Republika Hrvatska
Poslovni broj: Gž Ovr-283/2021-2
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Dragici Samardžić, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice V. D., OIB: …, kao nasljednice iza smrti pok. T. D. iz K., L., zastupane po punomoćnicima, I. K. i J. K., odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda u S., protiv ovršenika 1. G. Š. iz S., OIB:… i 2. S. C. iz Z., OIB:…, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr- 522/19 od 18. studenoga 2019, 3. svibnja 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovrhovoditeljice kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr- 522/19 od 18. studenoga 2019.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbačen je kao nedopušten prijedlog ovrhovoditeljice za ovrhu radi naplate sudskih penala na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj OVR-767/03 od 15. rujna 2003., na nekretninama ovršenika upisanim u Z.U. 10668 i Z.U. 14778 k.o. S.
2. Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditeljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka . Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07- odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08,57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 43/13 – Rješenje USRH, 89/14, 70/19; dalje u tekstu: ZPP) u svezi s člankom 19. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08; dalje u tekstu: OZ) s prijedlogom da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Postupak je u ovome ovršnom predmetu pokrenut 14. travnja 2003., pa se sukladno odredbi članka 369. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), na postupke koji su bili u tijeku na dan njegovog stupanja na snagu primjenjuju odredbe zakona koji su važili do stupanja na snagu tog Zakona, a to su u konkretnom slučaju odredbe Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08).
5. Prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem odbacio kao nedopušten prijedlog ovrhovoditeljice za ovrhu radi naplate sudskih penala na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj OVR- 767/03 od 15. rujna 2003., na nekretninama ovršenika upisanim u Z.U. 10668 i Z.U. 14778 k.o. S., nakon što je utvrdio da je ovrhovoditeljica u prijedlogu za ovrhu od 19. siječnja 2012. predložila da se novčani iznos dobiven prodajom predmetnih nekretnina uplati na račun punomoćnika ovrhovoditeljice, Z.O.U. I. K. i J. K. i A. B. iz S., da su zaključkom od 27. srpnja 2016. pozvani punomoćnici ovrhovoditeljice da urede ovršni prijedlog time što će navesti broj računa ovrhovoditeljice na koji se predlaže prenijeti iznos dobiven ovrhom, da su podneskom od 1. rujna 2016. punomoćnici ovrhovoditeljice dostavili identičan prijedlog za ovrhu kao naprijed opisani od 19. siječnja 2012., te ponovo zatražili da se iznos dobiven prodajom nekretnina uplati na račun punomoćnika ovrhovoditeljice, da spisu ne prileži posebna punomoć kojom bi ovrhovoditeljica ovlastila navedene punomoćnike da prime prisilno ostvarenje njezine tražbine na svoj račun.
6. Neosnovano ovrhovoditeljica osporava pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja.
7. Naime, sukladno propisu iz odredbe članka 75. OZ-a, ovrha na nekretnini provodi se zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.
7.1. Iz navedene odredbe proizlazi da se iznos dobiven prodajom treba uplatiti na račun ovrhovoditeljice, a ne njezinih punomoćnika. Punomoćnik stranke bez posebnog ugovora ne može steći tražbinu koju njegova stranka ima prema svojem dužniku, niti može zahtijevati da se tražbina njegove stranke bez takvog ugovora prenesen na njegov račun. Ovrha se određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku, kako propisuje odredba članka 29. OZ-a.
7.2. S druge strane, točno je da, na temelju odredbe članka 95. stavka 1. točke 3. ZPP-a, punomoćnik stranke (koji je ujedno i odvjetnik) može od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Međutim, navedenu odredbu valja tumačiti na način da punomoćnik može primiti dosuđene troškove (samo) ako mu ih protivna stranka dobrovoljno namiri (plati). Drugim riječima, protivna stranka može, umjesto svom protivniku, njegovom punomoćniku (koji je ujedno i odvjetnik) isplatiti dosuđene troškove, a odvjetnik je ovlašten te troškove primiti u njezino ime.
