REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆ INSKI SUD U SPLITU
Poslovni broj: Pn-266/2019-34
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Opć inski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, u pravnoj stvari tužiteljice A. S. iz Z., …, OIB: …,
zastupane po punomoćniku N. J., odvjetniku u S., protiv
tuženika G. S., OIB: … , kojeg zastupa generalni
punomoćnik L. G., dipl.iur., radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 9.travnja 2021. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na roč ištu za objavu dana 10. svibnja 2021.,
p r e s u d i o j e:
I - Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"I.Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici s osnova naknade izgubljene dobiti za period od 01. siječnja 1993.g. do 31. prosinca 2001.g. novčani iznos od 177.600,00 kn godišnje te za period od 01. siječnja 2002.g. do 31. srpnja 2002.g. iznos od 88.800,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni godišnji iznos teku od svakog 1. -og u siječnja u idućoj godini za prethodnu godinu, a na iznos od 88.000,00 kn od 01. kolovoza 2002.g. i to kako slijedi:
-za period od 01.01.1993.g. do 22.10.1993.g. u visini eskontne stope NBH uvećane za 20%, a kamata se obračunava mjesečno primjenom konformnog nač ina obračuna.,
-za period od 23.10.1993.g. do 03.02.1994.g. u visini eskontne stope NBH uvećane za 6 postotnih poena, a kamata se obračunava mjesečno primjenom konformnog nač ina obračuna,
-za period od 04.02.1994.g. do 10.03.1994. g. u visini eskonte stope NBH uvećane za 2,4 postotna poena,
-za period od 11.03.1994.g. do 31.03.1994.g. u visini eskontne stope koju mjesečno utvrđuje NBH, izračunate po mjesečnoj razini tako mjesec ima 30 dana, a godina 360 dana, uvećane za 2,4 postotna poena,
-za period od 01.04.1994.g. do 30.06.1994.g. u visini od 30% godišnje
-za period od 01.07.1994.g. do 07.05.1996.g. po stopi od 22% godišnje,
-za period od 08.05.1996.g. do 10.09.1996.g. po stopi od 24% godišnje,
-za period od 11.09.1996.g. do 30.06.2002.g. po stopi od 18% godišnje,
-za period od 01.07.2002.g. do 31.12.2007.g. po stopi od 15% godišnje,
-za period od 01.01.2008.g. do 30.06.2011.g. po stopi od 14% godišnje,
-za period od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g. po stopi od 12% godišnje,
-za period od 01.08.2015.g. pa nadalje po stopi zatezne kamate koja je određena odredbom č l.29.stv.2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II.Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici s osnova naknade izgubljene plaće za: 1993.g… … … … … . .novčani iznos od 3.232,90 kn 1994.g… … … … … . .novčani iznos od 7.848,55 kn 1995.g… … … … … . .novčani iznos od 11.705,04 kn 1996.g… … … … … . .novčani iznos od 13.200,00 kn 1997.g… … … … … . .novčani iznos od 14.520,00 kn 1998.g… … … … … . .novčani iznos od 16.440,00 kn 1999.g… … … … … . .novčani iznos od 18.000,00 kn 2000.g… … … … … . .novčani iznos od 19.800,00 kn 2001.g… … … … … . .novčani iznos od 20.400,00 kn 2002.g… … … … … . .novčani iznos od 12.300,00 kn
zajedno sa pripadajuć im zakonskim zateznim kamatama koje na svaki navedeni godišnji novčani iznos teku od 01. siječnja u idućoj godini za prethodnu godinu pa do potpune isplate, osim za godišnji novčani iznos za 2002.g. od kada zakonske zatezne kamate teku od 01. kolovoza 2002.g. pa do potpune isplate i to kako slijedi:
-za period od 01. siječnja 1993.g. do 22. listopada 1993.g. u visini eskontne stope NBH uvećane za 20%, a kamata se obračunava mjesečno primjenom konformnog nač ina obračuna
-za period od 23. listopada 1993.g. do 03. veljače 1994.g. u visini eskontne stope NBH uvećane za 6 postotnih poena, a kamata se obračunava mjesečno primjenom konformnog nač ina obračuna
-za period od 04. veljače 1994.g. do 10. ožujka 1994.g. u visini eskontne stope NBH uvećane za 2,4 postotna poena
-za period od 11. ožujka 1994.g. do 31. ožujka 1994.g. u visini eskontne stope koju mjesečno utvrđuje NBH, izračunate po mjesečnoj razini tako mjesec ima 30 dana, a godina 360 dana, uvećane za 2,4 postotna poena
-za period od 01. travnja 1994.g. do 30. lipnja 1994.g. u visini od 30% godišnje
-za period od 01. srpnja 1994.g. do 07. svibnja 1996.g. u visini od 22% godišnje
-za period od 08. svibnja 1996.g. do 10. rujna 1996.g. u visini od 24% godišnje
