Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split, Ex. Vojarna Sv.

Križ, Dračevac

Pn-480/2017

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja R. d.o.o. V., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik V.

V., odvjetniku u V., protiv tuženika pod 1 L. d. V., V., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u S., OIB: …, radi naknade

štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. ožujka 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, zamjenika punomoćnika tuženika pod 1 E. B., odvjetničkog vježbenika i generalne punomoćnice tuženika pod 2 N.

T., na ročištu radi objave, dana 12. svibnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika pod 1 koji glasi:

"Nalaže se tuženiku pod 1 L. d. V., isplatiti tužitelju R. d.o.o.

V., iznos od 20.446,21 kn sa zateznom kamatom koja teče od 3. veljače 2017. do isplate po stopi koju propisuje članak 29. Zakona o obveznim odnosima za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana."

II Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika pod 2 H. c. d.o.o. Z..

III Nalaže se tuženiku pod 1 u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 16.647,80 kn, sa zateznom kamatom koja teče od donošenja ove presude do isplate po stopi koju propisuje članak 29. Zakona o obveznim odnosima za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Dana 10. listopada 2017. tužitelj je ustao protiv tuženika tužbom radi naknade imovinske štete u iznosu od 20.446,21 kn s pripadajućom kamatom od 3. veljače 2017.

Navodi kako je 13. studenoga 2016. oko 19,00 sati na otoku V., predio P. P.-

D. P., na državnoj cesti V.-K. oznake D-117, došlo do sraza vozila u vlasništvu tužitelja marke Renault Master, reg. oznake… , kojim je upravljao

B. K. iz S., s divljom svinjom, odnosno veprom, koji je

iznenada istrčao na cestu i zaletio se u vozilo. Nadalje navodi kako je ovom prilikom oštećeno označeno vozilo te ga je tužitelj popravio o svom trošku, tako da je nastala materijalna šteta u ukupnom iznosu od 20.446,21 kn, od čega na ime popravka vozila dana 18. siječnja 2017. iznos od 19.821,12 kn, a na ime usluge prijevoza vozila u svrhu popravka na relaciji V.-S., u iznosu od 625,00 kn. Dodaje kako je objektivna odgovornost na strani tuženika pod 1, kao lovoovlaštenika lovišta uz predmetnu državnu cestu, dok tuženik pod 2 za štetu odgovara po načelu krivnje, temeljem Zakona o cestama, jer upravlja državnom cestom na kojoj se zbio štetni događaj, a u vrijeme nastanka štetnog događaja ova cesta nije bila označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

2. Dana 12. lipnja 2018. zaprimljen je odgovor tuženika pod 1 kojim osporava osnovu tužbe i visinu tužbenog zahtjeva navodeći kako tužitelj nije dokazao da bi štetni događaj nastao na način kako to tvrdi, uz dodatak kako u ovom slučaju nema mjesta primjeni odredaba Zakona o lovstvu, budući se nezgoda u svakom slučaju dogodila izvan granica lovišta.

3. Dana 19. lipnja 2018. zaprimljen je odgovor tuženika pod 2 koji također osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, ističući kako bi u ovom slučaju odgovornost bila na strani tuženika pod 1, budući se za štetu nastalu na javnoj cesti zbog naleta divljači odgovara po osnovi krivnje, a tuženik pod 1 nije nikada od tuženika pod 2 tražio postavljanje odgovarajućeg prometnog znaka na cesti.

4. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom potvrde Policijske postaje V. od 20. veljače 2017. računa A.K. G. d.o.o. od 18. siječnja 2017. računa zanatskog obrta mehaničar-vulkanizer vl. D. P. od 3. veljače 2017., izvida

štete sačinjenog po C. o. d.d. od 8. prosinca 2016. i zahtjeva za uslužnu procjenu štete na vozilu, izvoda prometa po računu za tužitelja od 6. listopada 2017., dopisa Ministarstva od 30. travnja 2019., dopisa Policijske postaje V. od 4. siječnja 2021., odluke kojom se ustanovljava zajedničko lovište na području S.-d. ž. , O. V., dopisa Policijske postaje V. od 4. siječnja 2021., očevidom održanim na licu mjesta 10. srpnja 2020. uz sudjelovanje sudskog vještaka N. K., pregledom njegovog nalaza od 14. srpnja 2020. i dopune vještačenja od 25. siječnja 2021.,saslušanjem svjedoka B. K., O. R.,

R. R., M. G. i V. K..

5. Sud nije uzeo u obzir dokaze koji su predloženi na glavnoj raspravi dana 2. travnja 2019., jer su predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka, a tužitelj nije dokazao da ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, sukladno odredbi iz članka 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP).

