23. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2196/19-14 od 23. srpnja 2020. u točki II. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2196/19-14 od 23. srpnja 2020. u točkama I. i III. izreke i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 811.214,53 kn (osamstojedanaesttisućadvjestočetrnaest kuna i pedesettri lipe) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 80.000,00 kn (osamdesettisuća kuna) u roku od osam dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom poslovni broj P-2196/19-14 od 23. srpnja 2020. naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 811.214,53 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 799.953,47 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i zatezne kamate na iznos od 811.214,53 kn po stopi koja čini razliku između dosuđene stope koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i zahtijevane stope koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena (točka II. izreke), te je određeno da svaka stranka snositi svoje troškove parničnog postupka (točka III. izreke).

2. Takvu odluku prvostupanjski sud je donio na temelju odredbe čl. 1045. i 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) jer je nakon provedenog dokaznog postupka ocijenio da je tužitelj pretrpio štetu u vidu izmakle dobiti jer nije mogao ostvarivati najamninu gradilišne opreme na osnovi Ugovora o najmu pokretnina od 16. listopada 2019. kojeg je sklopio s društvom Z. T. d.o.o. Prvostupanjski sud je ocijenio da je tuženik imao pravnu osnovu posjedovanja gradilišne oprema za vrijeme trajanja privremenih mjera, pa za to vrijeme tužitelj ne može osnovano zahtijevati naknadu štete, dok za razdoblje kada je tuženik posjedovao gradilišnu opremu, a privremena mjera nije egzistirala, tužitelju je nastala šteta u vidu izmakle dobiti. Uz navedeno, prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik nije imao pravo zadržati gradilišnu opremu ni po osnovi odredaba Zakona o obveznim odnosima ni po odredbama Sporazuma o razrješenju međusobnih odnosa koje tuženiku daju isključivo pravo zahtijevati od tužitelja sklapanje ugovora o najmu po prethodno ugovorenim cijenama, ali ne i pravo zadržanja tih pokretnina u svojem posjedu.

3. Protiv te presude žalbu su podnijele obje stranke.

4. Tužitelj pobija točke II. i III. prvostupanjske presude zbog svih zakonom predviđenih razloga. Presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude proturječi sama sebi i razlozima presude, razlozi o odlučnim činjenicama su nejasni odnosno proturječni. Smatra da nepravomoćna rješenja o privremenim mjerama ne predstavljaju valjani pravni temelj posjedovanja tužiteljevih pokretnina te je posjedovanje pokretnina za vrijeme važenja privremenih mjera protupravno. Osim toga, ta rješenja su ukinuta i izgubila su pravni učinak i to ne samo za buduće razdoblje, već i za razdoblje kad su kao takva neosnovano donesena. Tuženik drži u posjedu pokretnine i koristi ih, te unatoč višestrukim pozivima za povrat, iste do današnjeg dana nije vratio već ih besplatno koristi. Tužitelj osporava i odluku o troškovima postupka sve smatrajući da je pobijana odluka nepravilna u točki II. izreke zbog čega je njemu trebalo dosuditi troškove u cijelosti. Predložio je preinačiti pobijanu odluku i tužbeni zahtjev prihvatiti u cijelosti, podredno ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

5. Tuženik je podnio žalbu protiv točke I. izreke iz svih žalbenih razloga. Smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Nejasno je na temelju kojih je dokaza, činjenica i zakonskih odredbi sud utvrdio da je tužitelju nastala šteta u dosuđenom iznosu. Smatra da ne postoje pretpostavke odgovornosti za štetu. Naime, tužitelj je Sporazumom preuzeo obvezu zaključiti Ugovor o najmu pokretnina tj. građevinske opreme s tuženikom i to po unaprijed utvrđenoj cijeni najma. Iako je tuženik pozivao tužitelja na sklapanje tog ugovora više puta, do zaključenja tog ugovora nije došlo. Tuženik nije poduzeo ni jednu protupravnu radnju koja bi išla u smjeru da tužitelju nastane šteta po osnovi izgubljene zarade u vezi najma predmetnih nekretnina, već upravo suprotno, pozivao ga je na sklapanje ugovora o najmu i ispostavu računa za taj najam. Sporni ugovor o najmu sklopljen je između povezanih društava, te je sud ocijenio da je ugovorena realna najamnina pri čemu sud nije utvrđivao koja je to realna najamnina. Istaknuo je da je taj ugovor o najmu fiktivan jer je zaključen isključivo iz razloga da se protiv tuženika pokreću parnice radi naknade štete. Predložio je preinačiti presudu u pobijanom dijelu na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz nalog da se tuženiku naknade cjelokupni troškovi parničnog postupka.

