Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac

21000 Split

P-482/2017-31

U  I M E  R E P U B L I K E H R VA T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji Ljubičić, u pravnoj stvari tužitelja

- protutuženika T. G. d.o.o. S., K. 62 OIB:….,

zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u S., protiv tuženika – protutužitelja V. P. iz S., Š. L. 5 OIB:…..,

zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku u K. K., zbog

isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. travnja 2021., u nazočnosti punomoćnika stranaka, pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, nadalje u tekstu: ZPP) dana 12. svibnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 11.252,44 EUR, plativo u kunama po srednjem tečaju HNB-a, na dan isplate, zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13. prosinca 2014. do 31. srpnja 2015., po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za petpostotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja, a koji glasi:

"1. Nalaže se tužitelju-protutuženiku da u roku od 15 dana isplati tuženiku- protutužitelju iznos od 70.000,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja ove protutužbe pa do isplate, po stopi od 6,82%, a u slučaju promijenjene stope zateznih kamata, po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog postupka u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koja na navedeni iznos teče od dana presuđenja pa do isplate, po stopi od 6,82%, a u slučaju promijenjene stope zateznih kamata, po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

III. Dužan je tuženik-protutužitelj isplatiti tužitelju-protutuženiku, u roku od 15 dana, parnični trošak u iznosu od 13.325,50 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl.29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 31. siječnja 2017. ustao tužbom protiv tuženika navodeći da je sa istim, još 2013., sklopio predugovor o kupoprodaji garažnog mjesta G5 površine 15,81 m2. Tuženik da je garažno mjesto preuzeo 12. kolovoza 2013. te je djelomično isplatio kupoprodajnu cijenu, s tim da je ostao dužan još isplatiti dio kupoprodajne cijene u iznosu od 11.252,44 EUR, u kunskoj protuvrijednosti. Predložio je stoga tužitelj da sud provede postupak i donese presudu kojom bi se tuženika obvezalo na isplatu neisplaćenog dijela kupoprodajne cijene te parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu kojeg je sud zaprimio 20. prosinca 2018. tuženik je kazao da se istoj protivi jer da tužitelju nije dužan niti po jednoj osnovi. Nadalje je ustvrdio da je od tužitelja kupio stan S7 površine 74,54 m2, zajedno s garažnim mjestom u navedenoj zgradi. Prilikom kupnje da mu je prezentirano kako je garažno mjesto zajedno sa jednim vanjskim parkirnim mjestom, pripadak stana, i da je uključeno u kupoprodajnu cijenu. Naknadno da je obaviješten da garažno mjesto nije pripadak stana, već da za istog mora formalno zaključiti poseban ugovor jer se drugačije neće moći knjižiti. Isplatio je, tvrdi dalje tuženik, ukupnu kupoprodajnu cijenu i nema nikakvih dugovanja prema tužitelju, a sve da i ima, na njegovo – tužiteljevo potraživanje, nastupila bi zastara. Nadalje je ustvrdio da nasuprot navodima iz tužbe on prema tužitelju ima potraživanje koje nije podmireno jer da je prilikom kupnje nekretnine dogovorio da sve podne površine, osim spavaće sobe, će on nabaviti i kupiti kompletnu opremu, a taj iznos da će mu se odbiti od ukupne kupoprodajne cijene. Ti troškovi da su iznosili 28.000,00 kuna i još uvijek nisu odbijeni od ukupne kupoprodajne cijene. Osim toga predmetni stan da ima čitav niz nedostataka, a prilikom kupnje stana, tužitelj da se obvezao njemu isplatiti proviziju od 2% za prodaju svakog onog stana za kojeg mu on pronađe kupca. Tako tuženik da je sudjelovao tj. posredovao u kupnji stanova B. i S.. Tužitelj-

protutuženik da mu nije osigurao niti vanjsko parkirno mjesto, slijedom čega mu je nastala šteta od 10.000,00 kuna. Sveukupno njegovo potraživanje prema tužitelju da iznosi 70.000,00 kuna i to 28.000,00 kuna na ime neumanjene kupoprodajne cijene za nabavljenu opremu, 42.000,00 kuna na ime provizije od 2% za kupoprodaju stanova obitelji B. i S. te nedostatke na stanu i konačno 10.000,00 kuna zbog toga što mu nije osigurao vanjsko parkirno mjesto. Tuženik-protutužitelj predložio je da sud donese presudu kojom će obvezati tužitelja-protutuženika da mu isplati iznos od 70.000,00 kuna kao i parnični trošak.

