REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U
PAZINU
52000 PAZIN, Dršćevka 1
1 P-3/2021-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Trgovački sud u Pazinu, po sucu Damiru Rabaru, u pravnoj stvari tužitelja H. A. Z. M. G., I. I I., Z., OIB …, protiv tuženika S. d.o.o., OIB …, P., u ime i za račun stečajnog dužnika R. d.o.o., OIB …, P., zastupan po stečajnom upravitelju B. V. iz R., a ovaj po punomoćniku N. S., odvjetniku u P., radi utvrđivanja osporene tražbine osnovanom, nakon glavne rasprave zaključene 8. travnja 2021., na ročištu za objavu 7. svibnja 2021.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je tražbina drugog višeg isplatnog reda tužitelja u iznosu od 412.448,18 kn priznata od strane stečajnog upravitelja, a osporena od strane tuženika u stečajnom postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl. br. 12 St- 249/2012, osnovana."
II. Nalaže se tužitelju H. A. Z. M. G., I. I I., Z., OIB …, naknaditi tuženiku S. d.o.o., OIB …, P., parnični trošak u iznosu od 13.000,00 kn, u roku od 15 dana.
III. Zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.000,00 kn odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. U tužbi od 8. siječnja 2021. tužitelj navodi da je pred naslovnim sudom u tijeku stečajni postupak nad društvom R. d.o.o., OIB …, P., kao stečajnim dužnikom, pod posl. br. St- 439/2019, zastupan pa stečajnom upravitelju B. V. iz R.. U tom stečajnom postupku dana 10. Rujna 2020. donijeto je rješenje kojim je utvrđeno da je tražbina tužitelja kao stečajnog vjerovnika drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 412.448,18 kn
osporena
te
da
je
osporavatelj drugi stečajni vjerovnik S. d.o.o., ovdje tuženik. Istim se rješenjem ovdje tužitelj, kao vjerovnik, upućuje na parnicu radi utvrđivanja osporene tražbine u iznosu od 412.448,18 kn i to u roku od osam dana od primitka navedenog rješenja s time da u takvoj parnici osporavatelj nastupa u ime i za račun stečajnog dužnika.
2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj je uložio žalbu koja žalba je odbijena rješenjem Visokog trgovačkog suda od 9. prosinca 2020. Pž-4354/2020 te je potvrđena odluka prvostupanjskog suda s rokom za pokretanje parnice koji teče od dana primitka drugostupanjske odluke. Drugostupanjsko rješenje tužitelj je zaprimio dana 28. prosinca 2020.
3. Tuženik je osporio tražbinu tužitelja iz razloga jer isti nije prijavio tražbinu u predmetni stečajni postupak niti postoji ovršna isprava iz koje proizlazi tužiteljeva tražbina.
4. Tužitelj da je kao izdavatelj jamstva sklopio dana 23. svibnja 2014. sa stečajnim dužnikom Ugovor o jamstvu na prvi poziv u okviru Jamstvenog mehanizma za MSP/Platforma kreditnih jamstava br. 45/6791 te dana 28. svibnja 2014. Jamstvo na prvi poziv u okviru jamstvenog mehanizma za MSPIPlatforma kreditnih jamstava br. 45/6791, a prema nalogu stečajnog dužnika, u korist H. b. z. o. i r. (u daljnjem tekstu: H.), također stečajnog vjerovnika u predmetnom stečajnom postupku. Sve navedeno sklopljeno je radi osiguranja potraživanja iz Ugovora o kreditu broj ZP-D-256/14 od 19. svibnja 2014. i Dodatka I tom Ugovoru od 11. rujna 2015., sklopljenima između stečajnog dužnika, kao korisnika kredita I HABOR-a, kao kreditora.
5. Sukladno članku 12. Ugovora o jamstvu stečajni dužnik, a tamo poduzetnik, da je uručio tužitelju jednu zadužnicu potpisanu od ovlaštene osobe i potvrđene kod Javnog bilježnika mr.sc. J. R. dana 27. svibnja 2014. pod brojem OV-4658/14 na iznos od 547.200,00 kn uvećan za zakonske zatezne kamate i pripadajuće troškove.
6. Tužitelj da je 17. ožujka 2020. stečajnom upravitelju dostavio Zahtjev jamca za osiguranje iznosa kojim zahtjevom se traži da se za njegov račun u predmetnom stečajnom postupku osigura iznos od 547.200,00 kn koji iznos je utvrđen Ugovorom o jamstvu i Jamstvom na prvi poziv, opisnima u točki II ove tužbe. Tužitelj je navedenom zahtjevu priložio i ovršnu ispravu, zadužnicu također opisanu u točki II ove tužbe.