-za period od 11. rujna 1996.g. do 30. lipnja 2002.g. u visini od 18% godišnje -za period od 01. srpnja 2002.g. do 31. prosinca 2007.g. u visini od 15% godišnje
-za period od 01. siječnja 2008.g. do 30. lipnja 2011.g. po stopi od 14% godišnje
- za period od 01. srpnja 2011.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi od 12% godišnje
-za period od 01. kolovoza 2015.g. pa nadalje po stopi zatezne kamate koja je određena odredbom č I.29.stv.2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
III.Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici s osnova naknade doprinosa izgubljenog mirovinskog staža i zdravstvenog osiguranja za period od 01. siječnja 1993.g. do 31. srpnja 2002.g. i to kako slijedi:
-za 1993.g. … … … … … … … . . iznos od 911,29 kn,
-za 1994.g. … … … … … … … . . iznos od 2.212,35 kn,
-za 1995.g. … … … … … … … . . iznos od 3.035,20 kn -
za 1996.g… … … … … … … … . iznos od 3.403,84 kn -
za 1997.g … … … … … … … . . . iznos od 3.714,64 kn -
za 1998.g. … … … … … … … . . iznos od 4.156,30 kn -
za 1999.g. … … … … … … … . . iznos od 4.477,37 kn -
za 2000.g. … … … … … … … . . iznos od 4.925,07 kn -
za 2001.g. … … … … … … … . . iznos od 5.074,31 kn -
za 2002.g. … … … … … … … . . iznos od 2.075,64 kn
zajedno sa pripadajuć im zakonskim zateznim kamatama koje na svaki mjesečni iznos teku od svakog 15-og u idućem mjesecu, pa sve do potpune isplate, i to kako slijedi:
- za period od 01.01.1993.g. do 22.10.1993.g. u visini eskontne stope NBH uvećane za 20%, a kamata se obračunava mjesečno primjenom konformnog nač ina obračuna,
-za period od 23.10.1993.g. do 03.02.1994.g. u visini eskontne stope NBH uvećane za 6 postotnih poena, a kamata se obračunava mjesečno primjenom konformnog nač ina obračuna,
-za period od 04.02.1994.g. do 10.03.1994.g. u visini eskontne stope NBH uvećane za 2,4 postotna poena,
-za period od 11.03.1994.g. do 31.03.1994.g. u visini eskontne stope koju mjesečno utvrđuje NBH, izračunate po mjesečnoj razini tako mjesec ima 30 dana, a godina 360 dana, uvećane za 2,4 postotna poena,
-za period od 01.04.1994.g. do 30.06.1994.g. po stopi od 30% godišnje,
-za period od 01.07.1994.g. do 07.05.1996.g. po stopi od 22% godišnje,
-za period od 08.05.1996.g. do 10.09.1996.g. po stopi od 24% godišnje,
-za period od 11.09.1996.g. do 30.06.2002.g. po stopi od 18% godišnje,
-za period od 01.07.2002.g. do 31.12.2007.g. po stopi od 15% godišnje,
-za period od 01.01.2008.g. do 30.06.2011.g. po stopi od 14% godišnje,
-za period od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g. po stopi od 12% godišnje,
-za period od 01.08.2015.g. pa nadalje po stopi zatezne kamate koja je određena odredbom č l.29.stv.2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, odnosno pod prijetnjom ovrhe obvezuje se tuženik za navedeni period za tužiteljicu, radnice, trgovca, SSS, izvršiti uplatu doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje nadležnim Područnim uredima u Splitu, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.
IV.Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama koja teče od donošenja odluke do potpune isplate po stopi zatezne kamate koja je određena odredbom č l.29.stv.2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
II – Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka.
Obrazloženje
1.Kod ovog suda je dana 7. kolovoza 2002. g. zaprimljena tužba tužiteljice protiv tuženika, radi naknade štete. U tužbi se navodi da je između tužiteljice, kao zakupca, i bivše O. S., kao zakupodavca, zaključen U. o
zakupu poslovnog prostora u S., … u prizemlju, na
određeno vrijeme i to od 1.6.1989. do 31.7.1999. U potpuno derutnom poslovnom prostoru tužiteljica je u početku zakupnog odnosa uložila oko 60.000,00 DEM radi adaptacije i uređenja za trgovačku djelatnost prodajom potrepština za šivanje. Krajem 1992. u poslovni prostor od strane nepoznatih osoba podmetnut je eksploziv, tako da je prostor velikim dijelom uništen. Od izvršenih tužiteljič inih ulaganja neoštećeno je ostalo jedino 20 metara mramornih ploč ica, postavljena je električna instalacija sa spuštenim stropom i razvodnom pločom, kompletno je izgrađen i opremljen sanitarni čvor kojeg ranije nije bilo, dimenzija 1,5 x 1,5 metara, sa postavljenim keramičkim ploč icama, sanitarijom, uvedenom novom elektro i vodovodno-kanalizacionom instalacijom, uz prethodne zemljane radove, te je izgrađena armirano- betonska ploča sa četiri