6. Tužitelj je podnio odgovor na tuženikovu žalbu u kojem se u cijelosti usprotivio tuženikovim žalbenim navodima, predložio je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu.

7. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.

8. Pobijana presuda ispitana je sukladno odredbama iz čl. 365. st. 1. i 2. („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete u iznosu od 1.611.168,00 kn i to izmakle koristi koja je nastala nemogućnošću naplaćivanja najamnine gradilišne opreme zbog oduzimanja posjeda te gradilišne opreme.

10. Iz podataka u spisu proizlaze sljedeće činjenice:

- tužitelj i tuženik su bili u ugovornom odnosu u pogledu izgradnje AB konstrukcije objekta W. B. i to tužitelj kao glavni izvođač, a tuženik naručitelj u koju svrhu je sklopljeno više ugovora, među kojima i Ugovor o građenju poslovne građevine s hotelom W. B. 11/15-T s Aneksima 55/15 i 156/15

- stranke su 7. ožujka 2019. sklopile Sporazum o razrješenju međusobnih odnosa broj 20819-T (dalje: Sporazum); (listovi 9.-22. spisa)

- tužitelj je dopisom od 1. listopada 2019. raskinuo sve ugovore i anekse koji su egzistirali među strankama u vezi objekta W. B., uključujući i Sporazum (list 23. spisa)

- odredbom čl. 12. st. 3. Sporazuma određeno je da u slučaju raskida Ugovora 2. po bilo kojoj osnovi ili ako ugovorne strane ne nastave suradnju na izgradnji građevine W. B. S. nakon dovršetka AB radova, ugovorne strane su suglasne da je izvođač dužan po pisanom pozivu, koji mu se mora dostaviti u roku od 15 dana od dana nastupa raskida Ugovora 2. ili nakon što izvođač izvrši sve preuzete obveze i radove iz Ugovora 2. sukladno upisu u građevinskom dnevniku, iznajmiti naručitelju svu potrebnu gradilišnu opremu koja se nalazi na gradilištu i to kranove, teretne liftove, uredske kontejnere i strojeve koji su navedeni po cijeni iz Cjenika koji čini Prilog 2. predmetnom Sporazumu, a nakon izvršene primopredaje izvršenih radova uz plaćanje najma mjesečno unaprijed za idući

mjesec

- 16. listopada 2019. tužitelj je s društvom Z. T. d.o.o., Z. sklopio Ugovor o najmu pokretnina (predmetne gradilišne opreme) na vrijeme od godinu dana, odnosno do 15. listopada 2020.

- tuženik je putem e-maila pozvao tužitelja na sklapanje ugovora o najmu prema odredbi čl. 12. st. 3. Sporazuma; pisani dopis je poslan tužitelju na adresu sjedišta 17. listopada 2019. (listovi 84.-86. spisa)

- pokretnine, odnosno predmetna gradilišna oprema nalaze se u posjedu tuženika (tuženik je ishodio privremene mjere na temelju kojih je zadržao posjed te gradilišne opreme; postupak osiguranja je započet 9. listopada 2019.).

11. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka tvrdio da mu je nastala šteta u vidu izmakle koristi jer nije mogao ostvarivati najamninu s osnove sklopljenog Ugovora o najmu od 16. listopada 2019. s društvom Z. T. d.o.o. s obzirom na to da gradilišna oprema koja je predmet tog Ugovora o najmu je, nakon raskida svih ugovora i Sporazuma među parničnim strankama, i nadalje bila u posjedu tuženika.

12. Tuženik je osporavao štetu i njenu visinu tvrdeći da je prema Sporazumu tužitelj bio dužan sklopiti ugovor o najmu te opreme s tuženikom za unaprijed ugovorenu cijenu. S tim u vezi tuženik je istaknuo da je 9. listopada 2019., dakle, prije isteka 15-dnevnog roka za slanje pisanog poziva tužitelju u vezi sklapanja ugovora o najmu, pokrenuo postupak osiguranja izdavanjem privremene mjere radi zadržavanja posjeda pokretnina.

13. S obzirom na takve tvrdnje stranaka kao i sam predmet spora u ovome predmetu, sporno je jesu li ostvarene sve pretpostavke odgovornosti za štetu na strani tuženika, a time i pripada li tužitelju pravo na utuženi iznos.

