Poslovni broj 18 Povrv.300/2019-12
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Lani Stanić Bulum, u pravnoj stvari tužitelja E. M. iz Z., H. …, OIB: …., kojeg
zastupa punomoćnica S. Š., odvjetnica iz S., K. …. protiv
tuženika O. T. iz P., P. P. …, OIB: ….,
kojeg zastupa zakonski zastupnik D. O., član Uprave tuženika, radi isplate iznosa od 4.451,07 kuna, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 31. ožujka 2021. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, 11. svibnja 2021.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. P. iz M., T. T. … poslovni broj ….
od 22. svibnja 2019. u dijelu kojim se nalaže tuženiku, u roku od 8 dana, platiti tužitelju iznos od 4.451,07 kuna sa zateznim kamatama koje teku
- na iznos od 61,53 kuna od 17. kolovoza 2018. do isplate,
- na iznos od 757,50 kuna od 18. rujna 2018. do isplate,
- na iznos od 757,50 kuna od 17. listopada 2018. do isplate,
- na iznos od 732,50 kuna od 17. studenog 2018. do isplate,
- na iznos od 793,75 kuna od 18. prosinca 2018. do isplate,
- na iznos od 1.348,29 kuna od 20. veljače 2019. do isplate
prema stopi koja do 31. prosinca 2018. iznosi 6,82 %, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. 6,54 %, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. 6,30 %, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. 6,11%, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. 5,89 %, a od 1. siječnja 2021. nadalje 5,75%.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. P. iz M., T. T. … poslovni broj … od 22.
svibnja 2019. u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.653,75 kuna sa zateznim kamatama.
III. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 3.056,25 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 11. svibnja 2021. do isplate prema stopi od 5,75 %.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka za iznos od 1.297,50 kuna sa zateznim kamatama.
Obrazloženje
1. Ovrhovoditelj, sada tužitelj je preporučeno poštom podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, koji je zaprimljen 16. svibnja 2019. protiv ovršenika, sada tuženika, radi isplate dospjele tražbine u iznosu od 4.451,07 kuna i troškova ovršnog postupka, i to „stvarno nastalih“ javnobilježničkih i odvjetničkih troškova u ukupnom iznosu od 899,00 kuna te „predvidivih“ javnobilježničkih i odvjetničkih troškova u iznosu od 754,75 kuna, sve sa zateznim kamatama.
1.1. Javni bilježnik V. P. iz M., T. T. … je 22.
svibnja 2019. donio rješenje o ovrsi poslovni broj … kojim se tuženiku nalaže isplatiti iznos glavnice od 4.451,07 kuna sa zateznim kamatama te „nastale“ troškove ovršnog postupka u iznosu od 899,00 kuna i „predvidive“ troškove u iznosu od 754,75 kuna.
2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor i stoga je sud, na temelju odredbi članka 282. stavka 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, dalje u tekstu: OZ) i članka 287. stavka 1. OZ-a u vezi s člankom 57. i 58. OZ-a, rješenjem poslovni broj …. od 13. siječnja 2020.
stavio izvan snage rješenje o ovrsi, nakon čije je pravomoćnosti zakazano ročište za glavnu raspravu po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u skladu s odredom članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP).
2.2. U prigovoru od 5. lipnja 2019. tuženik osporava osnovu i visinu tužiteljevog potraživanja. Smatra da nije dužan podmiriti dugovanje zbog toga što od prve prijave nemogućnosti korištenja C. nadzora upućene operateru 18. studenog 2017. elektroničkom poštom do zadnjeg dopisa od 7. kolovoza 2018. nisu otklonjeni nedostaci na koje je ukazano. Ističe da djelomična mogućnost korištenja usluge C. nadzora i umanjenje računa za tuženika nije svrhovito. Na ročištu održanom 21. siječnja 2021. tuženik tvrdi da je cjelokupno dugovanje prema H.
T. već naplaćeno u ovršnom postupku, a na ročištu od 31. ožujka 2021.
ističe i prigovor zastare.
