Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: II Kž-Us-17/2021-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od suca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća, te Snježane Hrupek-Šabijan i Marije Balenović članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog T. S. i drugih., zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 329. stavka 1. točka 4. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog Z. B. i okrivljenog K. P. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-Us-iz-20/2021 (Kov-Us-30/2020) od 1. travnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u postupku nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 11. svibnja 2021.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenog Z. B. i okrivljenog K. P. kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog T. S. i drugih zbog kaznenih djela nedozvoljene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 190. stavak 2. u vezi članka 329. stavak 1. točka 4. i drugih KZ/11. na temelju članka 127. stavak 4. i članaka 131. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zavor protiv okrivljenog Đ. V., okrivljenog K. P. i okrivljenog Z. B. iz zakonskog osnova iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni Z. B., putem braniteljice, odvjetnice M. H. K. s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

3. Žalbu protiv navedenog rješenja podnio je i okrivljeni K. P., putem branitelja, odvjetnika R. K., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. U skladu s člankom 495. u vezi članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis predmeta dostavljen je Državom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razmatranje.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Suprotno navodima u žalbama, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je valjana i na zakonu osnovana odluka prvostupanjskog suda o nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog Z. B. i okrivljenog K. P..

7. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske na nalazi osnovanim žalbenu tvrdnju okrivljenog Z. B. da je pobijanim rješenjem počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka u smislu postojanja osnovane sumnje na strani okrivljenika.

8. Prvenstveno, prvostupanjski sud postojanje osnovane sumnje ispravno temelji na podignutoj optužnici protiv okrivljenika te dokazima na kojima se ista temelji, a koji dokazi su i pobrojani u pobijanom rješenju. Prema činjeničnom opisu podignute optužnice okrivljenom Z. B. stavlja se na teret da je u sastavu zločinačkog udruženja, koje je djelovalo u razdoblju od svibnja 2016. do svibnja 2019., a koje su osnovali okrivljeni T. S.i okrivljeni T. S. radi nabave, prijevoza i preprodaje velikih količina droge marihuane i kokaina na području Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Republike Albanije, pri čemu je droga marihuana kupovana na ilegalnom tržištu Albanije i Crne Gore te dopremana u Republiku Bosnu i Hercegovinu, na području ove potonje navedene države drogu preuzimao i skladištio te radi njezina prijevoza u Republiku Hrvatsku angažirao okrivljenu A. G., policijsku službenicu MUP-a zaduženu za graničnu kontrolu na graničnim prijelazima s Republikom Bosnom i Hercegovinom, a nakon što je droga prokrijumčarena na teritorij Republike Hrvatske, sukladno napucima okrivljenog T. S. i okrivljenog T. S. zajedno s okrivljenom A. G., odvozio ju je do krajnjih kupaca i preprodavača na području Dugopolja, Vrgorca, Zagreba i Zagrebačke županije. Opisanim djelovanjem prokrijumčarena je izuzetno velika količina droge, i to najmanje 15.730 kilograma droge marihuane i najmanje 1.335 grama droge kokain, pri čemu se okrivljeni Z. B. tereti da je svojim inkriminiranim postupanjem pribavio imovinsku korist u iznosu od najmanje 61.650.000,00 eura odnosno oko 468.540,00 kuna.

9. Nadalje, neosnovano žalitelj u žalbi ističe da nije ostvarena posebna pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08. Suprotno navedenom, valjano je utvrđenje prvostupanjskog suda da okrivljeni Z. B. osim hrvatskog, ima i državljanstvo Bosne i Hercegovine, na području koje države posjeduje nekretnine koje su korištene u svrhu počinjenja ovdje mu terećenog kaznenog djela, a s obzirom na to da iz podataka u spisu predmeta proizlazi da su u njima skladištene i prepakiravane veće količine prokrijumčarene droge marihuane, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da postoji realna opasnost da će on u slučaju puštanja na slobodu pobjeći iz Republike Hrvatske u Republiku Bosnu i Hercegovinu i tako postati nedostupan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske.

