REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 72/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. b. ad B., u stečaju, koju zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7894/13-2 od 6. lipnja 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11561/03-37 od 27. kolovoza 2013., u sjednici održanoj 4. svibnja 2021.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7894/13-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11561/03-37 od 27. kolovoza 2013., u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.690,689,00 kuna sa zateznim kamatama, odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e :

Revizija tužitelja protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržana u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7894/13-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11561/03-37 od 27. kolovoza 2013, odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži isplatu iznosa od 3.690.689,00 kn s pripadajućim kamatama i naknadu parničnog troška (st. 1. izreke). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 108.750,00 kn (st. 2. izreke).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 28/13 i 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači nižestupanjske presude te u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev uz obvezu tuženika podmiriti tužitelju troškove parničnog postupka, podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje trošak revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužitelja protiv drugostupanjske presude u dijelu odluke o glavnoj stvari nije osnovana.

5.1. Revizija tužitelja protiv odluke o troškovima parničnog postupka nije dopuštena.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. tog Zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenim u reviziji.

7. Suprotno revizijskim navodima tužitelja niti u postupku pred prvostupanjskim, a niti u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Niti prvostupanjska, a niti pobijana drugostupanjska presuda nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogle ispitati, a izreke tih presuda su razumljive i nisu u proturiječnosti sa jasno i dostatno navedenim razlozima obrazloženja tih presuda.

7.1. Protivno revizijskim navodima, prvostupanjski sud obrazložio je koje je dokaze uzeo u obzir prilikom odlučivanja te na temelju tih dokaza utvrdio činjenično stanje bitno za ocjenu o neosnovanosti tužbenog zahtjeva te su nižestupanjski sudovi za svoju odluku dali uvjerljive, jasne i neproturječne razloge. Stoga je za zaključiti i da su neosnovani revizijski navodi.

7.2. Nadalje, drugostupanjski sud se očitovao u svim žalbenim navodima odlučnim za obrazloženje svog pravnog shvaćanja u pogledu zakonitosti prvostupanjske presude.

7.3. U odnosu na sve navedene prigovore potrebno je, prije svega, naglasiti kako je pravo na izboru (čl. 220. st. 2. ZPP) kao i na ocjenu dokaza u pravilu pridržan za prvostupanjski sud koji prema svom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP). Drugostupanjski sud pak, u okviru žalbenih razloga provjerava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, a u obrazloženju svoje odluke kojom odlučuje o žalbama stranaka je dužan odgovoriti na sve žalbene navode od odlučnog značaja za odluku u predmetu spora (čl. 375. st. 1. ZPP).

7.4. Po ocjeni ovog suda, drugostupanjski sud se u obrazloženju svoje odluke o odbijanju žalbe valjano očitovao žalbenim prigovorima usmjerenim na izbor dokaza, njihovu provedbu i poglavito njihovu ocjenu, kao što je to učinio u odnosu na sve ostale žalbene navode tužitelja relevantne za odluku o predmetu spora. U obrazloženju drugostupanjske odluke navedeni su valjani razlozi zbog kojih taj sud prihvaća činjenično stanje kakvo je utvrdio prvostupanjski sud, kao i razlozi iz kojih se može provjeriti primjena materijalnog prava, odnosno razlozi iz kojih je moguće provjeriti na kojim utvrđenjima i uvjerenjima je taj sud temeljio svoju ocjenu o neosnovanosti žalbe protiv prvostupanjske presude.

7.5. Naime, u prvostupanjskom postupku je proveden opsežan dokazni postupak o kojemu je svoju ocjenu o pobijanoj drugostupanjskoj odluci iznio drugostupanjski sud. Drugostupanjski sud je u obrazloženju naveo kako je prvostupanjski sud na sporne okolnosti utvrđivanja prava vlasništva proveo odgovarajuće dokaze uvidom u priložene isprave i ostalu odgovarajuću dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis. Također, drugostupanjski sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud valjano ocijenio sve provedene dokaze i pri tome dao valjane razloge zbog čega je neke od njih kao vjerodostojne prihvatio, dok drugima nije poklonio vjeru. Na taj način se drugostupanjski sud pravilno i jasno očitovao o prigovoru na tužitelja u odnosu na izbor i ocjenu dokaza pred prvostupanjskim sudom.

8. Kako u revizijskim navodima stranke koje se odnose na prigovore i način na koji je prvostupanjski sud cijenio dokaze ni ovaj revizijski sud ne nalazi protivnosti ili bilo kakvih suprotnosti zapisnicima koji te iskazi sadrže, ovaj sud ocjenjuje kako drugostupanjska presuda sadrži odgovore na žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora, kao njoj, kao u prvostupanjskoj presudi, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

8.1. Također podnositelj revizije u okviru revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava činjenice, drugačije ocjenjuje provedene dokaze i daje drugačije zaključke od zaključka drugostupanjskog suda iznesenog u obrazloženju te odluke predstavljajući činjenične prigovore koje nisu od značaja u ovom postupku. To stoga, što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.2. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 2., 3., 5., 7., 8., 10., 219. i 220. ZPP.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 3.690.689,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja od 1991. do isplate.

