REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 3/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UŽ iz [adresa], nasljednika pok. BŽ iz [adresa], protiv tuženika Credo banka d.d. u stečaju, Split, Kralja Zvonimira 14/X, kojeg zastupa punomoćnica Tea Žunić, odvjetnica u Rijeci, radi brisanja zemljišnoknjižnog upisa, odlučujući o reviziji tužitelja i RŽ iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dušan Drača, odvjetnik u Rijeci protiv presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-5802/06-2 od 27. svibnja 2009. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čabru poslovni broj P-25/06-59 od 26. srpnja 2006. i odbačena žalba RŽ kao nedopuštena te o reviziji RŽ protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-5801/06-2 od 27. svibnja 2009. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Čabru poslovni broj P-25/06-52 od 20. lipnja 2006., u sjednici održanoj 12. svibnja 2021.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 5802/06-2 od 27. svibnja 2009. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Čabru poslovni broj P-25/06-59 od 26. srpnja 2006. u dijelu pod toč. II. izreke (odluke o glavnoj stvari) odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

I. Revizija RŽ protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-5802/06-2 od 27. svibnja 2009. kojim je odbačena žalba RŽ kao nedopuštena odbija se kao neosnovana.

II. Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 5802/06-2 od 27. svibnja 2009. u dijelu kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čabru poslovni broj P-25/06-59 od 26. srpnja 2006. pod toč. III. izreke (pogrešno navedeno toč. II. izreke) u odluci o troškovima postupka odbacuje se kao nedopuštena.

III. Revizija RŽ protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-5802/06-2 od 27. svibnja 2009. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Čabru poslovni broj P-25/06-59 od 26. srpnja 2006. u dijelu pod toč. II. izreke (odluke o glavnoj stvari) i odluci o troškovima postupka te protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-5801/06-2 od 27. svibnja 2009. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Čabru poslovni broj P-25/06-52 od 20. lipnja 2006.,odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke utvrđeno je da RŽ iz [adresa], nije imao ovlaštenja tužitelja da ih zastupa u predmetu poslovni broj I-170/96 i I-192/96 koji su se vodili kod Općinskog suda u Delnicama, pa se poduzete radnje imenovanog u navedenim predmetima, glede zastupanja, zaključenja sporazuma o zasnivanju založnog prava u korist tuženika na nekretninama i to k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za iznos od 370.000,00 kuna (slovima: tristosedamdesettisućakuna) u roku od 91 dana (do 16. kolovoza 1996. godine) uvećan za kamate od 25% godišnje kao i eventualne troškove sukladno rješenju Općinskog suda u Delnicama poslovni broj I-170/96 od 24. svibnja 1996. te za iznos od 900.000,00 kuna (slovima: devetstotisućakuna) uvećan za kamate i troškove sukladno rješenju Općinskog suda u Delnicama poslovni broj I-192/96, kao i odricanja od prava na žalbu u navedenim predmetima imaju smatrati ništave i bez pravnog učinka za tužitelje. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja kojim se nalaže brisanje zemljišno-knjižnog stanja nastalog na osnovi poduzetih radnji RŽ u predmetima poslovni broj I-170/96 od 24. svibnja 1996. i br. I-193/96 od 25. lipnja 1996. i uspostava zemljišnoknjižnog stanja u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u pogledu k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i sjenokoša i k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište, kakvo je bilo prije poduzetih radnji RŽ u navedenim predmetima koji su se vodili kod Općinskog suda u Delnicama, tako da se briše upisano založno pravo na navedenim nekretninama u korist tuženika, a radi osiguranja njegove tražbine koje ima prema R-B d.o.o. Tršće, Makov Hrib b.b., u ukupnom iznosu od 1.270.000,00 kuna (slovima: jedan milijundvjestosedamdesettisućakuna) s pripadajućim kamatama i troškovima kao i da tužiteljima naknadi parnične troškove spora u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Točkom III. (pogrešno navedeno toč. II.) izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

2.1. Drugostupanjskim rješenjem odbačena je žalba RŽ kao nedopuštena.

2.2. Prvostupanjskim rješenjem od 20. lipnja 2006. odbijeno je sudjelovanje RŽ kao umješača na strani tužitelja te je određeno da do pravomoćnosti rješenja kojim se odbija sudjelovanje umješača, umješač može sudjelovati u postupku i njegove se parnične radnje ne mogu isključiti.

2.3. Drugostupanjskim rješenjem od 27. svibnja 2009. odbijena je žalba RŽ kao neosnovana i potvrđeno rješenje suda prvog stupnja.

3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda i u dijelu odluke o troškovima postupka reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u kojoj je predložio da ovaj sud prihvati reviziju tužitelja na način da preinači presudu prvostupanjskog suda i prihvati zahtjev tužitelja uz naknadu parničnih troškova i troškova sastava revizije.

