Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: 4 P-201/2020-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu Dubravki Kuveždić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. vode Z., G. V. 220, OIB 28921383001, koje zastupaju punomoćnici H. K. i J. K., odvjetnici u O. društvu K. i partneri j.t.d. Z. protiv tuženika Stečajna masa iza Ž. banka d.d.˝u stečaju˝, V., S.. A. P. 5a, koje zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i brisanja založnog prava na nekretnini, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 15. travnja 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika B. M., odvjetnice u O., te objavljene presude5. svibnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se ništetnim Sporazum o zasnivanju založnog prava, sklopljen 1996. između J. B.-B. iz V. i Ž. B. d.d. iz Županje, kojim je zasnovano založno pravo na nekretnini označenoj kao čest. broj 918/1-kuća i

dvorište s 911 m²2 i upisanoj u zk. uložak broj 4378 k.o. Županja.

2. Utvrđuje se da je bez pravnog učinka upis založnog prava za korist tuženika na nekretninama upisanim u zemljišne knjige Općinskog suda u Ž., za k.o. Ž., zk. ul. broj 4378 sa kč. br. 918/1 kuća i dvorište s 911 m², koje založno pravo je upisano rješenjem Općinskog suda u Ž. broj Z-559/1996 od 1. ožujka 1996., koje je doneseno temeljem rješenja Općinskog suda u Ž. broj I-41/96 od 27. veljače 1996. i doneseno radi osiguranja potraživanja Ž. banke d.d. prema dužniku J. B.-B. s p.o. V. u iznosu od 1.300.000,00 ATS,

slijedom čega je tuženik Ž. banka d.d. u stečaju Ž., J. J. S.

9, O. 37988746480 dužna temeljem ove presude trpjeti brisanje založnog prava na nekretninama tužitelja H. vode, pravna osoba za upravljanje vodama, U.. grada V. 220, 10 000 Z., OIB 28921383001 upisanim u zemljišne knjige Općinskog suda u Ž. za k.o. Ž. zk. ul. broj 4378 sa kč. br. 918/1 kuća i dvorište s 911 m², sada u vlasništvu H. vode pravna osoba za upravljanje vodama, U.. grada V. 220, 10 000 Z., OIB 28921383001 koje založno pravo je upisano rješenjem Općinskog suda u Ž. broj Z-559/1996 od 1. ožujka 1996.,koje je doneseno temeljem rješenja Općinskog suda u Ž. broj I-41/96 od 27. veljače 1996. i doneseno radi osiguranja potraživanja Ž. banke d.d. prema dužniku J. B.-B. s p.o. V. u iznosu od 1.300.000,00 ATS

i podredni tužbeni zahtjev

1. Utvrđuje se nedopuštenim i bez pravnog učinka upis založnog prava, koji je upis proveden rješenjem Općinskog suda u Ž. broj I-41/96 od 27. veljače 1996. na nekretnini označenoj kao čest. broj 918/1 kuća i dvorište s 911 m² upisanoj u zk. ul. broj 4378 k.o. Ž. za korist Ž. banke d.d. Ž., a za osiguranje

glavnice u iznosu od 1.300.000,00 ATS, naplativo u protuvrijednosti kuna s pripadajućim kamatama i naknadama.

2. Nalaže se zk. odjelu Općinskog suda u Ž. uspostaviti prijašnje zemljišno-knjižno stanje na način da se na nekretnini upisanoj kao čest. broj 918/1 kuća i dvorište s 911 m² upisanoj u zk. ul. broj 4378 k.o. Ž. izvrši upis brisanja založnog prava koje je sada upisano u korist Ž. banke d.d. Ž., a za osiguranje glavnice u iznosu od 1.300.000,00 ATS, naplativu u protuvrijednosti kuna s pripadajućim kamatama i naknadama.

3. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka."

II Tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 25.000,00 kn (dvadesetpet tisuća kuna) u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj tužbom i tijekom postupka tvrdi da je tuženik kao hipotekarni vjerovnik na nekretninama upisanim u zemljišne knjige Općinskog suda u Ž. u zk. ul. 4378 kč. br. 918/1 kuća i dvorište sa 911m². Navodi da je hipoteka upisana rješenjem Općinskog suda u Ž. Z. -559/1996 od 1. ožujka 1996., a koje je doneseno na temelju rješenja Općinskog suda u Ž. broj I-41/96 od 27. veljače 1996., a koje je doneseno radi osiguranja potraživanja Ž. banke d.d. prema dužniku J. B.-B. s p.o. V. u iznosu od 1.300.000,00 ATS. Tužitelj je mišljenja da je upis hipoteke ne predmetnoj nekretnini ništetan, jer u trenutku upisa hipoteke nekretnina nije bila u vlasništvu J. B.-B. V., pa stoga isti nije mogao nekretninom raspolagati. Poziva se na odredbu članak 173. stav 3.Zakona o vodama (NN br. 53/90 i 9/91) po kojoj su sredstva vodoprivrednih poduzeća iz stavka 2 ovog članka dano njihova organiziranja kao javnih vodoprivrednih poduzeća za slivna područja postaju državno vlasništvo. Tužitelj se poziva i na odredbu članka 159. i 203. Zakona o vodama (NN br. 107/95) temeljem koje su H. vode vlasništvo stekle temeljem Z. kao orginarni vlasnik, pa nisu pravni sljednici prava i obveza koja su na tim nekretninama postojala do dana donošenja Zakona. Tužitelj navodi da se Zakon o vodama primjenjuje od 1. siječnja 1996., a Sporazum o osiguranju je zaključen 27. veljače 1996., te da J. B.-B. nije mogao raspolagati nekretninama bez obzira što Hrvatske vode još nisu bile upisane kao vlasnik nekretnine. Tužitelj je tijekom postupka nekoliko puta mijenjao i precizirao tužbeni zahtjev, da bi isti postavio podneskom od 24. studenoga 2020., te predložio donošenje presude kao u izreci.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbenom zahtjevu, te predlaže isti odbiti kao neosnovan. Tuženik ne spori činjenični opis tužbe, ali se protivi da je upis hipoteke na predmetnoj nekretnini ništetan, jer je nekretnina u vrijeme zasnivanja prava zaloga bila u vlasništvu hipotekarnog dužnika odnosno bila je u vlasništvu J. za slivno područje B.-B. V. i nije postojalo bilo kakvo ograničenje u raspolaganju vlasničkim pravima. T. se poziva na Sporazum o predaji i prijenosu imovine, prava i obveza zaključen između JVP za slivno područje BIĐ- BOSUT iz Vinkovaca i JVP Hrvatska vodoprivreda Zagreb od 20. lipnja 1996. u kojem je člankom 3. stavak 1. točka 2 navedeno da slivno područje B. -B. iz

V. prenosi u vlasništvu H. voda poslovnu zgradu u Ž. izgrađenu

na kč. br. 981/1 u cijelosti. Tuženik navodi da je JVP Hrvatska vodoprivreda pravni prednik Hrvatskih voda znala za sve upisane hipoteke te je Sporazumom utvrdila eventualni slučaj naplate po hipotekama, te nije osporila činjenice upisane u hipoteke na nekretnine obuhvaćene tužbom. Tuženik ističe prigovor zastare prava na podnošenje tužbe radi brisanja hipoteke, jer je tužitelj za to znao najkasnije 20. lipnja 2006. Tuženik se protivio preinačenju tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 24. studenoga 2020., jer je isti drugačiji od onog postavljenog 16. siječnja 2014. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan zbog promašene aktivne legitimacije i zbog zastare prava na podnošenje tužbe sukladno odredbama članka 233. ZOO-a kao i članka 129. stavak 2. Zakona o zemljišnim knjigama. navodi da tužitelj nije bio upisan kao vlasnik nekretnine koja je predmet zaloga, te uopće nije aktivno legitimiran u ovoj parnici. Tuženik navodi da tužitelj nema pravo tražiti utvrđenje ništetnim Sporazum o zasnivanju založnog prava budući da tužitelj nije ugovorna strana u navedenom Sporazumu. Navodi da je odobrenjem sredstava vlasniku nekretnine J. B.- B. osigurao povrat kredita svojim zalogom-knjižnim pravom stekao u dobroj vjeri postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u kojem je trenutku upisa zaloga nekretnina bila upisana kao vlasništvo J. B.-B., a što tužitelj priznaje.