nosiva betonska stupa na kojoj je postavljen spušteni strop sa električnom instalacijom i rasvjetom. Vrijednost preostalih sačuvanih ulaganja tužiteljica procjenjuje u minimalnom iznosu od 20.000,00 DEM, odnosno 74.000,00 kn. Tužiteljica je tijekom 1991. i 1992.g. do miniranja poslovnog prostora od djelatnosti prodaje dugmadi i pozamanterije ostvarivala dnevni promet od oo 800,00 DEM, odnosno minimalno 20.000,00 DEM mjesečno, te je tako ostvarivala č istu dobit u protuvrijednosti od 48.000,00 DEM godišnje i isto tako plaću u protuvrijednosti od 1.000,00 DEM mjesečno. Nakon miniranja tužiteljica je pored niza anonimnih ozbiljnih prijetnji da napusti grad kontaktirala sa predstavnicima tuženika, od kojeg je tražila predaju ključeva poslovnog prostora, međutim, tuženik je mimo Ugovora o zakupu, istim nezakonito raspolagao, tako da je dana 28.1.1994. prostor dao u zakup bivšem vlasniku. Pravomoćnim rješenjem ŽU za
imovinsko-pravne poslove u S. od 5.2.1999. predmetni nacionalizirani poslovni prostor vraćen je vlasnicima. Pravomoćnom presudom Opć inskog suda u Splitu pod poslovnim brojem … od 15. ožujka 1999.g. potvrđenom presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj … od
7.9.2001. tužiteljica je uspjela sa tužbenim zahtjevom protiv tuženika za predajom u posjed i slobodno raspolaganje predmetnim poslovnim prostorom, u bitnome, iz razloga što Ugovor o zakupu između stranaka sklopljen na određeno vrijeme nije prestao ni na koji propisani nač in. Nezakonitim postupanjem, kako to proistječe iz utvrđenja naprijed spomenute parnice, tužiteljica je onemogućena u obavljanju trgovačke djelatnosti u predmetnom poslovnom prostoru za vrijeme trajanja Ugovora do 31.7.1999., odnosno sve dok joj vlasnik ne bi isplatio naknadu za uč injena ulaganja, što polazeć i od sličnih slučajeva pretpostavlja razdoblje od najmanje tri godine. Stoga tužiteljici uslijed neispunjenja obveza iz Ugovora o zakupu za predajom poslovnog prostora od strane tuženika, nakon pravomoćnosti presude pod poslovnim brojem I P-1743/98 od 15.3.1999. pripada pravo na naknadu štete, obične štete i izmakle koristi, te na naknadu izvršenih, a neuništenih i neiskorištenih ulaganja u poslovni prostor, kao i na naknadu izgubljene zarade u razdoblju od 1.1.1993. do 31.7.2002. u vidu naknade izgubljene dobiti u protuvrijednosti od 48.000,00 DEM godišnje, plaće u protuvrijednosti 1.000,00 DEM i izgubljenog radnog staža iz zdravstvenog osiguranja. Stoga je predloženo da sud isplati tužiteljicu s osnova naknade izgubljene dobiti za razdoblje od 1.1.1993. do 31.12.2001. novčani iznos od 177.600,00 kn godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2002.g. do 31. srpnja 2002.g. iznos od 88.800,00 kn zajedno sa pripadajuć im zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni godišnji iznos teku od svakog 1. siječnja u idućoj godini, a na iznos od 88.000,00 kn od 1. kolovoza 2002.g. pa sve do potpune isplate. S osnova naknade izgubljene plaće zatražen je za razdoblje od 1. siječnja 1993.g. do 31. srpnja 2002.g. novčani iznos od 3.700,00 kn mjesečno, zajedno sa pripadajuć im zakonskim zateznim kamatama koje na svaki navedeni mjese čni iznos teku svakog 1-og u idućem mjesecu pa sve do potpune isplate. S osnova naknade za izvršena ulaganja zatražen je od tuženika novčani iznos od 74.000,00 kn zajedno sa pripadajuć im zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate. S osnova naknade izgubljenog mirovinskog staža i zdravstvenog osiguranja zatražila je tužiteljica za razdoblje od 1. siječnja 1993.g. do 31. srpnja 2002.g. novčani iznos od 800,00 kn mjesečno, zajedno sa pripadajuć im zakonskim zateznim kamatama koje na svaki mjesečni iznos teku od 15-og u idućem mjesecu pa sve do potpune isplate, odnosno zatraženo je da se tuženik obveže za navedeni period tužiteljici izvršiti uplatu doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje nadležnim područnim uredima u S. „HZMO“ i „HZZ“, te da se obveže na naknadu parničnog troška.
1.1.Podneskom od 3.12.2009.g. tužiteljica je konačno postavila tužbeni zahtjev u točci II s osnova naknade izgubljene plaće za razdoblje od 1. siječnja 1993.g. pa nadalje, na nač in da isti glasi kao u izreci presude od 19.5.2016.
Nakon djelomičnog ukidanja presude, precizirani tužbeni zahtjev je postavljen u podnesku od 22.5.2019. te potom dodatno u podnesku od 19.11.2019.
