Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 78 Gž-416/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Burcar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. T. iz Z., …, OIB: …, kojega zastupa punomoćnik K. Z., odvjetnik u Z., …, protiv tuženika P. banke Z. d.d., Z., …, OIB: …, kojega zastupaju punomoćnici H. L. i drugi odvjetnici u O. društvu L. i partneri u Z., …, radi ništetnosti, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 3146/20-47 d 13. studenoga 2020., u sjednici vijeća održanoj 4. svibnja 2021.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tuženika P. banke Z. d.d., Z., … kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3146/20-47 od 13. studenoga 2020. u dijelu pod točkom I. izreke.

II. Odbija se žalba tužitelja V. T. iz Z., … i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3146/20-47 od 13. studenoga 2020. u dijelu pod točkama II.III. do II.VI. izreke.

III. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3146/20-47 od 13. studenoga 2020. u dijelu pod točkama II.I. i II.II. i sudi: „I. Utvrđuje se ništetnom odredba 3.6. st. 1. Općih uvjeta poslovanja P. banke Z. d.d. koji su doneseni 29. listopada 2004. te su se primjenjivali u periodu od 1. studenog 2004. do 15. srpnja 2009. odnosno u trenutku kada je sklopljen Ugovor o kreditu broj … između tuženika P. banka Z. d.d. i tužitelja V. T., a koja odredba je glasila:

„Kamatne stope u kreditnom poslovanju Banka može mijenjati na temelju ponude i potražnje na financijskom tržištu, stope inflacije, međuvalutarnih kretanja kao i drugih makroekonomskih parametara, te rizika naplate. Kamatne stope se mijenjaju odlukom Banke i to po kreditima po kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.“

II. Utvrđuje se ništetnom odredba 4.4.4. Općih uvjeta poslovanja P. banke Z. d.d. koji Opći uvjeti su doneseni 30. studenog 2009. i koja se primjenjivala prema odredbi čl. 5.7. Općih uvjeta poslovanja na fizičke osobe od 30. lipnja 2009. odnosno u trenutku pokretanja ovoga postupka te koja je u trenutku pokretanja postupka glasila:

„Banka uvijek može promijeniti kamatne stope uvažavajući nastale promjene na bankarskim tržištima, stopi inflacije, međuvalutarnima kretanjima, kao i drugim makroekonomskim parametrima, sukladno načelima za utvrđivanje kamatnih stopa, te načina i dinamike obračuna kamate po kreditima i depozitima Privredne banke Zagreb – dioničko društvo“.

r i j e š i o j e

I. Odbacuje se žalba tužitelja V. T. iz Z., … protiv točke I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3146/20-47 od 13. studenoga 2020. kao nedopuštena.

II. Odbija se žalba tužitelja V. T. iz Z., … kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3146/20-47 od 13. studenoga 2020.

III. Odbija se žalba tuženika P. banke Z. d.d., Z., … kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 3146/20-47 od 13. studenoga 2020. pod točkom II. izreke.

IV. Ukida se odluka o troškovima sadržan u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3146/20-47 od 13. studenoga 2020. pod točkom II.VIII. izreke bez potrebe vraćanja prvostupanjske odluke u tom dijelu na ponovni postupak.

V. Tužitelj V. T. iz Z., … sam će snositi trošak nastao podnošenjem žalbe.

VI. Odbija se zahtjev tuženika P. banke Z. d.d., Z., … za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u članku 4. Ugovora o kreditu broj 9012004850 sklopljenog dana 5. listopada 2006. između tuženika P. banka Z. d.d. i tužitelja V. T. u dijelu u kojem je određeno da je godišnja kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana.

II. Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužitelja V. T. koji glase:

„I. Utvrđuje se ništetnom odredba 3.6. st. 1. Općih uvjeta poslovanja P. banke Z. d.d. koji su doneseni 29. listopada 2004. te su se primjenjivali u periodu od 1. studenog 2004. do 15. srpnja 2009. odnosno u trenutku kada je sklopljen Ugovor o kreditu broj … između tuženika P. banka Z. d.d. i tužitelja V. T., a koja odredba je glasila:

III. Zabranjuje se tuženiku primjena odredbe čl. 4. Kamata na kredit i čl. 5. toč. 1. Ugovora o kreditu br. 9012004850 sklopljenog između tuženika P. banka Z. d.d. i tužitelja V. T..

V. Nalaže se tuženiku P. banka Z. d.d. da prekine vršiti jednostrane izmjene Ugovora o kreditu koje izmjene nisu predviđene Ugovorom o kreditu br. … sklopljenog između tuženika P. banka Z. d.d. i tužitelja V. T., kao korisnika kredita i iste primjenjivati prema korisniku kredita bez sklopljenog dodatka ugovora o kreditu ovjerenog od strane javnog bilježnika ili bez pravomoćne sudske odluke.