3.1. Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijena žalba tužitelja i potvrđena presuda prvostupanjskog suda i u dijelu odluke o troškovima postupka RŽ je podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u kojoj se pridružio revizijskim navodima koje je tužitelj iznio u podnesenoj reviziji te je predložio da ovaj sud prihvati reviziju tužitelja, dok je protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je odbačena žalba RŽ kao nedopuštena te protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda kojim je odbijeno sudjelovanje RŽ kao umješača na strani tužitelja, RŽ podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te je predložio da ovaj sud dozvoli sudjelovanje umješača u postupku na strani tužitelja uz naknadu troškova postupka i troškova sastava revizije.

4. Odgovori na revizije nisu podneseni.

5. Revizija tužitelja je djelomično neosnovana i djelomično nedopuštena, dok je revizija RŽ djelomično neosnovana i djelomično nedopuštena.

U odnosu na reviziju tužitelja protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev

5.1. Ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP) sukladno odredbi čl. 392.a ZPP u svezi s čl. 52. st. 4. i čl. 53. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 84/08 - dalje: ZID ZPP/08) i to stoga što je odluka suda drugog stupnja donesena nakon stupanja na snagu ZID ZPP.

5.2. U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti bi tužitelj na takvo što ukazivao u reviziji.

5.3. Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, izreka presude nije nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima presude te presuda ne sadržava nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, tako da nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tužitelj. Stoga nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

5.4. Tužitelji AŽ i BŽ (prednici sadašnjeg tužitelja) u tužbi i tijekom postupka naveli su da njihovu bračnu stečevinu čine nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i sjenokoša i k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje su samo formalno upisane kao samovlasništvo AŽ te da je tuženik u zemljišnim knjigama na navedenim nekretninama u predmetima broj I-170/96 i I-192/96 ishodio uknjižbu prava zaloga radi osiguranja novčanih tražbina tuženika. U navedenim predmetima da je kao punomoćnik založne dužnice AŽ naveden RŽ kojeg AŽ nikada nije ovlastila zastupanje te kako RŽ nije imao potrebno ovlaštenje za zastupanje u navedenim predmetima, to predlažu da sud donese odluku kojom će se utvrditi da RŽ nije imao ovlaštenje za zastupanje tužitelja te da su poduzete radnje u navedenim predmetima bez pravnog učinka za tužitelje te kojim će se naložiti brisanje knjižnog stanja nastalog upisanom založnog prava na predmetnim nekretninama te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

5.5. Nižestupanjski sudovi polazeći od utvrđenja da je pok. AŽ na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] upisanima u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] bila upisana kao zemljišnoknjižna vlasnica, da je uknjižba založnog prava na navedenim nekretninama u korist Credo banke d.d. Split izvršena na temelju rješenja suda prvog stupnja poslovni broj Z-139/96 i Z-141/96 od 16. lipnja 1997. te da ju je u tim postupcima zastupao RŽ u korištenju INO kredita na hipoteku, da su rješenja poslovni broj I-170/96 i I-192/96 dostavljena zemljišnoknjižnom odjelu radi provedbe kao i da je tuženik Credo banka d.d. upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik danom 21. prosinca 2000. na temelju rješenja poslovni broj Z-32/00 i rješenja o dosudi poslovni broj Ovr-78/99 od 20. siječnja 2000., ocjenjuju da predmetna punomoć za zastupanje od strane PŽ izdana RŽ nema propisanu formu te je takav sporazum u dijelu osiguranja zasnivanja založnog prava na nekretnini PŽ ništav u smislu odredbe čl. 91. st. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO) obzirom da nije navedeno tko su potpisnici ugovora, odnosno sporazuma, koji je iznos kredita i na kojim nekretninama se dozvoljava uknjižba hipoteke. Stoga su nižestupanjski sudovi prihvatili zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na utvrđenje da RŽ nije imao ovlaštenje tužitelja da ih zastupa u navedenim predmetima zbog čega se poduzete radnje imenovanog glede zastupanja, zaključenja sporazuma o zasnivanju založnog prava u korist tuženika na predmetnim nekretninama radi osiguranja navedenih tražbina imaju smatrati ništavima i bez pravnog učinka u odnosu na tužitelje.

5.6. Zahtjev tužitelja kojim se nalaže brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi poduzetih radnji RŽ u predmetima broj I-170/96 od 24. svibnja 1996. i I-192/96 od 25. lipnja 1996. i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se na predmetnim nekretninama briše upisano založno pravo u korist tuženika, sudovi ocjenjuju neosnovanim obzirom da je tuženik sporne nekretnine na kojima je bilo zasnovano založno pravo kupio u ovršnom postupku te ih je stekao u vlasništvo na temelju sudske odluke dosudom u ovršnom postupku zbog čega je u smislu odredbe čl. 101. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 - dalje: OZ) hipoteka, obzirom na činjenicu da je tuženik kupio predmetne nekretnine u ovršnom postupku, kao knjižno pravo čije se brisanje traži, prestala temeljem samog zakona u postupku prodaje zbog čega tužitelj nema pravnog interesa tražiti brisanje uknjižbe založnog prava. U odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije upisa založnog prava sudovi ocjenjuju da stjecanje prava vlasništva dosudom uživa najveći stupanj zaštite, pa niti ukidanje, odnosno preinaka rješenja o ovrsi, nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine u smislu odredbe čl. 102. OZ-a ne utječu na pravo vlasništva kupca, zbog čega i u tom dijelu odbijaju zahtjev tužitelja.

