REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 104 Povrv-6190/2019-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Carmen Topalušić, po prijedlogu sudske savjetnice Ivane Gambiraža, u pravnoj stvari tužitelja HEP- TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15a, OIB: …, zastupanog po punomoćnici J. K., odvjetnici u Z., protiv tuženika G. Z., Z., OIB: …, radi isplate, nakon održane I zaključene glavne i javne rasprave 17. ožujka 2021., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, 30. travnja 2021. godine

p r e s u d i o  j e

I Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-4486/2019 od 15. srpnja 2019. kojim se nalaže tuženiku G. Z. isplatiti tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. iznos od 33.074,27 kn (slovima: trideset tri tisuće sedamdeset četiri kune i dvadeset sedam lipa) sa zateznim kamatama tekućim:

– na iznos od 3.338,59 kn od 27. siječnja 2018.,

– na iznos od 3.140,13 kn od 27. veljače 2018.,

– na iznos od 3.815,88 kn od 27. ožujka 2018.,

– na iznos od 3.204,29 kn od 26. travnja 2018.,

– na iznos od 1.288,83 kn od 29. svibnja 2018.,

– na iznos od 411,19 kn od 27. lipnja 2018., –

na iznos od 411,19 kn od 25. srpnja 2018.,

– na iznos od 411,19 kn od 25. kolovoza 2018.,

– na iznos od 411,19 kn od 25. rujna 2018.,

– na iznos od 411,19 kn od 26. listopada 2018.,

– na iznos od 1.256,09 kn od 28. studenog 2018.,

– na iznos od 2.237,84 kn od 22. prosinca 2018.,

– na iznos od 3.252,33 kn od 24. siječnja 2019., –

na iznos od 3.565,98 kn od 28. veljače 2019., –

na iznos od 2.583,79 kn od 23. ožujka 2019., –

na iznos od 1.956,93 kn od 24. travnja 2019., –

na iznos od 1.377,64 kn od 21. svibnja 2019.

do isplate po godišnjoj stopi u visini koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku G. Z. naknaditi tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 7.611,74 kn sa zateznim kamatama tekućima od 30. travnja 2021. do isplate po godišnjoj stopi u visini koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 79,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 30. travnja 2021. do isplate.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Lada Draškić iz Zagreba donijela je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-4486/2019 od 15. srpnja 2019. na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga od 15. srpnja 2019. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 33.074,27 kn sa pripadajućim zateznim kamatama te trošak ovršnog postupka.

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor u kojem ističe neurednost prijedloga za ovrhu te navodi da nekretnina na koju se odnosi predmetna tražbina nije određena, odnosno radi se o neidentificiranom stanu u smislu položaja, površine i drugo. Osporava vjerodostojnost izvatka iz poslovnih knjiga. Dalje ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor zastare.

3. Slijedom navedenog, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-6190/2019-2 od 5. prosinca 2019. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj tijekom postupka predlaže sudu u cijelosti održati na snazi platni nalog uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude. U podnesku od 3. srpnja 2020. navodi kako se u predmetnom slučaju radi o poslovnom prostoru u kojem je zakupoprimac bila Udruga …

– u stečaju koja je brisana iz sudskog

registra nakon čega je tužitelj račune ispostavljao na tuženika kao vlasnika prostora. Ističe kako je iz dopisa tuženika koji prilaže kao i iz poslovne dokumentacije tuženika vidljivo kako se tuženik očitovao kao vlasnik predmetnog prostora. Dalje navodi kako je za predmetno potraživanje zastarni rok 3 godine obzirom da se radi o poslovnom prostoru.

5. Tuženik u podnesku od 13. listopada 2020. navodi kako nije neposredni korisnik predmetnog poslovnog prostora te kako tužitelj o tome nije dostavio nikakav dokaz te osporava pravo vlasništva. Ističe kako okolnost da se tuženik prema trećima legitimira kao vlasnik ne znači da je isti doista vlasnik u skladu sa zakonom. Opreza radi, navodi kako nema sklopljen ugovor s tužiteljem, a koji ugovor je nužan preduvjet za postojanje obveze plaćanja tužiteljeve usluge.

