REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 75 Pž-7137/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Srđana Šimca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M., d.o.o., OIB ..., S., kojeg zastupa punomoćnica D. P., odvjetnica iz S., protiv tuženika I. d.d. u stečaju, OIB ..., V., radi proglašenje ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-221/2019-31 od 31. listopada 2019., u sjednici vijeća održanoj 4. svibnja 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-221/2019-31 od 31. listopada 2019.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-221/2019-31 od 31. listopada 2019. u točki 1. njezine izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev da se proglasi nedopuštenom ovrha, pljenidba i prijenos novčanih sredstava temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu novčane tražbine podnesenog od strane tuženika protiv tužitelja po računima tužitelja na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u P. poslovni broj Ovr- 2668/2013-43 od 23. lipnja 2016. te da se odbije navedeni zahtjev za izravnu naplatu. Točkom 2. izreke presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.812,00 kn.

2. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je Općinski sud u Z., zaključkom poslovni broj Ovr-116/18 od 25. siječnja 2018. uputio tužitelja da pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju predmetne ovršne isprave i to iz razloga propisanih u članku 50. stavku 1. točki 3. i 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje: OZ). Sud je ocijenio da ne postoje razlozi na koje se poziva tužitelj, a koji bi utjecali na dopustivost predmetne ovrhe. Sud je zaključio da okolnost da u ovršnoj ispravi nije navedeno sjedište vjerovnika nije takve prirode da rješenje ne bi bilo podobno za ovrhu.

3. O naknadi troškova prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15).

4. Protiv označene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede iz odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud preinači pobijanu presudu. U žalbi navodi da je ovrha ništetna jer je stečena na temelju Ugovora o ustupu tražbine od 15. prosinca 2017. Ustraje s tvrdnjom da je u prijedlogu za proglašenje ovrhe ukazao na taj razlog.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da su prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu.

8. Predmet spora je proglašenje nedopuštenom ovrhe na temelju rješenja Općinskog suda u P. poslovni broj Ovr-2668/2013 od 23. lipnja 2016.

9. Ovaj sud je u ranijem rješenju poslovni broj Pž-3353/2019 od 27. kolovoza 2019. kojim je ukinuta prvostupanjska presuda poslovni broj P-43/2018 od 27. ožujka 2019., naveo da u parnicama radi proglašenja ovrhe nedopuštenom predmet raspravljanja mogu biti samo razlozi koje je tužitelj kao ovršenik istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu (članak 55. stavak 2. OZ-a).

10. U konkretnom slučaju tužitelj je upućen na parnicu radi proglašenja ovrhe na temelju rješenja Općinskog suda u P., poslovni broj Ovr-2668/2013 od 23. lipnja 2016. nedopuštenom iz razloga navedenih u podnesku od 4. siječnja 2018. i to: iz razloga što je predmetno rješenje nepodobno za ovrhu prema odredbi članka 29. OZ-a budući da kod ovrhovoditelja I. grupa d.d. nije navedeno sjedište toga društva; iz razloga što društvo I. d.d. nema nikakve veze s društvom I. grupa d.d. i što je društvo I. d.d. podijeljeno na tri druga društva koja su podnijela tri različita zahtjeva za naplatu tražbine iz predmetnog rješenja o ovrsi; te iz razloga što ovrhovoditelj I. d.d. u stečaju nije ovlašten pokrenuti ovrhu na temelju navedene ovršne isprave, jer je podijeljeno na tri društva pa nije dokazao zakonitost postojanja tražbine.

11. Po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da niti jedan od navedenih razloga ne utječu na valjanost navedene ovrhe.

12. Iz rješenja Općinskog suda u P.-P. poslovni broj Ovr-2668/2013 od 23. lipnja 2016. proizlazi da I. grupa d.d. ima tražbinu prema tužitelju u iznosu od 55.567,00 kn. Okolnost da u navedenoj ovršnoj ispravi nije uneseno sjedište I. grupa d.d. ne čine ovrhu na temelju te ovršne isprave nedopuštenom, kako je pravilno zaključio prvostupanjski sud, jer subjektivitet navedenog društva, kao vjerovnika proizlazi iz njegovog osobnog identifikacijskog broja.

13. Nije sporno da je I. grupa d.d. pripojena društvu I. d.d. i da je dio imovine toga društva planom podjele preneseno na dva nova društava I. G. d.d. i I. d.d. Planom podjele je tražbina iz predmetne ovršne isprave prenesena na novoosnovano društvo I. d.d. koje društvo je Ugovorom o ustupu tražbine od 15. prosinca 2017. iznos od 40.000,00 kn prenio na ovdje tuženika. Iz navedenih činjenica koje se temelje na ispravama u spisu, proizlazi da je tuženik ovlašten zahtijevati naplatu tražbine u iznosu od 40.000,00 kn na temelju rješenja Općinskog suda u P.-P. poslovni broj Ovr-2668/2013 od 23. lipnja 2016.

14. Tužitelj u žalbi ne osporava utvrđenje prvostupanjskog suda u pogledu naprijed navedenih razloga za proglašenje ovrhe nedopuštenom, već ustraje s tvrdnjom da je ovrha nedopuštena iz razloga ništetnosti Ugovora o ustupu tražbine.

15. Budući da tužitelj nije upućen na parnicu iz razloga isticanja ništetnosti Ugovora o ustupu tražbine to je žalbu valjalo odbiti ako neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu prema odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a.

16. Pravilna je i zakonita i odluka o parničnom trošku. Ni sam tužitelj ne osporava pravilnost obračuna parničnog troška.

Zagreb, 4. svibnja 2021.

Predsjednica vijeća

Dubravka Zubović, v.r.