Poslovni broj 46 P-494/2020-12

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji toga suda Nevi Lukin, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz D., M. P. …, OIB: …, zastupanog po

punomoćnicima B. S.-R. i O. B., odvjetnicima u D.,

I. P. …, protiv tuženika G. D., P. D. …, OIB: …,

zastupanog po punomoćnici K. D., dipl. iur., djelatnici tuženika, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 23. ožujka 2021. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, 10. svibnja 2021. godine javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je nedopuštena ovrha dozvoljena rješenjem O. suda u D. br. Ovr-… od 27.2.2020. god.

II. Dužan je tuženi, a ukoliko bi se protivio tužbi i tužbenom traženju, naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 2.900,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom u visini propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO koja teče od dana donošenja presude do isplate.“

Obrazloženje

1. Dana 01. srpnja 2020. tužitelj M. B. (dalje: tužitelj) ovom sudu podnosi tužbu protiv tuženika G. D. (dalje: tuženik) u kojoj navodi da je na temelju pravomoćne i ovršne presude O. suda u D. poslovni broj P-… od 21. lipnja 2011.

rješenjem poslovni broj Ove-… od 27. veljače 2020. dozvoljena ovrha protiv tužitelja kao ovršenika i to udaljenjem tužitelja i uklanjanjem svih stvari iz stana u D. na adresi M. P. …, kao i trećih osoba koje se zateknu u navedenom stanu te da se prostor stana zajedno s ključevima prema ovrhovoditelju ovdje tuženiku na slobodno raspolaganje. Tužitelj da je protiv označenog rješenja o ovrsi izjavio žalbu povodom koje da ga je sud zaključkom poslovni broj Ovr-… od 08. lipnja 2020. uputio da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi nedopuštenosti ovrhe, a poradi čega tužitelj podnosi ovu tužbu i to iz razloga kako slijedi. Kao prvo, na temelju presude na temelju koje je određena predmetna ovrha, da je već ranije bila dozvoljena ovrha rješenjem poslovni broj Ovr-… koja da je obustavljena iz razloga što je tuženik povukao prijedlog za ovrhu. Kao drugo, tužitelju da je predmetni stan jedini dom koji ima i u kojem da živi sa suprugom i dvoje maloljetne djece, a sukladno čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda on da ima pravo na dom. Na stanu koji je predmet ovrhe da je nositeljica stanarskog prava bila pok. majka tužitelja koja da je rođena u tom stanu 1947. godine i koja da je od rođenja živjela u tom stanu sa svojim roditeljima koji da su prije nje bili nositelji stanarskog prava, a od svog rođenja da u tom stanu živi i tužitelj. Stupanjem na snagu Zakona o otkupu stanova na kojima postoji stanarsko pravo majka tužitelja da je podnijela zahtjev za otkup stana, prvo 1995. godine te ponovno 1008. godine. U vrijeme otkupa ista da se teško razboljela od raka dojke i limfnih žlijezda te se godinama liječila, a tužitelj da je u to vrijeme bio maloljetan, sin jedinac bez oca, i da nije znao da li je njegova majka ostvarila pravo na otkup predmetnog stana. Majka tužitelja da je umrla …. Nadaje, 2007.