2.Tuženik se usprotivio osnovu i visini tužbenog zahtjeva. Istaknuo je prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što je predmetni poslovni prostor vraćen prijašnjem vlasniku, odnosno njegovim zakonskim nasljednicima, koje rješenje je postalo pravomoćno 5. veljače 1999.g. Tuženik je sa tužiteljicom zaključ io Ugovor o zakupu poslovnog prostora dana 1. lipnja 1989.g. do 31. srpnja 1999.g. Međutim, tijekom 1992. predmetni poslovni prostor je devastiran i oštećen postavljanjem eksplozivne naprave od strane nepoznatog poč initelja, pa je isti bio napušten od strane tužiteljice skoro dvije godine. Šteta jest nastala, ali uslijed terorističke akcije od strane nepoznatog poč initelja, koju štetu nikako nije skrivio tuženik. Tužiteljica je napustila predmetni poslovni prostor koji je zbog postavljanje eksplozivne naprave bio uništen i devastiran, a tužiteljič ina adresa je bila tuženiku nepoznata, te je isti u dnevnom listu „S. D.“ objavio oglas radi davanja u zakup predmetnog poslovnog prostora kojim je pozvao sve zainteresirane osobe, kao i bivše vlasnike radi davanja u zakup poslovnog prostora, a sve iz razloga kako bi se zaštitila nekretnina koja je bila nacionalizirana. Tužiteljica se nije javila na oglas, pa je samim time dokazala da nije zainteresirana za produženje ugovora o zakupu za predmetni poslovni prostor. Dakle, Ugovor o zakupu poslovnog prostora između stranaka je prestao ex lege, jer zakup poslovnog prostora prestaje po sili zakona ako zakupljena stvar bude uništena višom silom, a što se ovdje i dogodilo. Nakon što je tuženik sklopio Ugovor o zakupu sa bivšim vlasnikom D. T. dana 28. siječnja 1994.g. na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, tj. do okončanja postupka denacionalizacije, isti je zaključen temeljem važeć ih pravnih propisa. I bez obzira što je zakup za predmetni poslovni prostor sa tužiteljicom prestao ex lege, kako je naprijed navedeno, Ugovor o zakupu je prestao važiti upravo danom stupanja na snagu Zakona o zakupu poslovnog prostora protekom zakonskih rokova za usklađenje. U cijelosti je stoga neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadom obične štete i izmakle dobiti. Tuženik nije nikakvu štetu skrivio tužiteljici, pa ne bi bio odgovoran. Slijedom traženja da tuženik naknadi štetu tužiteljici s osnova ulaganja u predmetni poslovni prostor, isto je apsolutno nezakonito i neosnovano, jer je tužiteljica sva ulaganja, ako ih je vršila, č inila samovoljno, nezakonito i bez znanja i volje zakupodavca. Svojim propustom i krivnjom je doprinijela nastanku štete jer se nije javila na oglašeni natječaj. Kriva je i što se svojim propustom dovela u situaciju time da ne uplaćuje doprinos za mirovinski staž i zdravstveno osiguranje, a za to joj ne bi bio kriv tuženik. Predloženo je stoga odbaciti tužiteljev zahtjev kao nedopušten, odnosno odbiti ga kao neosnovanog i obvezati tužitelja da snosi parnični trošak.
U nastavku postupka u podnesku od 8.3.2004. istaknuo je tuženik i prigovor zastare tužiteljič ina potraživanja.
3.Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom uvjerenja O. za urbanizam i građevinarstvo Odsjeka za uvjete uređenja prostora O. S. br. 08/1429/1-1988/00 od 13. rujna 1988.g., prijedloga uvjeta uređenja prostora br. 08/1429/1-1988/00 O. za urbanizam i građevinarstvo O. za uvjete uređenja prostora O. S., prerisa katastarskog plana br. 1421/490 od 30. listopada 1987.g., zapisnika o primopredaji poslovnog prostora između ZIS-a i tužiteljice, sač injenog 25. siječnja 1989.g., zahtjeva tužiteljice O. za gospodarenje poslovnim prostorima O. S. od 14.
travnja 1992.g., Ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog između tužiteljice i M. B. kao zakupaca, te O. S. kao zakupodavca od
1. lipnja 1990. g., dopisa MUP-a O. za upravne poslove br. 511-12-90- 2907/04 od 23. veljače 2004.g., dopisa O. za poslovni prostor Z.
za gospodarenje gradom, O. za gospodarenje nekretninama G.
S. upućenog D. pravobraniteljstvu Ž. S. -D.
Klasa: 372-03/94-01/362/SR Ur broj: 2181/01-05/03/01-97 od 17. veljače 1997.g., oglasa G. poglavarstva G. S. objavljenog u „S.
D.“ dana 9. studenog 1993.g., č lanka pod naslovom iz rubrike „S. D.“ pod naslovom „B. demoliran, M. bez
stakala“ s podnaslovom „S.: E. podmetnute naprave zatresla središte G.“, tlocrta poslovnog prostora u prizemlju M. … , dopisa upućenog od strane O. organiziranog kriminaliteta S.
kriminalističke policije P. S. -D MUP-a RH br. 511-12-08-
4575/04 od 12. ožujka 2004.g. , dopisa PU MF
RH PU Ispostave S. K.: 410-01/04-001/125 Ur broj: 513-
07-17-08/2004-2 od 12. ožujka 2004.g., dopisa FINA-e Ur broj: 13-11-7-3- 2613/04 od 1. srpnja 2004.g., dopisa ODO u
S. br. KT-307/97 od 21. rujna 2004.g., pet fotografija u boji, pregledom dopisa PU MF RH PU S.
I. S. K.: 410-01/06-001/397 Ur broj: 513-07-17/08-2006/02 od
18. srpnja 2006.g., pregledom izvatka iz registra Trgovačkog suda u Splitu za tvrtku „D.“ poslovni broj I-4309 S. od 27. veljače 2004.g., rješenja T. suda u S. poslovni broj R-S. -599/98 od 6. studenog 1998.g.,
rješenja T. suda u S. poslovni broj R-Sl-599/98-2 od 23. travnja 2001.g., Ugovora o osnivanju poduzeća u privatnom vlasništvu od 18. lipnja 1990. g., dopisa HZMO-a S. od 23. ožujka 2007.g. upućenog pun. tužitelja, prijave na osiguranje pod brojem 03135258005 od 27. ožujka 2007.g. za T. P., prijave na osiguranje pod brojem 03384232628 za V. P.