VI. Zabranjuje se tuženiku P. banka Z. d.d. primjena svih odluka kojima je jednostrano izmijenila Ugovor o kreditu br. … sklopljen između tuženika P. banka Z. d.d. i tužitelja V. T., kao korisnika kredita, a koje izmjene nisu bile predviđene odredbama Ugovora o kreditu i odluke koje su utemeljene na nepoštenim odnosno ništetnim odredbama ugovora o kreditu pa tako i odluku na temelju koje je izradila obavijest od 24. prosinca 2013.

VIII. Nalaže se tuženiku P. banka Z. da tužitelju V. T. nadoknadi parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana“.

2. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

„Odbacuje se tužba u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva utvrditi da je uplatama anuiteta od dana početka korištenja kredita pa do pravomoćnosti zabrane primjene ugovorenih odredbi iz toč. II. ove presude vršio uplate samo na iznos glavnice, a ne i na iznos kamata, kao i u dijelu u kojem zahtijeva utvrditi da je predmetni Ugovor o kreditu formularni ugovor kojega je izradio tuženik.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

3. Protiv prvostupanjske presude i rješenja, ističući izrijekom da odluku pobija u cijelosti, žalbu je podnio tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. točke 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku u skladu s predloženim u žalbi, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

4. Prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke žalbom pobija tuženik pozivom na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. točke 1. i 3. ZPP-a. Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, a shodno tom da preinači i odluku o troškovima postupka na način da troškove parničnog postupka dosudi tuženiku ili da ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupka, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. U žalbenoj fazi postupka nije sporno da su stranke sklopile Ugovor o kreditu br. 9012004850 od 5. listopada 2006. (dalje: Ugovor o kreditu) kojim se je tuženik obvezao tužitelju, kao korisniku kredita, staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 166.813,51 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita i da je čl. 4. toga Ugovora ugovorena kamata po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja toga predmetnog Ugovora o kreditu iznosi 4,15% godišnje, dok je čl. 5. toga ugovora ugovorena interkalarna kamata u visini redovne kamatne stope iz točke 4. toga ugovora. Nije sporno niti to da tužitelj navedeni kredit još nije bio otplatio jer je rok otplate toga kredita prema čl. 7. navedenoga ugovora 360 mjeseci, a tužitelj ne tvrdi da bi ovaj kredit otplatio prije vremena.

7. Spomenutu odredbu čl. 4. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovoreno da je godišnja kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana sud prvoga stupnja ocjenjuje ništetnom pri čemu se poziva na razloge dane u presudi i rješenju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., koja odluka je potvrđena presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015. U bitnome obrazlaže da ugovorna odredba koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja tj. banke, bez da ista istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakve kriterije zbog čega da je takva odredba potrošačkih ugovora o kreditu nepoštena i ništetna temeljem odredbe čl. 87. st. 1. Zakon o zaštiti potrošača (Nar. nov. 96/03., dalje: ZZP) u vezi s čl. 324. i čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) na što to da sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Ispitujući odluku sudu prvoga stupnja u ovome dijelu prije svega valja reći da konačno preciziranim tužbenim zahtjevom iz podneska od 3. rujna 2020. (list 224. spisa) tužitelj nije postavio tužbeni zahtjev kojim zahtjeva utvrditi ni da se radi o u cijelosti o ništetnom Ugovoru o kreditu, a niti da se radi o djelomično ništetnoj odredbi čl. 4. toga Ugovora. Tužitelj, kako sadržajno proizlazi iz tog podneska, smatra da takav zahtjev ne treba ni postavljati jer da sud po službenoj dužnosti pazi na ništetnost.

9. Međutim, u konkretnom slučaju i tužitelj i sud prvoga stupnja ispuštaju iz vida da je čl. 2. st. 1. ZPP-a propisano da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, dakle unutar onoga što se traži tužbenim zahtjevom i to unutar činjeničnog supstrata tužbe koji se odnosi na postavljeni tužbeni zahtjev (čl. 7. st. 1. ZPP-a). Stoga je u konkretnom slučaju, u kojem nije postavljen određeni tužbeni zahtjev kojim se zahtjeva utvrđenje ništetnosti bilo cijelog ugovora, bilo samo dijela neke odredbe, pitanje ništetnosti trebalo raspraviti i sadržajno u obrazloženju razložiti, jer se u tom dijelu iznose i određene činjenice, ali nije bilo mjesta meritornom odlučivanju o tome, samo zbog činjenice da ZOO-om propisano da na ništetnost sud po službenoj dužnosti. No, kako niti jedna od stranaka ne upire navodima žalbe na iz čl. 354. st. 2. točka 12. ZPP-a u iznesenom smislu, to je, neovisno od rečenog, valja ocijeniti pravilnost odluke pod točkom I. izreke unutar navode žalbe tuženika.

