Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj 4 Gž Ovr-308/2020-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A. b. d.d., Z., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku u O. d. M. i p., R., ., protiv ovršenice M. B. iz V., …, OIB: …, zastupane po punomoćnici J. S.-T., odvjetnici u V., …, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-666/2019-15 od 17. veljače 2020., 5. svibnja 2021.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba ovršenice M. B., kao osnovana, preinačuje se rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-666/2019-15 od 17. veljače 2020. i rješava:

Odgađa se ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-666/2019-3 od 30. listopada 2019., do pravomoćnog okončanja parnice koja se pred Općinskim sudom u Varaždinu vodi pod poslovnim brojem P-23/2020.

II. Nalaže se ovrhovoditelju A. b. d.d. naknaditi ovršenici trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 1.562,50 kn, u roku od osam dana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe određene rješenjem o ovrsi toga suda poslovni broj Ovr-666/2019-3 od 30. listopada 2019., podnesen 20. siječnja 2020., kao neosnovan.

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenica iz razloga bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 112/12 i 25/13 – dalje: OZ), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 3.125,00 kn.

3. Žalba ovršenice je osnovana.

4. Donoseći predmetno rješenje sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, na koju u žalbi sadržajno ukazuje žaliteljica. Ovo stoga što su u obrazloženju navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama te isto ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Također, nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a. Međutim, materijalno pravo je pogrešno primijenjeno.

5. Naime, iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi kako je sud odbio prijedlog za odgodu ovrhe jer ovršenica nije podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti cijele ovršne isprave, već samo dijela koji se odnosi na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu pa bi predmetna ovršna isprava u preostalom dijelu i dalje bila valjana i imala pravni učinak. Nadalje, sud zaključuje kako se ovršenica, sukladno čl. 77. OZ-a, ne može protiviti ovrsi jer je dobrovoljno zasnovala založno pravo na predmetnoj nekretnini radi naplate tražbine ovrhovoditelja. Zaključno, sud prvog stupnja utvrđuje da ovršenica nije niti učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu pa niti iz tog razloga nisu ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe sukladno čl. 65. st. 1. OZ-a.

6. Takav zaključak suda prvog stupnja ne može se prihvatiti kao pravilan.

7. U konkretnom slučaju se pred sudom prvog stupnja vodi postupak pod poslovnim brojem P-23/2020, koji je pokrenula ovršenica radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi Ugovora o kreditu broj … sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine solemniziranom po javnom bilježniku J. V.-S. iz V. pod brojem OU-406/06-1 6. travnja 2006. (koji je ovršna isprava u ovom postupku) o promjenjivim ugovornim kamatama i vezivanju glavnice kredita uz valutu CHF. O podnošenju navedene tužbe ovršenica je obavijestila sud prvog stupnja u predmetnom prijedlogu za odgodu ovrhe do okončanja navedene parnice.

8. Sud Europske unije je u presudi C-407/18 od 26. lipnja 2019., kojom je analizirao načelo djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a na koju se u prijedlogu za odgodu poziva ovršenica, najprije obrazložio kako sukladno slovenskom nacionalnom pravu (koje se u tom postupku analizira) odgoda ovrhe do donošenja pravomoćne odluke o meritumu dopuštena samo iznimno i podliježe strogim zakonskim uvjetima u pogledu dokazivanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, koji isključuje štetu povezanu sa samom ovrhom, čime ta odgoda u praksi postaje gotovo nemoguća.

8.1. Takvo ovršno-pravno uređenje, prema kojem je sukladno ocjeni Europskog suda odgoda ovrhe u praksi gotovo nemoguća, sadrži i hrvatsko pravo, konkretno odredba čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ-a kojom je propisano da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti.

8.2. Nadalje, sud Europske unije je u navedenoj presudi, a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je, dakle, gotovo istovjetna odredbi čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ-a) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (Direktivu Vijeća 93/13/EEZ). Pritom je Sud odlučio da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

9. Presude Suda Europske unije predstavljaju izvor prava Europske unije te su obvezujuće za sve države članice, njihova državna tijela i nacionalne sudove, u okvirima njihove nadležnost, pri čemu presuda koja se odnosi na jednu državu članicu obvezuje i sve druge države članice.

10. Stoga, kako navedena presuda Suda Europske unije, dakle, obvezuje i sud Republike Hrvatske, a s obzirom na to da se u ovom predmetu i u predmetu u odnosu na koji je Sud Europske unije donio navedenu presudu, radi o istovjetnoj činjeničnoj i materijalno-pravnoj situaciji (ovrhovoditelj banka inicirala je protiv korisnika kredita ovršni postupak na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta koji ovršenik smatra (djelomično) ništetnim jer sadrži nepoštene ugovorne odredbe na štetu potrošača), to su prema ocjeni ovog suda, ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe temeljem čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ-a, i to neovisno o ispunjenju pretpostavke o teško nadoknadivoj ili nenadoknadivoj šteti, kao i o odredbi čl. 77. OZ-a, a sukladno navedenoj presudi Suda Europske unije.

11. Načelo usklađenog tumačenja zahtijeva da nacionalni sudovi učine sve što je u njihovoj nadležnosti (uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenjujući metode tumačenja koje to pravo poznaje) da bi se zajamčila puna učinkovitost predmetne Direktive i da se dođe do rješenja koje je u skladu s ciljem koji se njome nastoji postići, a ocjena je ovoga suda da će navedenom zahtjevu biti udovoljeno upravo određivanjem odgode ovrhe do pravomoćnog okončanja parnice radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave koja se već vodi pred sudom prvog stupnja pod poslovnim brojem P-23/2020.

12. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, uvažiti žalbu ovršenice, preinačiti pobijano rješenje suda prvog stupnja i odlučiti kao u izreci.

13. Budući da je ovršenica uspjela sa svojom žalbom to je istoj temeljem čl. 166. st.

2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a valjalo dosuditi trošak za sastav žalbe. Sukladno Tbr. 13/1 u vezi Tbr. 10/5 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) ovršenici za sastav žalbe pripada pravo na trošak u iznosu od 1.250,00 kn što uvećano za pripadajući PDV od 25 % (Tbr. 42. Tarife) ukupno iznosi 1.562,50 kn.

U Velikoj Gorici 5. svibnja 2021.

Sudac

Nikola Ramušćak, v.r.