1

Poslovni broj: UsI-5154/23-15

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: M. L. iz S., zastupan po opunomoćeniku J. M., odvjetniku iz Z., protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Z., OIB: …, radi poništavanja rješenja, 28. veljače 2024. godine

 

p r e s u d i o j e

 

 

              I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništava rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/18-01/03399028190, URBROJ: 341-99-05/3-18-009128 od 27. veljače 2019. godine.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., KLASA: UP/I-141-02/18-01/03399028190, URBROJ: 341-25-05/3-18-034128 od 07. studenog 2018. godine.

III. Tužitelju se počevši od 22. listopada 2018. godine priznaje pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, čiji je uzrok 35% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a 65% bolest.

IV. Nalaže se prvostupanjskom tijelu mirovinskog osiguranja da u roku od 30 dana donese odluku o određivanju visine tužiteljeve mirovine počevši od 22. listopada 2018. godine.

V. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati trošak od 9.775,00 €.

VI. Odbija se tužitelj u preostalom dijelu sa zahtjevom za naknadu troška.

 

 

Obrazloženje

 

 

Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 27. veljače 2019. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 07. studenog 2018. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem je tužitelju i dalje priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, čiji je uzrok 20% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (PTSP), a 80% bolest izvan tih okolnosti. Oba rješenja su donesena nakon provedenih vještačenja po stručnim i nezavisnim tijelima medicinskog vještačenja.

Tužitelj u tužbi navodi da je prilikom prvostupanjskog vještačenja poslan vani bez pregleda dokumentacije i bez „kontrolnog“ pregleda. Ističe kako je neživotno i nelogično da je i nakon 14 godina ocjena njegove radne sposobnosti nepromijenjena te ukazuje na to da su mu pozivi na vještačenja slani prekasno. Tužitelj traži utvrđenje potpunog gubitka radne sposobnosti i promjenu uzročnika radne nesposobnosti.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev.

Sud je održao raspravu, a u dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela te je provedeno vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji M. Z., specijalistkinji medicine rada.

Osporavana rješenja su nezakonita.

Tužitelju je na temelju vještačenja od 28. lipnja 2005. godine rješenjem od 09. rujna 2005. godine bilo priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, čiji je uzročnik 20% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (PTSP), a 80% bolest izvan tih okolnosti. Žalba tužitelja je bila odbijena drugostupanjskim rješenjem od 29. studenog 2005. godine, na temelju vještačenja od 28. listopada 2005. godine.

Tužitelj je kasnije (20. siječnja 2009. godine) podnio novi prijedlog za ocjenu radne sposobnosti, ali su mu u tom postupku priznata ista prava, prvostupanjskim rješenjem od 09. ožujka 2009. godine i drugostupanjskim rješenjem od 07. srpnja 2009. godine.

Tužitelj ima i utvrđen status HRVI s 20% oštećenja organizma, isključivo zbog PTSP-a.

Novi prijedlog za ocjenu radne sposobnosti je tužitelj podnio 27. veljače 2018. godine.

Iz nalaza i mišljenja stručnog i nezavisnog tijela vještačenja od 22. listopada 2018. godine proizlazi da je analiziran 2-IN obrazac i obimna medicinska dokumentacija od 2013. do 2017. godine. Iz anamneze i statusa se vidi da je tužitelj bio pregledan te da nije htio odgovarati na pitanja vještaka. Utvrđeno je stacionarno psihičko stanje (PTSP i depresija) te spondilitis i problemi s kralježnicom, kao i problemi sa želucem, nevoljnim pokretima (što je po nalazima neurologa ostalo nedovoljno definirano) i s povišenim mastima i glukozom (što je pod nadzorom).

U nalazu i mišljenju drugostupanjskog stručnog i nezavisnog tijela vještačenja od 28. siječnja 2019. godine stoji da nema uvjeta za utvrđenje opće nesposobnosti za rad, niti za promjenu uzročnika, jer PTSP nije u pogoršanju, a tužitelj osim te dijagnoze ima i niz drugih zdravstvenih tegoba (depresija, spondilitis, gastritis i kralježnica).

Sud je na temelju izričite procesne upute Visokog upravnog suda Republike Hrvatske proveo vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji M. Z., specijalistkinji medicine rada, sa zadatkom utvrđivanja je li i kada kod tužitelja nastupila promjena ocjene njegove radne sposobnosti, odnosno promjena odnosa uzročnika njegove radne nesposobnosti, u smislu čl. 39. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16 i 18/18 - ZMO), odnosno čl. 30. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (NN 121/17 - ZHB). Istovremeno je sud odbio saslušati tužitelja, jer je riječ o sasvim neadekvatnom dokaznom prijedlogu za utvrđivanje relevantnog (medicinskog) činjeničnog stanja.