9.1. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je nezakonitim upisom na predmetnim nekretninama koje su vlasništvo tužitelja upisana tvrtka Š. d.d., a da je Republika Hrvatska putem Hrvatskog fonda za privatizaciju dala suglasnost za prijenos tog prava vlasništva na tvrtku Š. d.d., iako nije ispunjavala zakonske uvjete, zbog čega je došlo do nezakonitog upisa, čime je povrijeđeno njegovo ustavno pravo vlasništva iz čl. 48. Ustava Republike Hrvatske, a sve temelji pozivom na Zakon o potvrđivanju Ugovora o pitanjima sukcesije potpisanim 29. lipnja 2001. ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" – 2/04, 5/04 – dalje: Zakona o potvrđivanju), koji se u Aneksu "G" odnosi na pitanje zaštite privatne imovine i stečenih prava fizičkih i pravnih osoba bivše SFRJ sa 31. prosincem 1991.

10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da su prema povijesnom z.k. izvatku za z.k.ul. 5242 k.o. Grad Z. posebni dijelovi nekretnine koji su predmet ovog postupka upisani na temelju nacrta i rješenja Gradske uprave u Z. od 16. ožujka 1968.,

- da je na navedenim posebnim dijelovima nekretnine na temelju kupoprodajnog ugovora od 24. studenoga 1967., Ugovora o uzajamnim odnosima od 9. veljače 1968. te izvoda iz registra privrednih organizacija Okružnog privrednog suda u Zagrebu od 15. siječnja 1968. broj ... i od 30. siječnja 1968. broj ... uknjižen prijenos prava korištenja u korist izdavačkog poduzeća P. iz Z.,

- da je preneseno pravo korištenja sjevernog lokala sa nusprostorijama u površini od 80,56 m2 i drvarnice u podrumu površine 4,56 m2 u korist J. – poduzeće za trgovinu i poslovanje u N. S.,

- da je na temelju ugovora od 3. veljače 1981., Aneksa od 22. veljače 1998. i ocjena valjanosti ugovora od 22. veljače 1989., javnopravobranilaštva Općine T. i zapisnika Okružnog privrednog suda u Zagrebu od 30. siječnja 1981., uknjiženo pravo korištenja za korist MZ J. D. Z., dakle 1988. na sjevernom lokalu sa nusprostorijama u površini od 80,56 m2 i na drvarnicu u podrumu sa 4,56 m2, pravo korištenja je imala MZ J. D. iz Z.,

- da je pravo korištenja navedenih lokala preneseno 1976. za korist T. industrijskog kombinata V.,

- da je na temelju kupoprodajnog ugovora od 30. srpnja 1974., te dodatka istog ugovora od 7. kolovoza 1974. i dva rješenja Okružnog privrednog suda u Zagrebu broj I-V-68 od 10. ožujka 1972. uknjiženo pravo korištenja sjevernog lokala sa nusprostorijama u površini od 38,63 m2, južnog lokala s nusprostorijama u površini od 73,39 m2 i jedne drvarnice u podrumu u površini od 4,56 m2, za korist trgovačkog poduzeća Z.,

- da je 1994. na predmetnim nekretninama uknjiženo pravo vlasništva u korist Š. d.d., Z.,

- da je Š. d.d. iz Z. 1999. predmetne nekretnine prodala tvrtki A. Š. d.o.o., a ta je tvrtka 2004. navedene nekretnine prodala T. K. i V. M.

11. Na temelju takvog utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da iz povijesnog zemljišno knjižnog izvatka ne proizlazi da bi tužitelj I. b. a.d. B. u stečaju ili njezini pravni prednici navedeni u uvjerenju Trgovačkog suda u Beogradu na dan 31. prosinca 1990. imali pravo korištenja na predmetnim nekretninama odnosno da bi ikada bili nositelji prava korištenja, prava raspolaganja, prava vlasništva ili bilo kojeg drugog prava na toj imovini, niti je tužitelj tijekom postupka dostavio bilo kakve druge dokaze u tom pogledu, slijedom čega odbijaju tužbeni zahtjev, uz obrazloženje da nema mogućnosti izravne primjene odredbe čl. 4. Aneksa G Ugovora o pitanjima sukcesije.

11.1. Dakle, nižestupanjski sudovi ocjenjuju da nema pravne osnove za zahtjev za naknadu štete, odnosno da odredbe spomenutog Aneksa G Ugovora o pitanjima sukcesije nije moguće primijeniti neposredno, odnosno da nema mogućnosti obeštećenja u odnosu na pravne osobe iz Republike Srbije, odnosno Aneks G do sklapanja bilateralnog ugovora, a zbog postavljenih općih načela – ne predstavlja podoban akt za neposrednu primjenu te ne daje pojedinačna prava osobama u konkretnom slučaju.

