REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. 42 P-3749/19-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Davorki Ćurko Nasić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice K. D. R., OIB: …, iz Z., koju zastupa punomoćnica P. S., odvjetnica u Z., protiv tuženika R. A. d.d., OIB: …, Z., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz o. d. u Z. Š. i p. d.o.o., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 1. travnja 2021. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 13. svibnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku R. A. d.d isplatiti tužiteljici K. D.

R. iznos od 6.746,50 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 39,43 kn od 30. studenog 2007. do isplate,

- 39,23 kn od 28. prosinca 2007. do isplate,

- 39,94 kn od 30. siječnja 2008. do isplate,

- 40,33 kn od 1. ožujka 2008. do isplate,

- 41,00 kn od 8. svibnja 2008. do isplate,

- 39,99 kn od 24. svibnja 2008. do isplate,

- 63,02 kn od 30. svibnja 2008. do isplate,

- 63,80 kn od 1. srpnja 2008. do isplate,

- 62,66 kn od 31. srpnja 2008. do isplate,

- 62,71 kn od 28. kolovoza 2008. do isplate,

- 63,39 kn od 26. rujna 2008. do isplate,

- 68,55 kn od 4. studenog 2008. do isplate,

- 65,10 kn od 4. prosinca 2008. do isplate,

- 69,49 kn od 31. prosinca 2008. do

isplate,

- 70,17 kn od 5. veljače 2009. do isplate,

- 70,47 kn od 10. ožujka 2009. do isplate,

- 96,01 kn od 7. travnja 2009. do isplate, -

96,23 kn od 5. svibnja 2009. do isplate,

- 94,46 kn od 3. lipnja 2009. do isplate,

- 93,15 kn od 2. srpnja 2009. do isplate,

- 93,50 kn od 1. kolovoza 2009. do isplate,

- 94,19 kn od 4. rujna 2009. do isplate,

- 94,13 kn od 6. listopada 2009. do isplate,

- 93,43 kn od 3. studenog 2009. do isplate,

- 94,74 kn od 4. prosinca 2009. do isplate,

- 95,78 kn od 1. siječnja 2010. do isplate,

- 97,27 kn od 2. veljače 2010. do isplate,

- 96,93 kn od 3. ožujka 2010. do isplate,

- 98,95 kn od 2. travnja 2010. do isplate,

- 98,57 kn od 4. svibnja 2010. do isplate,

- 99,32 kn od 3. lipnja 2010. do isplate,

- 105,78 kn od 7. srpnja 2010. do isplate,

- 104,45 kn od 1. kolovoza 2010. do isplate,

- 108,52 kn od 3. rujna 2010. do isplate,

- 107,12 kn od 5. listopada 2010. do isplate,

- 104,85 kn od 9. studenog 2010. do isplate,

- 109,62 kn od 8. prosinca 2010. do isplate,

- 115,69 kn od 19. siječnja 2011. do isplate,

- 111,40 kn od 1. veljače 2011. do isplate,

- 112,90 kn od 2. ožujka 2011. do isplate,

- 110,99 kn od 5. travnja 2011. do isplate,

- 111,33 kn od 10. svibnja 2011. do isplate,

- 119,47 kn od 2. lipnja 2011. do isplate,

- 120,26 kn od 5. srpnja 2011. do isplate,

- 120,28 kn od 9. kolovoza 2011. do isplate,

- 116,98 kn od 3. rujna 2011. do isplate,

- 113,36 kn od 4. listopada 2011. do isplate,

- 95,72 kn od 1. studenog 2011. do isplate,

- 95,49 kn od 3. prosinca 2011. do isplate,

- 96,95 kn od 5. siječnja 2012. do isplate,

- 98,22 kn od 2. veljače 2012. do isplate,

- 98,39 kn od 5. travnja 2012. do isplate,

- 97,51 kn od 8. svibnja 2012. do isplate,

- 98,11 kn od 1. lipnja 2012. do isplate,

- 98,52 kn od 4. srpnja 2012. do isplate,

- 97,83 kn od 27. srpnja 2012. do isplate,

- 98,01 kn od 31. kolovoza 2012. do isplate,

- 97,50 kn od 2. listopada 2012. do isplate,

- 96,39 kn od 6. studenog 2012. do isplate,

- 97,57 kn od 1. prosinca 2012. do isplate,

- 98,14 kn od 4. siječnja 2013. do isplate,

- 97,74 kn od 4. siječnja 2013. do isplate,

- 95,51 kn od 2. veljače 2013. do isplate,

- 97,40 kn od 2. ožujka 2013. do isplate,

- 97,57 kn od 5. travnja 2013. do isplate,

- 96,83 kn od 6. svibnja 2013. do isplate,

- 94,51 kn od 4. lipnja 2013. do isplate,

- 94,45 kn od 20. kolovoza 2013. do isplate,

- 95,02 kn od 20. kolovoza 2013. do isplate,

- 95,93 kn od 5. rujna 2013. do isplate,

- 97,19 kn od 1. listopada 2013. do isplate,

- 96,54 kn od 1. studenog 2013. do isplate,

- 97,00 kn od 3. prosinca 2013. do isplate,

- 97,52 kn od 3. siječnja 2014. do isplate, sve po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. prosinca 2007. određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku R. A. d.d isplatiti tužiteljici K. D.