7.3. Shodno tome, upravo zbog njegove prirode, odredba članka 95. stavka 1. točke 3. ZPP-a ne može se primijeniti u ovršnom postupku. Naime, ovršni postupak je postupak u kojem se prisilno ostvaruje tražbina (članak 1. OZ-a). Taj postupak pokreće ovrhovoditelj i to iz razloga što mu u paricijskom roku određenom ovršnom ispravom ili u roku kojeg je ovršeniku sam odredio, ovršenik nije dobrovoljno ispunio određenu tražbinu.
7.4. Dakle, ako stranka koja je dužna protivnoj stranci podmiriti određene dosuđene troškove to ne želi dobrovoljno učiniti, odvjetnik stranke koja ima pravo na trošak dosuđen u postupku iz kojeg proistječe ovršna isprava ne može u ovršnom postupku zahtijevati da se taj trošak umjesto njegovoj stranci isplati izravno njemu jer je to protivno smislu i duhu odredbe članka 95. stavka 1. točke 3. ZPP-a. Naime, smisao te odredbe, internog odnosa između opunomoćitelja i punomoćnika koji se temelji na ugovoru o punovlašću, ali i samog zastupanja jest da punomoćnik (ugovorni zastupnik) poduzima sve radnje, pa tako i prima dosuđene troškove, u ime i za račun opunomoćitelja (zastupanog).
7.5. Upravo zbog navedenog, ne postoji razlog da punomoćnik u ovršnom postupku prisilnim putem naplaćuje tražbinu ili iznos parničnog troška koji je dosuđen njegovom opunomoćitelju (ovdje ovrhovoditelju) a da pritom ne dokaže da je taj način obavljanja isplate u interesu njegovog opunomoćitelja (ovdje ovrhovoditelja) jer, primjerice, ovrhovoditelj nema račun kod banke. Relevantan dokaz za navedeno odnosno preciznije ovlaštenje (s obzirom da iz gore navedenih razloga odredbu članka 95. stavka 1. točke 3. ZPP-a nije moguće primijeniti u ovršnom postupku) bila bi posebna punomoć kojom bi stranka izričito ovlastila punomoćnika da primi prisilno ostvarenje njezine novčane tražbine na svoj račun ( tako i Ustavni sud RH u odluci broj : U-III/70/2015 od 2. ožujka 2017).
7.6. U nedostatku takve punomoći punomoćnik ovrhovoditelja ne samo da nije ovlašten primiti iznos tražbine i troškove dosuđene u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava već je predmetni prijedlog za ovrhu zbog toga i formalno neuredan jer ne sadrži druge propisane podatke potrebne za ovrhu odnosno broj računa ovrhovoditelja na koji isplatu treba obaviti (članak 35. stavak 1. u vezi s člankom 75. OZ-a).
8. Kako u konkretnom slučaju prijedlog za ovrhu ne sadrži sve podatke propisane člankom 35. stavka 1. OZ-a, to je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je takav prijedlog odbacio, nakon što ovrhovoditeljica u ostavljenom roku taj prijedlog nije uredila na način da označi broj računa ovrhovoditeljice koji je potreban za provedbu ovrhe.
9. Na žalbene navode za odgovoriti je da sadržaj spisu priložene punomoći kojom ovrhovoditeljica ovlašćuje da ju u ovom postupku zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. K., J. K., A. B. i T. R. iz S. ( list 68A spisa) ne upućuje da se radi o specijalnoj punomoći kojom je ovrhovoditeljica ovlastila svoje punomoćnike da se njezina tražbina umjesto njoj isplati punomoćnicima.
10. Slijedom naprijed iznesenog trebalo je na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u svezi s člankom 19. OZ-a odlučiti kao u izreci.
U Splitu 3. svibnja 2021.
Sutkinja:
Dragica Samardžić, v. r.