3. U cilju utvrđivanja činjenica radi donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva pročitani su: zk. uložak br. 4378 k.o. Županja, rješenje Općinskog suda u Ž. Z.-559/1996 od 1. ožujka 1996., Zapisnik Općinskog suda u Ž. od 27.

veljače 1996., Sporazum o predaji i prijenosu imovine, prava, obveza i dokumentacije od 20. lipnja 1996., dopis tužitelja od 13. listopada 2006., povijesni izvadak zk. ul. 4378 k.o. Županja i prijepis zk. ul., dokumentacija Centra za obranu od poplave grada Županje (str. 44-74 spisa) i pročitan je spis Općinskog suda u Ž. broj I- 41/96.

4. Iako se tuženik protivio preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 24. studenoga 2020., sud je dozvolio preinaku jer je to svrsishodno za končano rješenje odnosa između stranaka sukladno odredbi članka 190. stav 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP).

5. Tijekom postupka između stranaka nije sporno da je u zk. ul. 4378 k.o. Ž. na kč. br. 918/1 kuća i dvorište sa 911 m² upisan kao vlasnik tužitelj, te da je za korist Ž. banke d.d. Ž. upisana hipoteka na ovoj nekretninI u iznosu od 1.300.000,00 ATS.

6. Nije sporno da je ova hipoteka upisana na temelju rješenja Općinskog suda u Ž. broj I-41/96 od 27. veljače 1996., radi osiguranja novčanog potraživanja tuženika iz Ugovora o garanciji.

7. Tijekom postupka je sporno da li je Sporazum o zasnivanju založnog prava iz 1996. zaključen između J. B.-B. iz V. i Ž. banke ništetan

kako to tvrdi tužitelj, jer je u vrijeme zaključenja tog Sporazuma tužitelj bio vlasnik nekretnina iz zk. ul. 4378 temeljem odredbe 137. stav 3. Zakona o vodama (NN 53/90) temeljem Zakona ili je ovim nekretninama J. B.-B. mogao

raspolagati, kako to tvrdi tuženik.

8. Tijekom postupka je sporno da li su osnovani prigovori tuženika o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja za podnošenje tužbe za brisanje hipoteke, te da li je nastupila zastara podnošenja tužbe.

9. Iz spisa Općinskog suda u Ž. broj I-41/96 je vidljivo da je između vjerovnika Ž. banke d.d. Ž. i dužnika J. B.-B. s p.o. V. podnesen prijedlog vjerovnika za osiguranje zasnivanjem založnog prava na nekretnini dužnika na temelju Sporazuma, radi osiguranja potraživanja Ž.

banke iz Ugovora o garanciji od 20. prosinca 1995., te da je 27. veljače 1996. pred Općinskim sudom u Ž. zaključen Sporazum, te je doneseno rješenje da se određuje osiguranje potraživanja vjerovnika Ž. banke d.d. Ž. prema dužniku J. B.-B. s p.o. V. na temelju Ugovora o garanciji u iznosu od 1.300.000,00 ATS naplativo u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan naplate uknjižbom založnog prava u korist vjerovnika na nekretnini dužnika i to kč. br. 733 (kuća u mjestu na površini od 510 m²) i kč. br. 918/1 (kuća i dvorište u mjestu na površini od 911 m²) upisane u zk. ul. br. 2418 k.o. Ž..

10. Iz ovog spisa je nadalje vidljivo da je dostavljen zk. ul. 2418 k.o. Ž. po kojem je na kč. br. 918/1 kuća i dvorište sa 911 m² nekretnina uknjiženja kao društveno vlasništvo, a na korištenju J. B.-B. s p.o. V..

11. Iz Sporazuma o predaji i prijenosu imovine, prava , obveza i dokumentacije od 20. lipnja 1996. koji je zaključen između JVP za slivno područje B.-B. iz V. i J. H. vodoprivrede je vidljivo da je čl. 3 navedeno

da poduzeće prenosi u vlasništvo H. voda između ostalih i poslovnu zgradu u Ž. izgrađenu na kč. br. 918/1 k.o. Ž. u cijelosti.

12. Iz povijenost izvatka (str. 36-38 spisa) je vidljivo da je u zk. ul. 4378 k.o. Ž. na kč. br. 918/1 kuća i dvorište sa 911 m² dana 14. listopada 1997. na temelju zapisnika od 20. lipnja 1996. i Sporazuma od 20. lipnja 1996. teretno uknjiženo pravo vlasništva na kč. br. 918/1 uz otpisani iz zk. ul. 2418 sa imena J. B.-B. V. u A. prenesene i upisane za korist H. vode Z..