6. Tužitelj i tuženik pod 1 zatražili su naknadu troška.

7. Tužbeni zahtjev osnovan je u odnosu na tuženika pod 1, dok je neosnovan u odnosu na tuženika pod 2.

8. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje osnovanosti tužbe i visine tužbenog zahtjeva te pasivne legitimacije tuženika.

9. Na okolnost nastanka predmetnog događaja proveden je očevid na licu mjesta 10. srpnja 2020. u nazočnosti sudskog vještaka za strojarstvo, promet, motorna vozila, brodove i brodske havarije dipl. ing. N. K. i tom prilikom utvrđeno kako se štetni događaj zbio na javnoj asfaltnoj cesti V.-K., na mjestu udaljenom oko 80 m od zemljopokazne table za selo P. i to u smjeru istoka, odnosno izvan naseljenog mjesta, a gledano iz smjera kretanja vozila tužitelja, brzina kretanja je ograničena okomitom signalizacijom na 40 km/h.

10. O samom štetnom događaju govorili su svjedoci B. K. i R. R.,

a iz njihovih iskaza proizlazi kako je R., kao zaposlenik tužitelja, prije nezgode bio na zabavi u povodu krštenja njegove unuke na kojoj je konzumirao alkohol, radi čega je prepustio upravljanje tužiteljevim vozilom marke Renault Master reg. oznake … svjedoku K. koji je zbog toga bio na mjestu vozača u trenutku nezgode,

a R. na mjestu suvozača. Ovi svjedoci o bitnim detaljima nezgode iskazuju praktički istovjetno, stoga proizlazi kako je bio mrak, radi čega su se vozili s upaljenim svjetlima, a K. je stotinjak metara prije nezgode zaustavio vozilo pokraj ceste kako bi sebi zamotao cigaretu. Nakon uključenja u promet i do mjesta sraza nije prošlo puno vremena, jer je razdaljina između te dvije točke mala, a tvrde kako su se kretali brzinom oko 40 km/h. Po njihovim navodima do sraza je došlo na način da je s desne strane iz grmlja iznenada na cestu izletio vepar i s desnog kolničkog traka nastavio kretanje trkom prema vozilu, tako da je životinja njuškom udarila u donji dio vozila i to u visini vrha registarske tablice. Nadalje navode kako je vepar nakon udarca prešao cestu čitavom širinom te se uputio prema vinogradu položenom s lijeve strane kolnika, a oni su po izlasku iz vozila uočili tragove krvi i otpalu registarsku tablicu te čuli roktanje iz smjera u kojem je životinja pobjegla, ali se nisu usudili pregledavati teren i tražiti je. U prvi mah, ali i nakon dolaska do prostora tužitelja paušalnim pregledom u mračnim uvjetima nisu zamijetili značajnija oštećenja, a svjedok R. sutradan je po dolasku na radno mjesto utvrdio oštećenja hladnjaka vozila zbog čega je obavijestio brata zakonske zastupnice tužitelja O. R., koji je po povratku na otok kontaktirao ovlašteni servis i dogovorio termin popravka vozila. Svjedok R. dodaje kako je tog dana svjedok K. obavijestio policiju čiji su djelatnici pregledali vozilo, a svjedok

K. potvrđuje kako je razgovarao s policajcima na okolnost oštećenja vozila prilikom njegovog pregleda i prilikom fotografiranja lica mjesta u P. p. .

11. Svjedok V. K. u svom iskazu spominje kako se u jutarnjim satima

vozio cestom iz K. prema V. i kako je na predjelu D. p. , zaustavio

vozilo te zajedno s vozačem vozila koje se prije toga kretalo i zaustavilo ispred njegovog, uočio mrtvu divlju svinju kako leži dva-tri metra od asfaltne podloge nakon čega je telefonom o ovom obavijestio svjedoka M. G.. Sječa se kako su na životinji bile zamjetne ozljede i krv u predjelu njuške, a do tada nije vidio ovu životinju na otoku V. niti čuo da bi je netko vidio, ali pamti da su nakon ovog događaja kružile priče o uočenim tragovima koji bi upućivali na divlju svinju.

