1                             Poslovni broj: I Kž-uv-5/2024-4

Poslovni broj: I Kž-uv-5/2024-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim. predsjednika vijeća, te Tomislava Juriše i dr.sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog K. O., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., –dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, broj Ik I-760/2023 od 22. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu na temelju članka 168. stavak 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine” broj 14/21. – dalje: ZIKZ) u vezi članka 59. KZ/11 zatvorenik K. O., OIB: …, sin D., rođen …., u Z., s prebivalištem u Đ., …, državljanin Republike Hrvatske, uvjetno je otpušten s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, izrečene presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-83/19 od 13. siječnja 2021. potvrđene presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11, te je određeno da će uvjetni otpust trajati do isteka kazne 25. lipnja 2025. (ispravno treba stajati 16. srpnja 2024.). Pod točkom II. izreke citiranog rješenja određeno je da uvjetni otpust započinje trenutkom otpusta s izdržavanja kazne zatvora i traje do isteka neizdržanog dijela kazne zatvora na koju je zatvorenik K. O. osuđen, a datum otpusta će biti određen nalogom za otpust. Istim rješenjem pod točkom III. izreke na temelju članka 173. ZIKZ zatvorenik mora biti otpušten  u roku od 3 (tri) dana  od pravomoćnosti rješenja protiv kojeg nije podnesena žalba, odnosno od zaprimanja drugostupanjskog rješenja. Ako zatvorenik kojem je odobren uvjetni otpust, prije uvjetnog otpuštanja počini teži stegovni prijestup, sudac izvršenja  može opozvati odluku o uvjetnom otpustu. Pod točkom IV. izreke na temelju članka 62. stavak 2. točka 15. KZ/11 naloženo je uvjetno otpuštenom zatvoreniku K. O. obveza redovitog javljanja jednom mjesečno Policijskoj upravi krapinsko – zagorskoj, PP Krapina – Ispostava Pregrada i Probacijskom uredu Zagreb II. Pod točkom V. izreke na temelju članka 174.stavak 2. ZIKZ uvjetno otpušteni zatvorenik može promijeniti prebivalište samo uz suglasnost suca izvršenja Županijskog suda u Zagrebu.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže žalbu prihvatiti, pobijano rješenje ukinuti i uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na temelju članka 44. stavka 2. ZIKZ-a, u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iako je točno, kako to ističe državni odvjetnik, da je u izreci pobijanog rješenja kao datum isteka kazne naveden 25. lipnja 2025., a u točki 2. obrazloženja pobijanog rješenja 16. srpnja 2024., drugostupanjski sud nalazi da se radi se o očiglednoj omašci u pisanju, pa time nije počinjena bitna povreda kako to tvrdi žalitelj, te se pobijano rješenje može ispitati. To tim više, što je iz stanja spisa moguće utvrditi koji je ispravan datum isteka kazne, s obzirom da je naveden i u mišljenju Kaznionice u Lepoglavi (16. srpnja 2024.), a tamo navedeni datum podudaran je s datumom navedenim u točki 2. obrazloženja rješenja, što navodi i sam žalitelj.

6. Pogrešno zaključuje državni odvjetnik da prema sadržaju mišljenja Kaznionice u Lepoglavi, K. O. nije zatvorenik osposobljen za život na slobodi u skladu sa zakonom i društvenim pravilima. Suprotno navedenom, upravo je Kaznionica ta koja je u konkretnom slučaju ocijenila da treba odobriti uvjetni otpust zatvoreniku, te je prvostupanjski sud valjano vrednovao mišljenje iste, prilikom donošenja odluke o uvjetnom otpuštanju. Naime, iz mišljenja Kaznionice u Lepoglavi proizlazi da zatvorenik uspješno provodi program izdržavanja kazne zatvora u poluotvorenom odjelu Kaznionice, da je ponašanja usklađenog s odredbama kućnog reda, uspješnog rada, urednog korištenja dosadašnjih odobrenih izvankaznioničkih pogodnosti, te prema dostupnim podacima, nakon kaznenog djela zbog kojeg izdržava kaznu, nije počinio nova kaznena djela. Također je u zaključnom mišljenju Kaznionice, navedeno da je zatvorenik iskazao kajanje i žaljenje spram počinjenog kaznenog djela, te da aktivno sudjeluje u programu izvršavanja kazne zatvora i pridonosi njegovom pozitivnom tijeku, a i iskazuje namjeru da po izlasku na slobodu živi u skladu sa zakonskim i moralnim normama.

