REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2643/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. P. iz S., kojeg zastupa punomoćnik S. V., odvjetnik u S., protiv tuženika H. M. d.o.o., Z., kojeg zastupaju punomoćnica A. J. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. i P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-45/2020-2 od 13. ožujka 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-351/18 od 20. studenog 2019., u sjednici održanoj 5. svibnja 2021.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-45/2020-2 od 13. ožujka 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-351/18 od 20. studenog 2019.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. U odnosu na prvo postavljeno pitanje treba reći da tužitelj nije izložio niti naveo odgovarajuće razloge zbog kojih smatra da je pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe članka 385a. st. 1. ZPP, a to je bio dužan učiniti sukladno čl. 387. st. 3. ZPP. Naime, odluke na koje se tužitelj poziva nisu donesene u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji jer se njima ne preispituje pravo tužitelja kao javnog dužnosnika na političkoj funkciji na jednaku zaštitu privatnosti koju imaju druge fizičke osobe.
6. U odnosu na ostala pitanja postavljena u prijedlogu valja reći da navedena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se njima ne polazi od činjeničnih utvrđenja i zaključaka zbog kojih je donesena pobijana presuda. Naime, iz obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da je sud odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva cijenio, kako naslov spornog članka, tako i tekst u cjelini, a da pritom nije zaključio da bi naslov bio uvredljiv, ponižavajući, omalovažavajući i neistinit od čega tužitelj polazi u drugom postavljenom pitanju. Trećim i četvrtim postavljenim pitanjem tužitelj, također, ne polazi od zaključaka donesenih u drugostupanjskom postupku već problematizira primjenu načela slobode medija i dužnosti svakog novinara da profesionalno obavlja svoj posao.
7. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i st. 6. ZPP riješio kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 5. svibnja 2021.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.