12. Svjedok M. G., predsjednik tuženika pod 1 od veljače 2016. do veljače 2020., potvrđuje kako ga je lovnik tuženika pod 1 V. K. obavijestio o divljoj životinji koju je po dolasku uočio na licu mjesta (opisanom po ostalim svjedocima) i o tome obavijestio PP V., međutim dežurni djelatnik u tom trenutku nije imao evidentiranu obavijest o takvom događaju, odnosno prijavu prometne nezgode, već ga je izvijestio kako će djelatnici policije obaviti očevid. Dodaje kako je po preporuci predsjednika lovačkog saveza Republike Hrvatske i uz pomoć nekoliko ljudi, uklonio životinju s lica mjesta i svojim je vozilom s prikolicom odvezao do svoje kuće, gdje je naknadno policijska djelatnica pregledala životinju, a potom u njegovoj nazočnosti pregledala mjesto nezgode na kojem nisu uočili tragove kočenja, dijelova vozila ili sličnog. Sječa se kako im je tom prilikom pristupio čovjek koji se predstavio kao vozač koji je noć prije toga udario u nepoznatu stvar te kako na vozilu nije nastala šteta, a kako mu je policajka skrenula pozornost da je bio dužan odmah prijaviti nezgodu jer je sudionik nezgode mogla biti i osoba. Kao dugogodišnji lovac nije imao saznanja o kretanju divljih svinja na otoku V., već na otoku H. gdje divlje svinje obitavaju uz redoviti odstrijel.

13. O spornom događaju, a posebno popravku vozila, iskazuje zaposlenik tužitelja svjedok O. R., koji potvrđuje prethodno izneseno u pogledu zabave,

konzumiranja alkohola R. i angažiranja K. kao vozača te dodaje kako ni on,

nakon prvog pregleda vozila oko 20 sati, nije uočio značajna oštećenja, već je o tome obavješten telefonom, budući je dan nakon nezgode 15-tak dana bio odsutan s otoka.

Navodi kako je po povratku s puta vozilo tužitelja prevezeno u servis u S., gdje su ga pregledali službenici osiguravajuće kuće, nakon čega su obavljeni radovi radi otklanjanja štete. Po njegovom sjećanju, vozilo je odvezeno u S. u tijeku prosinca 2016. a na otok vraćeno u tijeku siječnja 2017.

14. Iz priložene potvrde Policijske postaje V. od 20. veljače 2017. razvidno je kako je O. R. dana 15. prosinca 2016. u 8,30 sati prijavio prometnu nesreću sa materijalnom štetom u kojoj je oštećeno vozilo u vlasništvu tužitelja, reg. oznake … koja da se dogodila dana 13. studenoga 2016. oko 19,00 sati na državnoj cesti

V.-K., D-117, predio P. p. , u kojoj je sudjelovalo osobno vozilo marke

Renault Master, reg. oznake…, vlasništvo poduzeća R. d.o.o., a kojim je upravljao B. K. te da je do oštećenja na vozilu došlo uslijed udara u divlju životinju-vepra, koja se nalazila na kolniku državne ceste V.-K., D-117.

15. Iz priloženog dopisa tužitelja upućenog Policijskoj postaji V. dana 14. lipnja 2018., proizlazi da se tužitelj obratio u cilju ispravka navedene potvrde o prijavi prometne nesreće od 20. veljače 2017., navodeći da je u toj potvrdi zbog očite greške u pisanju navedeno da je O. R. prijavio prometnu nesreću dana 15. prosinca 2016. u 8,30 sati, umjesto da je O. R. prometnu nesreću prijavio dana 15.

studenoga 2016.

16. Iz priložene potvrde Policijske postaje V. od 19. srpnja 2018., izdane nakon navedenoga dopisa tužitelja za ispravkom, u bitnome proizlazi da je O. R., zaposlenik tužitelja, prijavio dana 15. prosinca 2016. prometnu nesreću, kako je to naprijed navedeno te je u istoj potvrdi navedeno da je vozač B. K. prijavio policijskoj postaji V. predmetni događaj dana 14. studenoga 2016. u 11,00 sati, kada je pronađen uginuli vepar.