R. iznos od 19.683,67 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 64,92 kn od 4. studenog 2008. do isplate,

- 85,85 kn od 31. prosinca 2008. do isplate,

- 100,93 kn od 5. veljače 2009. do isplate,

- 107,75 kn od 10. ožujka 2009. do isplate, -

88,97 kn od 7. travnja 2009. do isplate, -

92,55 kn od 5. svibnja 2009. do isplate,

- 63,83 kn od 3. lipnja 2009. do isplate,

- 42,69 kn od 2. srpnja 2009. do isplate,

- 48,31 kn od 1. kolovoza 2009. do isplate,

- 59,46 kn od 4. rujna 2009. do isplate,

- 58,49 kn od 6. listopada 2009. do isplate,

- 47,22 kn od 3. studenog 2009. do isplate,

- 68,36 kn od 4. prosinca 2009. do isplate,

- 85,32 kn od 1. siječnja 2010. do isplate,

- 109,43 kn od 2. veljače 2010. do isplate,

- 103,90 kn od 3. ožujka 2010. do isplate,

- 136,63 kn od 2. travnja 2010. do isplate,

- 130,42 kn od 4. svibnja 2010. do isplate,

- 142,52 kn od 3. lipnja 2010. do isplate,

- 247,25 kn od 7. srpnja 2010. do isplate,

- 225,69 kn od 1. kolovoza 2010. do isplate,

- 291,56 kn od 3. rujna 2010. do isplate,

- 268,80 kn od 5. listopada 2010. do isplate,

- 232,20 kn od 9. studenog 2010. do isplate,

- 309,43 kn od 8. prosinca 2010. do isplate,

- 407,69 kn od 19. siječnja 2011. do isplate,

- 338,11 kn od 1. veljače 2011. do isplate,

- 362,51 kn od 2. ožujka 2011. do isplate,

- 331,48 kn od 5. travnja 2011. do isplate,

- 337,05 kn od 10. svibnja 2011. do isplate,

- 468,77 kn od 2. lipnja 2011. do isplate,

- 481,60 kn od 5. srpnja 2011. do isplate,

- 591,65 kn od 9. kolovoza 2011. do isplate,

- 535,12 kn od 3. rujna 2011. do isplate,

- 473,24 kn od 4. listopada 2011. do isplate,

- 466,60 kn od 1. studenog 2011. do isplate,

- 461,83 kn od 3. prosinca 2011. do isplate,

- 491,35 kn od 5. siječnja 2012. do isplate,

- 517,08 kn od 2. veljače 2012. do isplate, -

520,53 kn od 5. travnja 2012. do isplate, -

502,73 kn od 8. svibnja 2012. do isplate, -

514,75 kn od 1. lipnja 2012. do isplate,

- 522,97 kn od 4. srpnja 2012. do isplate,

- 509,14 kn od 27. srpnja 2012. do isplate,

- 512,78 kn od 31. kolovoza 2012. do isplate, -

502,40 kn od 2. listopada 2012. do isplate, -

479,99 kn od 6. studenog 2012. do isplate,

- 503,88 kn od 1. prosinca 2012. do isplate,

- 515,35 kn od 4. siječnja 2013. do isplate, -

507,31 kn od 4. siječnja 2013. do isplate,

- 462,24 kn od 2. veljače 2013. do isplate, -

500,53 kn od 2. ožujka 2013. do isplate, -

503,88 kn od 5. travnja 2013. do isplate, -

488,87 kn od 6. svibnja 2013. do isplate, -

442,19 kn od 4. lipnja 2013. do isplate,

- 441,00 kn od 20. kolovoza 2013. do isplate, -

452,47 kn od 20. kolovoza 2013. do isplate, -

470,85 kn od 5. rujna 2013. do isplate,

- 496,31 kn od 1. listopada 2013. do isplate, -

483,17 kn od 1. studenog 2013. do isplate, -

492,47 kn od 3. prosinca 2013. do isplate,

- 503,02 kn od 3. siječnja 2014. do isplate, sve po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. srpnja 2015. određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku R. A. d.d. naknaditi tužiteljici K.