od 27. ožujka 2007.g., pregledom osiguranika prijavljenih na reg. broj 3126156404 u razdoblju od 19. ožujka 1991.g. do 11. rujna 1994.g. od 14. svibnja 2007.g., uplata tvrtke „D.“ S. za godinu 1992. od 18. ožujka 1993.g., dopisa odvjetnice D. K. S. -2733/06 od 26. listopada 2007.g., optužnice V. državnog odvjetništva R. br. KT-529/92 od 26. travnja 1993.g., optužnice koju je ODO u S. uputilo
O. sudu u S. pod brojem KT-309/97 od 22. siječnja 2002.g.,
dopisa H. državnog arhiva, Odsjeka za suvremeno arhivsko gradivo
Klasa: 612-06/09-17/192 Ur broj: 565-13-09-2 od 14. rujna 2009.g. upućenog pun. tužiteljice, dopisa PU MF RH PU S., I. S., K.: 410-23/09-16/100 Ur broj: 513-07- 17-08-
09-2 od 18. studenog 2009.g., dopisa S. za gospodarstvo, U. državne uprave u SD županiji Klasa: 330-04/09-01/10 Ur broj: 2181-
01-01-09-2/IV od 17. studenog 2009.g., dopisa D. arhiva u S.
Klasa: 612-06/09-04/365 Ur broj: 2181-109-09-2 od 21. rujna 2009.g., dopisa DZS, HZMO-a, HZZO-a, zaključka Odbora za
poslovni prostor od 9.6.1992., dopisa od 14.6.2019., fotografija, dopisa MF, potvrde HZMO-a, potvrde S.B.uplata d.o.o., radne knjižice tužiteljice, spisa ovog suda broj I P-1743/98, IIIK-374/97 i Ovr- 1936/02, vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije M. T., saslušanjem svjedoka D. S., D.
S., V. K., T. P., V. P., te tužiteljice u
svojstvu parnične stranke.
3.1.Raspravnim rješenjem od 9.4.2021. odbijen je prijedlog tužitelja za dodjelu dodatnog roka, prijedlog za dopunsko financijsko vještačenje te prijedlog iz podneska od 29.1.2021. da se ponovno traže podaci od PU. Naime, dopis od 22.5.2020. je punomoćniku tužiteljice dostavljen
21.12.2020. e-komunikacijom te je imao dovoljno vremena za oč itovati se na isti i eventualno pribaviti dokumentaciju. Nadalje, dopunsko financijsko vještačenje nije provedeno buduć i da u spisu nema dokumentacije koju bi vještak mogao vještač iti, a osim toga zbog nastupa zastare besmisleno je gubiti vrijeme, produljivati postupak i gomilati troškove postupka na utvrđ ivanje visine potraživanja. Konačno, prijedlog tužitelja da se ponovno traže podaci od PU nije prihvaćen jer je navedenoj instituciji postavljen jasan upit u skladu s traženjem tužiteljice i ta institucija je jasno odgovorila da ne raspolaže tim podacima jer za iste nije nadležna.
3.2.Tužbeni zahtjev nije osnovan.
4.S obzirom na sadržaj djelomično ukidne revizijske odluke br. Rev-x-169/17 od 5.3.2019., pravomoćno je odbijen zahtjev za isplatu 74.000,00 kuna na ime naknade za izvršena ulaganja u poslovni prostor. Stoga, u ovom stadiju postupka predmet spora je zahtjev tužiteljice kao zakupca poslovnog prostora za naknadu štete s osnova izgubljene dobiti i izgubljene plaće, i naknade izgubljenog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, od tuženika kao zakupodavca zbog neispunjenja obveze iz ugovora o zakupu za predaju poslovnog prostora, tijekom razdoblja od 1.1.1993. do 31.7.2002.
4.1.Između parničnih stranaka nije sporno:
-da su zaključ ile Ugovor o zakupu poslovnog prostora koji se nalazi u M. u S. dana 1.6.1989.g. za razdoblje od 10 godina, do
31.7.1999., te da je svaka strana ispunjavala svoju ugovornu obvezu do 20.11.1991. kada je poslovni prostor devastiran i oštećen postavljanjem eksplozivne naprave, uslijed terorističkog akta, za koji tuženik ne odgovara, a nakon kojeg događaja je tužiteljica kao zakupac napustila prostor (inače, kroz postupak se često spominjao pogrešan datum miniranja prostora u siječnju te studenom 1992., a točan datum je naveden u presudi br. III K-374/97 od 7.10.2011. - list 286 spisa);
-da je tuženik u dnevnom listu S. D. dana 9.11.1993.g.,
objavio oglas svim zainteresiranima radi davanja, među ostalim poslovnim prostorima i predmetnog, u zakup, kojim je pozvao i bivše vlasnike radi zašite njihovih nacionaliziranih nekretnina (list 17 prilog E spisa),
-da se tužiteljica na taj oglas nije javila, pa je tuženik sklopio Ugovor o zakupu s bivšim vlasnikom D. T. dana 28.1.1994.g. na određeno
vrijeme, u trajanju od 5 godina, do okončanja postupka denacionalizacije,
-da je tužiteljica uspjela u parničnom postupku radi predaje u posjed predmetnog poslovnog prostora, što je razvidno iz pravomoćne presude O. suda u S. poslovni broj I. -1743/98 od 15.3.1999. godine, ali joj posjed nije predan ni u ovršnom postupku koji postupak je obustavljen rješenjem od 3.7.2014. (list 283) zbog toga što tužiteljica nije uplatila predujam provedbe ovrhe, a ni tuženik više nije bio u posjedu poslovnog prostora,
-da je djelomičnim rješenjem U. za imovinskopravne poslove SD Ž od 10. rujna 1998. godine, koje je postalo pravomoćno
dana 5. veljače 1999. godine, predmetni poslovni prostor vraćen vlasnicima.