6. Tužitelj na ročištu 3. studenog 2020. ističe prigovor stvarne nenadležnosti sukladno čl. 34.b st. 1. ZPP-a obzirom da se spor vodi između pravnih osoba.

7. U podnesku od 12. veljače 2021. tužitelj navodi kako je Uredbom o dopuni Zakona o tržištu toplinske energije (Narodne novine broj 102/2014) propisano da se za krajnje kupce tužitelja koji još uvijek nisu putem ovlaštenih predstavnika suvlasnika sklopili ugovor o potrošnji toplinske energije s odabranim kupcem toplinske energije, određuje da će djelatnost kupca toplinske energije obavljati tužitelj, kao njihov opskrbljivač toplinskom energijom.

8. Na ročištu 17. ožujka 2021. tužitelj navodi kako je tuženik izvanknjižni vlasnik predmetnog prostora te taj prostor vodi kao svoju imovinu, a to proizlazi iz spisu priložene sudske nagodbe.

9. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 15. srpnja 2019. (list 4 spisa), prijepise računa (list 22-55 spisa), dopis tužitelja (list 56 spisa), e-mail korespondencija tužitelja s predstavnikom stanara predmetne zgrade (list 57-59 spisa), dopis tuženika (list 60, 67 spisa), zahtjev tuženika za evidentiranje predmetnog poslovnog prostora (list 61 spisa), sudska nagodba od 29. rujna 1977 (list 63-64 spisa), Ugovor o visini troškova za tekuće i investiciono održavanje zajedničkih dijelova zgrade (list 65-66 spisa), Odobrenje za građenje (list 68-70 spisa), izvadak iz knjigovodstvene kartice (list 71-72 spisa), Odluku o iznosu tarifnih stavki za proizvodnju toplinske energije za centralne toplinske sustave u gradovima Zagreb, Osijek i Sisak za energetski subjekt HEP – PROIZVODNJA d.o.o. (list 73-77 spisa), Cjenik tužitelja (list 78 spisa), Uredbu o dopuni Zakona o tržištu toplinske energije (list 91 spisa) i sudsku praksu (list 92-129 spisa).

10. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu obračunate potrošnje toplinske energije za poslovni prostor na adresi Z., za razdoblje od

prosinca 2017. do travnja 2019. godine.

12. Među strankama nije sporno da je tužitelj ovlašten na pružanje usluge isporuke toplinske energije dok je sporna osnova potraživanja s obzirom na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije. Sporna je i visina utuženog potraživanja te je li isto zastarjelo.

13. Prigovor stvarne nenadležnosti tužitelj je podnio tek na pripremnom ročištu 3. studenog 2020. odnosno nakon što se podnošenjem podneska od 3. srpnja 2020. upustio u raspravljanje o glavnoj stvari stoga sud o istom nije odlučivao sukladno čl. 17. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14 – u daljnjem tekstu: ZPP/14).

14. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga od 15. srpnja 2019. i prijepise računa sud je utvrdio da je kao korisnik usluge tužitelja zaveden tuženik za poslovni prostor na adresi Z., te da se utuženo potraživanje odnosi na

obračun utroška za toplinsku energiju i naknade za razdoblje od prosinca 2017. do travnja 2019. u ukupnom iznosu od 33.074,27 kn.

15. U odnosu na prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu navodi se da je sud utvrdio da je isti neosnovan jer su prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi sastavljeni u skladu sa zakonom. Uz prijedlog za ovrhu priložen je izvadak iz poslovnih knjiga kao vjerodostojna isprava. Odredbom čl. 31.st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, u daljnjem tekstu: OZ) propisano je da je izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava. St. 2. istog članka određeno je da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze.