10. Radi odgovora na žalbene navode tuženika valja reći da je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu na snazi bio Zakon o zaštiti potrošača (Nar. nov.96/03.), koji je u čl. 86. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenje, uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, dok je čl. 84. tog Zakona bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

11. Kako u predmetnom slučaju nije sporno da se radi o ugovoru koji je unaprijed sačinio tuženik, dakle i sporne odredbe, a uz što nije sporno, niti je to tuženik u smislu čl. 81 st. 4. ZZP-a tvrdio, da se o tim spornim odredbama pregovaralo to je zaključak suda prvoga stupnja da se radi o nepoštenoj i tim ništetnoj odredbi pravilan i zakonit.

12. Naime, kada pri sklapanju ugovora korisniku nisu objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose tako da Korisnik na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze (što je i bio razlog ništetnosti odredbe o parametrima promjenjivosti kamatne stope), a početna stopa nije bila izražena na način da je u njoj definiran fiksni i promjenjivi dio, u okolnostima kakve su ove Banka je svakako bila dužna objasniti kako je došla do fiksnog dijela kamatne stope koji utječe na ukupnu cijenu kredita. Stoga ni činjenica da tuženik kao kreditor, u smislu tada važećih zakonskih normi, u trenutku sklapanja Ugovora nije imao obvezu navoditi egzaktne parametre i metodu izračuna promjenjive kamatne stope istoga ne stavlja u povoljniju poziciju jer odnos kakav je imao prema tužiteljici kao korisniku kredita u trenutku sklapanja ugovora nije bio ravnopravan niti pošten. Time se ne može govoriti, suprotno onome što je jedino tvrdio tuženik, da se radilo o odredbi koju je bilo lako razumjeti i koja je bila jasna.

13. Izvan rečenog na navode žalbe tuženika nije bilo potrebno odgovarati (čl. 375. st. 1. ZPP-a).

14. Što se pak tiče žalbe tužitelja u odnosu na ovaj dio presude valja samo odgovoriti da tužitelj nema nikakav pravni interes pobijati odluku u dijelu u kojem je odlučeno u njegovu korist pa je žalba tužitelja u tom dijelu nedopuštena (čl. 358. st. 1. i 3. u vezi s čl. 365. st. 2. ZPP-a), pri čemu se glede navoda žalbe o tome da o ništetnosti cijelog ugovora sud izrekom nije odlučio po službenoj dužnosti ili da bi o tome izrekom trebao odlučiti tužitelja upućuje na točku 9. obrazloženja ove drugostupanjske odluke.

15. Na navode žalbe tužitelja također valja reći predmet tužbenog zahtjeva nije bilo određivanje visine kamatne stope o kojoj bi potencijalno ovisio i neki tužiteljev budući zahtjev za isplatu pa o tome, u smislu čl. 2. ZPP-a, nije bilo niti moguće odlučivati niti je sud sudio na štetu tužitelja, a u korist tuženika. Navedeno može biti predmet nekog drugog spora između stranaka u kojem će se odlučivati o eventualnom zahtjevu za isplatu kao posljedice ništetnosti odredbe o kojima je odlučivano u ovom predmetu. U tom smislu nije od odlučnog značaj pozivanje tužitelja na brojnu praksu, niti je donošenjem odluke kakva je donesena sud sudio protivno tim shvaćanjima i to jer navedeno nije bilo predmet odlučivanja unutar tužbenog zahtjeva kakav je postavljen.

