REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-5532/2016

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja pod 1 M. T., OIB … iz S.,

pod 2 M. N., OIB … i pod 3 M. K., OIB …oboje iz T., Č., koje zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u

S., protiv tuženika pod 1 D. P., OIB…, iz R., i pod 2 R. P., OIB…, iz R., koje zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u S., radi utvrđenja i uknjižbe prava

vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. ožujka 2021. u nazočnosti tužiteljice pod 1 i njezine punomoćnice te tuženika i njihovog punomoćnika, na ročištu radi objave, dana 10. svibnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I Ovlašćuju se tužitelji temeljem ove pravomoćne presude, u zemljišnim knjigama koje se vode za K.O. V., zatražiti upis prava vlasništva na nekretnini oznake čest. zgr. 108/2 na ime tužiteljice pod 1 M. T. za 14/48 dijela gornje nekretnine kao cjeline, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika pod 1 D. P. za 7/48 dijela i tužene pod 2 R. P. ud. I. za 7/48 dijela, a

u odnosu na nekretninu oznake čest. zgr. 108/4 na ime tužiteljice pod 1 M. T., tužitelja pod 2 M. N. pok. I. i tužiteljice pod 3 M.

K., za po 1/3 dijela, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika pod 1 D. P. za 7/48 dijela i tužene pod 2 R. P. ud. I. za 7/48 dijela,

sve bez njihovog daljnjeg sudjelovanja i znanja, a što su ovi tuženi dužni trpjeti.

II Utvrđuje se da su tužiteljica pod 1 M. T., tužitelj pod 2 M.

N. pok. I. i tužiteljica pod 3 M. K., svaki za po 1/3 dijela, vlasnici realnog dijela nekretnine oznake čest. zem. 2483/9 K.O. V., položene u mjestu R., kultura pašnjak, površine 480 m2 i to dijela ove nekretnine koji je u pisanom nalazu vještaka za geodeziju R. R. "U V., prosinac 2019.

godine" opisno određen, a u Skici lica mjesta koja je sastavni dio tog nalaza, prikazan likom obojanim žutom bojom površine 102 m2 i označen slovima A-B-C-D- A, kao i svega što je s opisanim realnim dijelom nekretnine trajno povezano i izgrađeno na površini i ispod površine ovog realnog dijela te se ovlašćuju tužitelji to pravo temeljem ove presude upisati u zemljišnim knjigama na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika pod 1 D. P. i tužene pod 2 R. P. ud. I..

III Nalaže se tuženicima, solidarno u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 20.350,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% (tri postotna poena).

Obrazloženje

1. Dana 11. studenog 2016. zaprimljena je tužba kojom su tužitelji ustali protiv ranije označenih tuženika pod 1 I. P., pod 3 N. B., pod 4

A. P., pod 5 K. P., pod 6 K. P. i pod 7 J. Ć. te

tužene pod 2 R. P., radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva na nekretninama oznake čest. zgr. 108/2 i 108/4 K.O. V.. Navode kako su predmetne nekretnine upisane kao suvlasništvo tuženika, što nije točno jer ih je njihov pravni prednik, a sada pok. I. N., temeljem ugovora od 25. ožujka 1966. kupio od

sada pok. K. P. pok. M., koji je u tom trenutku bio upisani suvlasnik, a u naravi vlasnik za cijelo i to temeljem diobe koju je prethodno postigao s ostalim suvlasnicima. ali taj ugovor zbog sadržajnih nedostataka nije bio podoban za uknjižbu. Dodaju kako je odmah po sklapanju ugovora njihov pravni prednik stupio u posjed kupljenih nekretnina i nakon toga nesmetano i neosporavano ostvarivao vlasnička ovlaštenja te ih naknadno ugovorima 2007. i 2010. darovao ovdje tužiteljima.