7. Dana 6. travnja 2020. tužitelj isplaćuje H.-u iznos od 412.448,18 kn i to kao jamac stečajnog dužnika iz Ugovora o kreditu i pripadajućih Dodataka, sve opisano u točki II ove tužbe. Sukladno navedenome, H. je podneskom od 2. lipnja 2020. obavijestio sud o izvršenoj uplati po jamstvu i stupanje tužitelja u pravni položaj H.-a u visini isplaćenog iznosa.
8. S obzirom na navedeno, zaključuje da je ispunjenjem obveze stečajnog dužnika prema vjerovniku H.-u, jamac i ovdje tužitelj stupa u pravni položaj navedenog vjerovnika, a do visine isplaćenog iznosa. U trenutku isplate po jamstvu, tražbina u iznosu od 412.448,18 kn da je ex lege prešla s vjerovnika H. na tužitelja, čime je ovaj postao novi vjerovnik stečajnog dužnika za taj iznos. Ističe se da u trenutku otvaranja predmetnog stečajnog postupka 9. ožujka 2020. tražbinu prema istome je imao H. te ju je dana 8. svibnja 2020. uredno i prijavio. Tužitelj kao jamac, obvezu prijave tražbine u stečajnom postupku nad dužnikom nema propisanu zakonom pa nije ni dužan podnijeti prijavu u taj postupak.
9. Tuženik u odgovoru na tužbu, tužbeni zahtjev kao i činjenice iznesene u tužbi, u cijelosti osporava kao neosnovane.
10. Navodi da je rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu u stečajnom postupku nad tvrtkom R. d.o.o., P., OIB … posl. br. St- 439/19, utvrđena tražbina stečajnog vjerovnika H. b. z. o. i r. (dalje u tekstu: H.) od u iznosu od 114.753,58 kn kao tražbina drugog višeg isplatnog reda, dok je točkom II. utvrđena osporenom tražbina tužitelja kao stečajnog vjerovnika u iznosu od 412.448,18 kn, zbog čega je tužitelj upućen na pokretanje predmetne tužbe.
11. U pogledu predmetnog stečajnog postupka, tuženik smatra da zakonska subrogacija nastaje u trenutku kada je H. obavijestio tužitelja H.- B. da aktivira svoje jamstvo, a ne u trenutku kada je to jamstvo bilo plaćeno od strane tužitelja kao jamca. Naime, H. da je naplatu od tuženika H.-B.-a temeljem jamstva tražio prije pokretanja i otvaranja stečajnog postupka, čime je H.-B. samim saznanjem za obvezu plaćanja jamstva, bez obzira na to kada je platio, saznao za tu svoju obvezu i time je ta obveza dospjela prije otvaranja stečajnog postupka. Zbog toga je sukladno čl. 137. Stečajnog zakona, u trenutku otvaranja stečajnog postupka H.-B. imao status vjerovnika stečajnog dužnika, ali je svoju tražbinu propustio prijaviti u propisanom roku kojeg je sud odredio za prijavu tražbina prema navedenom stečajnom dužniku. Naime, bez obzira što je H. B. navedeni iznos isplatio H.-u, činjenica je da je H. prijavio tražbinu u iznosu od 114.753,58 kn. Stoga čak i da se uzme da je zakonska subrogacija nastala trenutkom plaćanja jamstva i da H. B. nije morao posebno prijavljivati svoju tražbinu u stečajnom postupku, neosnovano je da isti subrogira za iznos gotovo četverostruko veći od onog koje je prvi vjerovnik H. prijavio prilikom otvaranja stečajnog postupka prije nego što je na njegovo mjesto stupio H. B.
12. Tuženik također ističe da li je u pogledu zakonske subrogacije relevantan trenutak saznanja za obvezu plaćanja jamstva, a ne u trenutku plaćanja jamstva.
Također, jamac ukoliko nakon zakonskog subrogiranja u svojstvo vjerovnika stečajnog dužnika nije prijavio svoju tražbinu, ne može potraživati iznos koji je kao jamstvo platio ranijem stečajnom vjerovniku, iako je u trenutku prijave tražbina od strane ranijeg stečajnog vjerovnika prijavljen samo dio tražbine koji nije isplaćen putem jamstva.
13. Isto tako tuženik ističe da zakonska subrogacija predstavlja preuzimanje svojstva ranijeg stečajnog vjerovnika i s time u skladu onaj iznos tražbine koji se potražuje od stečajnog dužnika, a koji je potraživao raniji stečajni vjerovnik, H.
14. Tuženik pored navedenog ističe prigovor promašene pasivne legitimacije imajući u vidu tko je ovlašten i upućen sudskom odlukom pokrenuti predmetni postupak.
15. Proveden je dokazni postupak u kojem je izvršen uvid u preslika rješenja Trgovačkog suda u Pazinu od 10. rujna 2020. St-439/19 na listu 5-8 spisa, u preslik rješenja Visokog trgovačkog suda od 9. prosinca 2020. Pž-4354/2020. na listu 9-13 spisa, u preslik Ugovora o jamstvu od 23. svibnja 2014., zadužnice OV-4658/14, Jamstva na prvi poziv od 28. svibnja 2014., u Ugovor o kreditu, u preslika zahtjeva jamca za osiguranje sa zadužnicom na listu 14-38 spisa, te u ovosudni spis St- 439/2019.
16. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
17. Rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu St-439/2019-45 od 10. rujna 2020. tužitelj je kao stečajni vjerovnik drugog višeg isplatnog reda upućen na parnicu radi utvrđivanja osporene tražbine u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti predmetnog rješenja, odnosno primitka drugostupanjske odluke. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 9. prosinca 2020., odnosno danom donošenja rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-4354/2020.
18. Člankom 12. st. 1. Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj 71/15 i 104/17; u daljnjem tekstu SZ) propisano je kako se sudska pismena dostavljaju objavom pismena na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova, ako predmetnim Zakonom nije drukčije određeno; dostava se smatra obavljenom istekom osmoga dana od dana objave pismena na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova, dok je st. 2. istoga članka propisano kako objava pismena na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova smatra se dokazom da je dostava obavljena svim sudionicima i onima za koje ovaj Zakon propisuje posebnu dostavu.
19. Uvidom u e-Spis sud je utvrdio kako je rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-4354/2020 od 9. prosinca 2020. objavljeno na e-Oglasnoj ploči suda 28. prosinca 2020., pa stoga primjenom odredbi čl. 12. Stečajnog zakona proizlazi da je isto uručeno tužitelju 5. siječnja 2021.
20. Dakle, obzirom da je tužitelj pravomoćno rješenje kojim se upućuje na parnicu zaprimio 5. siječnja 2021., a parnični postupak je bio dužan pokrenuti u roku od osam dana, odnosno tužbu je bio dužan podnijeti najkasnije 13. siječnja 2021., proizlazi da je tužba koju je podnio 8. siječnja 2021. podnesena pravodobno.
21. Međutim, tuženik nije pasivno legitimiran u ovom postupku, pa stoga tužbeni zahtjev nije osnovan.
22. Naime, predmet spora je zahtjev za utvrđenjem tužiteljeve tražbine koju mu je u stečajnom postupku nad društvom R. d.o.o., OIB …, P., priznao stečajni upravitelj, ali ju je osporio drugi stečajni vjerovnik – konkretno tuženik.
23. U parnici radi utvrđivanja tražbina koje se vode u slučajevima kada je koji od stečajnih vjerovnika na ispitnom ročištu osporio tražbinu koju je priznao stečajni upravitelj (a za koju ne postoji ovršna isprava) pasivno je legitimiran stečajni dužnik, ali u tom slučaju dolazi do promjene u zastupanju stečajnog dužnika na način da ga zastupa onaj vjerovnik koji je osporio tražbinu (osporavatelj), a ne stečajni upravitelj koji je priznao tražbinu.
24. Osporavateljeva prava i obveze na zastupanje stečajnog dužnika proizlaze iz odredbe članka 266. st. 2. Stečajnog zakona kojom je određeno da „ako je koji od stečajnih vjerovnika osporio tražbinu koju je priznao stečajni upravitelj, sud će stečajnoga vjerovnika uputiti na parnicu radi utvrđivanja osporene tražbine. Osporavatelj u takvoj parnici nastupa u ime i za račun stečajnoga dužnika“.
25. Slijedom navedenog, parnica se ima pokrenuti protiv stečajnog dužnika, a stečajni vjerovnik, u takvoj parnici nastupa u ime i za račun stečajnog dužnika, pa je tuženik u ovom postupku trebao biti stečajni dužnik zastupan po stečajnom vjerovniku.
26. Dakle, u konkretnoj parnici pasivna legitimacija postojala bi samo u odnosu na stečajnog dužnika kojeg zastupa osporavatelj, ali ne i u odnosu na osporavatelja osobno, pa je stoga osnovan tuženikov prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženika.
27. S obzirom na sve prethodno obrazloženo odbijen je tužbeni zahtjev u cijelosti (točka I izreke).
28. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom odredbi ZPP-a i to čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i st. 4., (točka II izreke) a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; u daljnjem tekstu OT). Tuženiku je priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 13.000,00 kn, odnosno priznat mu je trošak za sastav tužbe u iznosu od 5.000,00 kn uvećano za PDV (Tbr. 7. t. 1. OT) i trošak sastava pristupa na ročište od 8. travnja 2021. u iznosu od 5.000,00 kn uvećano za PDV (Tbr. 9. t. 1. OT).
29. Tuženiku nije priznat trošak u iznosu od 3.000,00 kn, obzirom da tuženik nije imao trošak sudske pristojbe u iznosu od 3.000,00 kn, pa je u tom dijelu odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka (točka III izreke).
U Pazinu, 7. svibnja 2021.
Sudac
Damir Rabar, v. r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri pisana primjerka u roku od osam dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.
DNA:
- tužitelju
- tuženiku pun.