7. Ističući u žalbi da je rizik od kriminalnog povrata na strani zatvorenika cijenjen „srednjim“, (pritom prešućujući da prema ocjeni Kaznionice stoji „nizak do srednji“) državni odvjetnik paušalno pristupa razmatranju okolnosti relevantnih za uvjetno otpuštanje s izdržavanja kazne. Nasuprot tome, iz pobijanog rješenja razvidno je da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja uzeo u obzir svu širinu kriterija iz članka 59. stavak 2. KZ/11., na temelju kojih je moguće razmatrati uspješnost provođenja pojedinačnog programa izvršenja kazne konkretnog zatvorenika i opravdanosti njegovog puštanja na uvjetni otpust. Navedenom odredbom je propisano da će sud, prilikom odlučivanja o prijedlogu (za uvjetni otpust) cijeniti ličnost osuđenika, njegov prijašnji život i osuđivanost, je li protiv njega u tijeku drugi kazneni postupak, odnos prema počinjenom kaznenom djelu i žrtvi, ponašanje tijekom izdržavanja kazne zatvora, uspješnost primjene programa izvršavanja kazne zatvora, je li došlo do promjene njegova ponašanja nakon počinjenog kaznenog djela ili se očekuje da će do tih promjena doći primjenom mjera nadzora za vrijeme uvjetnog otpusta te životne okolnosti i njegovu spremnost za uključivanje u život na slobodi.

7.1. Dakle, osvrnuvši se na uspješnost provođenja programa izvršavanja kazne zatvora kojom je zatvorenik K. O. ocijenjen kao „naročito uspješan, pri čemu je odlukom upravitelja novčano nagrađen za poseban doprinos u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora, pomirenost s izrečenom kaznom i namjeru da se ne vrati u zatvorski sustav, uz okolnost što raspoređen na radno mjesto i  radnika za jednostavne šumarske poslove, nakon čega prolazi edukaciju kojom je raspoređen na redno mjesto šumar i srodna zanimanja, okolnost da nije stegovno kažnjavan, te nije zlorabio odobrene izvankaznioničke pogodnosti, da je ranije noeosuđivan, ima osiguran smještaj na adresi prebivališta po izlasku s izdržavanja kazne, na kojoj živi zatvorenikova majka i polubrat (a isti navode kako su spremni zatvorenika primiti i podržati na odgovarajući način), prvostupanjski sud ih je u svojoj ukupnosti pravilno vrednovao kao odlučne za  zatvorenika i za svoju odluku o odobravanju uvjetnog otpusta dao jasne i cjelovite razloge.

8. Nije u pravu državni odvjetnik kada se u žalbi poziva na počinjeno kazneno djelo i okolnosti njegova počinjenja, a u prilog ocjeni da ne postoje razlozi za uvjetno otpuštanje zatvorenika, pritom gubeći iz vida da je dosadašnji tijek izdržavanja kazne zatvora polučio pozitivne rezultate u odnosu na osobnost i daljnje ponašanje zatvorenika. Naime, smisao i svrha instituta uvjetnog otpusta je ocjena da izostaje potreba za daljnjim izdržavanjem kazne lišenjem slobode ako je osuđenikovo ponašanje korigirano, što znači da uvjetni otpust ovisi o resocijalizaciji osuđenika. Osim toga, pravomoćno izrečena kazna, kojom se (između ostalog) ostvaruje svrha generalne prevencije, uvjetnim otpustom nije izmijenjena već se samo promijenio način njenog izvršavanja.

9. Slijedom navedenog, nije dovedena u sumnju ni ocjena prvostupanjskog suda da je kod ovog zatvorenika do sada izdržana kazna postigla svoju očekivanu svrhu, zbog čega je odluka o njegovom uvjetnom otpuštanju valjana i na zakonu osnovana.

10. Stoga, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 28. veljače 2024.