4.2.Sporna je pasivna legitimacija tuženika, odgovornost tuženika i visina štete.
4.3.U ovom postupku su mjerodavne odredbe č l.189., 262., 263., 376.Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, 88/01, dalje ZOO).
5.U postupku je utvrđeno sljedeće:
Osnivač i tj. vlasnici poduzeća D. p.o. (osnovanog 9.7.1990.) su bili tužiteljica, njezin suprug D. S., Đ . U. i B. U. s
jednakim udjelima što je vidljivo iz povijesnog izvatka iz sudskog registra. To trgovačko društvo je brisano 23.4.2001.
Tužiteljica i njezin suprug su potom 27.5.1992. osnovali s jednakim udjelima drugo trgovačko društvo I. D. d.o.o. koje je izbrisano iz sudskog registra 13.3.2002. što je vidljivo iz povijesnog izvatka iz sudskog registra.
5.1.Tužiteljica je bila zaposlenik D. p.o. od 19.3.1991. do 30.6.1992. (prema izvatku iz evidencije HZMO - list 71) te su prema toj ispravi prva zapošljavanja u tom trgovačkom društvu započela u ožujku 1991. što znač i da se tad počelo s poslovanjem što je u suglasju s iskazima tužiteljice ("s radom sam počela početkom 1991.") i njezinog supruga ("u prostoru se radilo samo 6 mjeseci i to od proljeća do jeseni 1991.").
Tužiteljica je, prema iskazu njezinog supruga, imala plaćen mirovinski staž i zdravstveno osiguranje radeć i kod D. p.o., a potom i kod I. D.
d.o.o. Navedeno je u suglasju s potvrdom HZMO-a u kojoj je navedeno da je od 1.7.1992. do 31.12.1998. bila zaposlena kod potonjeg poslodavca (list 199-201 spisa).
5.2.Tužiteljica je tijekom postupka predlagala da se od raznih državnih i javnih institucija pribavi knjigovodstvena dokumentacija o prihodima i dobiti njezinog trgovačkog društva, kao i podaci o prihodima i dobiti drugih trgovačkih društava koja su se u tom razdoblju bavila istom djelatnošću te podaci o plaćama koje su njoj isplaćene. Podatke č ije pribavljanje tužiteljica je tražila nisu imali redom: FINA (dopis od 16.9.2004. - list 74), PU (dopis od 18.7.2006. - list 73), HDA (dopisi od 14.9.2009.,
23.9.2009. - list 103-104), U. državne uprave u SDŽ (dopis od 17.11.2009. – list 101), DZS (dopis
od 7.6.2019. – list 174), HZMO (dopis od
24.6.2019. - list 175), HZZ (dopis od
9.7.2019. - list 188) te MF (dopisi od 9.8.2019., 22.5.2020. - listovi 197 i 218). U neku ruku, razumljivo je da državna tijela zbog proteka vremena nemaju tu dokumentaciju (ako su ju uopće ikad i imali te ako su i bili nadležni imati ju). Također, treba reć i da 90-ih godina prošlog stoljeća (kad državna uprava nije bila tako kompjutorizirana kao danas) državna tijela nisu vodila tako detaljnu statističku evidenciju o dobiti trgovačkih društava koji su se bavili jednim manjim segmentom djelatnosti trgovine (pozamanterija).
5.3.Također, treba primijetiti da tužiteljič in poslodavac D. p.o. (č iji suvlasnik je i sama tužiteljica, a suprug joj je bio direktor) oč igledno nije postupao u skladu s propisima koji određuju čuvanje poslovne dokumentacije, naroč ito one vezano uz prihode, a to je vidljivo iz toga da tužiteljica kao suvlasnica tog trgovačkog društva nije raspolagala nikakvom dokumentacijom. Nadalje, s obzirom na to da je to trgovačko društvo, kako je gore obrazloženo, faktički poslovalo samo 6 mjeseci tijekom 1991. (do miniranja poslovnog prostora), može se s osnovom pretpostaviti da početkom 1992.g. nije uopće podnijelo prijavu prihoda i dobiti ostvarene tijekom 1991.g., a to pogotovo stoga imajuć i u vidu da je bila riječ o kaotičnom ratnom vremenu kad ni PU nije pretjerano revno primjenjivala propise i sankcionirala prijestupnike.