2.U svom odgovoru od 16. siječnja 2018. ranije označeni tuženik pod 1 I. P. i tužena pod 2 usprotivili su se tužbi osporavajući diobu pravnih prednika stranaka, posebno u odnosu na čest. zgr. 108/4 koja nikad nije bila predmet tog ili nekog drugog pravnog posla. Osporavaju da bi tužitelji bili u posjedu spornih nekretnina, uz obrazloženje kako su sve vrijeme živjeli izvan otoka, a lice mjesta tek povremeno posjećivali i pored toga navode kako su prethodnih desetljeća koristili označenu nekretninu, u naravi kućicu za držanje domaćih životinja, sve dok se tužiteljica pod 1 nije vratila na V. i zauzela taj objekt bez ičije suglasnosti. Istodobno, predlažu sklapanje sudske nagodbe kojom će stranke međusobno priznati vlasnička prava, a u odnosu na čest. zgr. 108/4 potražuju novčanu naknadu za suvlasničke dijelove. Podneskom od 14. svibnja 2018. tuženici su ustali protutužbom i zahtjevom radi zaštite od uznemiravanja čest. zem. 2485/6 i 2483/9 K. O. V., dok je 14. studenog 2018. zaprimljen njihov podnesak kojim protutužbeni zahtjev proširuju i na istočnu stranu 1/3 dijela čest. zgr. 108/4 K.O. V., a sud ju je izdvojio iz predmetnog spisa i zaveo pod novim poslovnim brojem P-2486/2018.

3.Presudom na temelju priznanja i presudom zbog izostanka broj P-5532/2016 od 25. svibnja 2018. tužbeni zahtjev prihvaćen je u odnosu na ranije označene tuženike pod 3 N. B., pod 4 A. P., pod 5 K. P., pod 6

K. P. i pod 7 J. Ć., tako da je dokazni postupak valjalo provesti u odnosu na ranije označenog tuženika pod 1 I. P. i tuženu pod 2.

4.Podneskom od 15. studenog 2018. tužitelji su povećali tužbeni zahtjev te zatražili utvrđenje njihovog prava vlasništva i u odnosu na nekretninu oznake čest. zem. 2483/9 K.O.V..

5.Dana 13. listopada 2020. utvrđen je prekid postupka u odnosu na preminulog ranije označenog tuženika pod 1 I. P., a nastavljen je rješenjem od 20. siječnja 2021. u odnosu na njegovog nasljednika, ovdje tuženika pod 1 D.

P..

6.Podneskom od 4. veljače 2021. tužitelji su konačno postavili tužbeni zahtjev na način koji je sadržajno praktički istovjetan izreci ove presude.

7.U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom vlasničkih listova od 9. studenog 2016. i 10. svibnja 2018., rješenja o nasljeđivanju broj O-1374/71 od 19. ožujka 1974., broj O-2479/13 od 5. siječnja 2016, broj O-535/17 od 20. veljače 2017. i broj O-3124/2020 od 8. listopada 2020., izvoda iz posjedovnog lista broj 1331 Ureda za katastar od 21. rujna 2016. i povijesnih promjena na

katastarskim česticama od 22. veljače 2018., ugovora o darovanju od 23. srpnja 2010. i 5. ožujka 2007., intabulacijskih očitovanja od 18. srpnja i 26. kolovoza 2014. te 8. veljače 2007., kupoprodajnog ugovora od 25. ožujka 1966., izvoda iz katastarskog plana od 9. studenog 2016., očevidom održanim na licu mjesta 26. rujna 2019. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju R. R. i

pregledom njegovog nalaza od 10. prosinca 2019. s prilozima, smrtnog lista MU V. od 10. kolovoza 2020., saslušanjem svjedoka I. B., A. P., M.

V., B. B., T. P. i P. N. te tužiteljice pod 1 i

tuženika kao parničnih stranaka.

8.Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

9.Tužbeni zahtjev je osnovan.

10.Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi imaju li tužitelji valjanu zakonsku osnovu za stjecanje prava vlasništva i upis tog prava u zemljišnim knjigama u odnosu na nekretnine koje su predmet ovog spora.

11.Odredbom iz članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) propisano je kako se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Kako se tužitelji pozivaju na kupoprodajni ugovor koji je njihov otac sklopio 25. ožujka 1966., u ovom slučaju valjalo je utvrditi jesu li se ostvarile pravne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva temeljem pravnog posla sukladno odredbama Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), koji je u to vrijeme bio u primjeni.

12.Prema pravnom pravilu paragrafa 380. OGZ za stjecanje prava vlasništva bila je potrebna valjana pravna osnova (titulus) i pravni način stjecanja (modus), a prema pravilu paragrafa 431. OGZ prijenos prava vlasništva na nekretninama provodio se na nekretninama uknjižbom u zemljišnim knjigama kao načinom stjecanja, a sve temeljem ovjerene isprave u propisanoj formi. Međutim, sudska praksa jedinstveno je tumačila navedena pravna pravila na način da se vlasništvo nekretnina moglo steći ne samo upisom u zemljišne knjige, nego i na temelju ugovora, uključujući i onog sklopljenog u usmenoj formi, ukoliko je isti faktički proveden pri čemu se predaja posjeda tumačila kao pravni način stjecanja (modus).

