REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-3917/18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja

L.

M.,

O.:

…,

iz

K.,

kojeg

zastupaju

punomoćnice E. K.-B. i M. B. P., odvjetnice u S., protiv tuženika pod 1 M. M. pok. A., O.: …, iz K., 2 M. M. ud. A., O.: …, pod 3 A. D. pok. A., O.: … i pod 4 I. P. pok. A., O.: …,

onih

pod

2-4

iz

K.,

koje

zastupa punomoćnik M. A., odvjetnik u V., radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. ožujka 2021. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika pod 2-4 I. A., odvjetnika u V., na ročištu radi objave, dana 11. svibnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj L. M., pok. A., O.: …,

iz K., isključivi vlasnik 39/70 dijela cjeline nekretnine oznake čest. zgr. 587, kuća, ZU 3438 K.O. K., pa se ovlašćuje temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za 39/70 dijela cjeline nekretnine oznake čest. zgr. 587, kuća, ZU 3438 K.O. K., a koji suvlasnički dio u naravi predstavlja prizemlje kuće, koji je povezan vlasničkim pravima s pripadajućim dijelom zemljišta na kojem je kuća izgrađena i zajedničkim dijelovima i uređajima kuće, u smislu odredbe čl. 370. čl. 68. i 69. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, uz istodobno brisanje tog prava s imena A. M.-P. pok. A., čiji su jedini i isključivi pravni sljednici tužitelj L. M. pok. A., tuženi pod 1 M.

M. pok. A., pod 2 M. M. ud. A., pod 3 A. D.

pok. A. rođ. M. i od 4 I. P. pok. A. rođ. M., i to za

39/70 dijela.

II Nalaže se tuženima pod 2-4 naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 16.927,80 kn.

Obrazloženje

1. Dana 27. kolovoza 2018. zaprimljena je tužba kojom je tužitelj ustao protiv tuženika, radi utvrđenja i uknjižbe prava suvlasništva za 2/3 dijela nekretnine čest. zgr. 587 ZU 3438 K.O. K.. Navodi kako predmet spora predstavlja kuću u K., koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasništvo pravnog prednika stranaka,

A. M. pok. A., nadimka P., kojeg su temeljem Rješenja o nasljeđivanju br. O-1103/91 naslijedili njegovi sinovi, ovdje tužitelj i tuženik pod 1, te A. M. pok. A., svaki za po 1/3 dijela. Dodaje kako je u međuvremenu

umro sin ostavitelja A. M. pok. A., kojeg su naslijedili ovdje tuženik

pod 2-4, ali odluke donesene u ostavinskim postupcima nisu provedene u zemljišnim knjigama, jer u Rješenju o nasljeđivanju br. O-1103/91 nije označen obiteljski nadimak ostavitelja, a propušten je i upis suvlasničkog dijela cjeline nekretnine koju nasljednici nasljeđuju, iako to jasno proizlazi iz sadržaja odluke. Na kraju navodi kako je u međuvremenu s tuženikom pod 1 sklopio Ugovor o darovanju, kojim mu je brat darovao svoj naslijeđeni dio predmetne nekretnine, stoga je stekao 2/3 dijela vlasništva nekretnine i ovlašten je upisati to pravo u zemljišnim knjigama.

2.U svom odgovoru od 10. rujna 2018. tuženici su se usprotivili tužbi, ističući kako je tužba preuranjena, jer je tuženik pod 1 najavio pokretanje postupka radi raskida Ugovora o darovanju koji je sklopio s tužiteljem, uz dodatak kako ostali tuženici nisu u obvezno-pravnom odnosu s tužiteljem, stoga je u odnosu na njih tužba neosnovana.

3. Podneskom od 11. veljače 2019. tužitelj je izmijenio tužbeni zahtjev, postavljajući ga radi utvrđenja i uknjižbe prava suvlasništva za 1/3 dijela cjeline nekretnine, dok je dana 20. ožujka 2019. zaprimljen podnesak tuženika pod 1 kojim priznaje tužbu i tako postavljeni tužbeni zahtjev.