D. R. parnični trošak u iznosu od 10.744,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 13. svibnja 2021. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je s tuženikom 16. studenog 2006. sklopila Ugovor o kreditu broj …, kojim joj je tuženik odobrio kredit u iznosu od 21.981,69 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju na dan korištenja kredita, a na rok otplate od 84 mjeseca. Navodi da je u predmetnom Ugovoru, u točkama 2. i 7., ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana za valutu švicarski franak, bez jasnih parametara po kojima bi tužiteljica mogla biti obaviještena i imati saznanja o konkretnim stopama i tečaju koji će se primjenjivati, kako mjesečni anuiteti budu dospijevali, niti je na iste mogla utjecati ili pregovarati s tuženikom, pa su tako i kamatna stopa i tečaj za vrijeme trajanja ugovornog odnosa više puta mijenjani na štetu tužiteljice. Navodi da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je djelomice potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13 od 11. lipnja 2014., utvrđeno da je, između ostalih, ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima nepoštene i ništetne odredbe o potrošačkom kreditiranju tako da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora, tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) i to u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., i to čl. 81., 82. i 90. tog zakona, od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. U navedenom dijelu je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-575/16 od 3. listopada 2017. U navedenom postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pravomoćno je utvrđeno i da je ništetna ugovorna odredba iz ugovora o kreditu koje je tuženik u istom razdoblju sklapao, a kojom je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF, slijedom čega je tužiteljica, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražila da joj tuženik vrati stečeno bez osnove temeljem navedenih ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, odnosno preplaćeni iznos po svakoj od ove dvije osnove i to po osnovi preplaćenih kamata iznos od 6.746,50 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedini iznos od prvog sljedećeg dana nakon dana plaćanja pojedinog anuiteta i to u razdoblju od 30. studenog 2007. do 3. siječnja 2014., pa do isplate, te po osnovi preplate zbog promjene tečaja CHF iznos od 19.683,67 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedini iznos od prvog sljedećeg dana nakon dana plaćanja pojedinog anuiteta u razdoblju od 4. studenog 2008. do 3. siječnja 2014., pa do isplate, sve uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor zastare potraživanja, jer smatra da je protekao trogodišnji zastarni rok iz čl. 226. Zakona o obveznim odnosima, koji teče od dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog iznosa. Podredno je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva iz razloga što tužiteljica nije predložila niti jedan dokaz na okolnost da bi sporne odredbe ugovora o kreditu bile ništetne, već svoje potraživanje temelji na presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 te presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13 i Pž-6632/17, kao i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14, koje odluke su donesene u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava koju je podnio H. s. U. z. z. p. "P.",

