REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Broj:Jž-1671/2020

ZAGREB

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog J.D., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19), odlučujući o žalbi okrivljenog J.D., podnijete protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, poslovni broj: 65. Pp J-1083/2020-4 od 15. kolovoza 2020., na sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog J.D. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni J.D. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

Pobijanom presudom okrivljeni J.D. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te mu je na temelju citiranog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od 30 dana i kojem je u izrečenu kaznu zatvora na temelju članka 40. Prekršajnog zakona pravilno uračunato vrijeme oduzimanja slobode računajući od 15. kolovoza 2020. u 00,15 sati do 15. kolovoza 2020. u 13,00 sati kao 1 dan zatvora pa mu je preostalo za izdržati još 29 dana kazne zatvora i kojem je na temelju članka 46. stavka 1. Prekršajnog zakona uvjetna osuda izrečena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci, Prekršajni odjel, pod brojem: 23. Pp J-3375/2019 od 27. prosinca 2019. godine kojom je okrivljeniku izrečena kazna zatvora u preostalom trajanju od 43 dana uz primjenu uvjetne osude u trajanju od 12 mjeseci.

Istom presudom okrivljeni J.D. je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 kuna.

Okrivljeni J.D. pravodobno je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da se žali na rad prvostupanjskog suca jer nije počinio prekršaj i nije udario svoju suprugu, da ne osporava da je bio pod utjecajem alkohola i da su se posvađali, ali da nije istu tukao pa predlaže da mu se kazna zatvora preinači radom za opće dobro kako bi mogao brinuti o njihovoj djeci, te da je tijekom zadržavanja dobro razmislio o svojem ponašanju te će osigurati bolje uvjete života svojoj obitelji da je dovoljno kažnjen već samim zadržavanjem, kao i da njegovu obitelj posjećuju službene osobe iz Centra za socijalnu skrb i da žalitelj nije alkoholičar, te da ponekad popije i da se kaje i ispričava svojoj supruzi i njihovoj djeci zbog njegovog ponašanja.

Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

Žalba nije osnovana.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te je utvrdio da je pobijana presuda zakonita i da su žalbeni navodi okrivljenika neosnovani te da je izrečena kazna zatvora primjerena svim utvrđenim okolnostima slučaja.

Razmatrajući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud izveo sve dokaze radi potpuno i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, te u tijeku zakonito provedenog žurnog postupka, ispitao okrivljenog J.D. na ročištu dana 22. kolovoza 2019. godine, kao i svjedokinju S.F. u nazočnosti okrivljenika, čime je bilo osigurano pravično suđenje sukladno konfrontacijskoj klauzuli sadržanoj u odredbi članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona jer se okrivljeniku omogućilo da se očituje o dokazu koji ga tereti čime je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno. Prvostupanjski sud je cijenio iskaz oštećenice žrtve ispitane u svojstvu svjedoka kao istinit sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona i o čemu je dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud, navodeći da je iskaz iskren i istinit, dok je obranu okrivljenika djelomično prihvatio, slijedom čega je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva obilježja zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji budući da je utvrđeno tjelesno i psihičko nasilje okrivljenika definirano u članku 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, prema supruzi u nazočnosti njihove petero maloljetne djece, a žalbeni navodi okrivljenika ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

Nadalje prvostupanjski sud je razmatrajući žalbene navode okrivljenika ispitivao i odluku u odnosu na izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 30 dana te je tvrdio da je ista primjerena stupnju krivnje počinitelja, opasnosti djela i drugim utvrđenim okolnostima.

Naime, za prekršaj iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisana je alternativno propisana alternativno novčana kazna u iznosu od najmanje 6.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 30 dana.

Prvostupanjski je sud okrivljenom J.D. za počinjeni prekršaj izrekao kaznu zatvora u minimalnom trajanju od 30 dana kao težu vrstu propisane kaznu za navedeni prekršaj, pri čemu je pravilno cijenio utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, na način da je kao olakotnu okolnost pravilno cijenio djelomično priznanje, dok je kao otegotnu okolnost pravilno cijenio ustrajnost u počinjenu prekršaja kao i okolnost da je prekršaj počinjen i u obliku tjelesnog nasilja, pa stoga ovaj Sud smatra da je tako izrečena kazna zatvora u minimalno propisanom trajanju primjerena vrsti i stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela kao i drugim okolnostima konkretnog slučaja te da će se ovako izrečenom kaznom zatvora ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona, a u koju je prvostupanjski sud na temelju članka 40. Prekršajnog zakona pravilno uračunao vrijeme oduzimanja slobode pa okrivljenik ima još za izdržati još 15 dana kazne zatvora slijedom čega će se okrivljeniku tako izrečenom kaznom zatvora nedvosmisleno i izričito naglasiti da je takvo protupravno ponašanje apsolutno društveno neprihvatljivo koje može imati dalekosežne negativne učinke na odgoj njihove djece.

Nadalje, u odnosu na žalbene navode okrivljenika potrebno je navesti da se sukladno članku 34. Prekršajnog zakona institut rada za opće dobro odnosi samo u slučaju izrečene novčane kazne koja nije plaćena pod zakon propisanim uvjetima, ali ne i u slučaju izricanja kazne zatvora, a kako to proizlazi i iz članka 35. Prekršajnog zakona.

S obzirom na odredbu članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika ovaj je sud sukladno članku 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 5. svibnja 2020.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Stanislav Walaszek, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljeniku i ovlaštenom tužitelju.