16. U vezi istaknutog prigovora zastare valja navesti da se na konkretan pravni odnos ima primijeniti trogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15 – dalje ZOO) prema kojoj tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. U predmetnom slučaju radi o potraživanju za isporučenu toplinsku energiju za poslovni prostor, dakle nema mjesta primjeni odredbe čl. 232. st. 1. toč. 1. ZOO-a jer se ista primjenjuje kad je usluga obavljena za potrebe kućanstva. Na temelju odredbe čl. 215. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok se na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Uvidom u spis utvrđeno je da je prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku 15. srpnja 2019. stoga utuženi računi, od kojih najstariji dospijeva na naplatu 26. siječnja 2018., nisu obuhvaćeni zastarom te stoga sud odbija prigovor tuženika kao neosnovan.

17. Iz dopisa stranaka, odnosno korespondencije koje je tužitelj dostavio u spis vidljivo je kako se tuženik izjašnjava kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora.

18. Uvidom u zapisnik Okružnog privrednog suda u Zagrebu od 29. rujna 1977. sud je utvrdio kako je sklopljenom sudskom nagodbom tuženik „N.“

darovao poslovne prostore na adresi Z. i to mjesnoj

zajednici „S.“, općina N. Z..

19. Uvidom u Ugovor o visini troškova za tekuće i investiciono održavanje zajedničkih dijelova zgrade sud je utvrdio kako je Mjesna zajednica S. kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora preuzela obvezu plaćanja naknadu za održavanje zajedničkih dijelova zgrade.

20. Iz dopisa tuženika od 24. rujna 2018. vidljivo je kako je od strane istog za potrebe uknjižbe prava vlasništva nad predmetnim poslovnim prostorom Odjelu za uknjižbu nekretnina Grada dostavljena dokumentacija.

21. Uvidom u knjigovodstvenu karticu sud je utvrdio da tuženik nije izvršio nijednu uplatu tužitelju na ime utuženog potraživanja.

22. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je tuženik izvanknjižni, odnosno predmnijevani vlasnik stambenog prostora na adresi G. C. u Z. pod

šifrom kupca … i da tom nekretninom raspolaže kao svojom imovinom, u smislu čl. 166. st. 1. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZVDSP), a time i da je pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Napominje se da tužitelj ne može izvatkom iz zemljišnih knjiga dokazati izvanknjižno vlasništvo tužitelja te se ističe kako tuženik nije ni sa čim dokazao da bi netko drugi bio vlasnik predmetnog poslovnog prostora čime bi osporio da je on izvanknjižni vlasnik. Slijedom navedenog, sud je utvrdio prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovanim.

23. U odnosu na prigovor tuženika kako nije sklopljen ugovor o potrošnji toplinske energije, sud je utvrdio kako se u predmetnom slučaju primjenjuje Uredba o dopuni Zakona o tržištu toplinske energije (Narodne novine broj 102/2014 – u daljnjem tekstu: Uredba) kojom je u članku 53. ZTE dodan novi stavak čl. 6 kojim je propisano da se do sklapanja ugovora o potrošnji toplinske energije od strane ovlaštenog predstavnika suvlasnika i gospodarskog subjekta koji je registriran za obavljanje djelatnosti kupca, za kupca toplinske energije određuje se dosadašnji opskrbljivač toplinskom energijom koji opskrbljuje krajnje kupce toplinskom energijom. Slijedom navedene Uredbe za krajnje kupce tužitelja koji još nisu putem ovlaštenih predstavnika suvlasnika sklopili ugovor o potrošnji toplinske energije s odabranim kupce toplinske energije, određuje se da će djelatnost kupca toplinske energije obavljati tužitelj kao njihov opskrbljivač toplinskom energijom, i to dok isti ne odaberu svog kupca toplinske energije i s njim uspostave ugovorni odnos.