4.U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom vlasničkog lista od 19. lipnja 2018., Izvoda iz katastarskog plana od 19. lipnja 2018., rodnih listova MU V. od 19. prosinca 2017., spisa ovog suda br. O-1103/91 i br. O-3802/10, Ugovora o darovanju od 14. lipnja 2017., poreznog Rješenja od 2. listopada 2017., očevidom održanim na licu mjesta 8. srpnja 2020. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju R. R. i sudske vještakinje za graditeljstvo J. M., pregledom njegovog

nalaza od 16. listopada 2020. i njezinog nalaza od 2. listopada 2020. uz dopunu od 15.

siječnja 2021., saslušanjem svjedokinja J. V. i M. V. te tužitelja i

tužene pod 4 kao parničnih stranaka.

5.Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

6.Tužbeni zahtjev je osnovan.

7.Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi ima li tužitelj valjanu zakonsku osnovu za stjecanje prava suvlasništva u odnosu na cjelinu predmetne nekretnine i upis tog prava u zemljišnim knjigama.

8.Odredbom iz članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) propisano je kako se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Kako tužitelj u tijeku postupka navodi dosjelost kao osnovu stjecanja prava vlasništva prizemlja nekretnine, kao posebnog dijela zgrade,

položene na čest. zgr. 578 K.O. K., u ovom slučaju valjalo je uzeti u obzir odredbe iz čl. 159. ZV koje propisuju stjecanje vlasništva na nekretnini ovim originarnim načinom.

9.Odredbom iz čl. 159. st. 2. ZV propisano je kako samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, odnosno protekom 20 godina samostalnog posjedovanja, ukoliko je taj posjed barem pošten, kako to propisuje odredba iz st. 3.

10.Iznesenom valja dodati kako učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu, u trenutku kad se ispune za to zakonom određene pretpostavke, bez upisa u zemljišne knjige, ali je stjecatelj ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva. Dosjelošću se činjenično stanje pretvara u pravno, a posjednik stječe ono što je do tada posjedovao kroz zakonom određeno vrijeme, dok na drugoj strani nastaje gubitak prava vlasništva osobe koja je do tada bila vlasnik. Za redovitu dosjelost traži se kvalificirani posjed, što znači zakonit, istinit i pošten, a za izvanrednu dosjelost dovoljno je da je posjed barem pošten i to poštenje se zakonski presumira. Pri tome valja napomenuti kako je posjed pošten ako posjednik, kad ga je stekao, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, kako to propisuje odredba iz čl. 18. st. 2. ZV.

11.Pregledom vlasničkog lista od 19. lipnja 2018. razvidno je kako je nekretnina čest. zgr. 587 ZU 3438 K.O. K., oznake kuća, upisana kao vlasništvo A.

M.-P. pok. A. za cijelo.

12.Pregledom ostavinskog spisa br. O-1103/91 razvidno je kako su temeljem pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju od 19. lipnja 1991., a uslijed sporazuma o diobi, A. M.-P. pok. A., naslijedili sinovi L. M. (tužitelj) za

prizemlje kuće, M. M. (tuženik pod 1) za prvi kat kuće i A. M.

za potkrovlje kuće.

13.Pregledom ostavinskog spisa br. O-3802/10 razvidno je kako su temeljem pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju od 18. svibnja 2011. A. M. pok. A., naslijedile supruga i kćerke, ovdje tužene pod 2 M. M., pod 3

A. D. i pod 4 I. M., svaka za 1/3 dijela iz čega proizlazi njihova pasivna legitimacija u ovoj pravnoj stvari.

14.Pregledom Ugovora o darovanju od 14. lipnja 2017. razvidno je kako je tuženik pod 1 darovao tužitelju vlasništvo prvog kata, ovdje sporne kuće položene na čest. zgr. 587 K.O. K..