3. Tijekom postupka sud je pregledao izvod otvorenih stavaka E. M.
od 14. svibnja 2019. (str. 4 spisa), ugovor o prodaji i ustupu potraživanja od 27. listopada 2018. s dodatkom 17. od 19. ožujka 2019. (str. 16-30 spisa), zahtjev za mobilne usluge H. T. od 15. veljače 2017. (str. 31-34 spisa), zahtjev za mobilne usluge H. T. od 24. siječnja 2017. (str. 35-37 spisa),
račune sa specifikacijom za mjesec srpanj 2018., kolovoz 2018., rujan 2018., listopad 2018., studeni 2018. i siječanj 2019. (str. 38-83 spisa), Opće uvjete poslovanja H. T. za pružanje usluga u javnoj pokretnoj komunikacijskoj mreži (mobilne usluge H. T. (dalje u tekstu: Opći uvjeti poslovanja,
str. 84-104 spisa) te na temelju provedenih dokaza, cijeneći svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
3.1. Iz zahtjeva za mobilne usluge H. T. od 24. siječnja 2017. i 15.
veljače 2017. proizlazi da je tuženik s H. T. ugovorio uslugu
C. nadzor vozila s opcijom roaming za brojeve …, ….,
…. i …..
3.2. Pregledom izvoda iz otvorenih stavaka E. M. od 14. svibnja 2019.
te računa za mjesec srpanj 2018., kolovoz 2018., rujan 2018., listopad 2018., studeni 2018. i siječanj 2019. utvrđeno je da se dugovanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 4.451,07 kuna odnosi na m jesečnu naknadu tarifnog modela C. nadzor vozila s opcijom roaming, PDV i zatezne kamatame u iznosu od 734,03 kuna za srpanj 2018. (s time da tužitelj potražuje otkupljeni iznos od 61,53 kuna), mjesečnu naknadu tarifnog modela C. nadzor vozila s opcijom roaming, PDV i trošak pisane opomene u iznosu od 757,50 kuna za kolovoz 2018., mjesečnu naknadu tarifnog modela C. nadzor vozila s opcijom roaming, PDV i trošak pisane opomene u iznosu od 757,50 kuna za rujan 2018., mjesečnu naknadu tarifnog modela C. nadzor vozila s opcijom roaming i PDV u iznosu od 732,50 kuna za listopad 2018., mjesečnu naknadu tarifnog modela C. nadzor vozila s opcijom roaming i PDV u iznosu od 793,75 kuna za kolovoz 2018. i naknadu za prijevremeni raskid ugovora s PDV-om u iznosu od 1.348,29 kuna za siječanj 2019.
4. Među strankama nisu sporne aktivna i pasivna legitimacija. Nije sporno da je tuženik 24. siječnja 2017. i 15. veljače 2017., potpisujući zahtjeve za mobilne usluge, prihvaćajući time i Opće uvjete poslovanja (članak 295. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu: ZOO), zasnovao pretplatnički odnos s H. T. za uslugu C.
nadzor vozila s opcijom roaming, koji je kao cedent ustupio tražbinu koja je predmet ovog postupka tužitelju E. M. kao cesionaru. Međutim, tuženik smatra
da zbog nemogućnosti korištenja potpune usluge H. T. nije
dužan podmiriti nastalu tražbinu. Pored toga, tvrdi da je dugovanje koje je predmet spora već naplaćeno u postupku prisilne naplate i ističe prigovor zastare.
5. Prema odredbi članka 53. Općih uvjeta poslovanja korisnik usluga može podnijeti u pisanom obliku, usmeno ili elektroničkim putem, prigovor u vezi s pružanjem mobilnih usluga H. T., na kakvoću pružene usluge H.
T., na iznos kojim je zadužen za pruženu uslugu te prigovor zbog povrede odredaba Pretplatničkog ugovora. Postupak odlučivanja o osnovanosti prigovora uređen je odredbama članaka 58. do 66. Općih uvjeta poslovanja.
6. Tuženik nije priložio dokaze u prilog tvrdnji da je H. T. podnio prigovor, što je u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. ZPP-a i članka 219. stavka 1. ZPP-a bio dužan učiniti, a tužitelj naveo da nema evidentiranih prigovora. Međutim, bez obzira na tvrdnju tuženika, prema odredbi članka 63. Općih uvjeta poslovanja, u slučaju podnošenja prigovora na kakvoću pružene mobilne usluge H. T., korisnik usluga ima mogućnost tražiti naknadu štete ako se utvrdi da je kakvoća pružene mobilne usluge manja od kakvoće propisane važećim propisima u R. H.. Navedeno nije od utjecaja na obvezu podmirenja računa propisanu odredbom članka 29. Općih uvjeta poslovanja, uključujući i naknadu za prijevremeni raskid zatražen u skladu s odredbom članka 98. Općih uvjeta poslovanja.