međutim, tuženik smatra da ovaj sud nije vezan utvrđenjima suda iz tih presuda, jer Zakon o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije uopće poznavao takvu vrstu tužbe, niti je davao pravo potrošačima da pozivima na utvrđenja iz kolektivnog spora pokreću parnice. Osim toga, tužiteljica u ovom postupku ne traži naknadu štete, već povrat stečenog bez osnove, a odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, obvezuje ostale sudove jedino u postupku koji pokrene potrošač radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tuženik, nadalje, navodi da odredba o valutnoj klauzuli u CHF iz predmetnog ugovora nije ništetna, jer se radilo o jasnim, lako razumljivim i lako uočljivim odredbama ugovora, pa stoga nije dopušteno ocjenjivati poštenost tih odredbi, kako to proizlazi iz dosadašnje prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske te Suda Europske unije. Navodi i da je valutna klauzula dopuštena u ugovorima o kreditu te da je potrošačima bio jasan i razumljiv njen sadržaj i posljedice, a osim toga, predmetni ugovor o kreditu je bio i solemniziran, odnosno strankama rastumačen kod javnog bilježnika. Osporava navode tužiteljice da joj ne bi bile pružene dostatne i jasne informacije i obavijesti o rizicima vezanim za sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, jer je tuženik prije i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora poduzeo sve mjere koje su bile u njegovoj mogućnosti kako bi informirao potrošače o rizicima sklapanja takvog ugovora, a i guverneri HNB su u više navrata u javnim istupima upozoravali javnost na rizike vezane za ugovaranje takvih kredita. Stoga smatra da nije postupao nepošteno i da se slijedom toga ne radi o nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi, a isto se odnosi i na odredbu o promjenjivosti kamatne stope, za koju isto tako tvrdi da nisu kumulativno ispunjeni uvjeti za njenu ništetnost tj. da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da bi bila nejasna, teško razumljiva ili teško uočljiva te da bi, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Naime, tuženik tvrdi da se i o toj odredbi pojedinačno pregovaralo, te da je tužiteljica bila upoznata s načinom određivanja kamatne stope i na temelju toga je donijela odluku da je za nju takva kamatna stopa prihvatljiva, kao i da je i ta odredba bila jasna, lako uočljiva i razumljiva. Tuženik smatra i da nisu ispunjene pretpostavke za primjenu instituta za stjecanja bez osnove, na koji se poziva tužiteljica, jer tužiteljica nije dokazala zašto bi se trebalo smatrati da nema pravne osnove ili da je ona otpala za dio iznosa plaćenog od strane tužiteljice u ispunjenju obveze iz predmetnog ugovora o kreditu. Osporio je i visinu tužbenog zahtjeva te zatraženi tijek zateznih kamata, te je predložio odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu od 16. studenog 2006., potvrdu (solemnizaciju) privatne isprave, otplatnu tablicu, dopise, bilten HNB, zahtjev za dostavom podataka o prosječnim kamatnim stopama banaka na kunske kredite s valutnom klauzulom u CHF od 2006. do 2013., kamatne stope banaka na kunske kredite s valutnom klauzulom, te je izveden dokaz vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za financije, računovodstvo i poreze P. B. iz C. z.

f. v. d.o.o.

4. Ocjenjujući u postupku izvedene dokaze, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Među strankama nije sporno, a isto i proizlazi iz sadržaja Ugovora o kreditu od 16. studenog 2006., tj. da su isti sklopili tužiteljica, kao korisnica kredita, i tuženik, kao kreditor, te da je temeljem istog ugovora tužiteljici stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 21.981,69 CHF i to po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, s ugovorenom kamatnom stopom od 5,50% godišnje, koja stopa je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, odnosno nije sporno da je istim ugovorom ugovorena obveza uz primjenu valutne klauzule vezane uz valutu CHF, te promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom tuženika. Iz istog Ugovora proizlazi i da je ugovoren rok otplate od 84 mjeseca te otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati istog, s tim da anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Proizlazi i da je ugovor sklopljen s namjenom kupnje novog vozila marke Opel.