10. Stoga je, i prema ocjeni ovoga suda, u odnosu na okrivljenog Z. B. i nadalje nužna i primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., a pravilnost prethodno izloženog zaključka nije s uspjehom dovedena u pitanje žalbenim navodima kojima se žalitelj poziva na potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova Županije zapadno-hercegovačke Federacije Bosne i Hercegovine broj … od 25. rujna 2020. iz koje da proizlazi da je on još 7. siječnja 2014. odjavljen za Republiku Hrvatsku te da ne posjeduje ni važeću osobnu iskaznicu niti putovnicu Bosne i Hercegovine. Navedene okolnosti, koje, doduše, doista proizlaze iz preslike potvrde na koju se poziva žalitelj, a koja se nalazi na listu 19366 spisa predmeta, ne znače da je on time otpušten iz državljanstva Bosne i Hercegovine, kako to on očito nastoji prikazati i time negirati ili barem umanjiti svoju povezanost s tom državom.

11. Kako okrivljeni Z. B., tako i niti okrivljeni K. P. nisu s uspjehom osporili postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani i jednog i drugog okrivljenika, te je stoga valjano i na zakonu osnovano prvostupanjski sud produljio mjeru istražnog zatvora na temelju osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

12. Nije u pravu okrivljeni Z. B. kada ističe da prvostupanjski sud opasnost od ponavljanja kaznenog djela samo paušalno temelji na navodnoj pripadnosti zločinačkoj organizaciji, uz evidentno zanemarivanje okolnosti da je neosuđivan. Naime, drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog Z. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a potom je za iste dao jasne, dostatne i valjane razloge, pri čemu je argumentacija postojanja onih okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani ovog okrivljenika konkretna i valjano obrazložena. Tako je obrazloženjem prvostupanjskog suda obuhvaćena duljina inkriminiranog razdoblja, brojnost radnji počinjenja, inkriminirana količina i tržišna vrijednost droge koja je predmetom inkriminacije, visina pribavljene nepripadne imovinske koristi, okolnost da je kriminalnom aktivnošću okrivljenika bilo obuhvaćeno područje više država, zatim visok stupanj organiziranosti članova udruženja s prethodno podijeljenim ulogama svakog pojedinog sudionika, te je prvostupanjski sud pravilno zaključio da sve navedeno u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti upućuje na iznimno visok stupanj upornosti i kriminalne volje na strani okrivljenog Z. B. kao člana tako ustrojenog zločinačkog udruženja.

13. Stoga, u svjetlu prethodno opisanih okolnosti drugostupanjski sud ocjenu o opstojnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora ne smatra dovedenom u pitanje žalbenim navodom okrivljenog Z. B. da je isti vlasnik OPG-a te je bio zaposlen, a po izlasku na slobodu ima osigurano zaposlenje i ima namjeru nastaviti raditi u vlastitom OPG-u tako da ne postoji opasnost da bi sredstva za život pribavljao počinjenjem kaznenih djela.

14. Navedeno, a neovisno o činjenici da je riječ o neosuđivanoj osobi, koju okolnost je, a kako to jasno proizlazi iz obrazloženja pobijanog rješenja, imao u vidu i prvostupanjski sud, i po ocjeni drugostupanjskog suda predstavlja one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljeni Z. B., u slučaju da ga se pusti na slobodu, nastaviti s istovrsnom kriminalnom aktivnošću. Stoga je protiv njega i nadalje opravdana i nužna primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članka 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08..

15. Jednako tako, i okrivljenik K. P., osporava potrebu daljnje primjene mjere istražnog zatvora, a u prilog neosnovanosti odluke prvostupanjskog suda o produljenju istražnog zatvora ističe da je produljenjem došlo do povrede članka 5. stavak 1 C i stavak 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. dalje: Konvencija), međutim povredu konvencijskog prava drugostupanjski sud u konkretnom slučaju ne nalazi, posebice što žalitelj povredu argumentira pozivanjem na raniju osuđivanost, kao nedostatan argument u prilog postojanju iteracijske opasnosti. Međutim, drugostupanjski sud nalazi da je argumentacija valjana jer ukazuje na raniji život okrivljenika i njegovu sklonost kriminalnoj aktivnosti, što je puno više od pukog nabrajanja ranijih osuda okrivljenika, posebice kad se iz navedenog može zaključiti da kriminalna aktivnost okrivljenika progredira.

16. Naime, okrivljeni K. P. je, prema izvatku iz kaznene evidencije, osuđivan zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11. Imajući na umu da je u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv za počinjenje dva nova kaznena djela, i to kaznenog djela protupravne naplate u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 323. stavka 2. u svezi stavka 1. i članka 329. stavka 1. točke 3. KZ/11. i neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 190. stavka 2. u vezi s člankom 329. stavkom 1. točkom 4. KZ/11.