17. Iz dopisa Policijske postaje V., proizlazi da je dana 14. studenoga 2016.,

M. G., odgovorna osoba L. d. V., obavijestio PP V. kako je uz

državnu cestu K.-V., D-117, predio P., pronađena uginula divlja svinja-

vepar, koju je najvjerojatnije udarilo motorno vozilo, nakon čega je ista uginula uz cestu te je L. d. odlučilo ukloniti divlju svinju i jedan dio poslati na analizu da bi se utvrdilo je li meso zaraženo.

18. Na temelju iznijetog, nedvojbeno je utvrđeno kako se štetni događaj zbio dana 13. studenoga 2016. u večernjim satima na državnoj cesti V.-K. D. 117, na način da je pred vozilo u vlasništvu tužitelja Renault Master reg. oznake …

kojim je upravljao B. K., po ovlaštenju zaposlenika tuženika R. R.,

iznenada izletjela divlja životinja – vepar i udarila u vozilo, na kojem po prvom paušalnom pregledu nije zamijećena imovinska šteta, već je samo otpala registarska tablica. Da se radi o divljoj svinji – vepru jasno proizlazi iz iskaza svih označenih svjedoka, a i ostala iznesena dokazna građa upućuje kako je štetni događaj prijavljen sutradan, odnosno 14. studenoga 2016., kada je svjedok K. pristupio na mjesto nezgode.

19. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka N. K. od 14. srpnja 2020. proizlazi kako na mjestu štetnog događaja nisu fiksirani tragovi na kolničkoj površini nakon nezgode, jer policija nije provela očevid, ali je rekonstrukcijom na licu mjesta pokazan položaj teretnog vozila Renault Master nakon naleta na divljač, a koji se nalazio nekoliko metara od mjesta naleta, stoga je tehnički održivo da se neposredno prije naleta teretno vozilo „Renault Master“ kretalo brzinom od oko 40 km/h. U prilog navedenom, po vještaku ukazuju i oštećenja na prednjem dijelu vozila gdje je došlo do kontakta sa divljom svinjom, koja se po njegovom mišljenju, prilikom izlaska na kolničku površinu mogla kretati brzinom oko 15 km/h. Nadalje, vještak utvrđuje kako je u trenutku kada je divlja svinja kročila na kolničku površinu pa do mjesta naleta, životinja prevalila put od oko 2m, za što joj je, uz prosječnu brzinu kretanja od oko 15 km/h ili 4,15 m/s, bio potreban vremenski interval od oko 0,48 sekundi. Za navedeni vremenski interval od 0,48 sekunde i uz brzinu kretanja od oko 40 km/h ili 11,08 m/s, teretno vozilo Renault Master po njemu je udaljeno od mjesta naleta oko 5,3 m. Na navedenoj udaljenosti i uz poduzimanje intenzivnog kočenja i uz prosječno usporenje od 7m/s, teretno vozilo Renault Master do mjesta naleta zaustavio bi se pod pretpostavkom gibanja brzinom od oko 14,75 km/h ili 4,08 m/s ili bilo kojom manjom brzinom od navedene, temeljem čega zaključuje kako vozač osobnog vozila Renault Master nije imao vremena niti prostora za izbjegavanje naleta na divlju svinju. Konačno, uzimajući u obzir obilježja lica mjesta, prije svega šumu i nisko raslinje uz južni rub kolnika, odnosno uz desni rub kolničke površine sa kojim se iz smjera zapada prema istoku kretalo teretno vozilo Renault Master i obzirom da se radi o neosvijetljenoj kolničkoj površini te tamnoj boji divlje svinje, zaključuje kako vozač teretnog vozila Renault Master nije mogao primijetiti divlju svinju sve dok ista nije izašla na kolničku površinu. U odnosu na visinu nastale štete na vozilu Renault Master, vještak smatra kako ona iznosi 24.918,98 kn s PDV, što se odnosi na potreban rad i zamjenske dijelove.