6. Među strankama nije sporno niti da je, sukladno čl. 502.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), vođen sudski postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača - korisnika kredita protiv više banaka, koji postupak je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i u kojem je dana 4. srpnja 2013. sud donio presudu poslovni broj P-1401/2012, kojom je utvrđeno da je tuženik (kao 4. tuženik u tom postupku) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica uz valutu CHF (švicarski franak), te je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 dalje: ZZP/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007., pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

7. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., a Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu broj Revt-249/14- 2 kojom je odbijena, između ostalih, i revizija tuženika protiv navedene presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

8. Glede povrede kolektivnih interesa i prava potrošača vezano za ugovorenu valutnu klauzulu kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, za istaknuti je da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva, te je Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom i rješenjem broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva.

9. Međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U- III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev usmjeren na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu, nakon čega je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača vezano za ugovorenu valutnu klauzulu u CHF, te je potom Visoki trgovački sud Republike Hrvatske 14. lipnja 2018. donio presudu posl. br. Pž-6632/17 kojom je odbijena u tom dijelu, između ostalih, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013.

10. Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom posl. br. Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

11. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ovog postupka), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te je odlučeno i da je u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, kao i neizvjesnost iznosa glavnice kredita kojeg je potrošač kao dužnik imao obvezu vratiti banci. Neosnovano smatra tuženik da se utvrđenja iz navedene parnice ne mogu primijeniti u ovom sporu, jer da tužitelj potražuje isplatu po osnovi stečenog bez osnove, a ne naknadu štete. Ovo stoga što pravilnim tumačenjem odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, kao i odredbe članka 502.c. ZPP-a, proizlazi da se ne radi o samo naknadi štete već i o isplati koja se može potraživati u posebnim parnicama s pozivanjem na pravno utvrđenje iz presude u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava.

12. Sukladno članku 502.c ZPP i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača, ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je u ugovorima o kreditu, sklopljenim od strane tuženika, kao kreditora u razdoblju kada je sklopljen i predmetni ugovor ništetna odredba o promjenjivoj stopi redovne kamate jednostranom odlukom tuženika i odredba o valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF. Stoga nije bilo potrebno izvoditi dokaze na okolnost ništetnosti navedenih odredbi, neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, slijedom čega je sud odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem tužiteljice, na okolnost postupanja tuženika prilikom sklapanja ugovora o kreditu, jer je navedeni dokaz s obzirom na izneseno, nepotreban. Drugačije postupanje bi bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, osim što bi bilo i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP i Zakona o zaštiti potrošača (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

13. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, korisnika kredita utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prave tih potrošača koristeći u ugovorima o kreditu, u razdoblju kada je sklopljen i predmetni ugovor, nepoštene ugovorne odredbe o kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke te o valutnoj klauzulu kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, proizlazi da su odredbe predmetnog ugovora, kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF te promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom tuženika, ništetne te se kao takve ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi, odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO), dužan je vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim. Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatog prema početnoj stopi za redovnu kamatu. Također ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.

14. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo vještačenje po vještakinji financijske struke P. B. iz C. z. f. v. d.o.o., koja je u nalazu i mišljenju navela da je ugovoreni iznos kredita 21.981,69 CHF prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita te da se kamatna stopa u razdoblju otplate kredita mijenjala od početne 5,50% godišnje, preko 6,45% godišnje, zatim 7,05% godišnje, pa 7,75% godišnje, zatim 7,50% godišnje i u zadnjem razdoblju 6,75% godišnje. Utvrdila je i da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze tj. 31. siječnja 2007. do dana dospijeća posljednjeg anuiteta tj. 31. prosinca 2013., koja bi proizlazila iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita u odnosu na početnu kamatnu stopu, iznosi ukupno 6.746,50 kn, dok razlika obveza od dana dospijeća prve obveze do dana dospijeća posljednjeg anuiteta, koja proizlazi iz razlike tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća pojedinog anuiteta) i tečaja za istu valutu važećeg na dan isplate kredita, uzimajući u obzir i rast i pad tečaja (radi se o iznosu od 1.121,72 kn koji je manje plaćen zbog nižeg tečaja u pojedinom razdoblju), iznosi ukupno 19.683,67 kn, odnosno da preplata ukupno iznosi 26.430,17 kn.

15. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok tuženik prigovara tomu što je vještakinja uzela za izračun preplate početnu kamatnu stopu, jer smatra da je trebalo uzeti kamatnu stopu koju su vjerovnici redovito naplaćivali u sličnim ugovornim odnosima, odnosno razumnu kamatnu stopu, u kojem smislu je predložio i da se nalaz i mišljenje vještaka dopuni. Međutim, vještakinja je izradila nalaz sukladno zadatku vještačenja danom od strane suda, pri čemu je za ukazati tuženiku da se ništetna ugovorna odredba ne može nadomještati primjenom kamatne stope koja je primijenjena u sličnim ugovorima, već se u slučaju ništetnosti može primijeniti jedino početna kamatna stopa koja je ugovorena u samom ugovoru, s obzirom da su sve daljnje izmjene do kojih je došlo jednostranim odlukama tuženika ništetne. Kako tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun te nakon donošenja odluke suda o odbijanju prijedloga za dopunu nalaza i mišljenja vještaka izračunom razlike obračunatih iznosa zbog promjene kamatne stope primjenom kamatne stope koju su vjerovnici naplaćivali u sličnim ugovornim odnosima, odnosno razumne kamatne stope, nije dalje prigovarao nalazu, sud nije pozivao vještaka radi usmenog obrazloženja nalaza, jer bi se to protivilo načelu ekonomičnosti postupka.

16. Sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da je dan nepristrano i obrazloženo te sukladno pravilima struke, kao i zadatku vještačenja, a prigovori koje je iznio tuženik su pravne prirode.

17. Za dodati je da je vještakinja s pravom uzela u obzir ne samo razdoblja u kojima se radilo o preplati zbog povećanog početnog tečaja, odnosno kamatne stope, već i razdoblja kada je tečaj bio niži od početnog te je utvrdila preplatu kao zbroj više i manje plaćenih iznosa po osnovi promjene tečaja. Naime, tužiteljica ne može istodobno ostvariti korist ako je u pojedinom razdoblju zbog ništetne odredbe bila manja kamatna stopa od početno ugovorene, odnosno niži tečaj od početnog, već je taj iznos potrebno uračunati i tek se oduzimanjem istog od iznosa preplate u razdobljima u kojima je kamatna stopa, odnosno tečaj bio viši od početno ugovorenog, dolazi do iznosa stečenog bez osnove na strani tuženika tj. preplate, odnosno koristi koju je ostvario tuženik na temelju ništetnih odredbi ugovora.

18. Kako je tužiteljica konačno postavljajući tužbeni zahtjev isti uskladila s utvrđenjima vještaka i zatražila po osnovi preplate po osnovi promjene kamatne stope iznos od 6.746,50 kn te po osnovi preplate zbog promjene tečaja CHF iznos od 19.683,67 kn, isti iznosi su joj i dosuđeni primjenom odredbe čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO).

19. Neosnovan je prigovor zastare, jer je podnošenjem tužbe u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a koji postupak je pokrenut podnošenjem tužbe 4. travnja 2012., došlo do prekida zastare u smislu članka 388. ZOO, s tim da potraživanje tužitelja, kao zahtjev za povrat stečenog bez osnove zbog ništetnih ugovornih odredbi, zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina, a sukladno članku 371. ZOO, te s tim da u slučaju prekida zastarnog roka, isti počinje ponovno teći iznova (čl. 392. st.1. i 3. ZOO), te da se vrijeme proteklo prije prekida ne računa u zakonom određeni rok za zastaru, pri čemu je za istaknuti i da su svi utvrđeni iznosi preplate plaćeni u razdoblju kraćem od 5 godina prije pokretanja spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, kako u dijelu preplate zbog promjene kamatne stope (najstarije potraživanje je dospjelo 30. studenog 2007.), tako i u dijelu preplate koja se odnosi na preplaćeni tečaj CHF (najstarije potraživanje je dospjelo 4. studenog 2008.).