godine da je rođena kćer tužitelja L. kojoj da je u dobi od dva mjeseca dijagnosticiran rak nadbubrežne žlijezde nakon čega je hospitalizirana na odjelu hematologije Klinike za dječje bolesti Zagreb gdje je podvrgnuta liječenju, 05. studenog 2007. da je otpuštena na kućnu njegu uz slijedeću hospitalizaciju i nastavak kemoterapije 07. studenog 2007. Za njezino da su liječenje građani D. organizirali razne humanitarne akcije radi prikupljanja novčanih sredstava za potrebe liječenja. U takvoj situaciji tužitelju da nije palo na pamet da li je njegova majka otkupila predmetni stan na otkup kojeg da je imala pravo te da je on nastavio koristiti taj stan i nakon njezine smrti zajedno sa članovima svog porodičnog domaćinstva. Tužitelj da se čak niti ne sječa da je sud 2011. donio presudu u predmetu koji se vodio pod poslovnim brojem P-…, a ovrha pokrenuta temeljem te presude pod brojem Ovr-… da je obustavljena upravo zbog teške obiteljske situacije tužitelja. Tužitelj da u predmetnom stanu u D., M. P. …, na kojem su nositelji stanarskog prava bili njegova majka te ranije njegovi djed i baka, živi od rođenja te je u istom nastavio živi sa suprugom i dvoje maloljetne djece i nakon smrti majke M. B.. Koristeći predmetni stan od rođenja tužitelj da je ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu povezanost s ovim stanom, bez obzira što isti sada koristi bez pravnog osnova, ovo stjecajem niza nesretnih i tragičnih okolnosti, ali na temelju prijašnjih ovlaštenja. Stoga da u ovom slučaju treba utvrditi da li je zahtjev tuženika utemeljen na zakonu, da li je traženje usmjereno na postizanje legitimnog cilja te je li nužno u demokratskom društvu, što sve da govori o povredi prava na dom. Legitimni interes tuženika da kontrolira svoje vlasništvo da u konkretnom slučaju dolazi na drugo mjesto i traženje iseljenja tužitelja da nije razmjerno potrebi tuženika. Maloljetne kćeri tužitelja da su rođene 2007. i 2009. godine. Supruga tužitelja da je zaposlena kao slastičarka s primanjima od cca 3.000,00 kn mjesečno, a tužitelj da radi samo preko ljetne sezone. Drugih izvora da nemaju, a u vlasništvu da nemaju drugi stan ni kuću. Ovaj stan da je jedini njihov dom. S obzirom na navedeno, tužitelj predlaže da sud ovrhu dozvoljenu rješenjem O. suda u D. poslovni broj Ovr-… od 27. veljače 2020. proglasi nedopuštenom.

2. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 07. kolovoza 2020. tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da nije razvidno temeljem kojih činjenica i dokaza tužitelj smatra da bi njegov tužbeni zahtjev bio osnovan odnosno zakonit i dopušten. Osim toga, ovaj da je postupak usmjeren isključivo na odugovlačenje postupka i izbjegavanje odgovornosti tužitelja već dugi niz godina. Ovršnom presudom O. suda u D. poslovni broj P-… od 21. lipnja 2011. da je prihvaćen tužbeni zahtjev kojim se nalaže tužitelju da stan koji se nalazi na adresi D., M. P. …, slobodan od osoba i stvari preda u posjed tuženiku. U tom da su parničnom postupku utvrđene sve činjenice, a stranke da su dužne postupati u skladu s pravomoćnom i ovršnom presudom. Tuženik da je s pok. majkom tužitelja 02. srpnja 1998. sklopio Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom. Jedini član obiteljskog domaćinstva pok. majke u predmetnom Ugovoru o najmu da je tada bio tužitelj kao njezin sin. Majka tužitelja da je umrla 21. listopada 2008. Zakonom o najmu stanova u čl. 38. da je propisano da prava i dužnosti zaštićenog najmoprimca iz ugovora prelaze na osobu navedenu u ugovoru o najmu stana te je ta osoba dužna od najmodavca u roku od 60 dana od nastale promjene zatražiti sklapanje ugovora o najmu. Tužitelj da nije postupio sukladno navedenim zakonskim odredbama iako ga je tuženik pismenim putem pozivao da podnese zahtjev za priznavanje statusa zaštićenog najmoprimca i sklapanje ugovora. Tužitelj da se na poziv tuženika nije odazvao poradi čega da mu je tuženik dva puta poslao poziv za povrat predmetnog stana u posjed tuženiku. Tuženik smatra da je ostavio više nego dovoljno vremena tužitelju da regulira svoj pravni status tj. da podnese zahtjev za sklapanje Ugovora kao zaštićeni najmoprimac obzirom da ne koristi predmetni stan već dugi niz godina. Naime, iz povratnica pismena koje je tuženik slao tužitelju da je razvidno da su se iste vraćale s naznakom „otputovao u Župu“. Tuženik ne osporava činjenicu da je tuženik povukao ovrhu koja se vodila pod brojem Ovr-…, međutim, čl. 40. Ovršnog zakona da je određeno da tuženik može povlačenjem prijedloga podnijeti novi prijedlog za ovrhu. Tuženik da je nebrojeno puta pokušavao na miran način riješiti nastalu situaciju, međutim, tužitelj kao bespravni korisnik da niti u jednom trenutku nije za to pokazao dobru volju. Uvidom u financijsku karticu tuženika da je vidljivo kako tužitelj ukupno ima dug u iznosu od 162.292,97 kn radi naplate kojeg da su duga protiv tužitelja pokrenute ovrhe, dakle, tužitelj da tuženiku ništa nije platio za korištenje predmetnog stana. U odnosu na prigovor prava na dom tuženik ističe da je navedena presuda pravomoćna i ovršna i da je tužitelj s istom upoznat već niz godina te je jasno da tuženik nije odgovoran za pasivno ponašanje tužitelja, a iz presude da je razvidno da se tužitelj u predmetnom stanu nalazi neovlašteno i nezakonito te da tuženik trpi štetu sve ove godine. Ističe da je nesporno da je tuženik vlasnik predmetnog stana koji tužitelj drži u posjedu, a vlasnik da sukladno čl. 161. Zakona o vlasništvu ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda posjed te stvari. Obzirom da je predmetni stan potreban tuženiku, što tuženik smatra legitimnim ciljem za traženje predaje stana u posjed, budući da tuženik traži predaju stana u posjed s ciljem davanja odnosno zaštite prava socijalno ugroženih osoba zadovoljenjem njihovih stambenih potreba kao i za ostvarenje poslova koji su Zakonom o lokalnoj i područnoj samoupravi stavljeni u djelokrug lokalne samouprave i to posebno poslova koji se odnose na stanovanje i na socijalnu skrb građana. Tuženik da u vlasništvu ima ograničen broj stanova namijenjenih rješavanju stambenih pitanja socijalno ugroženih osoba pa stoga tuženik smatra da se označeni legitimni cilj ne može postići blažom mjerom od davanja naloga tužitelju da mu preda stan u posjed. Tuženik ističe da bi prihvaćanjem tvrdnje tužitelja da se davanjem naloga za iseljenje sud neovlašteno miješa u njegovo pravo na dom, značilo bi stvaranje situacije u kojoj se jedinici lokalne samouprave onemogućava ne samo ostvarenje vlasničkih prava već i mogućnost urednog obavljanja poslova koji se odnose na stanovanje i socijalnu skrb građana. Prihvatiti prigovor zaštite prava na dom u konkretnoj situaciji da bi značilo pravno osnažiti u kojoj jedinica lokalne samouprave više nema mogućnost raspolagati onim stanovima koje je jednom dodijelila u najam osobama koje ispunjavaju uvjete za dodjelu istih. Kada jedinica lokalne samouprave ovdje tuženik traži iseljenje neovlaštenog korisnika iz svoje nekretnine radi useljenja drugih osoba koje ostvaruju uvjete na tu nekretninu, takvo da je iseljenje u skladu s čl. 8. Konvencije pod uvjetom da osobne okolnosti potencijalnih stanara odnose prevagu nad osobnim okolnostima trenutnog neovlaštenog korisnika, a što po tuženiku nije sporno jer da je sukladno raspisanom natječaju utvrđena Lista reda prvenstva onih koji ispunjavaju uvjete za dodjelu gradskog stana u najam, dakle, kumulativno sve uvjete sukladno Odluci tuženika, što da nije slučaj sa tužiteljem koji da se u predmetnom stanu nalazi bez valjane pravne osnove. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom je postupku sud pročitao zaključak O. suda u D. poslovni broj Ovr-… od 08. lipnja 2020. (list spisa 6-7), pregled financijskog stanja objekta najma na dan 09. srpnja 2020. (list spisa 16), konačnu listu reda prvenstva za davanje stanova u najam od 16. svibnja 2018. (list spisa 17-19), izvatke iz zemljišne knjige za k.o. … zk. ul. … i zk. ul. … sa stanjem na dan 15. studenog 2020. (list spisa 22- 27), izvadak iz zemljišne knjige za k.o. … zk. ul. … sa stanjem na dan 15. studenog 2020. (list spisa 28-39), uvjerenje Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik klasa: …, urbroj: … od 15. veljače 2021. (list