14. U smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Prema odredbi čl. 1045. st. 1. i 2. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok se predmnijeva obična nepažnja.

15. Prema tome, odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice, s tim da sve te pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjenje.

16. Prvostupanjski sud je djelomično odbio tužbeni zahtjev i to za razdoblje kada su na snazi bile privremene mjere koje su tuženiku davale pravo na posjed gradilišne opreme, dok je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen, za razdoblje kada nisu bile na snazi privremene mjere, smatrajući da tuženik nije mogao zadržati pokretnine ni prema Sporazumu, ni prema odredbama Zakona o obveznim odnosima koje reguliraju institut zadržanja jer je u tom razdoblju posjedovanje tužiteljevih pokretnina bilo protupravno.

17. Radi razjašnjenja spornih činjenica u ovome postupku potrebno je poći od odredaba Sporazuma i to prije svega od odredbe čl. 12. st. 3. Sporazuma kojom su stranke definirale posljedice raskida svih ugovora i Sporazuma koje su prethodno sklopile. Naime, stranke su bile ovlaštene ugovoriti posljedice raskida budući da u tom dijelu odredbe Zakona o obveznim odnosima nisu kogentnog značenja, pa stoga stranke mogu ugovoriti međusobna prava i obveze za slučaj raskida ugovora i drukčije nego li je to regulirano odredbama Zakona o obveznim odnosima. Tako su u konkretnom slučaju stranke ugovorile da u slučaju raskida Ugovora 2. po bilo kojoj osnovi ili ako ugovorne strane ne nastave suradnju na izgradnji građevine W. B. S. nakon dovršetka AB radova, ugovorne strane suglasne su da je izvođač dužan po pisanom pozivu, koji mu se mora dostaviti u roku od 15 dana od dana nastupa raskida Ugovora 2. ili nakon što izvođač izvrši sve preuzete obveze i radove iz Ugovora 2. sukladno upisu u građevinskom dnevniku, iznajmiti naručitelju svu potrebnu gradilišnu opremu koja se nalazi na gradilištu i to kranove, teretne liftove, uredske kontejnere i strojeve koji su navedeni po cijeni iz Cjenika koji čini Prilog 2. predmetnom Sporazumu, a nakon izvršene primopredaje izvršenih radova uz plaćanje najma mjesečno unaprijed za idući mjesec.

18. Slijedom navedenog, a budući da su nesporno raskinuti svi ugovori i Sporazum među stranama, to je tužitelj bio dužan, po prethodnom pravovremenom pisanom pozivu tuženika, zaključiti s tuženikom ugovor o najmu gradilišne opreme koja se nalazila na gradilištu tuženika i bila je potrebna za daljnje radove, a sve prema unaprijed određenim cijena prema Cjeniku koji čini prilog Sporazuma. Nesporno je da su svi ugovori i Sporazum raskinuti 1. listopada 2019., te da je zadnji dan roka za stavljanje poziva na sklapanje ugovora o najmu bio 16. listopada 2019., kojeg dana je tuženik uputio tužitelju pisani dopis putem e-maila i pozvao ga na sklapanje ugovora o najmu kako je to bilo predviđeno samim Sporazumom. Također, nesporno je da je tuženik pokrenuo postupak pred Općinskim sudom u Splitu radi izdavanja privremene mjere upravljene na zadržavanje posjeda gradilišne opreme te da je tužitelj 15. listopada 2019. pristupio na ročište određeno povodom prijedloga za određivanjem privremene mjere. Drugim riječima, tužitelju je nesumnjivo bilo poznato da je tuženik pravovremeno inicirao postupak sklapanja ugovora o najmu gradilišne opreme, te je unatoč tome, 16. listopada 2019., dakle, zadnjeg dana roka za slanje poziva na sklapanje ugovora o najmu što je tuženik učinio putem e-maila, sklopio ugovor o najmu gradilišne opreme s trećom osobom – društvom Z. T. d.o.o.

19. Slijedom navedenog, tužiteljeva obveza je bila sklapanje ugovora o najmu gradilišne opreme s tuženikom, sve prema odredbi čl. 12. st. 3. Sporazuma, a što je tužitelj onemogućio na način da nije prema pozivu tuženika pristupio sklapanju ugovora s njim, već je prije isteka roka od 15 dana za slanje poziva na sklapanje ugovora o najmu s tuženikom, zaključio ugovor o najmu s trećom osobom. Pri tome se napominje, suprotno tvrdnji tužitelja, a kako to pravilno tumači i prvostupanjski sud, da slanje poziva na sklapanje ugovora putem e-maila predstavlja oblik pisane komunikacije.