20. Nadalje, u odnosu na dio potraživanja koji se odnosi na preplatu zbog promijenjene kamatne stope, došlo je do prekida zastare 4. travnja 2012. te je ista ponovno počela teći ispočetka 14. lipnja 2014. (zbog toga što je 13. lipnja 2014. donesena pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem promjenjive kamatne stope, a koja odluka obvezuje sud u ovom sporu), dok u odnosu na preplaćeni tečaj CHF zastara iznova počinje teći 14. lipnja 2018. (zbog toga što je 14. lipnja 2018. donesena pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača u dijelu ugovaranje valutne klauzule kojom je glavnica vezana uz valutu CHF). Tužiteljica je tužbu podnijela 10. lipnja 2019. iz čega slijedi da prigovor zastare nije osnovan, jer za utuženo potraživanje po obje osnove ( preplata zbog promjene tečaja i preplata zbog promjene kamatne stope) do dana podnošenja tužbe nije protekao petogodišnji zastarni rok.

21. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće na pojedini ukupni mjesečni iznos preplate po osnovi promjene tečaja u razdoblju od 30. studenog 2007. do 3. siječnja 2014., odnosno u razdoblju od 4. studenog 2008. do 3. siječnja 2014. za iznose preplate zbog promjene tečaja, tekuće, kako je to i zatraženo, od prvog sljedećeg dana nakon dana plaćanja pojedinog iznosa do dana isplate, s tim da je dan plaćanja i pojedini mjesečni iznos preplate po svakoj od osnova zasebno razvidan iz nalaza i mišljenja vještakinje. Pravo na zatezne kamate tekuće od dana plaćanja pojedinog iznosa temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO, a s obzirom da je tuženik bio nesavjestan, jer je znao, odnosno morao znati da su sporne odredbe predmetnog ugovora protivne prisilnim propisima, imajući u vidu način njihovog ugovaranja (izostanak mogućnosti pregovaranja od strane potrošača o pojedinačnim odredbama) i moguće posljedice (znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja).

22. Slijedom navedenog, tužiteljici su dosuđene zatezne kamate tekuće na pojedini iznos od dana plaćanja istog pa do isplate (pobliže navedeno pod točkom I i II izreke).

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP, a isti su odmjereni primjenom čl. 155. ZPP, kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 25/13, 93/14 i 73/17).

24. Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to trošak sastava tužbe po Tbr. 7 toč. 1. (100 bodova), sastav podnesaka od 17.01.2020., 30.9.2020. i 8.2.2021., sve po Tbr. 8. toč. 1. (3x100 bodova), trošak zastupanja na ročištima od 9.11.2020. i 1.4.2021., oba po Tbr. 9. toč. 1. (2x100 bodova), trošak PDV-a u iznosu od 1.500,00 kn, trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn, kao i pristojbe na tužbu u iznosu od 634,00 kn i presudu u iznosu od 610,00 kn.

25. Slijedom navedenog, dosuđena joj je naknada parničnog troška u ukupnom iznosu od 10.744,00 kn i to sa zateznim kamatama, sukladno čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 93/14 i 73/17), tekućim od dana donošenja presude pa do isplate.

26. Odluka o visini kamatne stope temelji se na čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine br. 153/04) te na čl. 29. st. 2. ZOO. U Zagrebu 13. svibnja 2021.

Sutkinja:

Davorka Ćurko Nasić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka presude, a koja se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

Rj.

- presuda nepravomoćna -

vidi upisnik "P"

- kal 30 dana

Broj zapisa: eb2fa-da641

Kontrolni broj: 04075-cf476-f9639

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=DAVORKA ĆURKO NASIĆ, L=ZAGREB, O=OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU,

C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski građanski sud u Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.