13.Pregledom vlasničkog lista od 9. studenog 2016. i 10. svibnja 2018. razvidno je kako su nekretnine oznake čest. zgr. 108/2, kuća i čest. zgr. 108/4, staja,

ZU 1760 K.O. V. upisane kao suvlasništvo ranije označenog tuženika pod 1 I. P. i tužene pod 2 te ranije označenih tuženika pod 3-7, odnosno njihovih pravnih prednika, dok je iz vlasničkog lista od 10. svibnja 2018. razvidno kako je nekretnina čest. zem. 2483/9, pašnjak, ZU 3810 K.O. V. upisana kao suvlasništvo ranije označenog tuženika pod 1 I. P. i tužene pod 2, iz čega proizlazi pasivna legitimacija tuženika u ovoj parnici, što i nije bilo sporno među strankama.

14.Pregledom kupoprodajnog ugovora od 25. ožujka 1966. razvidno je kako je K. P., pok. M. iz P. prodao I. N., M. iz Č.,

nekretnine u selu R., zaseok U. i to kuću, vanjsku kuhinju, štalu, dva vrtla

i cisternu za vodu te dvije parcele pod vinogradom od kojih se jedna nalazi ispod cisterne za vodu (površine 1,50 motike), dok se druga nalazi iznad parcele A.

P. pok. G. (površine 1 motike), a u produžetku ove parcele je pašnjak i malo šume (površine oko 15 motika). Pored nabrojanog, predmet prodaje je i dio parcele (šume) koja se nalazi iznad kuće i to do prve ceste. Prilikom potpisivanja ovog ugovora prodavatelj je predao kupcu ključeve kuće i ovlastio ga na prihod vinograda za 1966.

15.Pregledom ugovora o darovanju od 5. ožujka 2007. i 23. srpnja 2010. razvidno je kako je gore označeni kupac I.-M. N. pok. M. iz Č. darovao svojoj djeci, a ovdje tužiteljima niz nekretnina upisanih u posjedovnom listu broj 11312 za K.O. V..

16.Pregledom izvoda iz posjedovnog lista Ureda za katastar od 21. rujna 2016. i povijesti promjena od 22. veljače 2018. razvidno je kako su

nekretnine čest. zgr. 108/2 i 108/4 od osnutka katastra 1953. do 1973. bile upisane u posjedovnom listu 523 naslovnika K. P. pok. M., a od 1973. do 1991. (čest. zgr. 108/2), odnosno do 1995. (čest. zgr. 108/4) naslovnice K. P. ud. K..

Od 1991., odnosno od 1995., ove nekretnine upisuju se u novi posjedovni list 1331 naslovnika I. N. iz Č.. Nekretnina čest. zem. 2483/9 od osnutka

katastra do 2001. bila je upisana u posjedovnom listu 522 naslovnika J. P., a od 2001. kao suposjed I. i R. P..

17.Prilikom očevida održanog na licu mjesta 26. rujna 2019. tužitelji su kao predmet spora pokazali nekretnine u uvali G. R. i to dva objekta međusobno udaljena 4-5 m i zemljišnu površinu položenu u njihovoj neposrednoj blizini. Prvi objekt predstavlja kuću u nizu, anagrafske oznake … . koja se sastoji od prizemlja, do kojeg se pristupa kroz vrata na sjevernu stranu i kata, do kojeg se pristupa kroz vrata na južnoj strani kuće. U prizemlju je novo uređen, namješten i opremljen apartman koji se sastoji od sobe, kupaonice i kuhinje s blagovaonicom, dok je na katu funkcionalna prostorija u kojoj su kuhinja s blagovaonicom, spavaći dio s bračnim krevetom i sanitarni čvor. Ovom prilikom je utvrđeno kako je predmetna kuća položena u sredini objekata s kojima čini niz, a stranke su učinile nespornim kako su tuženici posjednici zapadne kuće oznake …, dok je posjednik istočnog objekta … T. P. pok. M.. Drugi

sporni objekt predstavlja ruševne ostatke pomoćnog kamenog objekta bez krovišta s dva ulaza položena na južnoj strani, čija je površina podijeljena na tri nejednaka dijela s dva pregradna zida, odnosno suhozida. U krajnjem istočnom dijelu ovog objekta stara je krušna peć, a na njegovoj površni nešto građevinskog materijala, drva i starih stvari. Preostala sporna nekretnina predstavlja zemljište položeno uz opisani ruševni pomoćni objekt, a njezine granice određene su s istočne strane rubom betonskog stubišta, s južne strane starim kamenim suhozidom, dok je zapadna granica u ravni sa zapadnom fasadom pomoćnog objekta. Ovo zemljište terasaste je konfiguracije, dijelom betonirane podloge, a dijelom zemljane s dosta ukrasnog bilja.