15. Prilikom očevida održanog na licu mjesta 8. srpnja 2020. tužitelj je sudu i sudskim vještacima R. R. i J. M. pokazao predmet spora,

odnosno staru kuću u nizu, položenu u K., do koje se pristupa kroz dvorišna vrata, starim kamenim stubištem, a sastoji se od etaža prizemlja, kata i potkrovlja. Prizemlje se sastoji od sobe, kuhinje, hodnika i kupaonice, a do dijela ove etaže može se pristupiti i kroz drugi ulaz preko drugog kamenog stubišta. Preko dvorišnog i kamenog pristupnog stubišta ulazi se u dvoetažni stan, koji se sastoji od sobe i prostorije ispod unutarnjeg drvenog stubišta u kojem je zahod, a tim unutarnjim drvenim stubištem se pristupa u potkrovlje u kojem su kuhinja i soba. Ovom prilikom je utvrđeno kako se iz dvorišnog, ulaznog prostora, pristupa u apartman koji se sastoji od sobe i kupaonice, a položen je u prizemlju nekretnine i ispred njegovog ulaza betonska je nadstrešnica. Prilikom očevida među strankama nije bio sporan posjed dijelova predmetne nekretnine, tako da je utvrđeno kako je tužitelj u samostalnom posjedu apartmana i stambenog prostora u prizemlju, dok su tuženici pod 2-4 u samostalnom posjedu stambenih prostora na katu i potkrovlju kuće. Također su istakli kako su u suposjedu zapadnog ulaznog kamenog dvorišta i kamenog stubišta do kojeg se pristupa kroz drvena vrata, a koji je jedini pristup katu i potkrovlju predmetne nekretnine i kako tuženici nemaju nikakvog interesa u odnosu na drugo kameno stubište položeno južno od prvog.

16.Sudski vještak za geodeziju R. R. u svom je nalazu od 16. listopada 2020. identificirao pokazanu nekretninu, utvrdivši kako su kuća i pripadajuće ograđeno dvorište položeni na nekretnini čest. zgr. 587 K.O. K. u cijelosti, a na skici lica mjesta prikazao je pristupna stubišta. Na njegovo vještvo stranke nisu iskazale primjedbe, sud ga prihvaća u cijelosti kao stručno i objektivno.

17.Sudska vještakinja za graditeljstvo J. M. u svom je nalazu od

2. listopada 2020. utvrdila kako je predmetna zgrada katnosti prizemlje, kat i potkrovlje, kako se u prizemlje ulazi s javne ulice, na prvi kat vanjskim stubištem sa zapadne strane zgrade, a u potkrovlje unutarnjim stubištem s prvog kata. Samostalnu uporabnu cjelinu prizemlja označila je slovima A i B, tako da se cjelina A sastoji od sobe i kupaonice s izbom kao pripatkom, a cjelina B od kuhinje, sobe, hodnika i kupaonice s vanjskim stubištem kao pripatkom. Samostalnu uporabnu cjelinu prvog kata i potkrovlja označila je slovom C, a sastoji se od hodnika, sobe, kuhinje i zahoda na prvom katu te stubišta, sobe i kuhinje u potkrovlju, uz napomenu kako su zajednički dijelovi cjelina B i C natkriveno dvorište, nenatkriveno dvorište u prizemlju i vanjsko stubište koje vodi iz dvorišta do prvog kata. U skladu s ovim nalazom, utvrdila je kako je cjelina A površine 14,15 m2 i predstavlja 14/71 dijela cjeline nekretnine, cjelina B površine 23,85 m2 i predstavlja 24/71 dijela, a cjelina C površine 32,70 m2 predstavlja 33/71 dijela.

18.Očitujući se na primjedbe tužitelja, sadržane u njegovom podnesku od 14. prosinca 2020., vještakinja je u dopuni nalaza od 15. siječnja 2021. korigirala specifikaciju utvrđenih etaža kao posebnih dijelova zgrade, uz napomenu kako je hodnik na prvom katu zajednički dio kata i potkrovlja, jer se preko njega ulazi na ove etaže. Iz specifikacije priložene dopuni vještva razvidno je kako je prizemlje korisne površine 38,61 m2 i predstavlja 39/70 dijela cjeline zgrade, prvi kat korisne površine 15,93 m2 i predstavlja 16/70 dijela, a potkrovlje korisne površine 15,24 m2 predstavlja 15/70 dijela. Na ovu dopunu vještva tuženici su podneskom od 25. siječnja 2021. iskazali primjedbe koje po shvaćanju ovog suda nisu dovele u sumnju objektivnost i stručnost nalaza vještakinje, stoga ga sud prihvaća u cijelosti.