12. Prema odredbi čl. 2. st. 1.A Aneksa G Ugovora o pitanjima sukcesije propisano je da će se priznati pravo na pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi u nekoj državi slijednici na koju su građani ili druge pravne osobe SFRJ imali pravo na dan 31. prosinca 1990., te će biti zaštićeni vraćanjem od te države u skladu s utvrđenim standardima i normama međunarodnog prava bez obzira na nacionalnost, državljanstvo, mjesto boravka ili prebivališta tih osoba. To uključuje osobe koje su nakon 31. prosinca 1990. stekli državljanstvo ili mjesto boravka ili prebivališta u nekoj drugoj državi, a ne državi slijednici. Osobe koje ne mogu ostvariti ova prava imaju pravo na naknadu u skladu s normama građanskog i međunarodnog prava.

12. 1. Odredbom čl. 12. st. 1. B Aneksa "G" Ugovora o pitanjima sukcesije propisano je da će bilo kakav navodni prijenos prava na pokretnu i nepokretnu imovinu učinjenu nakon 31. prosinca 1990. i zaključak pod prisilom ili protivno odjeljku A (ovog članka), biti ništav. Zaključno propisano je da će se svi ugovori sklopljeni od strane građana i drugih pravnih osoba SFRJ do 31. prosinca 1990., uključujući one sklopljene s javnim poduzećima, poštovati bez diskriminacije. Države slijednice omogućiti će izvršenje obveze na temelju takvih ugovora tamo gdje je izvršenje takvih ugovora bilo spriječeno raspadom SFRJ.

12. 2. Prema odredbi čl. 4. Aneksa "G" Ugovora o pitanjima sukcesije kojim je određeno da će država članice poduzeti mjere koje mogu zahtijevati opća načela prava ili su na drugi način pogodne za osiguranje učinkovite primjene načela iznijetih u tom Aneksu, kao što je sklapanjem dvostranih ugovora i obavještavanje svih sudova i drugih nadležnih tijela.

12. 3. Člankom 7. Zakona o potvrđivanjima ugovora o pitanjima sukcesije propisano je da taj ugovor zajedno sa svim kasnijim ugovorima potrebnim za provedbu Aneksa tom ugovoru konačno rješava uzajamna prava i obveze država slijednica glede pitanja sukcesije obuhvaćenih tih ugovorom.

13. Prema tome imajući na umu činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova kao i sadržaj Aneksa "G" ugovora o sukcesiji, a naročito u činjenici da tužitelj na dan 31. prosinca 1990. nije bio nositelj nikakvog prava vlasništva, raspolaganja niti bilo kojeg drugog imovinskog prava na predmetnim nekretninama, niti je to pravo mogao steći izravnom primjenom Aneksa "G" jer međunarodnim ugovorom nije uspostavljeno pravo vlasništva konkretnih nekretnina niti valjan naslov za stjecanje tog prava.

14. U pogledu primjene Aneksa "G" ugovora o pitanjima sukcesije na koje se u reviziji poziva tužitelj ovaj sud je zauzeo pravna shvaćanja, kao na primjer u odluci Rev 1292/12-2 od 11. ožujka 2015. a identično takvo stajalište zauzeo je i Ustavni sud Republike Hrvatske (U-III-5808/2013 od 20. lipnja 2017., U-I-1777/2003 od 17. ožujka 2009.), kao i Europski sud za ljudska prava (zahtjev broj 73035/14 - Mladost turist ad RH).

15. Pri tome, valja reći da je prema odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o potvrđivanju ugovora o pitanjima sukcesije njegova provedba u djelokrugu državnih tijela navedenih u toj odredbi, a ne sudova (tako i ovaj sud u odluci poslovni broj Rev 900/2007, Rev 306/2008, Rev 224/07, Rev 2404/11). Republika Hrvatska do sada nije zaključila niti jedan bilateralni sporazum ili usvojila bilo kakve propise radi implementacije, a koje bi omogućili primjenu čl. 2. Aneksa "G" Ugovora o pitanjima sukcesije. Stoga sam zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.690.689,00 kn na ime neovlaštenog upisa treće osobe u zemljišnim knjigama na nekretninama za koje tužitelj smatra da su njegovo vlasništvo nema dovoljno pravne osnove u domaćem pravu ili u međunarodnom ugovoru koje čini dio domaćeg pravnog poretka.

16. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

17. Revizija tužitelja u odnosu na parnične troškove nije dopuštena.

18. Na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održana je 16. studenog 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o trošku parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

18.1. Pri zauzimanju navedenog pravnog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, te da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi sam ona rješenje kojima prestaje subvencija i pravomoćno završava parnični postupak pogledom predmeta spora, te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), slijedom čega odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

19. S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tužitelja u tom dijelu odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci rješenja.

Zagreb, 4. svibnja 2021.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.