spisa 44), izvadak iz zemljišne knjige za k.o. P. zk. ul. … sa stanjem na dan 15. veljače 2021. (list spisa 45), izvadak iz zemljišne knjige za k.o. S. zk. ul. … sa stanjem na dan 15. veljače 2021. (list spisa 46), izvadak iz zemljišne knjige za k.o. K. zk. ul. … sa stanjem na dan 15. veljače 2021. (list spisa 47-48) i izvadak iz zemljišne knjige za k.o. S. zk. ul. … sa stanjem na dan 15. veljače 2021. (list spisa 49-50), pročitani su spisi O. suda u D. poslovni broj P-…, Ovr-… i Ovr-… (prileže

predmetnom) te spis G. D. klasa: … (list spisa 55-71) te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja M. B. (list spisa 52-53) kao parnične stranke.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

4.1. Tužitelj traži da sud utvrdi da je nedopuštena ovrha radi predaje u posjed stana na adresi D., M. P. …, određena rješenjem o ovrsi O. suda u

D. poslovni broj Ovr-… od 27. veljače 2020. pa je tako predmet ovog spora proglašenje ovrhe radi ispražnjenja i predaje u posjed nekretnine nedopuštenom.

4.2. Odredba čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje: OZ) propisuje da ako ovrhovoditelj ospori postojanje žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. tog Zakona, da će ovršni sud rješenjem uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. tog Zakona koje ovršenik ističe u žalbi protiv rješenja o ovrsi.

5. U ovom postupku među strankama nije sporno da je tuženik kao ovrhovoditelj 21. veljače 2020. pokrenuo ovršni postupak protiv tužitelja kao ovršenika radi ispražnjenja i predaje nekretnine u posjed slobodne od osoba i stvari te da je O. sud u D.

27. veljače 2020. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-… kojim je odredio predloženu ovrhu udaljenjem ovršenika ovdje tužitelja i uklanjanjem svih stvari iz stana na adresi D., M. P. …, kao i trećih osoba koje se u navedenom stanu zateknu te predajom označenog stana sa ključevima ovrhovoditelju ovdje tuženiku.

5.1. Također, među strankama nije sporno niti to da je protiv označenog rješenja o ovrsi ovršenik ovdje tužitelj uložio žalbu povodom koje ga je O. sud u D.

zaključkom poslovni broj Ovr-… od 08. lipnja 2020. uputio na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom te da je ovršenik ovdje tužitelj pravodobno po uputi ovršnog suda pokrenuo predmetnu parnicu.

5.2. Uvidom u žalbu ovršenika ovdje tužitelja podnesenu protiv označenog rješenja o ovrsi proizlazi da se rješenje o ovrsi pobija iz tri razloga, tog što je ovrha određena na stanu za koji nije navedeno o kakvom se stanu radi, gdje se nalazi, površina, etaža i slično, tog što je ovrhovoditelj već ranije pokrenuo ovrhu na temelju iste ovršne isprave koja je ovrha zatim obustavljena te tog jer je ovrha određena na predmetu koji je jedini dom ovršenika. Uvidom u zaključak ovršnog suda poslovni broj Ovr-… od 08. lipnja 2020. kao i cjelokupni spis Ovr-… (prileži predmetnom spisu) proizlazi da je ovršni sud druga dva razloga cijenio žalbenim razlozima iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 10. OZ i tužitelja uputio na pokretanje parnice dok je u preostalom dijelu žalbu uputio na odlučivanje žalbenom sudu.