7. Kao stranka u obveznom odnosu tuženik je koristio usluge H. T.
i stoga je, u skladu s načelom savjesnosti i poštenja sadržanom u odredbama članka 4. ZOO-a, dužan podmiriti nastalo dugovanje. Dužnost izvršavanja i odgovornost za ispunjenje obveza sudionika u obveznom odnosu propisana je i odredbom članka 9. ZOO-a.
8. Prigovor zastare kojeg ističe tuženik nije osnovan budući da je dospijeće najstarijeg računa 16. kolovoza 2018., a prijedlog za ovrhu zaprimljen 16. svibnja 2019., dakle, svakako u roku predviđenom odredbom članka 228. ZOO-a.
9. Visina potraživanja i datumi dospijeća utvrđeni su pregledom izvoda iz otvorenih stavaka E. M. od 14. svibnja 2019., koji kako proizlazi iz članka 31.
OZ-a, predstavlja vjerodostojnu ispravu uz koju zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti te računa za mjesec srpanj 2018., kolovoz 2018., rujan 2018., listopad 2018., studeni 2018. i siječanj 2019.
10. Sud nije posebno cijenio ugovor o prodaji i ustupu potraživanja od 27. listopada 2018. s dodatkom 17. od 19. ožujka 2019. budući da se ovim dokazom utvrđuju okolnosti koje među strankama nisu sporne.
11. U odnosu na financijsku karticu tuženika za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2019. i izvadak banke po transakcijskom računu
tuženika od 29. travnja 2019., izvod banke od 29. kolovoza 2019., izvadak banke od 30. rujna 2019., izvod banke od 1.
listopada 2019. i zahtjev za mobilne usluge H. T. od 15. veljače 2017.
(str. 113-126 spisa), koje je tuženik protivno odredbi članka 461.a stavka 4. ZPP-a predao na pripremnom ročištu održanom 21. siječnja 2021. i predložio pregledati na okolnost da je predmetno dugovanje već naplaćeno u postupku prisilne naplate, napominje se da je sud ove isprave pregledao, imajući u vidu da parnične stranke u rješenju poslovni broj … od 13. siječnja 2020. nisu bile upozorene u skladu s odredbom članka 461.a stavka 5. ZPP-a. Iz istog razloga uzeo je u obzir i isprave tužitelja dostavljene uz podnesak od 4. veljače 2021. kojim se očituje o navedenoj tvrdnji tuženika (članak 461.a stavak 6. ZPP-a), i to zahtjev za prisilnu naplatu od 30. rujna 2019., prijedlog za ovrhu s pravomoćnim rješenjem o ovrsi poslovni broj …od 16. kolovoza 2019., račun od 31. listopada 2018. i račun od 23. lipnja 2018. (str. 129-150 spisa), pregledom kojih je utvrđeno da tvrdnja tuženika nije osnovana budući da se postupak prisilne naplate koji je već proveden ne odnosi na potraživanje koje je predmet ovog postupka već se odnosi na tarifni model N. tarifa za tim za listopad 2018, i to za brojeve …, …, …, …, …, …, ….,
…, …, … i uređaj S. G. S. s obročnom
otplatom.
12. Prema odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a tuženik zbog zakašnjenja s ispunjenjem obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, i to od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate. Visina stope zatezne kamate određena je u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a. Prosječna kamatna stopa na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima objavljena je u "Narodnim novinama" broj 59/18, 1/19, 64/19, 1/20, 75/20 i 1/21. Rok za izvršenje činidbe je određen na temelju članka 328. stavak 1. i stavak 2. ZPP-a.
13. Slijedom iznesenog, primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, valjalo je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi održati na snazi za iznos glavnice sa zateznim kamatama (točka I. izreke), a radi donošenja zasebne odluke o troškovima cjelokupnog postupka ukinuti ga u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama (točka II. izreke).
14. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 4.451,07 kuna.
