1                            Poslovni broj: I Kž-rz-37/2023-9

 

Poslovni broj: I Kž-rz-37/2023-9

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin, Tomislava Juriše, Snježane Hrupek-Šabijan i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijaliste Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. B. zbog kaznenog djela iz članka 120. stavak 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93., 35/93., 108/95., 16/96. i 28/96. - dalje u tekstu: OKZRH) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj K-Rz-4/2022 od 27. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2024., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika, odvjetnika M. D.

 

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu oslobodio je na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'', broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) optuženog J. B. optužbe da bi na način i pod okolnostima pobliže opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavak 1. OKZRH.

 

2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

3. Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske žalbu prihvati i pobijanu presudu ukine.

 

4. Optuženi J. B., po branitelju odvjetniku I. M. podnio je odgovor na žalbu s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana presude te je ujedno zatražena obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.

 

5. Prije održavanja sjednice vijeća spis je bio sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

6. Kako je optuženik u odgovoru na žalbi zahtijevao da ga se u smislu odredbe članka 475. stavak 1. ZKP/08. izvijesti o sjednici vijeća to je i učinjeno, te je sjednici nazočio zamjenik branitelja optuženika, odvjetnik M. D., dok optuženik i državni odvjetnik, iako uredno izvješteni, nisu pristupili pa je sjednica na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08. održana u njihovoj odsutnosti.

 

7. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

 

7.1. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, državni odvjetnik upire na iskaze svjedoka M. A. i D. J. ocjenjujući ih kao jasne, uvjerljive i životno logične. Ističe da je svjedok M. A. prepričao ono što mu je sam navodni supočinitelj optuženika (kasnije preminuli) ispričao o okolnostima ovog kaznenog djela pa se iskaz tog svjedoka po ocjeni državnog odvjetnika može praktički izjednačiti s iskazom očevica, a konzistentan je i s opisom događaja iz iskaza svjedokinje K. L. (dvije ili tri osobe, kamiončić, krađa motorke, nasilno odvođenje žrtve J. L.). Državni odvjetnik se pri tome poziva na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-rz-23/2019-14 od 16. ožujka 2021., koja je donesena na temelju zatvorenog kruga indicije (posrednih dokaza).

 

7.2. Prvostupanjski sud je ocijenio iskaze svjedoka ispitanih tijekom istrage i na raspravi kao vjerodostojne i životno uvjerljive, međutim, smatra, "da svjedoci u svojim iskazima svjedoče o javnom pogovoru, prepričavanjima bez navođenja podataka o osobama čijim bi se ispitivanjem na sudu mogla utvrditi istinitost ovih navoda", a sud više nije mogao ispitati svjedoka N. I. jer je ovaj preminuo 2001.

 

7.3. Premda je pravilno prvostupanjski sud utvrdio kako niti jedan od ispitanih svjedoka nema neposrednih saznanja o inkriminiranom događaju, propustio je njihove iskaze cijeniti s osobitom pozornošću kako to osnovano žalbom tvrdi državni odvjetnik.

 

7.4. Naime, analizom iskaza svjedoka, suprotno zaključcima prvostupanjskom suda, proizlazi da svjedoci ne iskazuju o saznanjima do kojih su došli u javnom pogovoru pa je tako svjedok M. A. izjavio da mu je upravo N. I. pričao da su on i optuženi J. B. odvezli J. L. na U. i da su odveli krave i motorku, a optuženika je viđao za vrijeme rata u uniformi te ga je viđao da vozi ''T.''. Svjedok D. J. je iskazao da mu je M. A., kada su sjedili u kavani F. na graničnom prijelazu K., u trenutku kada je granicu prelazio J. B., pokazao u njegovom smjeru i rekao mu je otprilike slijedeće „vidiš ovoga, on je zajedno s N. I. 92. ubio J. L.“ što je A. ispričao nakon samog događaja N. I., opisujući da je upravo I. zajedno sa J. B. jednim kamiončićem … došao u R. do kuće J. L. jer je isti imao nekih novaca od prodaje stoke, pa su oni uzeli i taj novac i/ili samu kravu, a iz kuće su nasilno odveli J. L. i uputili se u pravcu U.. Iz iskaza optuženika proizlazi da je imao vozilo marke T. plave boje dok su ispitani svjedoci M. L. i M. P. iskazivali o događaju na temelju saznanja koja su dobili od supruge žrtve J. L. koja je ispričala da je čula kako njen suprug jednoj od osoba, pripadnika Teritorijalne obrane koji su došli njima u kuću, govori da ga poznaje na što mu ta osoba odgovara da ga zato mora ubiti nakon čega je svjedokinja, supruga žrtve pobjegla iz kuće i kada se vratila nije bilo niti njenog supruga niti novaca.

 

7.5. Premda svjedoci A. i J. navode kako su čuli da je optuženik navodni počinitelj, prvostupanjski sud je pogrešno zaključio kako nije pouzdano utvrđeno izvorište njihovih saznanja već da se radi o javnom pogovoru. Dakle, premda je pravilno utvrdio kako se radi o posrednim svjedocima, zanemario je da su svi ti svjedoci imenovali i identificirali osobe od kojih su čuli o navodnom počinitelju.

 

7.6. Budući da u ovom kaznenom predmetu nema živućih svjedoka očevidaca i ne postoje neki drugi neposredni dokazi, prvostupanjski sud je trebao pažljivije razmotriti postoji li logična i životna međusobna povezanost u iskazima ispitanih svjedoka. Autentičnost njihovih saznanja o počinitelju ubojstva je trebalo podvrgnuti pažljivoj, kritičkoj i detaljnoj analizi. U situaciji kada nema neposrednih dokaza da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret, činjenično stanje se mora utvrditi izvođenjem posrednih dokaza, a osnovu za osuđujuću presudu tada predstavlja niz međusobno povezanih činjenica koje tvore nedjeljivu i logičnu cjelinu odnosno rezultati posrednih dokaza moraju činiti zatvoreni krug indicija koje sa sigurnošću upućuju na zaključak da je optužena osoba počinila terećeno kazneno djelo.

 

7.7. Imajući u vidu sve navedeno, potrebno je s više pozornosti i na temelju savjesne i detaljne analize utvrditi imaju li iskazi ispitanih svjedoka takvu pouzdanost i postoji lil njihova sadržajna podudarnost da bi se na temelju tih dokaza mogao izvesti nedvojbeni zaključak da je optuženik počinitelj kaznenog djela.

 

7.8. Stoga, kako su činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda za sada žalbom državnog odvjetnika dovedena u sumnju, žalbu državnog odvjetnika je trebalo prihvatiti, te pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

8. Prvostupanjski sud će, u ponovljenom postupku, otkloniti ukazane povrede. Nakon što ponovno izvede provedene dokaze, izvesti će i dokaze za koje ocijeni da ih je potrebno provesti, a izvedene dokaze, posebno iskaze svjedoka, sud će pomno analizirati i svestrano ocijeniti, kako pojedinačno tako i u njihovom međusobnom odnosu. Potrebno je pažljivije vrednovati iskaze svjedoka koji nemaju izravnih saznanja o djelu i počinitelju vodeći pažljivije računa o njihovoj pouzdanosti i autentičnosti.

 

9. S obzirom na izloženo, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, 28. veljače 2024.