Vještakinja je po traženju suda analizirala cjelokupnu obimnu medicinsku i drugu relevantnu dokumentaciju tužitelja (opis poslova, provedena vještačenja, sadržaje rješenja) te je s njim obavila dulji telefonski razgovor, s obzirom na to da se tužitelj nije odazvao na poziv vještakinje za klinički pregled.

Vještakinja je zaključila da kod tužitelja i dalje postoji profesionalna nesposobnost za rad, sada djelomični gubitak radne sposobnosti u smislu čl. 39. ZMO-a, te da kod njega na temelju medicinske dokumentacije nastale do 2017. godine (od tada do kolovoza 2023. godine tužitelj ne raspolaže nikakvom medicinskom dokumentacijom) nije nastupilo pogoršanje njegovog zdravstvenog stanja, zbog primjene biološke terapije i terapije antiepilepticima.

Međutim, vještakinja smatra da s obzirom na tužiteljev opis poslova i zahtjeve radnog mjesta tajnika u udruzi, u vještačenjima provedenim u upravnom postupku 22. listopada 2018. godine i 28. siječnja 2019. godine nije pravilno ocijenjen omjer uzročnika njegovog djelomičnog gubitka radne sposobnosti.

Vještakinja stoga smatra da ratni PTSP participira s 35% u tužiteljevom djelomičnom gubitku radne sposobnosti, a ostale bolesti (koje nisu u vezi s Domovinskim ratom) sa 65%, počevši od dana provedenog prvostupanjskog vještačenja u upravnom postupku (22. listopada 2018. godine). Od tada je tužitelj sposoban raditi administrativne poslove na kojima ima slobodan ritam rada, uz uvažavanje određenih kontraindikacija.

Vještakinja je istaknula da tužitelj više ne uzima biološku terapiju, antiepileptičku terapiju ni terapiju propisanu po psihijatru, zbog čega je nakon provedenog vještačenja u upravnom postupku došlo do pogoršanja kliničke slike ankilozantnog spondilitisa, učestaliji su periodi odsutnosti, a naglašeniji su i simptomi paranoidnih reakcija. Nakon preporučenih dodatnih medicinskih obrada i nakon eventualnog dodatnog liječenja će se moći dati nova ocjena tužiteljeve radne sposobnosti.

Tuženik se nije suglasio s promjenom omjera uzročnika tužiteljevog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, pri čemu se uopće nije osvrnuo na ključne navode vještakinje u vezi tužiteljevog opisa poslova i zahtjeva radnog mjesta tajnika u udruzi.

Tužitelj je pak smatrao da je vještakinja trebala utvrditi još viši omjer uzroka njegovog djelomičnog gubitka radne sposobnosti iz Domovinskog rata te je naveo da nije obrazložila zašto je taj omjer utvrdila baš u visini od 35%.

Sud je stoga i usmeno saslušao vještakinju M. Z., koja je u svom iskazu na raspravnom ročištu ponovno ukazala na tužiteljev opis poslova tajnika, iz obrasca 2-IN od 04. listopada 2018. godine, u vezi čega smatra da su tužiteljeve psihičke bolesti predominantne u smislu utjecaja na njegovu radnu sposobnost. Vještakinja je precizirala da tužitelj boluje od povratnog depresivnog sindroma s povratnim psihotičnim promjenama, u vezi čega mu nije priznat status HRVI, te od PTSP-a, u vezi čega mu je priznat status HRVI. Smatra da zbog tužiteljevog opisa poslova ove dvije bolesti predominantno sudjeluju u ocjeni radne sposobnosti i to u ukupnom omjeru od 70%, svaka od njih u jednakom dijelu, što znači da je PTSP, koji je tužitelju priznat u statusu HRVI, uzrok djelomičnog gubitka radne sposobnosti u omjeru od 35%. Osim psihičkih bolesti, druge bolesti sudjeluju u tužiteljevom djelomičnom gubitku radne sposobnosti u ukupnom omjeru od 30%, a radi se o ankilozantnom spondilitisu, koji je doveo do sindroma vratne i lumbalne kralježnice, te o  povremenoj smetenosti, za koju nije bilo do kraja utvrđeno predstavlja li ekvivalent epileptičkim napadima. U svakom slučaju, zbog ovih bolesti tužitelju nije ni priznat status HRVI.

Vještakinja je dalje istaknula da je tužitelj koristio biološku terapiju, koja je imala značajnu učinkovitost na smanjenje bolova, koji su po VAS skali prije bili 8/10, a poslije 2/10, te je također utjecala na smanjenje i praktički nestanak jutarnje zakočenosti. Ističe da s druge strane ova biološka terapija kod pacijenta može istaknuti neka druga zdravstvena stanja zbog utjecaja na imunitet pa u tom smislu ističe da se tužitelj nakon proteka vremena od šest godina javio radi problema s ankilozantnim spondilitisom.