20. Ocjena je ovog suda stoga da na strani tuženika nema protupravne štetne radnje jer je tuženik opravdano očekivao sklapanje ugovora o najmu gradilišne opreme uslijed čega je tu opremu zadržao na gradilištu jer mu je bila potrebna za daljnje radove, a prema Sporazumu tužiteljeva obveza je bila sklopiti ugovor o najmu te opreme upravo s njim. S obzirom da su tako stranke prethodno ugovorile Sporazumom, te da je Sporazumu priložen Cjenik koji definira visinu najamnine, koju je tužitelj dobrovoljno prihvatio potpisivanjem Sporazuma, to je tuženik opravdano očekivao sklapanje ugovora o najmu gradilišne opreme pri čemu bi tužitelj ostvarivao najamninu minimalno u iznosu kojeg je ugovorio s društvom Z. T. d.o.o. Pri tome je potrebno navesti da tuženik nema valjani pravni temelj posjedovanja predmetne gradilišne opreme (osim za vrijeme važenja privremenih mjera) jer ugovor o najmu nije sklopljen. Međutim, to ne znači da je time automatski prouzročena štetu tužitelju. U slučaju da je tužitelj postupio prema odredbi čl. 12. st. 3. Sporazuma i po pozivu tuženika sklopio s njime ugovor o najmu gradilišne opreme, ostvarivao bi najamninu što je bila svrha i Ugovora o najmu od 16. listopada 2019. kojeg je tužitelj sklopio s društvom Z. T. d.o.o., Z.. Kako to tužitelj nije učinio, time je ustvari tužitelj postupio suprotno onome što je ugovorio s tuženikom te je svojim radnjama sam sebi prouzročio štetu. Stoga, u konkretnom slučaju izostaje element protupravnosti odnosno nema protupravne štetne radnje jer je tuženik postupao u dobroj vjeri i zahtijevao od tužitelja ponašanje sukladno ugovorenim posljedicama raskida.

21. U pogledu tužiteljevih tvrdnji da nisu bile ispunjenje pretpostavke za sklapanje ugovora o najmu s tuženikom sukladno odredbi čl. 12. Sporazuma, ističe se da je tužitelj u tom pogledu samo iznio tvrdnje, ali nije u prilog tih tvrdnji ponudio nikakve dokaze, a što je bio dužan učiniti sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a.

22. U pogledu privremenih mjera koje su egzistirale do njihovog ukidanja u žalbenom postupku, i ponovno određivane, napominje se da o tome još uvijek ne postoji pravomoćna odluka o privremenoj mjeri, a u svakom slučaju ne/opravdanost privremenih mjera koje su određene treba prosuđivati u smislu odredbe čl. 354. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12), što nije predmet ovog parničnog postupka.

23. Prema tome, pravilnom primjenom materijalnog prava na utvrđene bitne činjenice proizlazi da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti, jer tužitelj nije dokazao da mu je protupravnom radnjom tuženika nastala šteta.

24. Prema odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a kad sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek, odlučit će o troškovima cijelog postupka. Tuženik je u ovom sporu u konačnici uspio u cijelosti, pa mu je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj dužan nadoknaditi parnične troškove.

25. Na temelju tuženikovog određenog zahtjeva (čl. 164. st. 1. i 2. ZPP- a), tuženik ima pravo na naknadu troškova na ime nagrade za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 16.000,00 kn prema Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), za sastav podneska od 27. svibnja 2020. u iznosu od 16.000,00 kn prema Tbr. 8/1, za zastupanje na ročištu održanom 1. srpnja 2020. u iznosu od 16.000,00 kn prema Tbr. 9/1, te za sastav prigovora na prijedlog za izdavanje privremene mjere u iznosu od 16.000,00 kn prema Tbr. 11/1, sve skupa uvećano za PDV – iznos od 16.000,00 kn. Prema tome, parnični troškovi koje je tužitelj dužan naknaditi tuženiku iznose ukupno 80.000,00 kn.

26. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a tužiteljeva žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana odluka potvrđena u točki II. izreke. Na temelju odredbe čl. 373.a ZPP-a tuženikova žalba je uvažena i pobijana odluka preinačena u točki I. izreke na način da je odbijen tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 811.214,53 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

27. Odluka o troškovima parničnog postupa temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a.

Zagreb, 13. svibnja 2021.

Predsjednik vijeća

Marina Veljak v.r.