16. Isto tako sud odlukom kakva je donesena nije izvršio promjenu kamatne stope na način da je isu utvrdio fiksnom niti je s obzirom na sadržaj tužbenog zahtjeva o tome mogao meritorno odlučivati. Naprotiv, sud je ocijenio da je ništena odredba čl. 4. u dijelu u kojem je određeno da je godišnja kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, što znači da je nepoštenim i time ništetnim u smislu zaštite potrošača ocijenio ugovorenu mogućnost da se kamata mijenja jednostranom odlukom tuženika, ali ne i da je samo ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetno i da bi zbog toga trebala biti neka fiksna kamatna stopa, a koja će stopa biti odlučna za konačno razrješenje odnosa između stranaka nije bilo predmet ovoga spora jer niti je postavljen takav tužbeni zahtjev niti je zahtijevana isplata u kojem bi slučaju jedino bilo potrebno raspraviti pitanje visine kamata. U tom smislu u ovom je dijelu neosnovano pozivanje i na bitne povrede iz čl. 354. st. 2. točke 4., 11. i 12. ZPP-a. na koje se upire sadržajem žalbe pod točkama III.a i III.b. 17. Sud prvoga stupnja odbio je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnom odredbe 3.6. st. 1. Općih uvjeta poslovanja P. banke Z. d.d. koji su doneseni 29. listopada 2004. te koji su se primjenjivali u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 15. srpnja 2009. i odredbe 4.4.4. Općih uvjeta poslovanja P. banke Z. d.d. koji su doneseni 30.studenoga 2009. uz obrazloženje da nakon što je utvrđena djelomična ništetnost odredbe čl. 4. predmetnog Ugovora o kreditu, kao pravna osnova za naplatu promjenjive kamatne stope između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženika, kao kreditora te tuženik više time nema pravo mijenjati kamatnu stopu sukladno svojoj jednostranoj odluci, to tužitelj u smislu odredbe čl. 327. st. 1. ZOO-a više nema pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti citiranih odredbi tuženikovih Općih uvjeta poslovanja jer one više, kraj takvog stanja stvari, ni na koji način ne utječu na njegova ugovorna prava i obveze imajući pri tome u vidu čl. 295. ZOO-a prema kojemu su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora, a da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, vrijede posebne pogodbe, a koja odredba se prema stavu suda analogno primjenjuju i u konkretnom slučaju kada zbog utvrđene djelomične ništetnosti vrijede sve ostale posebne pogodbe tj. odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u pogledu visine kamatne stope.

18. Ovaj sud ne može se složiti sa iznesenim zaključkom suda prvoga stupnja o nedostatku pravnog interesa tužitelja za utvrđenje ništetnim navedenih odredbi Općih uvjeta. Naime, čl. 12.8. Ugovor o kreditu stranke su ugovorile da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja tuženika s građanima i da pristaju na njihovu primjenu, kao i da se na sve što nije regulirano Ugovorom o kredit primjenjuju Opći uvjeti poslovanja tuženika s građanima, ostali akti Banke kojima je regulirano kreditiranje građana, te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune o čemu da će ih banka obavijestiti putem, a time i sporni dio kojim se tuženiku omogućuje jednostrana izmjena kamatne stope. Time su i sporne odredbe Općih uvjeta postale sastavni dio predmetnog Ugovora o kreditu (čl. 295. st. 2. i 3. i čl. 327. ZOO-a).

19. Međutim, kako se radi o općenitim odredbama kojima nisu na jasan i transparentan način razjašnjeni mehanizmi koji će igrati odlučnu ulogu u promjenama kamatne stope, niti se o sadržaju tih općenit odredbi s tužiteljem pregovaralo, a niti je tužitelj na ikoji način pravilnost promjena kamatne stope mogao provjeriti ili ispitati, to je pravilnom primjenom odredbi na koje je ukazano pod točkom 10. obrazloženja ove odluke prvostupanjsku presudu u ovom dijelu valjalo preinačiti kao u izreci ove drugostupanjske presude (čl. 373. točka 3. ZPP-a).

20. U odnosu na navode žalbe u ovom dijelu valja još odgovoriti i da time što je sud o ovom dijelu tužbenog zahtjeva odlučio na pogrešan način nisu počinjene povrede iz čl. 354. st. 2. točke 6. i 12. ZPP na koje ukazuje žalbom u ovom dijelu (točka IV. b). Ovo jer time što je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u ovom dijelu tužitelju nije onemogućeno raspravljanje, niti je odbijanjem tužbenog zahtjeva u ovom dijelu odlučeno o nečemu što nije predmet tužbenog zahtjeva pa da bi tužbeni zahtjev bio prekoračen. Uz to nije jasno koju je to povredu vezano uz čl. 354. st. 1. ZPP-a sud počinio u ovom dijelu pa na taj dio navoda žalbe nije niti bilo moguće odgovoriti (čl. 375. st. 1. ZPP-a). Konačno, nije počinjena ni povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a jer je sud dao razloge, a to što ti razlozi nisu pravilni ne predstavlja navedenu povredu.