18.Sudski vještak za geodeziju R. R. u svom je nalazu od 10.

prosinca 2019. identificirao pokazane nekretnine utvrdivši kako je kuća oznake … položena na čest. zgr. 108/2 K.O. V. u cijelosti, a na skici lica mjesta označio ju je zelenom bojom. Pomoćni ruševni objekt po vještaku je položen na čest. zgr. 108/4 K.O. V. u cijelosti, a predmetno zemljište na dijelu čest. zem. 2483/9 K.O.

V. i površine je 102 m2, uz dodatak kako označena nekretnina ima ukupnu površinu 480 m2. Na skici lica mjesta vještak je objekt i zemljište označio žutom bojom, a granice zemljišta označio slovima A-B-C-D-E-A. Na nalaz vještaka stranke nisu iskazale primjedbe koje bi dovele u sumnju njegovu stručnost i objektivnost, stoga ga sud prihvaća u cijelosti.

19.Na okolnost posjeda predmetnih nekretnina, njegove kakvoće, načina korištenja i osoba koje su ih koristile, govorili su svjedoci I. B., A. P.,

M. V., B. B. i T. P., čiji su iskazi praktički istovjetni u odnosu

na korištenje predmetne kuće. Dakle, poznato im je kako su u njoj živjeli K. P.

sa suprugom i djecom, dok su njegova braća I. P. i J. P. (prednik

tuženika) živjeli sa svojim obiteljima u istočnom, odnosno zapadnom objektu. Što se tiče spornog pomoćnog objekta, svjedoci B., A. i T. P. te B. navode kako se dio koristio kao štala u kojoj je obitelj K. P. držala svoje životinje, dok je u dijelu tog prostora bila krušna peć u kojoj su pekli kruh i skladištili drva, a poznato im je da su krušnu peć povremeno koristili i članovi obitelji J.

P., ali uz prethodnu K. suglasnost. Svjedok V. iskazuje istovjetno u

odnosu na kuću, a u odnosu na pomoćni objekt, sjeća se kako su štalu i krušnu peć koristili J. i K. P., međutim nakon što je upoznat s navodima svjedokinje

P., dopušta mogućnost da se ta nekretnina koristila na način kako je to navela svjedokinja, ali se ne može sjetiti. Što se tiče spornog zemljišta položenog ispred južne fasade pomoćnog objekta, svjedoci A. P. i B. navode kako je obitelj K. P. na toj površini kuhala i sušila robu, pekla ribu i držala kučicu sa psom, dok se ostali svjedoci ne sjećaju korištenja te nekretnine, ali im je poznato da su u nastavku tog prostora, u smjeru juga, dvije gustirne za vodu, jedna K. P.,

a druga njegovog brata J.. Svi svjedoci tvrde kako su P. živjeli u dobrim,

bratskim odnosima i kako između njih u odnosu na ovdje sporne nekretnine nije bilo prijepora, tako da su K. P. i članovi njegovog obiteljskog domaćinstva sve vrijeme bili u samostalnom, neometanom i neosporavanom posjedu predmetnih nekretnina. Svjedok B. dodaje kako su braća P. i njihove obitelji dobro znali koje nekretnine pripadaju pojedinom domaćinstvu, jer su prije toga podijelili svoju suvlasničku zajednicu, a iz njegovog iskaza proizlazi kako su svi P. slobodno koristili susjedne nekretnine kako bi pristupali do onih koje su bile u njihovom isključivom vlasništvu, o čemu govore i svjedoci B., A. i T. P. te

