Broj: Jž-850/2020
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Popović kao predsjednice vijeća, te Siniše Senjanovića i Kristine Gašparac Orlić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog D. M., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17.), odlučujući o žalbi okrivljenog D. M., izjavljenoj po njegovoj izabranoj braniteljici B. S. – R., odvjetnici iz D., protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, broj 1. P p J-923/2019 od 28. veljače 2020., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2021.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se osnovanom žalba okrivljenog D. M., ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku, broj 1. P p J-923/2019 od 28. veljače 2020., okrivljeni D. M. proglašen je krivim za počinjenje prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasija u obitelji, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 8.100,00 kuna, uz pogodnost plaćanja 2/3 kazne, dok je na ime troškova prekršajnog postupka dužan platiti paušalni iznos od 200,00 kuna.
2. Protiv te presude, pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni D. M., po svojoj izabranoj braniteljici B. S. – R., odvjetnici iz D., pobijajući je po svim zakonom dopuštenim osnovama.
3. Žalba je osnovana.
4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem se ista pobija žalbom, ovaj sud pronalazi opravdanost žalbenih navoda u pogledu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Odluka o prekršajnoj odgovornosti okrivljenog D. M. temelji se isključivo na iskazu u svojstvu svjedoka ispitane žrtve E. M., pri čemu je njezin iskaz prepisan u obrazloženje presude, te ocijenjen kao uvjerljiv.
Analiza obrane okrivljenika je izostala, izvedeni dokazi nisu dovedeni u međusobnu vezu, a nisu analizirani niti personalni dokazi priležeći spisu (zakonita obrana okrivljenika i zakonit iskaz svjedokinje u policiji).
Imajući u vidu navedeno odnosno procesnu poziciju gdje okrivljenik poriče počinjenje prekršaja, a tereti ga jedina ispitana svjedokinja, odluka prvostupanjskog suda je neupitno preuranjena, bez da je proveden barem dokaz suočenjem između njih, kojim bi se otklonile proturječnost u iskazima, ukoliko ne postoje drugi dostupni svjedoci s neposrednim opažanjima.
U odnosu na suočenje, na čiju nedvojbenu potrebu provođenja se ukazuje, valja navesti da je smisao suočenja kontradiktorno sučeljavanje ispitanika u odnosu na važne činjenice oko kojih se ispitanici ne slažu, a nije smisao u ponovnom ispitivanju. Nadalje, pri suočenju se osim sadržaja iskaza ocjenjuje i držanje tijela, geste, promjene izgleda i slično (govor tijela) što je upravo bitno za ocjenu vjerodostojnosti ispitanika, a samim time i krivnju.
Nadalje, prvostupanjski sud je okrivljenog D. M. proglasio krivim za počinjenje prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a protupravno postupanje okrivljenika je zakonski opisao kao prekršaj iz materijalne odredbe članka 10. točke 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Pri tome je propustio cjelovito sagledati navedenu materijalnu odredbu, te utvrđeno činjenično stanje valjano zakonski opisati.
Materijalna odredba članka 10. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje da je psihičko nasilje ono nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost. Iz činjeničnog opisa optužnog prijedloga ovlaštenog tužitelja, a potom i činjeničnog opisa presude kojom je okrivljenik proglašen krivim, ne proizlazi zakonom propisana posljedica, odnosno povreda dostojanstva ili uznemirenost žrtve u odnosu na prekršaj psihičkog nasilja.
Kako se okrivljenik tereti i za tjelesno nasilje, izostanak posljedice kao konstitutivnog elementa prekršaja psihičkog nasilja koji je prethodio onom tjelesnom, a kako se to okrivljeniku stavlja na teret, znači da sud nije mogao protupravno postupanje okrivljenika zakonski opisati kao ono iz članka 10. točke 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, već isključivo kao ono iz odredbe članka 10. točka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, jer ukoliko u postupku ne bi bilo utvrđeno tjelesno nasilje, onog psihičkog, uslijed izostanka zakonske posljedice, nema.
Izostanak tražene zakonske posljedice uznemirenosti i povrede dostojanstva žrtve u činjeničnom opisu, ne može validirati eventualno navođenje posljedice u obrazloženju presude, a pogotovo ne navođenje uznemirenosti nazočnog djeteta, budući prekršaj nije označen kao onaj iz odredbe članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (na štetu djeteta), već kao onaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (u nazočnosti djeteta).
Imajući u vidu sve navedeno, dovodi se u pitanje i značaj zaključka prvostupanjskog suda u pogledu obrane okrivljenika, gdje isti, a kako navodi prvostupanjski sud, „ne spori … da je vikao … i govorio da je bezobrazna.“
6. Imajući u vidu sve navedeno, valjalo je prihvatiti žalbu okrivljenika, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku. Prvostupanjski sud će u ponovljenom suđenju, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, a u cilju pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, provesti sve potrebne dokaze, te pravilnom i kritičnom analizom istih, donijeti novu, zakonitu odluku o optužbi ovlaštenog tužitelja, koju će u svemu valjano obrazložiti.
7. Slijedom navedenog, na temelju članka 206. stavak 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 6. svibnja 2021.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku, u 7 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, braniteljicu, žrtvu, Centar za socijalnu skrb Dubrovnik i tužitelja.