13. Prema odredbi članka 130. stav 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju Zakona ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, a po stavku 2. istog članka vlasništvo nekretnine stečene na temelju Zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju Zakona nije bilo upisano.

14. Imajući u vidu da je Sporazum o zasnivanju založnog prava između vjerovnika Ž. banke d.d. Ž. i dužnika J. B.-B. od 27. veljače 1996. radi osiguranja potraživanja vjerovnika iz Ugovora o garanciji prema J. B.- B. s p.o. V. na nekretnini na kč. br. 918/1 u zk. ul. 2418 k.o. Ž.

zaključen u vrijeme kada je na kč. br. 918/1 kuća i dvorište sa 911 m bilo uknjiženo društveno vlasništvo na korištenju J. B.-B., sud je ocijenio neosnovanim tvrdnje tužitelja o ništetnosti ovog Sporazuma pozivom da je tužitelj u vrijeme zaključenja istog bio vlasnik ove nekretnine temeljem Zakona, ovo stoga, što tužitelj tijekom postupka nije dostavio dokaz da je temeljem Zakona bio uknjižen kao vlasnik na ovoj nekretnini sukladno odredbi članka 130. stav 1. Zakona o vlasništvu, osim toga i J. B.-B. i Ž. banka d.d. su temeljem povjerenja u zemljišne

knjige zaključili S. o osnivanju založnog prava. Zbog svega navedenog, sud je dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnim Sporazuma o zasnivanju založnog prava ocijenio neosnovanim, odbio i presudio kao u izreci.

15. Prema odredbi članka 129. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama (NN br. 91/96) nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite tog svog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja (brisovna tužba ) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati ako Zakonom nije drugačije određeno. Prema stavku 2. istog članka brisovnoj tužbi ne može se udovoljiti protiv osobe koja je postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženog ali neistinitog (nevaljanog) prava prednika, osim ako, između ostalog, nositelj knjižnog prava iz stavka 1 ovog članka kojem nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku od 3 godine od kada je ta uknjižba bila zatražena.

16. Imajući u vidu da tužitelj iako tvrdi da mu po Zakonu pripada pravo vlasništva na spornoj nekretnini, isto nikada nije upisao, te da je temeljem valjanog zemljišno-knjižnog izvatka zaključen Sporazum o zasnivanju založnog prava na nekretninama u društvenom vlasništvu s pravom korištenja J. B. B. uknjiženo pravo zaloga u korist Ž. banke, sud smatra da su i dužnik i vjerovnik prilikom zasnivanja založnog prava postupali u dobroj vjeri s povjerenjem u zemljišne knjige. Stoga je sud tužbeni zahtjev tužitelja za brisanjem založnog prava ocijenio neosnovanim sukladno odredbi članka 129. stav 2. Zakona o zemljišnim knjigama.

17. Osim toga, budući je tužitelj postao vlasnik sporne nekretnine na temelju Sporazuma od 20. lipnja 1996., a koje je upisano 14. listopada 1997. (povijesni zk. ul. 4378), a tužbu je podnio 16. siječnja 2014., tužba je podnesena protekom roka od 3 godine iz odredbe članka 129. stav 2. točka 2. Zakona o zemljišnim knjigama. Zbog svega navedenog sud je tužbeni zahtjev tužitelja za brisanjem založnog prava i alternativni tužbeni zahtjev za uspostavu prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja ocijenio neosnovanim odbio i presudio kao u izreci.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stav 1. i 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), te je tužitelj dužan tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 25.000,00 kn, koji se odnosi na pristup na dva ročišta po Tbr. 9. stav 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT) u iznosu od po 5.000,00 kn, sastav jednog podneska po Tbr. 8. stav 1.OT u iznosu od 5.000,00 kn, te pristup na dva ročišta po Tbr. 9. stav 2. OT u iznosu od po 2.500,00 kn, PDV 5.000,00 kn.

19. Tuženiku nije priznat sastav podneska od 27. travnja 2015., jer u spisu ne postoji podnesak od tog datuma.

Osijek, 5. svibnja 2021.

Zapisničar:

Sudac:

Darija Miličević

Dubravka Kuveždić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, pismeno u roku od 8 dana od dana objave.

Broj zapisa: eb2fa-96c45

Kontrolni broj: 02754-637dc-e7bdc

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=DUBRAVKA KUVEŽDIĆ, L=OSIJEK, O=TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.