Tužitelju je djelovala i antiepileptička terapija zbog koje su mu se prorijedile tegobe sa smetenošću te je došlo do stabilizacije njegovog raspoloženja, a inače vještakinja ističe da je do svakog pacijenta osobno hoće li ili neće uzimati propisanu terapiju.

U odnosu na primjedbe vještakinja je navela da u njegovim podnescima i nisu bile istaknute neke konkretne primjedbe, osim opisa zdravstvenog stanja, a posebno još jednom ukazuje na to da je tužitelj obavljao poslove tajnika za koje mu je trebala pojačana koncentracija, pa zbog toga smatra da je pravilno utvrdila omjer bolesti iz Domovinskog rata u visini od 35%, što se odnosi na PTSP.

Na pitanje opunomoćenika tužitelja vještakinja navodi da nema podataka o tužiteljevim psihičkim tegobama prije Domovinskog rata, ali je psihotest iz 2014. godine utvrdio emocionalno nezrelu ličnost, što je stanje od rođenja i nije posljedica bolesti, a ni somatske tegobe tužitelja ne datiraju od razdoblja prije Domovinskog rata. U pogledu PTSP-a potvrđuje da je moguća situacija pogoršanja zdravstvenog stanja i u slučaju uzimanja propisane terapije te se kod ove bolesti terapija često korigira dok se ne pronađe pravi odgovor. Pogoršanje je moguće bilo kada u budućnosti i zbog bilo kojeg realitetnog uzroka, a isto vrijedi i za depresiju. Na pitanje o mogućnosti uzimanja u obzir somatskih tegoba kao posljedica Domovinskog rata zbog ozljeđivanja, vještakinja navodi da ni u odgovarajućem formularu za priznavanje statusa HRVI tužitelj nije navodio ništa osim PTSP-a.

Nakon toga za vještakinju više nije bilo pitanja, a stranke su paušalno ostale kod svojih primjedbi na vještačenje.

Sud smatra da je vještačenje provedeno detaljno, iscrpno i objektivno te da su nalaz i mišljenje napravljeni stručno, jasno i precizno, uz odgovore na sva pitanja suda i stranaka. Stoga je to vještačenje u cijelosti prihvaćeno te je na temelju njega donesena meritorna sudska odluka u sporu pune jurisdikcije.

Tako je utvrđeno da je u smislu čl. 39. ZMO-a i čl. 30. ZHB-a počevši od 22. listopada 2018. godine došlo do promjene uzročnika tužiteljevog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, na način da je sada 35% uzrok bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (to je samo PTSP), a 65% bolest izvan tih okolnosti.

Stoga provedena vještačenja u upravnom postupku nisu bila pravilna, pa su i rješenja donesena na temelju njih nepravilna i nezakonita. Zato je na temelju čl. 58. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS) tužbeni zahtjev usvojen i osporavano drugostupanjsko rješenje poništeno, a onda je kao nezakonito poništeno i prvostupanjsko rješenje iz upravnog postupka. Sud je potom u sporu pune jurisdikcije na temelju čl. 39. ZMO-a i čl. 30. ZHB-a tužitelju počevši od 22. listopada 2018. godine priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, čiji je uzrok 35% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a 65% bolest.

Posebnu odluku o određivanju visine te i takve tužiteljeve invalidske mirovine je prvostupanjsko tijelo mirovinskog osiguranja dužno donijeti u daljnjem roku od 30 dana.

S obzirom na to da je tužbeni zahtjev usvojen, tužitelj na temelju čl. 79. st. 4. ZUS-a ima pravo na naknadu opravdanog (i zatraženog) troška upravnog spora. Radi se o trošku sastava tužbe, dvije žalbe i ustavne tužbe (tužitelj je u konačnici uspio sa svim tim pravnim lijekovima) i o trošku zastupanja na dva raspravna ročišta, po profesionalnom opunomoćeniku - odvjetniku, u vezi čega tužitelju na temelju Tbr. 27/1, 27/2, 27/3 i 31/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV 25% treba priznati trošak od 9.375,00 €. Tome treba pribrojiti trošak vještačenja od 400,00 € pa sveukupan opravdan trošak tužitelja iznosi 9.775,00 €.

Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 11. siječnja 2024. godine, jer taj podnesak nije bio potreban za vođenje ovog upravnog spora (tužiteljevi navodi iz tog podneska nisu prihvaćeni).

 

 

U Zagrebu, 28. veljače 2024. godine.

 

 

       Sudac:

Bojan Bugarin, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.