19.Na okolnost posjeda predmetne nekretnine, njegove kakvoće, kontinuiteta i dugotrajnosti, saslušane su svjedokinje J. V. i M. V. te tužitelj i tužena

pod 4, koji iskazuju istovjetno na odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari. Naime, svjedokinje navode kako su u kući živjeli A. i I. M., obiteljskog nadimka

P., sa svojim sinovima L. (tužitelj), M. (tuženi pod 1) i A. (pravni prednik tuženih pod 2-4), koji su nakon smrti roditelja nastavili koristiti nekretninu na miran i neosporavan način i to L. prostore u prizemlju, M. prostore na katu, a

A. prostore u potkrovlju kuće, uz dodatak kako je A. naknadno preselio s članovima obitelji u drugu, novoizgrađenu kuću, ali to nije bilo od značaja u pogledu korištenja predmetne ili ostalih etaža sporne kuće. Iskaze svjedokinja valjalo je cijeniti iz razloga što se radi o dugogodišnjoj susjedi (V.), odnosno rodbini stranaka

(V.), stoga je logično i očekivano da su prethodnih desetljeća imale neposredan i objektivan uvid u stanje nekretnine o kojoj su govorili te načinu njezina korištenja i korisnicima, stoga im se poklanja vjera u cijelosti, a posebno iz razloga što njihovi navodi imaju uporište i u ostaloj dokaznoj građi, prije svega iskazima stranaka. Tako tužitelj pred sudom na istovjetan opisuje korištenje pojedinih etaža kuće po svakom od braće M. i tome dodaje kako među njima nikada nije bilo nesuglasica, svađa

ili sukoba, a njegov iskaz u cijelosti potvrđuje tužena pod 4 i tome nema što dodati. Osim toga, sud je očevidom održanim na licu mjesta utvrdio koji su dijelovi nekretnine u posjedu parničnih stranaka, koje i ovom prilikom nisu učinile spornim da je tužitelj u samostalnom i neosporavanom posjedu stana i apartmana u prizemlju.

20.Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nedvojbeno je kako je tužitelj nakon očeve smrti nasljeđivanjem i to u skladu s odredbom iz čl. 20. st. 1. tada važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN br. 53/91, 9/92 i 77/92, dalje ZOVO), stekao vlasništvo prizemlja kuće položene na čest. zgr. 587 K.O. K. te da je u posjedu tog dijela nekretnine barem od donošenja rješenja o nasljeđivanju br. O-1103/91 dana 19. lipnja 1991., ako ne i ranije. Uzimajući u obzir sadržaj ove odluke, jasno je kako svaki od braće M., nakon prethodno sklopljenog sporazuma o diobi suvlasničke zajednice, stekao isključivo pravo vlasništva u odnosu na svaku pojedinu etažu čest. zgr. 587, a ne na istovjetne alikvotne dijelove, odnosno svaki po 1/3 dijela u skladu sa zakonom, kako su naslijedili ostale očeve nekretnine. Dakle, kod odlučivanja o osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva, postavljenog radi utvrđenja tužitelja vlasnikom prizemlja kuće, a povezanog točno određenim suvlasničkim dijelom u odnosu na cjelinu nekretnine, nisu od značaja zakonski nasljedni dijelovi (1/3 dijela cjeline), već je valjalo utvrditi što predstavlja prizemlje, odnosno koje su prostorije na toj etaži u posjedu tužitelja, i koliki je njihov udio u odnosu na cjelinu nekretnine, a s tim u vezi cijeniti nalaz i mišljenje vještakinje za graditeljstvo, iskazano u dopuni vještva od 15. siječnja 2021. Po njezinoj specifikaciji radi se o sobama površine 12,40 m2 i 7,50 m2, kupaonicama površine 1,45 m2 i 2,30 m2, kuhinji s blagovaonom površine 9,45 m2 i hodniku od 1,75 m2, što predstavlja ukupnu površinu od 34,85 m2, uz pripatke i to izbu površine 0,60 m2, natkriveno dvorište 3,05 m2 i vanjsko stubište 3,90 m2, tako da je prizemlje ukupne korisne površine 38,61 m2, što sve zajedno čini 39/70 dijela zgrade na čest. zgr. 587 K.O K.. Ovome valja dodati kako je sud, unatoč primjedbama tuženika pod 2-4, prihvatio nalaz vještakinje u cijelosti i uzeo u obzir natkriveno dvorište i vanjsko stubište, kao pripatke koji položajem u prostoru i svojom namjenom te načinom korištenja, predstavljaju dio samostalne uporabne cjeline etaže prizemlja, budući ih koristi isključivo tužitelj radi pristupa svojim dijelovima zgrade. Naime, kako je već i ranije navedeno, iz stanja u spisu jasno proizlazi kako je tužitelj barem od okončanja ostavinskog postupka nakon očeve smrti u lipnju 1991., u posjedu svih gore specificiranih prostora prizemlja i pripadaka, a taj posjed ima sva zakonom propisana obilježja, odnosno zakonitost, jer ima valjani pravni temelj posjedovanja, istinitost, jer nije pribavljen silom ili prijevarom i poštenje, jer nema razloga zbog kojih bi u vrijeme stjecanja ili trajanja posjeda trebao znati ili sumnjati da mu taj posjed ne pripada. Slijedom iznijetog, tužba ima valjano zakonsko uporište u citiranim odredbama ZV koje propisuju stjecanje prava vlasništva na nekretnini dosjelošću, jer je tužitelj to pravo stekao protekom deset godina nakon početka dosjedanja, odnosno 2001., a u svakom slučaju 2011., kada je protekao dvadesetogodišnji rok za barem pošteni posjed.

