Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-uv-69/2021-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Snježane Hrupek – Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika I. V. zbog kaznenog djela iz članka 217. stavka 1. i dugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj po opunomoćeniku M. G. protiv rješenja Županijskog suda u Sisku, broj Ik I -60/2021. od 29. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 11. svibnja 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika I. V. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem temeljem članka 59. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. 101/17., 118/18. i 126/19., dalje u tekstu: KZ/11.) u vezi s člankom 157. stavak 1. i člankom 159. stavak 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13., 150/13. i 98/19., dalje u tekstu: ZIKZ) odbijen je prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust kao neosnovan.
1.1. Zatvorenik se nalazi u kaznionici na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 8 godina i 6 mjeseci izrečenu presudom Županijskog suda u Splitu, broj Kž-317/2019. od 30. svibnja 2019. kojom je u odluci o kazni preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Kv-217/2018. od 12. ožujka 2019., zbog kaznenih djela iz članka 217. stavak 1. i drugih KZ/97. te članka 229. stavak 1. i drugih KZ/11.; te je početak izdržavanja kazne 9. rujna 2015., a istek 9. srpnja 2022. (uz uračunavanje vremena istražnog zatvora).
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik I. V., po opunomoćeniku M. G., odvjetniku iz K., iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti i zatvoreniku odobriti uvjetni otpust, podredno isto ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
3. Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje prema odredbi članka 44. stavak 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. - ispravak, 11/02. - ispravak, 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. – dalje: ZIKZ), bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
4.1. Suprotno stavu zatvorenika, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust, pozivajući se na negativno mišljenje kaznionice i Županijskog državnog odvjetništva Sisak. Pritom je sud prvog stupnja pravilno imao u vidu, osim vjerojatnosti kriminalnog povrata, koji je procijenjen izrazito visokim, da je tijekom izdržavanja kazne dugo vrijeme bio neprilagođenog ponašanja (stegovno kažnjavan 17 puta radi činjenja stegovnih prijestupa, 6 puta provođene su posebne mjere održavanja reda i sigurnosti – odvajanje od ostalih zatvorenika, a jednom i posebna mjera vezanje ruku i smještaj u posebno osiguranu prostoriju bez opasnih stvari), te da su na planu ličnosti evidentirane karakteristike poremećaja ličnosti, impulzivnosti, sklonost riziku, emocionalna otuđenost i usmjerenost na vlastite potrebe.
4.2. Nadalje, a protivno žalbenoj tvrdnji, unatoč tomu što je u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora zatvorenik i neovisno o postojanju i određenih pozitivnih okolnosti koje proizlaze iz izvješća kaznene ustanove (aktualna uspješnost provedbe pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora na razini zadovoljava, početak prilagođenog ponašanja bez činjenja stegovnih prijestupa, uključenost u programe kao i njegov iskazani odnos prema počinjenim kaznenim djelima u odnosu na što u posljednje vrijeme spontano odražava duboko kajanje i žaljenje zbog počinjenih kaznenih djela, ali bez stvarnog uvida u težinu svojih postupaka kao i posljedice), pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da do sada izdržana kazna zatvora nije dovoljno utjecala na zatvorenika da se uključi u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata.
4.3. Istaknute okolnosti, neovisno o početku prilagođenog ponašanja bez činjenja stegovnih prijestupa te uključenost u programe ipak ne upućuju na zaključak da je zatvorenik osvijestio svoje pogreške, niti da je dosadašnji boravak na izdržavanju kazne zatvora dovoljno utjecao na njega da više ne čini kaznena djela. To tim više kada se ima na umu da na strani zatvorenika nije ocijenjeno da je došlo do promjene njegova ponašanja nakon počinjenog kaznenog djela, niti da se očekuje da će do tih promjena doći primjenom mjera nadzora za vrijeme uvjetnog otpusta, a zbog čega je radi postizanja svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik i dalje nastavi s izdržavanjem kazne.
5. Prema članku 59. stavak 1. KZ/11. sud može otpustiti osuđenika s izdržavanja kazne zatvora ako se, uz ispunjenje ostalih uvjeta iz članka 59. stavak 2. KZ/11., osnovano očekuje da on neće počiniti kazneno djelo. Uzevši u obzir citiranu odredbu, a uz prethodno utvrđeno stanje stvari, promijenjene okolnosti u obitelji zatvorenika (smrt roditelja) nisu od odlučujućeg utjecaja na pravilnost pobijane odluke.
5.1. Sve izložene okolnosti, unatoč osiguranom poslijepenalnom prihvatu zatvorenika i zadržanoj podršci uže obitelji (baka i djed) te želja da radi u obiteljskom OPG-u, ipak ne upućuju na zaključak da se može govoriti o postignutoj specijalnoj niti generalnoj prevenciji.
6. Stoga je prvostupanjski sud osnovano zaključio da je za postizanje pune svrhe kažnjavanja nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora jer, za sada, nisu ispunjene pretpostavke iz članka 59. KZ/11., koje opravdavaju primjenu uvjetnog otpusta.
7. Slijedom izloženog, a kako žalbom zatvorenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 11. svibnja 2021.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović, v.r.
