REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1792/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja te Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. D. iz K. N., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik A. P. odvjetnik u Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, Z., OIB: ..., kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-661/2020-2 od 25. studenoga 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1198/2019 od 9. ožujka 2020., u sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2021.,
r i j e š i o j e :
I Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten. II Zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-661/2020-2 od 25. studenoga 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1198/2019 od 9. ožujka 2020.
2. Tužitelj je u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predložio isti odbaciti te obvezati tuženika da mu nadoknadi trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385., članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije, jer pitanje koje tuženik postavlja nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe članka 385.a ZPP.
4. Iako tuženik, osporavajući način na koji je utvrđena visina naknade za prekovremeni rad, u prijedlogu za dopuštenje revizije problematizira mogućnost kumuliranja dodataka za rad noću, subotom, nedjeljom i na blagdane s naknadom za prekovremeni rad, u odlukama ovoga suda na koje se poziva kao razlog važnosti tako postavljenog pitanja (Revr-709/2014 od 3. studenoga 2016. i Revr-57/2013 od 3. studenoga 2016.) nije izraženo pravno shvaćanje u pogledu načina obračuna visine naknade za prekovremeni rad, pa nije prihvatljiv navod tuženika da je riječ o pravnom pitanju o kojem pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda.
4.1. U predmetima na koje se tuženik poziva ovaj je sud izrazio shvaćanje isključivo u odnosu na vrednovanje neprekidnog rada za vrijeme dežurstva i stražarske službe u trajanju od 24 sata - da se vrijeme koje je korišteno za odmor (8 sati dnevno), budući da ne odgovara prirodi prekovremenog rada, ne uračunava u primanja s osnova rada unatoč obveznoj prisutnosti na mjestu rada.
4.2. Kako, dakle, u odlukama na koje se predlagatelj poziva nije izneseno pravno shvaćanje koje bi bilo protivno pravnom shvaćanju iznesenom u predmetnoj drugostupanjskoj odluci, ovaj sud nalazi kako nije riječ o važnom pitanju, pa time niti o dostatnom razlogu za intervenciju ovoga suda.
5. Slijedom navedenoga, u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz članka 387. stavak 3. ZPP, pa je valjalo, na temelju odredbe članka 392. stavak 1. i 6. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove odluke.
6. Odluka sadržana pod stavkom II. izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u vezi članka 155. ZPP.
Zagreb, 5. svibnja 2021.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v. r.