3. Odgovarajući na protutužbu tužitelj-protutuženik je kazao kako su netočni navodi tuženika da mu je prilikom kupnje stana prezentirano kako je garažno mjesto, zajedno s vanjskim garažnim mjestom pripadak stana. Nadalje, da je doista postojao dogovor stranaka, a kakav dogovor je tužitelj imao i s drugim kupcima, da oni mogu kupiti posebnu opremu koja će se ugraditi, no razliku tako skuplje ugrađenih materijala i onih koji su predviđeni za ugradnju su dužni platiti sami kupci. Glede pristupne ceste za napomenuti je da je sa cjelokupnom infrastrukturom ista bila izgrađena u cijelosti do kuće u kojoj se nalazi predmetni stan. Uostalom pristupne ceste, kao javne prometnice da su u nadležnosti jedinice lokalne samouprave. Tužitelj-protutuženik osporio je i navode iz protutužbe, koji su se odnosili na prigovore kako predmetni stan ima nedostataka, jer prilikom primopredaje stana nije bilo nikakvih primjedbi na kvalitetu izvedenih radova. Konačno je tužitelj-protutuženik osporio da bi bilo kada ugovorio s tuženikom-protutužiteljem isplatu provizije od 2% za posredovanje u pronalasku kupca. Prigovoreno je zastari za sve tražbine iz protutužbe.

4. Izvanraspravnim rješenjem od 16. siječnja 2019. iz spisa, po tužbi tužitelja- protutuženika, razdvojena je protutužba koja je dobila posebnu oznaku i broj Općinskog suda u Splitu P-136/2019 te je nakon toga taj spis pripojen spisu P- 482/2017 radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja. Radi lakšeg snalaženja u obrazloženju ove odluke, u nastavku samog obrazloženja, tužitelj-protutuženik označavati će se kao tužitelj, a tuženik-protutužitelj označavati će se kao tuženik.

5. U dokazne svrhe sud je pregledao Predugovor broj 4G/2013 o kupoprodaji garažnog mjesta u stambeno-poslovnoj građevini JEDINICA, u Strožancu, Podstrana, od 28. siječnja 2013., zapisnik o primopredaji od 12. kolovoza 2013., dopis tj. poziv na plaćanje od 10. rujna 2014., Ugovor o kupoprodaji nekretnine 4G/2014 od 24. studenog 2014., maloprodajni račun broj 1375-054-1, predračun broj 26/01/13 Produkt-invest d.o.o. od 26. siječnja 2013., maloprodajni račun 2765-054-1 Fero-term d.o.o. od 21. veljače 2013., maloprodajni račun broj 1377-054-1 istog prodavatelja od 31. siječnja 2013., e-mail poruku od 19. listopada 2015. kao i 3 fotografije priložene istoj poruci, neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige za ZU 6008 KO D. P., dopis što ga je odvjetnički ured M. K. uputio

tužitelju od 15. srpnja 2016. te su saslušani prokurist tužitelja T. B., tuženik

V. P. te svjedoci N. M., N. S. i N. S..

6. Punomoćnici su popisali parnični trošak.

7. Tužbeni je zahtjev tužitelja je osnovan.

8. Protutužbeni zahtjev tuženika nije osnovan.

9. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati ostatak kupoprodajne cijene u iznosu od 11.252,44 EUR u kunskoj protuvrijednosti, a na ime neisplaćenog dijela cijene garažnog mjesta, dok je predmet postupanja po protutužbenom zahtjevu, zahtjev tuženika da mu tužitelj isplati više iznosa i to: 28.000,00 kuna na ime razlike za nabavku kompletne opreme i kupaoničkog sadržaja od ukupne kupoprodajne cijene stana, 42.000,00 kuna na ime štete zbog pristupne ceste i nedostataka u stanu te dogovorenih 2% posredničke provizije za pronalazak kupaca i konačno 10.000,00 kuna na ime štete, jer mu tužitelj nije osigurao vanjsko parkirno mjesto.

10. Odredbom čl.9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94,7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 125/11,78/15 i 29/18 u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je kako je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

Odredbom čl.225. ZOO-a propisano je da tražbine zastarijevaju za 5 godina, ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, dok je odredbom čl.230.st.1. ZOO- a propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.

