Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-137/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. B., zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 111. točka 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog Z. B.podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 8. travnja 2021. broj Kv I-22/2021 (K-12/2020), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog Z. B. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog Z. B., zbog počinjenog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točka 4. KZ /11., na temelju članka 131. stavak 3. i članka 129. stavak 1. u vezi članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog Z. B., po osnovama iz članka 123. stavak 1. točka 3. i 4. ZKP/08.
2. Žalba nije osnovana.
3. Žalitelj žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., ističući da se bitna povreda odredaba kaznenog postupka sastoji u činjenici da u pobijanom rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i da su ti razlozi potpuno nejasni.
4. Međutim, pobijano rješenje ispitano od strane drugostupanjskog suda, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., ne sadrži bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
5. Drugostupanjski sud nalazi da pobijano rješenje sadrži sve što je člankom 124. stavak 2. ZKP/08., propisano da treba sadržavati, a žalbeni prigovori se u osnovi baziraju na neslaganju žalitelja sa činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda u pogledu postojanja razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora.
6. Nadalje, u žalbi su apostrofirane presude Europskog suda za ljudska prava Peša protiv Hrvatske i Oreb protiv Hrvatske, te se ističe da je Europski sud utvrđivao povredu članka 5. Konvencije u velikom broju predmeta u kojima su domaći sudovi koristili „stereotipne formulacije“ za određivanje pritvora bez uzimanja u obzir konkretnih činjenica, pozivajući se na presude Orban protiv Hrvatske i Trifković protiv Hrvatske. Međutim, ovakvo pozivanje u žalbi na sve navedene presude zapravo se svodi samo na iznošenje pojedinih načelnih stavova izraženih u presudama Europskog suda za ljudska prava u kojima su razmatrane odluke sudova Republike Hrvatske, no takovim pukim navođenjem žalitelj zapravo ne dovodi u konkretnu vezu sadržaj pobijanog rješenja i stavove izražene u navedenim presudama, niti ukazuje točno koje su to konkretne manjkavosti obrazloženja rješenja prvostupanjskog suda u odnosu te stavove.
7. I ovaj sud nalazi da na strani optuženika postoji opasnost od činjenja novih kaznenih djela, a imajući na umu način počinjenja kaznenog djela zbog kojeg se vodi ovaj postupak, koji se ogleda u iskazanoj ustrajnosti prema žrtvi koja se optuženiku stavlja na teret potvrđenom optužnicom. Pritom, iz nalaza vještaka psihijatra proizlazi da postoji povećana vjerojatnost počinjenja sličnih ili težih kaznenih djela u budućnosti zbog više dijagnosticiranih psihičkih poremećaja. Ovim argumentima suda još valja dodati dugogodišnje problematične odnose s vlastitim sinovima i sinovima oštećenice o čemu su iskazivali svjedoci. Sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti čine one osobite okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. koje opravdavaju bojazan da će optuženik puštanjem na slobodu počiniti kazneno djelo zbog kojeg je istražni zatvor i dalje neophodan. Tako utvrđena opasnost nije dovedena u pitanje činjenicom da optuženik nije kažnjavan i da ne prihvaća rezultate psihijatrijskog vještačenja.
8. U odnosu na daljnje žalbene navode s pozivanjem na presude Dervishi protiv Hrvatske i Clooth protiv Belgije, te Paradyzs protiv Francuske, a kojim navodima žalitelj upire da nije razmotrena mogućnost izricanja alternativnih, manje strožih mjera osiguranja, žalitelj ispušta iz vida da je prvostupanjski sud u točki 9. pobijanog rješenja stranica 4 dao jasne i nedvojbene razloge zbog čega smatra da se istražni zatvor u konkretnom slučaju ne može zamijeniti blažim mjerama, a pozivajući se na sve okolnosti na strani okrivljenika, koje odnose prevagu naspram njegove dosadašnje kaznene neosuđivanosti i prekršajne nekažnjavanosti.
9. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 30. travnja 2021.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić, univ.spec.crim.,v.r.