5.3. Nadalje, uvidom u spis O. suda u D. O.-… (prileži predmetnom spisu) proizlazi to da je žalbu ovršenika ovdje tužitelja podnesenu protiv predmetnog rješenja o ovrsi Županijski sud u Osijeku rješenjem poslovni broj Gž Ovr- 328/2020-2 od 23. srpnja 2020. odbio kao neosnovanu te potvrdio predmetno rješenje o ovrsi ne nalazeći postojanje iti jednog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. OZ, pri čemu žalbeni sud posebno ističe da iako žalbeni navod ovršenika da je predmetni stan jedini dom kojeg ovršenik ima i u kojem živi sa svojom suprugom i dvoje maloljetne djece odnosno istaknuti prigovor prava na dom zaštićenog čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda nije žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9.-11. OZ, da je povodom istog ovršenika potrebno uputiti u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

5.4. Među strankama u postupu nije sporno da je tuženik kao tužitelj 11. kolovoza 2010. protiv tužitelja kao tuženika O. sudu u D. podnio tužbu radi predaje u posjed predmetnog stana na adresi D., M. P. …, slobodnog od osoba i stvari, povodom koje je tužbe vođen parnični postupak koji je pravomoćno okončan presudom O. suda u D. poslovni broj P-… od 21. lipnja 2011. kojom

je prihvaćen tužbeni zahtjev kao osnovan te je tuženiku ovdje tužitelju naloženo predati tužitelju ovdje tuženiku u posjed predmetni stan slobodan od osoba i stvari. Označena je presuda postala pravomoćna 14. studenog 2011. i ovršna 30. studenog 2011.

5.5. Također, među stranaka nije sporno niti to da je na temelju označene presude kao ovršne isprave tuženik kao ovrhovoditelj protiv tužitelja kao ovršenika prvi put pokrenuo ovrhu radi predaje predmetnog stana u posjed dana 10. travnja 2012. i povodom kojeg je prijedloga za ovrhu O. sud u D. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr- … od 19. travnja 2012. kojim je odredio predloženu ovrhu, međutim, koja je ovrha obustavljena rješenjem O. suda u D. poslovni broj Ovr-… od 31.

listopada 2012. budući je ovrhovoditelj povukao prijedlog za ovrhu.

6. Međutim, među strankama se kao sporno postavilo pitanje da li je ovrha određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-… od 27. veljače 2020. dopuštena s obzirom da je prethodno određena ovrha temeljem iste ovršne isprave obustavljena uslijed povlačenja prijedloga za ovrhu te s obzirom na istaknuti prigovor prava na dom.

6.1. U odnosu na navod tužitelja da je predmetna ovrha nedopuštena budući je tuženik kao ovrhovoditelj već prethodno temeljem iste ovršne isprave tražio identičnu ovrhu radi predaje u posjed predmetnog stana koji je prijedlog za ovrhu zatim povukao radi čega je ovrha obustavljena, sud ističe kako ranije vođeni ovršni postupak koji nije dovršen u smislu čl. 73. OZ ili obustavljen u smislu čl. 72. st. 1., st. 2. i st. 4. OZ nije zapreka za ponovno podnošenje prijedloga za ovrhu radi ostvarenja iste tražbine te za ponovno određivanje predložene ovrhe. Pravo je ovrhovoditelja tijekom postupka, bez pristanka ovršenika, povući u cijelosti ili djelomice prijedlog za ovrhu (u kojem će slučaju sud obustaviti ovrhu), ali i nakon povlačenja podnijeti novi prijedlog za ovrhu, kako to propisuje čl. 40. st. 3. OZ. Stoga je navod tužitelja da je predmetna ovrha nedopuštena jer je identična ovrha već jednom vođena te obustavljena zbog povlačenja prijedloga za ovrhu, neosnovan.