14.1. Tužitelj je u prijedlogu za ovrhu zatražio naknadu troškova ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 1.653,75 kuna, i to trošak javnobilježničke nagrade s PDV-om u iznosu od 200,00 kuna, trošak dostave s PDV-om u iznosu od 36,50 kuna, trošak sastava prijedloga za ovrhu s PDV-om u iznosu od 625,00 kuna, administrativni troškovi s PDV-om u iznosu od 37,50 kuna, trošak potvrde ovršnosti s PDV-om u iznosu od 37,50 kuna, trošak dostave putem e-oglasne ploče s PDV-om u iznosu od 12,50 kuna, trošak dostave pravomoćnog rješenja o ovrsi s PDV-om u iznosu od 18,25 kuna, trošak dostave spisa radi odbacivanja prijedloga po prigovoru ili žalbi na rješenje s PDV-om u iznosu od 30,75 kuna, trošak pisanja rješenja o obustavi ovrhe s PDV-om u iznosu od 30,75 kuna, trošak pribave potvrde ovršnosti s PDV-om u iznosu od 312,50 kuna i trošak sastava prijedloga radi dostave ovršnog rješenja o ovrsi banci/sudu s PDV-om u iznosu od 312,50 kuna.
14.2. Troškovnikom predanim na ročištu održanom 31. ožujka 2021. tužitelj je zatražio i naknadu parničnih troškova, i to trošak sastava podnesaka od 11. svibnja 2020. (zaprimljen 19. svibnja 2020.) i 4. veljače 2021. s PDV-om u iznosu od 625,00 kuna za svaki podnesak, trošak zastupanja na ročištima od 21. siječnja 2021. i 31. ožujka 2021. s PDV-om u iznosu od 625,00 kuna za svako ročište te trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 200,00 kuna, što ukupno iznosi 2.700,00 kuna.
14.3. Tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu s PDV-om od 25 % u iznosu od 625,00 kuna, zatražen u skladu s Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i u skladu s Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje u tekstu: OT) i trošak javnobilježničke nagrade s PDV-om od 25 % u iznosu od 200,00 kuna, kojeg je u obvezi platiti na temelju odredbe članka 6. stavka 1. i članka 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 8/11, 114/12).
14.4. Sud tužitelju nije priznao trošak u preostalom zatraženom iznosu od 828,75 kuna, i to trošak dostave s PDV-om u iznosu od 36,50 kuna, trošak dostave putem e- oglasne ploče s PDV-om u iznosu od 12,50 kuna, trošak dostave spisa s PDV-om u iznosu od 30,75 kuna i trošak pisanja rješenja o obustavi ovrhe s PDV-om u iznosu od 30,75 kuna zbog toga što tužitelj nije dokazao da je taj trošak nastao, administrativni trošak s PDV-om u iznosu od 37,50 iz razloga što zahtjev u tom dijelu nije određen u smislu članka 164. stavka 2. ZPP-a, a trošak potvrde ovršnosti s PDV- om u iznosu od 37,50 kuna, pribave potvrde ovršnosti s PDV-om u iznosu od 312,50 kuna, trošak dostave pravomoćnog rješenja o ovrsi s PDV-om u iznosu od 18,25 kuna i trošak sastava prijedloga radi dostave ovršnog rješenja o ovrsi s PDV-om u iznosu od 312,50 kuna zato što je protiv rješenja o ovrsi poslovni broj …
od 22. svibnja 2019. podnesen prigovor tako da rješenje nije postalo pravomoćno ni ovršno.
14.5. Nadalje, u skladu s odredbama Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 8. t. 1. i t. 3. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i u skladu s Tbr. 42. OT-a tužitelju su dosuđeni troškovi zastupanja na ročištima od 21. siječnja 2021. i 31. ožujka 2021. s PDV-om u iznosu od 625,00 kuna za svako ročište, trošak sastava podneska od 11. svibnja 2020. (zaprimljen 19. svibnja 2020.) s PDV-om u iznosu od 625,00 kuna i trošak sastava podneska od 4. veljače 2021. s PDV-om u iznosu od 156,25 kuna.
14.6. Dosuđen je i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 200,00 kuna, koji je zatražen u skladu s Tbr. 2. u vezi s Tbr. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, dalje u tekstu: ZSP) budući da je tužitelj pristojbu za presudu obvezan platiti na temelju članka 3. stavka 2. ZSP-a u vezi s člankom 4. točka 4. ZSP-a.
14.7. Stoga je tuženiku, u roku propisanom člankom 328. stavkom 2. ZPP-a, naloženo platiti ukupne troškove postupka u iznosu od 3.056,25 kuna sa zateznim kamatama, koje mu od dana donošenja presude pripadaju na temelju odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a prema stopi određenoj u članku 29. stavkom 2. ZOO-a dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan (točka III. i IV. izreke).
U Dubrovniku 11. svibnja 2021.
Sutkinja
Lana Stanić Bulum, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).
DNA:
1. odvjetnica S. Š., K. …, S.
2. O. T., P. P. …, P.