11. Obzirom na činjenicu da su i tužitelj i tuženik na međusobna potraživanja istakli prigovor zastare, valja kazati da na potraživanje tužitelja zastara nije nastupila jer je zapisnik o primopredaji nekretnine sačinjen 28. siječnja 2013., a konačni odnosi među strankama razjašnjeni sklapanjem Ugovora o kupoprodaji nekretnine 4G/2014 24. studenog 2014. U svakom slučaju, kada je tužitelj ustao tužbom, 31. siječnja 2017., na njegovo potraživanje nije nastupila zastara jer nije protekao rok od 5 godina.

I tužitelj je prigovorio zastari potraživanja tuženika. Tuženik je protutužbu i protutužbeni zahtjev postavio 20. prosinca 2018., Zapisnikom o primopredaji koji je sačinjen 12. kolovoza 2013., tuženik je od tužitelja preuzeo u posjed stan te garažu odnosno garažno mjesto G5.Obzirom da tuženik potražuje naknadu štete u visini od 52.000,00 kune zbog neizgradnje pristupnog puta, nedostataka u stanu i neisplatu provizije za zaključiti je da je riječ o imovinskoj šteti koja zastarijeva za 3 godine. U konkretnom slučaju to znači u roku od 3 godine od preuzimanja stana i garaže kad se sva ova šteta dade verificirati. Dakle, da bi uspio sa svojim zahtjevom za imovinsku štetu tuženik je sa protutužbenim zahtjevom morao ustati najkasnije 20. prosinca 2016. Kako je on protutužbeni zahtjev uložio tek 20. prosinca 2018. to je jasno da je njegov protutužbeni zahtjev, u tome dijelu, zastario.

Premda je preostalim protutužbenim zahtjevom od tužitelja tuženik zatražio i iznos od 28.000,00 kuna, navodeći da je riječ o iznosu za koji mu nije umanjena kupoprodajna cijena, ne podvodeći isti iznos pod potraživanje štete za pretpostaviti je da je taj iznos zatražen po osnovu stjecanja bez osnove, za koji je predviđen zastarni rok od 5 godina. Kako je došlo do primopredaje stana 12. kolovoza 2013. u daljnjem roku od 5 godina, tuženik je mogao postaviti zahtjev prema tužitelju za umanjenje kupoprodajne cijene stana, ukoliko je njegova tvrdnja iz protutužbe točna. To znači da je taj protutužbeni zahtjev tuženik mogao najkasnije postaviti 12. kolovoza 2018. Opet se naglašava da je svoj protutužbeni zahtjev tuženik postavio 20. prosinca 2018. što znači da je i na ovo potraživanje tuženika nastupila zastara.

Dakle, prigovori zastare djelomično su osnovani a djelomično neosnovani (tuženikov prigovor zastare je neosnovan dok je tužiteljev osnovan).

12. Ostalo je, dakle, u ovom predmetu odlučiti o zahtjevu tužitelja da mu tuženik isplati do sada neisplaćeni dio kupoprodajne cijene za kupljenu garažu odnosno garažno mjesto. Tužitelj i tuženik su sklopili Predugovor broj 4G/2013 dana 28. siječnja 2013., a baš glede kupoprodaje predmetnog garažnog mjesta, G5 ukupne površine 15,81 m2. Nedvojbeno je da je tuženik to garažno mjesto preuzeo 12. kolovoza 2013. jer se to jasno vidi iz Zapisnika o primopredaji. Tužitelj je priznao da je tuženik uplatio dio kupoprodajne cijene i to baš u iznosu od 2.997,13 EUR po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, dok ostatak nije platio čak niti nakon ovog utuženja. Sud je pregledao i dopis kojim je tužitelj tuženika pozvao u rujnu 2014. da podmiri ostatak kupoprodajne cijene, međutim, i na taj poziv se tuženik oglušio. Stranke su potom zaključile 24. studenog 2014. Ugovor o kupoprodaji nekretnine broj 4G/2014, gdje se člankom 4. tuženik obvezao kupoprodajnu cijenu isplatiti najkasnije 21. prosinca 2014. U svome iskazu, što ga je pred sudom dao prokurist tužitelja, T. B., dana 13. siječnja 2021., jasno je naglašeno da je tužitelj na predmetnom mikrolokalitetu prodao čak 60 stambenih jedinica te nisu imali niti jedan spor osim ovog spora s tuženikom koji nije platio dio kupoprodajne cijene garažnog mjesta. Nadalje je T. B. naglasio da je tuženik istakao brojne prigovore u odgovoru na tužbu, pa tako o nedostacima u stanu ili neisplati posredničkih provizija, samo kako bi odgodio plaćanje što više, a bez stvarne podloge. Ocijenio je tuženikove prigovore paušalnim i naknadno osmišljenim, a bez stvarne podloge u događajima. T. B. je nadalje kazao da se tuženik doista bio požalio, i to usmeno, na problem sa sifonom, kojeg oni nisu niti trebali rješavati, ali su u maniri pažnje dobrog gospodarstvenika, angažirali kooperanta koji je izvodio te radove da provjeri o čemu se tu točno radi. Naknadno da je dobio obavijest kooperanta da je on sifon očistio te da nije riječ o grešci pri izvođenju radova, već neodržavanju sifona. Kao prokurist tužitelja decidirano je tvrdio da bi se tuženikom bila dogovorena bilo kakva isplata provizije za pronalazak kupaca. Ovu tvrdnju T. B. potvrdio hje

