Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 81 Gž-1474/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vlasti Mrzljak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica B. M., odvjetnica iz V., protiv tuženika R. A. d.d. Z., Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici- odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. & G. d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj P-1045/2019-8 od 5. ožujka 2021., dana 3. svibnja 2021.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj P-1045/2019-8 od 5. ožujka 2021.

II O troškovima postupka u povodu žalbe će biti odlučeno u konačnoj odluci suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti suda prvog stupnja (t. I. izreke) te je odlučeno da će postupak biti nastavljen pred istim sudom prvog stupnja (t. II. izreke).

2. Protiv navedenog rješenja se žali tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08- ispravak, 57/11, 25/13, 89/14- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19- dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud uvaži žalbu te pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Potražuje trošak žalbenog postupka specificiran kao u žalbi.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Tužitelj je u ovom predmetu podnio tužbu radi isplate te naknade troškova parničnog postupka.

6. Tuženik je prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti pozivom na sporazum o mjesnoj nadležnosti suda u mjestu sjedišta kreditora (čl. 12. Ugovora o kreditu broj 320-50-3383080 od 4. travnja 2006., solemniziran kod javnog bilježnika 6. travnja 2006. na listu 12-16 spisa).

7. Prvostupanjsko rješenje temelji se na zaključku suda prvoga stupnja da je odredba čl. 12. ugovora o kreditu kojom je u slučaju spora ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu kreditora, nepoštena sukladno odredbi čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 79/07) i kao takva ništetna.

8. Odredbom čl. 1. st. 3. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. (dalje: Direktiva) reguliraju se nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima te se smatra nepoštenom ona jednostrana određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Pri tome, opća klauzula nepoštenosti obuhvaća tri glavna kriterija i to da ugovorna odredba mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno raspravljalo, mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama te se mora protiviti načelu savjesnosti i poštenja.

9. Iako ne postoji mogućnost direktne primjene Direktive, ona je implementirana u zakonodavstvo Republike Hrvatske, konkretno i u Zakon o zaštiti potrošača.

10. Kako je predmetni ugovor sklopljen 2006., mjerodavne su odredbe Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. („Narodne novine“, broj: 96/03- dalje: ZZP).

11. Prema odredbi čl. 81. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

12. Nadalje, odredbom čl. 83. ZZP propisano je da prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i poslije sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor, koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

13. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP nepoštena ugovorna odredba je ništava.

14. Valja imati u vidu i praksu Suda Europske unije, konkretno presudu Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi kojom je utvrđena obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama. U toj odluci sud je zaključio da se prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluga treba smatrati nepoštenom u smislu čl. 3. Direktive ako su ispunjene temeljne pretpostavke da nije bila posebno pregovarana te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

15. U konkretnom slučaju ugovor o kreditu je sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu pa se ima uzeti da je bila unaprijed formulirana od strane tuženika, o njoj se nije pregovaralo i tužitelj kao potrošač, nije imao ikakav utjecaj na njen sadržaj.

16. Uzimajući u obzir da je spor pokrenut radi zaštite prava tužitelja kao potrošača iz predmetnog ugovora, da se o spornoj odredbi nije pregovaralo već ju je unaprijed sročio tuženik s namjerom da si ostvari pogodnosti i smanji troškove sporova, za razliku od tužitelja kao potrošača koji na njen sadržaj nije imao utjecaja i za kojega, obzirom na udaljenost njegovog boravišta od sjedišta tuženika i posljedično gubitak vremena i financijski trošak dolaska na sud, ima učinak odvraćanja od vođenja spora, ujedno ograničenja prava na pristup sudu, pravilan je zaključak suda prvoga stupnja da sporna odredba uzrokuje znatnu procesnopravnu neravnotežu stranaka.

17. Zbog navedenih razloga, pravilan je zaključak suda prvoga stupnja da među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbi čl. 70. st. 1. do 4. ZZP.

18. Budući da je prorogacijska klauzula utvrđena ništetnom, mjesno nadležan može biti sud sjedišta tuženika (čl. 48. st. 1. ZPP) odnosno sud nadležan prema sjedištu poslovne jedinice tuženika u kojoj je sklopljen predmetni ugovor (čl. 59. ZPP) te je riječ o izbornoj (elektivnoj) mjesnoj nadležnost, a pravo izbora koje zakon određuje, tužitelj je iscrpio podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Varaždinu.

19. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP riješeno je kao u izreci.

20. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe temelji se na odredbi čl. 164. st. 4. ZPP.

U Zagrebu 3. svibnja 2021.

Sutkinja

Vlasta Mrzljak, v.r.