6.2. U odnosu na navod tužitelja da je predmetna ovrha nedopuštena jer da je stan koji je predmet ovrhe njegov jedini dom koji je zaštićen i na kojem da ne može biti određena ovrha, sud ističe da ovršenik nije ovlašten u ovršnom postupku isticati prigovor prava na dom ukoliko je tom ovršnom postupku prethodio parnični postupak u kojem je donesena presuda kojom je naloženo ovršeniku predati u posjed ovrhovoditelju određenu nekretninu (ovršna isprava), a u kojem parničnom postupku tuženik nije isticao prigovor prava na dom. Pregledom spisa O. suda u D. poslovni broj P-… iz kojeg proizlazi predmetna ovršna isprava, sud ističe da iako je u tom parničnom postupku ovdje tužitelju bilo omogućeno isticati prigovor prava na dom, što je nedvojbeno budući je predmet tog parničnog postupka bila upravo predaja predmetnog stana u posjed ovdje tuženiku i budući je u vrijeme vođenja tog postupka ovdje tužitelj držao predmetni stan u posjedu nakon smrti svoje majke (21. listopada 2008.) kao ranije nositeljice stanarskog prava na stanu i zaštićenog najmoprimca u predmetnom stanu, tužitelj takav prigovor nije istaknuo, bilo izričito se pozivajući na zaštitu prava na dom bilo iznoseći činjenice iz kojih proizlazi prigovor prava na dom. Kako propust isticanja prigovora prava na dom u parničnom postupku iz kojeg proizlazi ovršna isprava na temelju koje je određena ovrha, ukoliko je s obzirom na vrstu spora isticanje tog prigovora bilo moguće, onemogućuje isticanje tog prigovora u ovršnom postupku koji se vodi posljedično tom parničnom postupku, sud je kao nedvojbeno utvrdio da isticanje prigovora prava na dom u predmetnom ovršnom postupku nije dopušteno pa stoga osnovanost istog u ovom postupku nije činjenično niti razmatrao. 6.3. Pri tome sud posebno ističe da su navodi tužitelja da on nije zaprimio niti jednu pošiljku u svezi parničnog postupka iz kojeg proizlazi predmetna ovršna isprava (P- …) irelevantni u ovom parničnom postupku budući postoji pravomoćna i ovršna presuda O. suda u D. poslovni broj P-… od 21. lipnja 2011. kojom je okončan taj parnični postupak i u kojem tužitelj tamo tuženik nije podnio prijedlog za ponavljanje postupka iz razloga propuštanja dostave sukladno zakonu, a poradi čega ovaj sud nije ovlašten pa niti nadležan ocjenjivati da li je taj parnični postupak pravilno i zakonito okončan, ovo u svezi pitanja da li je ovdje tužitelju u tom parničnom postupku bilo omogućeno isticanje prigovora prava na dom. Činjenica da je tužba u tom postupku dostavljena tužitelju na odgovor i da je postupak pravomoćno okončan presudom kojom je tužbeni zahtjev za predaju stana u posjed prihvaćen, za ovaj sud znače da je tužitelju u tom postupku omogućeno pravo na raspravljanje i da mu je time omogućeno i isticanje prigovora prava na dom.

7. Slijedom svega navedenog, sud je odbio tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe određene rješenjem O. suda u D. poslovni broj Ovr-… od 27.

veljače 2020. godine kao neosnovan.

8. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu parničnih troškova utemeljena je na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) koji propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove, a temeljem koje je odredbe sud utvrdio da tužitelj nema pravo na naknadu parničnih troškova zatraženih u visini od 2.900,00 kn radi čega je odbio zahtjev za naknadu istih. Tuženik nije potraživao naknadu parničnih troškova.

U Dubrovniku, 10. svibnja 2021. godine

S u d a c

Neva Lukin, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu,

2. Tuženiku.