17. Okrivljeni K. P. apostrofira u žalbi da mu se stavlja na teret da je počinitelj triju kaznenih djela, u sastavu zločinačkog udruženja te da nije organizator, kao i da je u nešto više od mjesec dana koje je proveo na slobodi, nakon što mu je u prosincu 2020. bio ukinut istražni zatvor, nakon čega je rješenje odlukom Vrhovnog suda preinačeno, nije počinio bilo kakvo kazneno djelo i da se u istražni zatvor vratio dobrovoljno, kao i da je ranije osuđen „za jednu malu količinu hašiša“. Međutim, ostaje činjenica da je okrivljeni K. P. u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv zbog kaznenog djela istovrsnog onome za koje je već pravomoćno osuđen, s time da se ovaj put radi o inkriminaciji u sastavu zločinačkog udruženja, i to za vrijeme provjeravanja iz ranije uvjetne osude. Iz navedenog je razvidno, da ranija osuđivanost na njega nije utjecala na način da osvijesti pogibeljnost postupanja protivnih pravnom poretku i ubuduće se suzdrži od istih, već je njegovo protupravno postupanje, naprotiv, progrediralo. Osim toga, protiv njega je pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu u tijeku kazneni postupak zbog kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavka 1. KZ/11.

18. Stoga drugostupanjski sud prethodno iznesene žalbene navode okrivljenog K. P. ne nalazi od u utjecaja, kad se stave u odnos s dosadašnjim životom okrivljenika, zajedno s pripadnošću čak dvjema zločinačkim organizacijama što mu se stavlja na teret u ovom kaznenom postupku, što u međusobnoj povezanosti naprotiv, upućuje isključivo na nužnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora.

19. Pritom, valja istaći da je sva nesvrhovitost zamjene istražnozatvorske mjere protiv okrivljenog K. P. mjerama opreza razvidna iz okolnosti da je, okrivljenik u drugom kaznenom predmetu ranije bio u istražnom zatvoru koji mu je ukinut i zamijenjen mjerama opreza da bi ubrzo nakon izlaska iz istražnog zatvora nastavio s činjenjem kaznenih djela. Naime, okrivljenom K. P. je u predmetu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-245/19, dana 18. travnja 2019. ukinut istražni zatvor te je isti uz mjere opreza pušten na slobodu, a ovdje je osnovano sumnjiv da bi kazneno djelo protupravne naplate u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 323. stavka 2. u svezi stavka 1. i članka 329. stavka 1. točke 3. KZ/11. počinio 29. lipnja 2019., dakle, nedugo nakon što je u tom drugom kaznenom predmetu iz istražnog zatvora pušten na slobodu taj okrivljenik ranije u sličnoj situaciji iznevjerio je povjerenje suda, što također upućuje na neopravdanost zamjene istražnog zatvora mjerama opreza u ovom predmetu.

20. Drugostupanjski sud ne nalazi osnovanom tvrdnju okrivljenog Z. B. da s obzirom na dosadašnju dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru u kojem nikada dosada nije boravio, da je dostatno utjecalo na njega da ga odvrati od činjenja kaznenih djela. Takovoj žalbenoj tvrdnji se pridružuje i okrivljeni K. P., ističući da se u istražnom zatvoru nalazi punih 20 mjeseci, te da je navedeno dostatno utjecalo na istog da se kloni daljnjih činjenja kaznenih dijela. Suprotno navedenom, drugostupanjski sud nalazi, a uvažavajući da je sud prilikom odlučivanja o opravdanosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika dužan voditi računa i o načelu razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. te paziti da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom (članak 95. stavak 1. ZKP/08.), da u konkretnom slučaju načelo razmjernosti u odnosu na obojicu okrivljenika nije narušeno. Naime, uzevši u obzir vrijeme koje su okrivljeni Z. B. i okrivljeni K. P. do sada proveli u istražnom zatvoru te vrijeme najduljeg mogućeg trajanja istražnog zatvora do izricanja nepravomoćne presude za kaznena djela za koja se oni ovdje terete, kao i visinu kazne zatvora na koju mogu biti osuđeni u slučaju osuđujuće presude, u pravu je prvostupanjski sud kada ističe da nije povrijeđeno ni načelo razmjernosti te da ni duljina vremena koje su okrivljenici do sada proveli u istražnom zatvoru ne opravdava zamjenu istog mjerama opreza.

21. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 11. svibnja 2021.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović,v.r.