20. U dopuni nalaza i mišljenja od 25. siječnja 2021. vještak se u bitnome očitovao kako oštećenja na prednjem dijelu predmetnog vozila po svom intenzitetu i karakteru oštećenja, odgovaraju naletu na divljač prednjim dijelom vozila. Naveo je kako su oštećenja utvrđena uslužnim izvidom koji je priložen spisu, oštećenja na prednjem braniku i na dijelovima iza prednjeg branika i odgovaraju oštećenjima koja nastaju naletom na divljač pri brzini od oko 40 km/h, kojom se predmetno vozilo kretalo neposredno prije naleta i koja je tehnički održiva, obzirom na oštećenja na vozilu i konačni položaj vozila pokazan na djelomičnoj rekonstrukciji na licu mjesta. Razlika u cijeni da je nastala zbog toga što je kalkulacija popravka po sistemu „Audatex“ i sa originalnim dijelovima rađena više od tri godine kasnije, kada su se mijenjale cijene dijelova i cijene davanja na dijelove. Kako se prometna nezgoda dogodila u noćnim satima, a glavnina oštećenja da je nastala iza prednjeg branika i njegovog poprečnog nosača, smatra kako nestručne osobe u noćnim satima ne mogu niti na koji način zamijetiti i utvrditi popisani opseg oštećenja na vozilu, sve dok se ne ukloni prednji branik i obloga branika u ovlaštenom servisu.

21. U skladu s nalazom vještaka, a uzimajući u obzir i prethodno nabrojane dokaze, sud smatra kako se štetni događaj zbio na način kako je opisan u ovoj tužbi,

stoga se iskazi saslušanih svjedoka drže uvjerljivim i vjerodostojnim pa tako i iskazi svjedoka K. i R. na okolnost dinamike i načina nastanka događaja te

imovinske štete na vozilu tužitelja, kao njegove posljedice, budući iz stanja u spisu jasno proizlazi kako K. i R. pa ni svjedok R., prilikom pregleda vozila nakon štetnog događaja, nisu mogli vidjeti i utvrditi stvarnu štetu koja je na vozilu nastala zbog sraza s divljom svinjom. Ovome valja dodati kako odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 i 108/17.) nije propisana obveza vlasnika motornog vozila koje je sudjelovalo u prometnoj nesreći, u kojoj nije nastala materijalna šteta niti ima ozlijeđenih osoba, pozvati policiju i sačekati njezin dolazak radi obavljanja očevida, stoga u postupanju B. K. i R. R. sud ne nalazi protupravnog postupanja.

22. U odnosu na odgovornost za naknadu nastale štete, odnosno pasivnu legitimaciju tuženika, prije svega valja navesti kako su odredbom iz čl. 75. st. 1. i čl. 76. st. 1. Zakona o lovstvu (NN br. 140/05, 75/09,14/14 i 21/16, dalje ZL) propisane mjere koje je lovoovlaštenik dužan poduzimati radi sprječavanja štete od divljači, a između ostalih ograđivanje zemljišta, kao i ostale uobičajene mjere zaštite za određeno područje i vrstu divljači. Odredbom iz čl. 77. st. 1. propisano je kako je lovoovlaštenik obvezatan poduzimati određene mjere za sprječavanje štete koju divljač može nanijeti ljudima ili imovini na zemljištima na kojima se lovište prostire. U skladu s odredbama iz čl. 83. za štetu koju divljač počini u lovištu odgovoran je lovoovlaštenik lovišta u kojem ta divljač stalno živi, a smatra se da divljač stalno živi u lovištu u kojem je počinjena šteta, ako lovoovlaštenik ne dokaže protivno. Za štetu koju počini divljač koja ne živi stalno u lovištu, odgovoran je lovoovlaštenik lovišta u kojem je šteta počinjena.

23. Odredbom iz članka 1063. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05., 41/0., 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) propisano je da se za štetu nastalu u vezi sa opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra da potječe od te stvari,

odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a odredbom članka 1064. ZOO propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik,

a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

24. Odredbama iz članka 1067. ZOO propisano je, među ostalim, da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti ili ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti.

25. Iako ZOO izričito ne određuje što se smatra opasnom stvari, očito je da pod tim pojmom zakon podrazumijeva i divljač, a u ovom slučaju divlju svinju-vepra, koji se nekontrolirano kreće prostorima lovišta, ali i izvan naseljenih mjesta pa tako i preko javnih prometnica. U slučaju štete nastale u vezi s opasnom stvari, uzročnost se predmnijeva, pa je na oštećeniku samo teret dokazivanja da je tako opasna stvar sudjelovala u štetnom događaju, a što je u konkretnom slučaju tužitelj i dokazao. Dakle, teret dokazivanja prelazi na imatelja opasne stvari koji, da bi se oslobodio odgovornosti, mora dokazati da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti ili da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti.