5.7. Suprotno navodima tužitelja nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

5.8. Polazeći od utvrđenja da je tuženik sporne nekretnine stekao u vlasništvo na način da ih je kupio na dražbi u ovršnom postupku te da je hipoteka, kao knjižno pravo čije brisanje tužitelji zahtjevom traže, prestala temeljem zakona u postupku prodaje, pravilno su, i prema ocjeni ovog suda, nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su zahtjev tužitelja usmjeren na brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi poduzetih radnji RŽ i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se briše založno pravo upisano na predmetnim nekretninama, ocijenili neosnovanim i kao takvog odbili.

5.9. Naime, prema odredbi čl. 101. st. 1. OZ-a u rješenju o dosudi sud će odrediti da će se nekretnina predati kupcu pošto položi kupovninu i nakon što to rješenje postane pravomoćno. Prema st. 2. istog čl. nakon što kupac položi kupovninu i rješenje o dosudi postane pravomoćno, sud će zaključkom odrediti da se nekretnina preda kupca i da se u zemljišnu knjigu upiše u njegovu korist pravo vlasništva. Tim zaključkom sud će odrediti brisanje onih prava za koja je rješenjem o dosudi određeno da će se brisati iz zemljišne knjige. Kako su prema naprijed navedenom sudovi pravilno ocijenili da su ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 101. OZ-a jer je nekretnina tuženiku kao kupcu predana temeljem valjane sudske odluke (pravomoćnog rješenja o dosudi i zaključka), znači temeljem valjane pravne osnove i tuženik je upisan u zemljišne knjige kao vlasnik, to su nižestupanjski sudovi na utvrđeno činjenično stanje odbijanjem tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na brisanje založnog prava upisanog na predmetnim nekretninama i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja pravilno primijenili materijalno pravo, zbog čega je ukazuje neosnovanim revizijski razlog revidenta o pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

6. Iz navedenih razloga, a jer nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja u dijelu odluke o glavnoj stvari zbog čega je odlučeno kao pod toč. I. izreke presude.

7. U odnosu na reviziju tužitelja protiv odluke o troškovima postupka valja navesti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

7.1. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

7.2. Na osnovu izloženog, valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu zbog čega je odlučeno kao pod toč. II. izreke rješenja.

U odnosu na reviziju RŽ protiv rješenja drugostupanjskog suda u dijelu kojim je odbačena žalba RŽ kao nedopuštena

8. Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP stranke mogu izjaviti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382). Revizija je uvijek dopuštena protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim se podnesena žalba odbacuje odnosno kojim se potvrđuje rješenje prvostupanjskog suda o odbacivanju revizije (čl. 400. st. 2. ZPP).

8.1. Naime, prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stanke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP.

8.2. Budući da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude u ovom postupku prelazi iznos od 100.000,00 kuna, to je dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

8.3. Suprotno navodima iznesenim u reviziji u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijano rješenje sadrži jasne, neproturječne i nedvosmislene razloge zbog čega ne postoje razlozi koji bi onemogućavali ispitivanje njegove pravilnosti i zakonitosti. Stoga u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP obzirom da je žalbu protiv prvostupanjske presude podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe u smislu odredbe čl. 358. st. 3. ZPP zbog čega je pravilno drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je podnesenu žalbu odbacio kao nedopuštenu.

8.4. Iz navedenih razloga, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP u vezi s čl. 399. ZPP i čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP odbiti reviziju RŽ i odlučiti kao pod toč. I. izreke rješenja.

U odnosu na reviziju RŽ protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na tužitelja

8.5. Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP nepravodobnu, nepotpunu i nedopuštenu (čl. 386.) reviziju odbacit će rješenjem sudac izvjestitelj revizijskog suda, ako to u granicama svojih ovlaštenja nije učinio prvostupanjski sud.

8.6. Obzirom na to da je reviziju protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda podnio RŽ koji nije stranka u postupku, niti je umješač, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odbaciti njegovu reviziju kao nedopuštenu zbog čega je odlučeno kao pod toč. III. izreke rješenja.

U odnosu na reviziju RŽ protiv rješenja drugostupanjskog suda u dijelu kojim je potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda kojim je odbijeno sudjelovanje RŽ kao umješača na strani tužitelja

9. Budući da je drugostupanjskim rješenjem potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen prijedlog za sudjelovanje RŽ kao umješača na strani tužitelja, proizlazi da je riječ o rješenju kojim se postupak pravomoćno ne završava pa protiv takvog rješenja u smislu odredbe čl. 400. st. 1. ZPP nije dopušteno podnijeti redovnu reviziju na temelju čl. 382. st. 1. ZPP, a niti izvanrednu reviziju na temelju čl. 382. st. 2. ZPP.

9.1. Iz navedenih razloga, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP odlučiti kao pod toč. III. izreke rješenja.

Zagreb, 12. svibnja 2021.

Predsjednica vijeća:

Ljiljana Hrastinski Jurčec