5.4.Dakle, za zaključ iti je kako u spisu nema niti jednog vjerodostojnog dokaza koliku plaću je tužiteljica ostvarivala radeć i za D. p.o. kao prodavač ica dugmadi, koliko joj je uplać ivano doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje te kolika je bila dobit D. p.o. u 1991.g. Nema niti jednog dokaza ni kolika je bila plaća tužiteljice (i koliko iznose uplaćeni doprinosi) kod njezinog narednog poslodavca I. D. d.o.o., niti koliko je taj drugi njezin poslodavac (č iji je također bila suvlasnik) ostvario prihoda i dobiti, iako je tužiteljica rješenjem od 21.12.2020. pozvana da dostavi dokumentaciju.
Inače, spisu je priložena isprava iz baze podataka HZMO nazvana "Pregled uplata za godinu 1992." (list 72). Međutim, iz sadržaja te isprave proizlazi da je riječ o zbroju uplata mirovinskih doprinosa na razini cijelog trgovačkog društva D. p.o., a nije riječ o uplatama samo za tužiteljicu. I. popisa osiguranika (list 71) je vidljivo kako je do 30.6.1992. D. p.o. imao 5 zaposlenih.
Izjavama svjedoka D. S. (prijatelja i poslovnog suradnika tužiteljič inog supruga) i T. P. (bivše radnice tog trgovačkog društva),
koji su spominjali u iskazima plaću u iznosu od 1.000 DEM (oč ito su govorili o neto iznosu jer radnika zanima samo iznos koji dobije na ruke) ne može se pokloniti vjera buduć i da je u tom razdoblju taj iznos imao popriličnu vrijednost. Za usporedbu, u NN br. 20/92 je objavljeno da je prosječna mjesečna bruto plaća po djelatniku u gospodarstvu R. H. za 1991. godinu iznosila 13.341 HRD bruto koji iznos, kad se uzme u obzir tečaj DEM na kraju 1991. godine (1 DEM=55 HRD), iznosi 242 DEM bruto. Dakle, neto iznos prosječne plaće je vjerojatno 40% bio manji. To znač i da tužiteljica i svjedoci pokušavaju uvjeriti ovaj sud da se 1991.g. cca 5 puta više isplatilo raditi kao trgovac u trgovini dugmadi i sličnih artikala nego li bilo kojim drugim poslom u gospodarstvu, a pritom, naravno, tužiteljica nema ama baš nikakve isprave kojima bi dokazala svoje tvrdnje o tolikoj plać i.
5.5.Vještakinja M. T. je u pisanom nalazu i mišljenju navela da izračun izgubljene dobiti i izračun izgubljene plaće tužiteljice nije moguće dati zbog nepostojanja dokumentacije. Vještakinja je mogla dati samo izračun bruto plaće u visini najniže osnovne plaće, odnosno najniže osnovice za obračunavanje i plaćanje doprinosa pa je navela da je u spornom razdoblju takva najniža plaća u zbroju iznosila 137.446,49 kuna.
Međutim, kako je tužiteljica od 1.7.1992. do 31.12.1998. bila zaposlena kod I. D. d.o.o. te su joj bili plaćeni doprinosi (barem po najnižoj osnovici),
to onda znač i da je ovaj dio nalaza i mišljenja vještakinje beskoristan jer tužiteljici eventualna šteta može biti samo iznos koji premašuje navedenu plaću i doprinose i to pod uvjetom da je kod D. p.o. imala veću plaću nego kod I. D. d.o.o., a što tužiteljica nije dokazala iako je na njoj teret dokaza.
6.U revizijskoj odluci VSRH zauzima stav da bi tužiteljici pripadalo pravo na naknadu štete za 9.11.1993. (dan objave oglasa kad je prostor sigurno bio u stanju da se u njemu može obavljati djelatnost) do 5.2.1999. (dan raskida ugovora o zakupu zbog pravomoćnosti rješenja o vraćanju prostora ranijim vlasnicima). Imajuć i u vidu postavljene zahtjeve i vremensko razdoblje na koje se odnose, to znač i da bi prema citiranom stavu, a temeljem č l.262. i 263.ZOO (zbog postojanja ekskulpacijskih razloga do 8.11.1993. i zbog nepostojanja ugovora nakon 5.2.1999.), bio neosnovan zahtjev za isplatu:
-iznosa od 150.960,00 kuna na ime izgubljene dobiti od 1.1.1993. do 8.11.1993. [(312 dana:365 dana) x 177.600,00 kn];
-iznosa od 159.840,00 kuna na ime izgubljene dobiti od 6.2.1999. do 31.12.1999. [(329 dana:365 dana) x 177.600,00 kn];
-po 177.600,00 kuna za cijelu 2000.g. i 2001.g. te iznos od 88.800,00 kn na ime izgubljene dobiti od 1.1.2002. do 31.7.2002.;
-iznosa od 2.747,97 kuna na ime izgubljene plaće od 1.1.1993. do 8.11.1993. [(312 dana:365 dana) x 3.232,90 kn];
-iznosa od 16.200,00 kuna na ime izgubljene plaće od 6.2.1999. do 31.12.1999. [(329 dana:365 dana) x 18.000,00 kn];
-iznosa od 19.800,00 kn za 2000.g., iznosa od 20.400,00 kn za 2001.g. te iznosa od 12.300,00 kn za 2002. na ime izgubljene plaće;
-iznosa od 774,60 kuna na ime izgubljenih doprinosa od 1.1.1993. do 8.11.1993. [(312 dana:365 dana) x 911,29 kn];
-iznosa od 4.029,63 kuna na ime izgubljenih doprinosa od 6.2.1999. do 31.12.1999. [(329 dana:365 dana) x 4.477,37 kn];
-iznosa od 4.925,07 kuna za 2000.g., iznosa od 5.074,31 kuna za 2001.g. te iznosa od 2.075,64 kuna za 2002.g. na ime izgubljenih doprinosa.