21.U skladu s iznesenim, tužbeni zahtjev, koji je u odnosu na katastarsku česticu nekretnine u skladu s identifikacijom sudskog vještaka za geodeziju, a posebno u skladu s nalazom sudske vještakinje za graditeljstvo i postavljen radi utvrđenja i uknjižbe tužitelja kao vlasnika prizemlja zgrade, koji dio predstavlja 39/70 dijela cjeline čest. zgr. 587 K.O. K., valjalo je prihvatiti u cijelosti, kako je i odlučeno u točki I izreke presude.

22.S obzirom na ishod postupka, tužitelj u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP) imaj pravo na naknadu troška i to sastava tužbe od 27. kolovoza 2018. te dva obrazložena podneska od 4. prosinca 2020. i 27. siječnja 2021., kao i trošak zastupanja na ročištima održanim 22. ožujka i 5. rujna 2019. u iznosu od 1.000,00 kn za svaku označenu radnju, a sve u skladu s

Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, dalje OT). Također mu je priznat trošak zastupanja na ročištima održanim 31. listopada 2019., te 9. veljače i 11. ožujka 2021. u iznosu od 500,00 kn za svako (Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 50. OT) te zastupanja na ročištima održanim 24. listopada i 12. prosinca 2018., 11. veljače 2019. i 9. prosinca 2020. u iznosu od 250,00 kn za svako (Tbr. 9. toč. 2. i Tbr. 50. OT). Dakle, priznat mu je trošak za zastupanje u iznosu od 7.500,00 kn, koji je valjalo uvećati za 25% PDV, trošak očevida, geodetskog i graditeljskog vještačenja u iznosu od 6.752,80 kn (372,80 kn+ 2.620,00 kn+3.760,00 kn) i trošak sudske pristojbe tužbe i ove odluke u iznosu od 800,00 kn (400,00 kn+400,00 kn), dok se u više zatraženom dijelu njegov zahtjev ne drži osnovanim i nužnim za vođenje i okončanje parnice, uz napomenu kako će mu više uplaćeni i neutrošeni iznos od 1.247,20 kn biti vraćen.

23.Slijedom iznijetog, tuženicima pod 2-4 koji su se usprotivili tužbi i zbog kojih je proveden dokazni postupak, naloženo je naknaditi parnični trošak tužitelja u iznosu od 16.927,80 kn, radi čega je odlučeno kao u točki II izreke presude.

S., 11. svibnja 2021.

Sudac

Branko Malenica

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog

suda u tri primjerka.

DNA

- pun. tužitelja

- tuženiku pod 1

- pun. tuženika pod 2-4