24. Odredbom čl. 13. st. 1. Općih uvjeta za isporuku toplinskom energijom (Narodne novine broj 35/14, 129/15 – u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) propisano je da kupac toplinske energije formira račun za krajnjeg kupca na temelju računa opskrbljivača toplinskom energijom iz čl. 12. st. 1. i 3. Općih uvjeta za isporuku te Odluke o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju i ugovorene naknade za obavljanje djelatnosti kupca toplinske energije, u skladu s ugovorom o potrošnji toplinske energije. Iz prijepisa računa razvidno je da su isti formirani sukladno odredbama čl. 12. i 13. Općih uvjeta, kao i odredbama Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (Narodne novine broj 99/14, 27/15, 124/15). Naime, iz prijepisa računa vidljivo je da se za predmetni stambeni prostor raspodjela i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju obavlja temeljem modela 2EG. Za raspodjelu priključne snage na zajedničkom mjerilu toplinske energije korišten je model 1S. S obzirom da je sud uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i prijepise računa, koji predstavljaju vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 31. st. 1. OZ, uz koju zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti i čiju vjerodostojnost tuženik ni sa čim nije osporio, utvrdio visinu potraživanja tužitelja.

25. Tuženik tijekom postupka ni sa čim ne dokazuje u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP/14 da bi podnio prigovor na utužene račune u smislu odredbe čl. 14. i 15. Općih uvjeta.

26. Odredbom čl. 9. ZOO Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15 – u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje, dok je odredbom čl. 342. st. 1. ZOO propisano da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

27. S obzirom da tuženik tijekom postupka ne dokazuje da je podmirio potraživanje tužitelja za isporučenu uslugu toplinske energije za utuženo razdoblje, a da je sud uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i prijepise računa, koji predstavljaju vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 31. st. 1. OZ, uz koju zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti i čiju vjerodostojnost tuženik ni sa čim nije osporio, utvrdio osnovanost potraživanja tužitelja, kao i visinu istoga, to je tuženik primjenom odredbe čl. 9. i čl. 342. st. 1. ZOO kao kupac pružene usluge u obvezi plaćanja utužene usluge u iznosu od 33.074,27 kn.

28. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO. Tužitelj osnovano potražuje zatezne kamate od idućeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog računa sukladno odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a s obzirom da tuženik nije podmirio utužene račune do dana dospijeća naplate istih. Stopa zateznih kamata određena je po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

29. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog je održan u cijelosti na snazi kako je navedeno u točki I izreke presude.

30. U odnosu na trošak postupka, valja napomenuti kako je stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izražen u Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu, da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka. Stoga je sud o ovršnim troškovima, kao i o troškovima nastalim u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se završava postupak.

31. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 680,74 kn sukladno čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 8/11, 114/12). Nadalje, tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastav prijedloga za ovrhu od 15. srpnja 2019. 100 bodova (Tbr. 11/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – u daljnjem tekstu: OT), za sastav podnesaka od 3. srpnja 2020. i od 12. veljače 2021. svaki po 100 bodova (Tbr.8/1 OT) uvećano za PDV (25%), za zastupanje na ročištima 3. studenog 2020. i 17. ožujka 2021. po 100 bodova (Tbr.9/1 OT) uvećano za PDV (25%), što uz važeću vrijednost jednog boda od 10,00 kn (Tbr.50) iznosi 6.930,74 kn te trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 681,00 kn. Ukupno je, dakle, utvrđen trošak tužitelja u iznosu od 7.611,74 kn sa zateznim kamatama tekućima od donošenja presude – 30. travnja 2021. do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, slijedom čega je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

32. Nisu osnovani preostali troškovi ovršnog postupka. Pa tako nije osnovan trošak javnobilježničke dostave s obzirom da isti nije dokumentiran niti po osnovi, niti visini. Također nije osnovan predvidivi trošak javnobilježničke klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, jer je spis upućen ovom sudu po prigovoru protiv rješenja o ovrsi te stoga isti nije niti nastao. Nije osnovan trošak sudske pristojbe u zatraženom iznosu preko 681,00 kn koliko sukladno Tarifi o sudskim pristojbama iznosi pristojba na presudu. Stoga je odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

U Zagrebu, 30. travnja 2021. godine

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka za sud i protivnu stranu.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku

Rj.

1. presuda nepravomoćna

2. dostavi kao u naredbi

3. naplata tužitelju po pun. pristojbe za presudu

4. kal 30 dana

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica Ivana Gambiraža