u svome iskazu i N. S. koji je stvarno potvrdio da je za prodaju stana saznao od P. koji mu je dao broj T. B., ako je zainteresiran za kupnju stana. O. da je bio zainteresiran i dalje se sve dogovarao s T. B., a

P. da u tome nije ništa sudjelovao te da mu se naknadno nikada P.

nije požalio da je trebao, a nije dobio bilo kakvu proviziju.

13. Analizom provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tuženik doista u obvezi isplatiti ostataka kupoprodajne cijene za garažno mjesto G5, kojeg je uredno preuzeo od tužitelja te tek djelomično platio u visini iznosa od 2.997,13 EUR. Razliku cijene od 11.252,44 EUR tuženik je tužitelju dužan isplatiti u kunama po srednjem tečaju HNB-a, na dan isplate, i to zajedno s kamatama koje na taj iznos teku od dospijeća 31. prosinca 2014. do konačne isplate, jer je upravo to bio dan do kada je svoje obveze tuženik morao podmiriti tužitelju, sukladno ranije navedenom čl. 4 Ugovora o kupoprodaji broj 4G/2014. Ovo stoga jer je odredbom čl. 29 st. 1 ZOO-a propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

Daljnja analiza iskaza parničnih stranaka, kao i svjedoka, N. M. i

N. S. je izostala, obzirom da je prihvaćen prigovor zastare na tuženikova potraživanja.

14. Kako stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, a odustalo se od prijedloga za saslušanje svjedoka Z. B., to je sud zaključio raspravljanje i prihvatio u cijelosti tužbenih zahtjev tužitelja, a odbio protutužbeni zahtjev tuženika, cijeneći provedene dokaze, svakog ponaosob i sve njih zajedno. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. ZPP-a, a isti trošak obračunat je pozivom na Tbr.7.toč.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika(„Narodne novine“ broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09 i 142/12) tužitelju je priznat trošak za: sastav tužbe, sastav obrazloženih podnesaka od 12. ožujka 2019. te 30. ožujka 2020. kao i sastav odgovora na protutužbu i pristupe i zastupanja na ročištima za glavnu raspravu na dane 26. veljače 2020., 13. siječnja, 15. veljače i 19. travnja 2021. - svaka radnja po 100 bodova, pristup na ročište odgođeno bez raspravljanja 17. ožujka 2021. - 25 bodova, i pristup i zastupanje na ročište na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima 3. srpnja 2020. – 50 bodova. Ukupan zbir od 885 bodova pomnožen je sa iznosom od 10,00 kn koliko iznosi vrijednost jednoga boda nakon čega je tako dobiveni iznos od 8.750,00 kuna uvećan za iznos od 2.187,50 kuna na ime 25% PDV-a, kao i trošak sudskih pristojbi na tužbu i odluku u iznosima od po 1.194,00 kn. Dakle, ukupan trošak što će ga tuženik naknaditi tužitelju je iznos od 13.325,50 kuna.

Radi svega naprijed iznijetog odlučeno je kao u točci III izreke.

U Splitu, 12. svibnja 2021.

SUDAC

Dunja Ljubičić

Pravna pouka: Protiv ove je presude dopuštena žalba višem, drugostupanjskom, županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ove odluke.

DNA: - pun. tužitelja - protutuženika

- pun. tuženika - protutužitelja

- u spis

Broj zapisa: eb2fa-d9af3

Kontrolni broj: 0a882-a8870-c80b5

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=DUNJA LJUBIČIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.