V.. Osim toga, svjedoci A. i T. P. te B. spominju kako je štala

J. P. bila položena sjeverno od K., a drugog brata I. zapadno od nje i dodaju kako su njihovi potomci naknadno na tim površinama izgradili svoje kuće. Nadalje, poznato im je kako je K. P. prodao svoje nekretnine ocu tužitelja I. N., koji ih je koristio na isti način kao i njegov pravni prednik i nastavio dobar susjedski odnos s ostalom braćom, a svjedokinja P. tvrdi kako ih je prije toga

K. ponudio braći J. i I., ali oni nisu iskazali interes za kupnjom bratove imovine.

20.Iskaze ovih svjedoka valjalo je cijeniti iz razloga što se radi o rodbini braće P., odnosno njihovim potomcima u dobi od 61 do 78 godina, stoga je logično da su prethodnih 50-70 godina imali neposredna i objektivna saznanja o nekretninama o kojima su govorili, korisnicima tih nekretnina, ali i njihovim međusobnim odnosima. Posebno je valjalo uzeti u obzir saznanja svjedokinje P., jer se radi o nevjesti

K. P., stoga je životno i očekivano da su joj dobro poznate okolnosti i odnosi koji su od odlučnog značaja u ovoj pravnoj stvari pa tako i koje su nekretnine bile vlasništvo njezinog svekra, odnosno što je bio predmet prodaje I. N.. Osim

toga, iskazi označenih svjedoka u logičkom su skladu s ostalom dokaznom građom, a prije svega ugovorom koji su P. i N. sklopili 1966. Naime, iz njegovog sadržaja jasno je kako je K. P. prodao svoju ("vlastitu") kuću, vanjsku kuhinju,

štalu, dva vrta i cisternu za vodu, što znači da je te nekretnine prodao kao cjeline, budući nema spomena da bi predmet prodaje bili dijelovi tih nekretnina, u ovom slučaju dio štale, kako to tvrde tuženici. Uspoređujući ugovor sa stanjem i položajem nekretnina koje je sud evidentirao prilikom očevida održanog na licu mjesta, a sudski vještak identificirao i prikazao na skici vještva, nedvojbeno je kako se radi o ovdje spornim nekretninama čest. zgr. 108/2 (kuća), čest. zgr. 108/4 (štala) i dio čest. zem. 2483/9 (odnosno zemljište ispred štale), uz napomenu kako predmet ove tužbe nisu ostale nekretnine koje su označene u ugovoru ( gustirana za vodu, vinogradi). Nadalje, iskazi svjedoka imaju uporište i u službenoj katastarskoj evidenciji koja se na otoku V. vodi od 1953. i u kojoj su čest. zgr. 108/2 i 108/4 od osnutka bile upisane kao isključivi posjed prodavatelja K. P. i supruge K., a nakon toga kupca I. N.. Što se tiče katastarskog upisa čest. zem. 2483/9 kao isključivog posjeda tuženika i njihovog pravnog prednika J. P., sud smatra kako taj upis iz svih prethodno navedenih razloga nije odraz stvarnog posjedovnog stanja, a posebno iz razloga što su na nespornom prostoru ove nekretnine dvije naplavne površine s gustirnama za vodu, od kojih jedna u vlasništvu J. P., a druga K. P., što među strankama nije bilo sporno. Dakle, samo ova činjenica ukazuje da J. P. nije bio isključivi posjednik čest. zem. 2483/9, već bi se radilo

o suposjedu, a pored toga, sasvim je razumljivo da je K. P. pripao u isključivi posjed i vlasništvo zemljišni prostor položen uz južnu fasadu pomoćnog objekta (na skici omeđen slovima A-B-C-D-E-A), potreban za slobodno i neometano redovito korištenje te nekretnine i kako s njom predstavlja jedinstvenu funkcionalnu cjelinu. Također je valjalo cijeniti kako su svi označeni svjedoci rođaci tuženika, bez rodbinske ili kakve druge povezanosti s tužiteljima, a sud ne nalazi njihovog osobnog interesa za ishod ove parnice pa tako ni u odnosu na svjedoke B. i T.

P. iz čijih iskaza proizlazi kako s tuženicima nisu u "idiličnim" odnosima, stoga se njihovi iskazi prihvaćaju u cijelosti kao uvjerljivi i vjerodostojni, posebno što tuženici do zaključenja raspravljanja nisu dostavili dokaze kojima bi njihove navode osporili ili upućivali na drugačiji zaključak. Konačno, kod donošenja ove odluke svakako je valjalo uzeti u obzir da su ranije označeni tuženici pod 3-7 u tijeku postupka priznali tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev, odnosno nisu joj se usprotivili, a radi se o upisanim suvlasnicima predmetnih nekretnina ili njihovim nasljednicima, a pored svega rođacima tuženika, što dodatno učvršćuje iznesena utvrđenja i stav suda.

21.U odnosu na preostalog svjedoka P. N., brata tužitelja, za navesti je kako sud njegov iskaz drži dijelom neuvjerljivim i neobjektivnim i to u dijelu koji je u suprotnosti s iskazima ostalih svjedoka i prethodno iznesenim činjeničnim stanjem. Ovaj svjedok potvrđuje kako su braća P. bili u složnim odnosima te kako je J.

bio upoznat sa sadržajem ugovora iz 1966. i kako je bio na licu mjesta kada je K. pokazivao što prodaje. Potvrđuje kako se radilo o K. kući u nizu, međutim u odnosu na ovdje sporni pomoćni objekt tvrdi kako nije prodan u cijelosti, već samo za 1/3 dijela, stoga po njemu predmet prodaje nije bila krušna peć, a ni zemljište uz južnu fasadu tog pomoćnog objekta. Iskaz ovog svjedoka prije svega je neuvjerljiv kada sebe opisuje kao stvarnog kupca jer je u vrijeme sklapanja ugovora bio u dobi od 18 godina, stoga je nejasno kada je i kako stekao novac potreban za tako značajnu financijsku investiciju. Ovaj navod istodobno je i proturječan kada svoju mladost ističe kao razlog zbog kojeg je u ugovoru kupcem označen njegov otac I. N., budući bi u tom slučaju svjedokova mladost trebala biti problem i prije sklapanja tog posla, posebno ako je svjedok raspolagao obiteljskim novcem. Naime, obitelj N. na otok se doselila iz sredine (naselje Č. pored T.)

tradicionalnih obiteljskih odnosa s dominantnom ulogom oca, sasvim uobičajenih za ove prostore, a posebno u vrijeme sklapanja ugovora prije šezdesetak godina, stoga je neuobičajeno i nelogično da je I. N., kao zdrava i radno aktivna osoba,

prepustio svom tada osamnaestogodišnjem sinu pregovore o uvjetima i odluku o sklapanju ugovora kojim kupuje niz nekretnina, koje su svakako i onda imale značajnu vrijednost, ali isto tako i odredile budućnost obitelji N. (preseljenje na otok). Dakle, ukoliko je svjedok bio mlad da bi bio označen sudionikom ugovora, svakako je bio mlad i prije toga, odnosno u vrijeme pregovaranja s P. , tako da se ovaj navod P. N. ne može prihvatiti kao vjerodostojan. Osim toga, nisu uvjerljiva ni njegova očitovanja na iskaze ostalih svjedoka koji su u suprotnosti s njegovim tvrdnjama, poput A. P., kada odgovara kako mu nije poznato korištenje nekretnina prije kupnje, a prije toga u iskazu spominje kako je s braćom P. bio u bliskim odnosima i kako su se međusobno pomagali, kao i u odnosu na iskaz T. P., kada dopušta da su navodi ovog svjedoka točni, ali ustraje u svojima. Na kraju svega za dodati je kako je iskaz svjedoka N. valjalo promatrati i u kontekstu njegovog odnosa s bratom i sestrama, ovdje tužiteljima, kojeg opisuje kao "zategnutog" i poremećenog unatrag tridesetak godina, a svakako je znakovita i činjenica da nije označen kao obdarenik u ugovorima o darovanju koje je njegov otac sklopio 2007. i 2010. s ostalim potomcima, ovdje tužiteljima, što dovodi u sumnju svjedokovu pristranost u odnosu na predmet spora.

22.Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud smatra kako su tužitelji dokazali da su pravni prednici stranaka K. i J. P. s bratom I.,

razvrgnuli suvlasničku zajednicu znatno prije sklapanja kupoprodajnog ugovora od 25. ožujka 1966. iako spisu ne prileži ugovor o diobi ili kakav drugi pisani trag, međutim iz stanja u spisu jasno proizlazi kako je ta usmena dioba proizvela očekivane pravne učinke, kako među njezinim sudionicima, tako i u odnosu na njihove potomke, odnosno sukcesore, budući sve ukazuje kako su obitelji P., a

isto tako i obitelj N., sve vrijeme živjeli u dobrim susjedskim odnosima, znajući što je njihovo isključivo vlasništvo. Upravo zbog dobrih rodbinskih i susjedskih odnosa, sasvim je logično i životno da su se prednici parničnih stranaka međusobno pomagali i tolerirali, a s tim u vezi i koristili po potrebi nekretnine onih drugih, poput krušne peći i štale, međutim to istodobno ne znači da nisu znali da bi, u konkretnom slučaju, predmetne nekretnine bile vlasništvo K. P., a nakon njega I.