6.1.Što se tiče tužbenog zahtjeva za preostalo razdoblje (9.11.1993. - 5.2.1999.), ovaj sud je mišljenja da je utuženo potraživanje zastarjelo u pretežitom dijelu.
Naime, prema č l.376.st.1. i 2.ZOO potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu uč inila. U svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala.
Pritom valja naglasiti da podnošenjem tužbe za predaju u posjed poslovnog prostora ne prekida se zastara nov čanog potraživanja (naknade štete) koje potraživanje je vezano uz č injenicu neposjedovanja predmetnog poslovnog prostora (ovo analogno odlukama VSRH, Rev-1958/90, Rev-322/07). Stoga za odluč ivanje o prigovoru zastare nije od značaja tužba od 18.3.1994. radi predaje u posjed poslovnog prostora (predmet br. IP-1743/98, ranije IP- 431/94).
6.2.Dobit se izračunava na kraju kalendarske godine kao razlika između prihoda i rashoda. To znač i da osoba koja ostvaruje neku dobit za određenu kalendarsku godinu, za visinu iste može doznati 1.1. iduće godine (npr. 1.1.1992. za 1991.g. itd.). Ako je osoba ostala bez dobiti zbog štetne radnje, tog trenutka ta osoba-oštećenik doznaje za štetu i njezinu visinu.
Za izgubljenu plaću (i nastanak štete), tužiteljica je doznavala protekom svakog mjeseca (npr. 1.1.1994. za prosinac 1993. itd.) u kojemu njoj nije uopće isplaćena plaća ili je isplaćena u manjem iznosu od onog koji joj je isplać ivan prije štetne radnje.
Sve navedeno za plaću vrijedi i za neisplaćene ili manje isplaćene doprinose mirovinskog i zdravstvenog osiguranja.
Nadalje, za tuženika kao subjekt koji je, prema mišljenju tužiteljice, štetnik i za štetnu radnju koju je tuženik poduzeo (postupanje protivno ugovoru i davanje poslovnog prostora u zakup drugoj osobi dok traje zakup), tužiteljica je doznala u svakom slučaju 18.3.1994. kad je protiv G. S. podnijela tužbu (predmet br… ) u kojoj je navela da tuženik
planira dati u zakup poslovni prostor i priložila novinski č lanak od 15.3.1994. za koji je u iskazu 6.9.2004. njezin suprug D. S. kazao da su ga proč itali u novinama. Sve i kad se ne bi prihvatilo da je 18.3.1994. znala za štetnika, onda je za njega definitivno doznala 5.3.1997. kad je u predmetu br. I P-1743/98 tužiteljici dostavljen podnesak tuženika sa dokazom da je tuženik predmetni poslovni prostor doista dana 28.1.1994. dao u zakup drugoj osobi.
6.3.Najkasnije dospjelo potraživanje je ono za 5 dana veljače 1999.g. u pogledu izgubljene plaće i doprinosa. Zastara tog potraživanja je počela teć i 1.3.1999. (buduć i da je u tom trenutku već znala za štetnika) te je do 7.8.2002. istekao trogodišnji zastarni rok iz č l.376.st.1.ZOO. To tim više su zastarjela ranije dospjela potraživanja koja se odnose za ranije razdoblje.
6.4.Jedino potraživanje koje ne bi zastarjelo je za izgubljenu dobit od 1.1.1999. do 5.2.1999., koje potraživanje dospijeva 1.1.2000., ali kako je ranije obrazloženo (toč .5.2. do 5.5.), nije dokazana visina ovog potraživanja pa je i u ovom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan.
Inače, uzgred se napominje i ovo. Kako dobit pripada vlasnicima-osnivač ima trgovačkog društva, ako je tužiteljica nekakvu dobit i izgubila, onda je izgubila samo 1/4 dobiti koju bi ostvarivalo D. p.o. buduć i da je u tom omjeru bila suvlasnik tog društva. Č injenica da je iz ugovora o zakupu kasnije na zahtjev tužiteljice izbrisana njezina suzakupnica B. U. M. (listovi 125 i 191 spisa), ne dovodi do povećanja udjela tužiteljice u vlasničkog strukturi trgovačkog društva D. p.o.
7.Iako bi tuženiku zbog uspjeha u sporu temeljem č l.154.st.1.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, dalje: ZPP) pripadalo pravo na naknadu troška, isti mu nije dosuđen buduć i da nije postavio novčano određen zahtjev (č l.164.st.2.ZPP) jer je tražio "pristojbe ukoliko su iste plaćene" što nije novčano određen zahtjev, a ujedno u spisu ni nema dokaza da je nekakve pristojbe platio tuženik. S obzirom na podneske u spisu, jedino je morao platiti pristojbu odgovora na tužbu, ali ako ta pristojba nije plaćena, nastupila je zastara naplate iste.
U Splitu, 10.svibnja 2021.
S U D A C
Joso Puljić ,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (č l.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
-pun.tužitelja
-tuženiku