26. U konkretnom slučaju, da bi se tuženik pod 1 oslobodio odgovornosti za štetu koja je nastala na vozilu u vlasništvu tužitelja, morao je u smislu odredbe iz članka 7. st. 1. ZPP dostaviti dokaze koji nedvojbeno upućuju da šteta potječe od nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Tuženik pod 1, a i njegov bivši predsjednik, ovdje svjedok M. G., navode kako na otoku V. nisu uočena kretanja divlje svinje koja obitava na otoku

H., a svjedok K. spominje kako su nakon ovog događaja krenule priče o tragovima koji ukazuju na divlju svinju. Međutim, ove priče datiraju i znatno prije, jer ih je i nadležni sudac slušao godinama prije ovog događaja i to u tijeku održavanja redovitih mjesečnih sudbenih dana na V., kada su se spominjala preplivavanja

V. k. i dolazak divljih svinja (jedinke ili više njih) upravo sa susjednog otoka

H., što je sasvim realno za očekivati kada se uzme u obzir činjenica da je razdaljina između ova dva otoka oko 10 NM. Dakle, sve ovo bilo je ili trebalo biti poznato tuženiku pod 1 i njegovim članovima, uz napomenu kako je divlja svinja životinja iznimne snage i plivačkih sposobnosti, a dokaz tomu je predmetni sraz vozila i vepra koji je dotadašnja nagađanja okončao i učinio bespredmetnim. Osim toga, tuženik pod 1 nije dokazao da se mjesto nezgode ne bi nalazilo u prostoru lovišta ili u njegovoj neposrednoj blizini, a tome valja dodati kako dokaz na tu okolnost nije i ne može biti mapa i Odluka Županijske skupštine od 3. travnja 2007.(listovi 93-95 spisa), budući se iz njihovog sadržaja ne može utvrditi odlučne činjenice, poput točnog položaja granica lovišta i predjela V. kojima se lovište prostire. Pod pretpostavkom da i nije tako, činjenica je da tuženik nije dostavio dokaze iz kojih bi proizlazilo da je postupio preventivno te da je u smislu citirane odredbe iz članka 76. st. 1 ZL ogradio lovište ili poduzeo kakve druge mjere u cilju otklanjanja mogućih šteta za osobe i njihovu imovinu. S tim u vezi, sud smatra tuženika pod 1 odgovornim za nastali događaj i posljedičnu štetu po načelu objektivnosti

27. U odnosu na tuženika pod 2, tužitelj zahtjev temelji na odredbi iz članka 50. Zakona o cestama (NN broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14, dalje ZC), kojom je propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač, odgovara po osnovi krivnje (stavak 1.), a pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar, odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (stavak 2.). Citirana odredba odnosi se na pravno uređenje odgovornosti osoba koje gospodare lovištima (lovozakupnika i lovoovlaštenika) za štetu koja na javnoj cesti bude prouzročena trećim osobama naletom divljači. Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar, na temelju stavka 1. članka 50. ZC, odgovara za štetu po osnovi krivnje, ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Drugim riječima, krivnja pravne osobe koja upravlja cestom odnosno koncesionara može se sastojati samo u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači (ovakvo pravno shvaćane izraženo je u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-6264/214 od 4. ožujka 2015.). U konkretnom slučaju, tuženik pod 2 bio bi odgovoran za štetu nastalu na vozilu u vlasništvu tužitelja, pod pretpostavkom da isti nije, na zahtjev tuženika pod 1 (kao osobe koja gospodari lovištem), javnu cestu označio prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Tuženik pod 2 u tijeku postupka osporio je da bi mu tuženik pod 1 postavio zahtjev za označavanjem predmetne javne ceste prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima, slijedom čega je upravo na tužitelju bio teret dokaza da je tuženik pod 1 uputio navedeni zahtjev tuženiku pod 2, međutim tužitelj tu činjenicu nije dokazao, stoga u ovom slučaju nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženika pod 2 za nastali štetni događaj pa tako ni za štetu koja je nastala na vozilu tužitelja, slijedom čega je tužbeni zahtjev u odnosu na ovu stranku u cijelosti neosnovan i valjalo ga je odbiti, kako je odlučeno u točki II izreke presude.