N., pogotovo kada se uzme u obzir da su J. i I. P. razvrgnućem suvlasništva stekli svoje štale i krušne peći, odnosno prostore za te potrebe. Slijedom iznijetog, ostvarile su se pretpostavke citiranim pravnim pravilima OGZ, stoga sud smatra kako je I. N. sklapanjem pravnog posla s dotadašnjim vlasnikom

K. P., stekao pravo vlasništva za cijelo u odnosu na čest. zgr. 108/2 i 108/4 te u odnosu na dio čest. zem. 2483/9 u površini od 109 m2 i u granicama koje je sudski vještak označio na skici lica mjesta. Svoja vlasnička ovlaštenja N. je prenio na tužitelje darovnim ugovorima koji su priloženi spisu i koji nisu u formi javnobilježničkog akta, budući za to očito nije bilo potrebe. Naime utvrđene činjenice jasno ukazuju kako su tužitelji, kao članovi obiteljskog domaćinstva I. N.,

koristili predmetne nekretnine i suposjedovali ih sa svojim roditeljima, a nakon sklapanja brakova i stvaranja svojih obiteljskih zajednica, posjećivali ih i koristili u skladu s potrebama i mogućnostima. Osim toga, tuženici nisu doveli u sumnju iskaz tužiteljice pod 1 kada spominje dolazak na lice mjesta 2008., odnosno učestalije dolaske od 2012., stoga je jasno kako su darovni ugovori sklopljeni 2007. i 2010. podrazumijevali nastavak suposjeda, odnosno darovateljevu predaju stvari nakon sklapanja tih ugovora.

23.U skladu s iznesenim, tužba ima valjano činjenično i zakonsko uporište, stoga je tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja tužitelja vlasnicima, odnosno suvlasnicima predmetnih nekretnina te upis tih prava u zemljišnima knjigama, uz prethodno brisanje suvlasničkih prava tuženika, valjalo prihvatiti u cijelosti, kako je i odlučeno u točkama I i II izreke presude.

24.S obzirom na ishod postupka, tužitelji u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP) imaju pravo na naknadu troška i to sastava tužbe od 11. studenog 2016. te četiri obrazložena podneska od

16. ožujka i 15. studenog 2018., 30. siječnja 2020. i 4. veljače 2021. u iznosu od 1.000,00 kn za svaki, kao i podnesaka od 18. siječnja 2018. i 12. siječnja 2021. u iznosu od 250,00 kn za svaki, a sve u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1. 3. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, dalje OT). Također im je priznat trošak zastupanja na ročištima održanim 14. svibnja 2018., 26. rujna 2019., 12. veljače 2020. te 4. veljače i 11. ožujka 2021. u iznosu od 1.000,00 kn za svako (Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 50. OT) te zastupanja na ročištima održanim 4. veljače 2019. i 13. listopada 2020. u iznosu od 500,00 kn za svako (Tbr. 9. toč. 2. i Tbr. 50. OT), kao i zastupanja na ročištima održanim 2. listopada 2018. i 3. prosinca 2020. u iznosu od 250,00 kn za svako (Tbr. 9. toč. 5. i Tbr. 50. OT). Dakle, priznat im je trošak za zastupanje u iznosu od 11.500,00 kn, koji je valjalo uvećati za 20% zbog zastupanja više osoba (Tbr. 36. st. 1. OT) i 25% PDV te trošak očevida i geodetskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn i trošak sudske pristojbe tužbe i ove odluke u iznosu od 1.100,00 kn (550,00 kn + 550,00 kn), dok se u više zatraženom dijelu njihov zahtjev ne drži osnovanim i nužnim za vođenje i okončanje parnice.

25.Slijedom iznijetog, tuženicima je naloženo solidarno naknaditi parnični trošak tužitelja u iznosu od 20.350,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove odluke do isplate, u skladu i na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), radi čega je odlučeno kao u točki III izreke presude.

Split, 10. svibnja 2021.

Sudac

Branko Malenica, v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog

suda u tri primjerka.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika