1                          Poslovni broj: Usž-860/23-3

 

            

                

                                                                                                Poslovni broj: Usž-860/23-3

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Mire Kovačić, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Gordane Marušić - Babić, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice R. R. , zastupane po opunomoćenici A. B., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi doplatka za pomoć i njegu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 9 UsI-3578/20-7 od 6. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

       I.    Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 9 UsI-3578/20-7 od 6. prosinca 2022.

       II.    Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-551-07/20-01/928, URBROJ: 524-08/2-20-2 od 5. studenoga 2020. i rješenja Centra za socijalnu skrb Z., Podružnice Č., KLASA: UP/I-551-07/18-01/37, URBROJ: 534-115-05/02-18-7 od 22. listopada 2018. (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.              

2.    Osporavanim rješenjem tuženika od 5. studenoga 2020. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 22. listopada 2018., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu.

3.              Tužiteljica žalbom pobija zakonitost prvostupanjske presude iz svih zakonom predviđenih razloga. Ističe da je u tužbi osporavala pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja jer je tuženik nekritički donio rješenje na temelju nepotpunog nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (dalje: Zavod), KLASA: 551-01/18-03/6376, URBROJ: 426-04-08/33-18-3 od 26. rujna 2018. Navodi da je tuženik zanemario njezin status kao korisnice Centra za socijalnu skrb, svu prethodnu medicinsku dokumentaciju i rješenja nadležnih tijela koja se odnose na njezino zdravstveno stanje i potrebe, a kojima je utvrđeno da kod nje postoji tjelesno oštećenje od 50%. Nadalje navodi da je zaključak prvostupanjskog suda o točnosti i potpunosti nalaza i mišljenja vještaka Zavoda od 26. rujna 2018. na temelju kojeg je doneseno osporeno rješenje kontradiktoran ispravama u spisu te da se isti ne temelji na relevantnoj medicinskoj dokumentaciji niti na njezinom sveobuhvatnom pregledu. Ističe da je samo dvije godine prije toga nalaza Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u postupku priznavanja prava na naknadu za tjelesno oštećenje na temelju nalaza i mišljenja ovlaštenog vještaka Zavoda od 16. svibnja 2016. utvrdio da kod nje postoji tjelesno oštećenje od 50% u pogledu donjih ekstremiteta. Zaključuje da je isto tijelo dvije godine nakon toga provelo novo vještačenje u kojem je utvrdilo da tjelesno oštećenje ne postoji. Navodi da se prvostupanjski sud nije očitovao o tome zašto njezino prethodno utvrđeno tjelesno oštećenje od strane istog tijela (Zavoda) u ovom postupku nije relevantno. Pojašnjava da je sud to sveo na zaključak da se radilo o različitim upravnim postupcima i na vremenski razmak između istih i to na način da je naveo da je ranije rješenje iz 2016., a pobijano rješenje iz 2020. Postavlja pitanje koji je točan vremenski period koji jedno vještačenje (nalaz i mišljenje) čini zastarjelim i kojom odredbom materijalnog prava je to propisano. Smatra i da je stav prvostupanjskog suda da ako se radi o različitim upravnim postupcima da je životno, logično i zakonito da isto tijelo (Zavod) donese dva suprotna zaključka o zdravstvenom stanju osobe (točnije tjelesnom oštećenju) i to bez da je tijelo koje je odstupilo od ranijeg vještačenja obrazložilo na valjan i dostatan način zašto je odstupilo od ranijeg stava o tjelesnom oštećenju odnosno zašto ranije vještačenje nije bilo dio medicinske dokumentacije na temelju koje je donesen nalaz i mišljenje Zavoda u 2018. Ističe kako obrazloženje presude da se radi o različitim upravnim postupcima nije dostatno, valjano niti razumno, odnosno da ne ispunjava zahtjeve iz članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), jer ne sadrži razloge na temelju kojih je prvostupanjski sud ocijenio da je nalaz i mišljenje vještaka Zavoda od 26. rujna 2018. vjerodostojan i potpun, a što ukazuje na arbitrarnost prvostupanjskog suda u postupanju. U odnosu na utvrđenje suda da se predmetni nalaz i mišljenje temelji na pregledu tužiteljice ukazuje kako su vijeće vještaka činili mr. sc. M. P., doktor medicine, S. H., diplomirani socijalni radnik i M. K. K., diplomirani psiholog. S obzirom na sastav vijeća vještaka Zavoda i njezino prethodno utvrđeno zdravstveno stanje (tjelesno oštećenje u pogledu donjih ekstremiteta) postavlja pitanje kako je sud utvrdio da je prilikom vještačenja adekvatno pregledana. U odnosu na njezin prigovor vezan za sastav vijeća vještaka ističe da je sud paušalno naveo da je vijeće sastavljeno u skladu s Uredbom o metodologijama vještačenja ("Narodne novine", 67/17. - dalje: Uredba), a što nije potkrijepio niti jednim razlogom, pa tako obrazloženje ne sadrži niti odredbu Uredbe kojom je propisan sastav vijeća vještaka, a osobito ne kako je sud utvrdio da je isti bio u skladu s Uredbom, što je također protivno odredbi članka 60. stavka 4. ZUS-a. S tim u vezi tužiteljica ukazuje na odredbu članka 3. stavka 9. Uredbe koja propisuje da sastav vijeća vještaka, odnosno vijeća viših vještaka iz stavka 6. ovoga članka određuje predsjednik vijeća ovisno o predmetu vještačenja. S obzirom na to da je korisnica Centra za socijalnu skrb i da je prethodno prema Uredbi već vještačena od strane Zavoda, pri čemu joj je utvrđeno tjelesno oštećenje od 50% donjih ekstremiteta, smatra da je u sastavu vijeća vještaka trebao sudjelovati specijalist fizijatar/ortoped/kirurg koji bi mogao utvrditi stupanj tjelesnog oštećenja donjih ekstremiteta za koji je Centar za socijalnu skrb, kao i Zavod koji je provodio vještačenje nedvojbeno znao da postoji. Predlaže da ovaj Sud preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev, a podredno da predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu te da obveže tuženika da joj naknadi trošak upravnog spora. Zatražila je i troškove žalbenog postupka.

4.       Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5.       Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.

7.              Predmetni postupak pokrenut je zahtjevom tužiteljice od 6. ožujka 2018. za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu. 

8.              U upravnom postupku izveden je dokaz medicinskim vještačenjem radi ocjene zdravstvenog stanja tužiteljice na temelju koje je utvrđena vrsta i težina invaliditeta.

9.   Naime, tijekom upravnog postupka pribavljeni su nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda od 26. rujna 2018. i vijeća viših vještaka Zavoda od 19. travnja 2019., prema kojima kod tužiteljice postoji mentalno oštećenje - psihičke bolesti I. stupnja. Ocijenjeno je da kod tužiteljice ne postoji više vrsta oštećenja, teži niti teški invaliditet te da postoje trajne promjene u zdravstvenom stanju, ali da ne postoji prijeka potreba pomoći i njege, jer se tužiteljica može sama samozbrinjavati i zadovoljavati osnovne životne potrebe.

10.   Iz nalaza i mišljenja vještaka Zavoda proizlazi da su vještaci pregledali tužiteljicu i uzeli u obzir svu priloženu medicinsku dokumentaciju, a nalaz i mišljenja o težini invaliditeta i vrsti oštećenja - oštećenju funkcionalnih sposobnosti donijeli su sukladno Listi težine i vrste invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti (dalje: Lista) s opisom stručnjaka za procjenu (Prilog 5.) koja je sastavni dio Uredbe.

11.   U odnosu na prigovor tužiteljice da joj je od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 50% na donje ekstremitete, pravilno je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo da se radi o različitim postupcima. Naime, u predmetnom upravnom postupku, s obzirom na vrstu invaliditeta prema Listi predviđeno je, između ostalog, i tjelesno oštećenje (kretanje), koje je u spomenutom Prilogu 5. Uredbe u tablici razvrstano u 1., 2., 3. i 4. stupanj težine invaliditeta. Za razliku od toga tjelesno oštećenje prema propisima o mirovinskom osiguranju vještači se sukladno Listi oštećenja organizma (Lista I) koja je sastavni dio Uredbe, kako je to propisano člankom 20. stavkom 2. Uredbe.

12.    Vijeće vještaka Zavoda na temelju pregleda tužiteljice u nalazu i mišljenju od 26. rujna 2018. utvrdilo je da je ista samostalno pokretna te je ocijenilo da kod tužiteljice prema kriterijima Liste ne postoji tjelesno oštećenje, dok je u nalazu i mišljenju vijeće viših vještaka Zavoda, za tu vrstu invaliditeta navelo da tužiteljica ima degenerativne promjene lokomotornog sustava potvrđene rtg nalazima, uz napomenu da vijeće vještaka Zavoda nije našlo neurološkog ili motoričkog ispada.

13.    Neosnovan je prigovor tužiteljice da je postupljeno protivno članku 3. stavcima 6. i 9. Uredbe, jer su u sastavu vijeća vještaka bila tri člana, od kojih je jedan bio psiholog, a s obzirom na to da tužiteljica ima mentalne teškoće, isto je sukladno predmetu vještačenja i okolnostima konkretnog slučaja.

14.  Pogrešno tužiteljica smatra da je ranije vještačenje o utvrđenom tjelesnom oštećenju trebalo biti dio medicinske dokumentacije u predmetnom upravnom postupku, jer bi to bilo uz već navedene razloge, u suprotnosti s odredbom članka 21. stavka 4. Uredbe, prema kojoj vještačenje iz područja socijalne skrbi, zdravstvenog i mirovinskog osiguranja provodi vijeće vještaka na temelju osobnog pregleda osobe i dokumentacije iz stavka 1. toga članka, a što je za odrasle medicinska dokumentacija kojom se objektiviziraju bolesna stanja.

15.    Stoga ovaj Sud smatra da su navedeni nalazi i mišljenja mogli poslužiti tuženiku kao valjana osnova za donošenje osporenog rješenja, te je pravilno u postupku utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu u smislu odredbe članka 57. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ 157/13., 152/14., 99/15., 52/16., 16/17. i 130/17. - dalje: Zakona) koji se priznaje osobama koje nisu u mogućnosti same udovoljiti osnovnim životnim potrebama, a koja je citirana u obrazloženju pobijane presude. Ujedno, nisu ispunjeni uvjeti iz članka 60. Zakona, s obzirom na to da prema tom članku pravo ostvaruje (neovisno o uvjetima iz članka 57. stavka 2. podstavaka 2., 3. i 4. Zakona) osoba s težim invaliditetom, težim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, slijepa, gluha ili gluhoslijepa osoba koja je/ili nije osposobljena za samostalan život i rad te osoba potpuno lišena poslovne sposobnosti, što kod tužiteljice nije slučaj.

16.    U prvostupanjskom upravnom sporu sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju rezultata medicinskog vještačenja provedenog u upravnom postupku. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je ocijenio da je rješenje tuženika zakonito te odbio tužbeni zahtjev.

17.   S obzirom na navedeno, ovaj Sud žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari. Obrazloženje osporene presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ista mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja. Pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva se na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.

18.    Pravilno je odluka prvostupanjskog suda o trošku upravnog spora donesena na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a jer je tužiteljica izgubila spor u cijelosti, slijedom čega snosi troškove spora. S obzirom na navedeno, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

19.   Budući da je žalba tužiteljice odbijena, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a odbijen je i zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).

 

U Zagrebu 28. veljače 2024.

 

Predsjednica vijeća:

Mira Kovačić, v.r.