28. U odnosu na osnovanost visine tužbenog zahtjeva, za navesti je kako je odredbom iz članka 1090. ZOO propisano da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Prema navedenoj zakonskoj odredbi, u situacijama kada oštećenik ima pravo na naknadu štete isplatom novčanog iznosa, naknada se određuje u onom iznosu koji je prema redovitom tijeku stvari potreban da bi se materijalna situacija oštećenika dovela u prijašnje stanje, a u slučaju oštećenja stvari, naknadu štete predstavlja novčani iznos u visini cijena dobara i usluga potrebnih za popravljanje stvari.

29. U konkretnom slučaju, tužitelj je dostavio račun A. G. od 18.

siječnja 2017. na iznos od 19.821,21 kn te svoj Izvod iz prometa po računu iz kojega proizlazi da je navedeni iznos uredno podmirio izdavatelju računa. Osim toga, dostavio je i račun za prijevoz oštečenog vozila na relaciji V.-S., R. s. od 3. veljače 2017. iz kojega proizlazi da je za navedenu uslugu platio iznos od 625,00 kn. Dakle, tužitelj je nastalu štetu reparirao neposredno nakon oštećenja vozila, slijedom čega upravo taj iznos, uvećan za iznos koji je platio na ime prijevoza vozila od 625,00 kn, predstavlja iznos od 20.446,21 kn, kojim je otklonjena šteta i koji je sadržan u predmetnom tužbenom zahtjevu, uz napomenu kako ovi iznosi nisu u suprotnosti s nalazom vještaka koji se očitovao na okolnost visine štete.

30. Kako je tužitelj popravkom vozila sam otklonio štetu prije donošenja sudske odluke, predmetna tražbina dospjela je danom sanacije štete, odnosno izvršenog popravka vozila te je tuženik pod 1 na navedeni novčani iznos štete dužan platiti i zateznu kamatu od dana kada je tužitelj otklonio štetu, odnosno od 3. veljače 2017., kako je i zatraženo, temeljem odredbe iz članka 29. ZOO. Ispunjenje ove obveze tuženiku pod 1 valjalo je u smislu odredbe iz čl. 328. st. 2. ZPP naložiti u roku od 15 dana, a ne u zatraženom roku od 8 dana, radi čega je odlučeno kao u točki I izreke presude.

31. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz članka 154. st. 1. ZPP., stoga tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška u odnosu na tuženika pod 1. Priznat mu je trošak sastava tužbe od 10. listopada 2017. i podnesaka od 29. listopada 2018. i 25. kolovoza 2020. te zastupanje na ročištima održanim 29. listopada 2018.,

10. srpnja i 21. listopada 2020. te 16. ožujka 2021. u iznosu od 1.000,00 kn za svaku označenu radnju, a sve u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč 1. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 142/12, 103/14 i 118/14, dalje OT). Također mu je priznat trošak zastupanja na ročištima održanim 14. veljače, 2. travnja, 30. svibnja i 30. listopada 2019. te 16. veljače 2021. u iznosu od 500,00 kn za svako, a sve u skladu s Tbr. 9. toč. 2. i Tbr. 50. OT. Dakle, priznat mu je trošak zastupanja u iznosu od 9.500,00 kn koji je valjalo uvećati za 25% PDV te trošak očevida i vještačenja u iznosu od 4.772,80 kn (372,80 kn+4.400,00 kn), dok se u više zatraženom dijelu njegov zahtjev ne drži osnovanim i neophodnim za vođenje i okončanje ovog spora.

32. Slijedom iznijetog, tuženiku pod 1 valjalo je naložiti naknadu parničnog troška tužitelja u iznosu od 16.647,80 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja ove odluke do isplate, u skladu i na način propisan odredbom iz čl.

29. st. 2. ZOO, kako je i odlučeno u točki III izreke presude, dok je odluka o parničnom trošku tuženika pod 2 izostala, jer ova stranka nije postavila zahtjev za njegovom naknadom.

Split, 12. svibnja 2021.

Sudac

Branko Malenica, v.r.

Pravna pouka: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15

dana od dana njezine dostave. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika pod 1

- tuženiku pod 2