21. Neosnovanim sud prvoga stupnja ocjenjuje i dio tužbenog zahtjeva kojim se traži zabraniti tuženiku primjenu odredbe čl. 4. i čl. 5. toč. 1. predmetnog Ugovora o kreditu. Ovo jer da je ništetnim utvrđen samo dio odredbe čl. 4. Ugovora pa da ne postoji osnov za izricanje ovakve zabrane za primjenu te cijele ugovorne odredbe, kao i jer u pogledu dijela koji je utvrđen ništetnim takve potrebe nema budući da se tuženiku ne može zabranjivati primjena ugovorne odredbe u dijelu koji zbog ništetnosti ne postoji, dok je što se tiče čl. 5. toč. 1. ugovorena obveza plaćanja interkalarne kamate naplaćena u trenutku prijenosa kredita i istu više nije niti moguće naplaćivati.

22. U ovom dijelu sud prvoga stupnja pravilnim je razlozima otklonio osnovanost ovog dijela tužbenog zahtjeva i u tom se dijelu ovaj sud poziva u cijelosti na obrazloženje pobijane odluke bez potrebe odgovaranja na navode žalbe tužitelja izvan toga (čl. 375. st. 1. ZPP-a).

23. Pravilnim je razlozima sud prvoga stupnja odbio i dio tužbenog zahtjeva kojim bi se tuženiku naložilo da prekine vršiti jednostrane izmjene predmetnog Ugovora o kreditu i iste primjenjivati prema njemu bez sklopljenog dodatka ugovora o kreditu ovjerenog od strane javnog bilježnika ili bez pravomoćne sudske odluke, kao i kojim bi se tuženiku zabranila primjena svih odluka kojima je jednostrano izmijenio predmetni Ugovor o kreditu, a koje izmjene nisu bile predviđene odredbama Ugovora o kreditu i odluke koje su utemeljene na nepoštenim odnosno ništetnim odredbama ugovora o kreditu pa tako i odluke na temelju koje je izradio obavijest od 24. prosinca 2013.. Ovo jer u situaciji kada je ništetnom utvrđen dio čl. 4. Ugovora o kreditu glede jednostranog prava na promjenu kamatne stope i kada su ništetnima utvrđene i prethodno spomenute odredbe Općih uvjeta, to znači da tuženik takvih mogućnosti više niti nema pa po logici stvari nije moguće zabraniti primjenu nečega što niti ne postoji.

24. Shodno svemu rečenom odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude pozivom na čl. 368. st. 1. i čl. 373. točka 3. ZPP-a.

25. Suprotno navodima žalbe sud prvoga stupnja pravilno je odlučio i kada je pobijanim rješenjem odbacio tužbu glede dijelu zahtjeva navedenog pod točkom I. izreke pobijanog rješenja. Pri tome je sud obrazložio da se u tom dijelu zahtjeva utvrđenje činjenica, a što nije dopušteno u smislu čl. 187. st. 1. ZPP-a, s čime s u potpunosti slaže i ovaj drugostupanjski sud, kojeg tužitelj navodima žalbe u ovom dijelu nije uvjerio u suprotno, odnosno u nepravilnost razloga prvostupanjske odluke u ovom dijelu.

26. Zbog toga je glede prvostupanjske odluke u ovom dijelu odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja na temelju čl. 380. točka 2. ZPP-a bez potrebe odgovaranja na navode žalbe izvan rečenog (čl. 375. st. 1. ZPP-a).

27. Što se pak tiče odluke o troškovima valja reći da je izreka u pobijane odluke proturječna jer se jedne strane sud u cijelosti odbija zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka (točka II.VIII. izreke presude), dok s druge strane odlučuje da svaka stranka snosi svoj trošak (točka II. izreke rješenja) čime je počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a.

28. No, imajući na umu konačni uspjeh stranaka u postupku u ovom nenovčanom zahtjevu u kojem je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen ovaj sud ocjenjuje da je pravilnom primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke rješenje, odnosno da svaka stranka snosi svoj trošak, a zbog čega je odluka suda prvoga stupnja pod točkom II. izreke pobijanog rješenja potvrđena (čl. 380. točka 2. ZPP), dok je rješenje o troškovima postupka sadržano pod točkom II.VIII. izreke presude ukinuto bez potrebe vraćanja predmeta u tom dijelu na ponovni postupak (čl. 380. točka 3. ZPP-a).

29. Tuženiku trošak žalbe nije suđen jer je njegova žalba neosnovana (čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 1. ZPP-a), dok će tužitelj, s obzirom na djelomični uspjeh (uspio je glede zahtjeva za utvrđenje ništetnosti dijela Općih uvjeta, a nije uspio u preostalom dijelu) sam snositi trošak nastao mu podnošenjem žalbe (čl. 154. st. 4. ZPP-a).

U Zagrebu 4. svibnja 2021.

Predsjednica vijeća:

Ines Smoljan

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte