Republika Hrvatska
Općinski prekršajni sud u Splitu
Split, Domovinskog rata 4
41. Pp P-2201/2020-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Ljiljani Vuko, uz sudjelovanje Sande Peroš kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv M. E. zbog prekršaja iz članka 43. stavka 3. u vezi s člankom 293. stavkom 1. i člankom 176. stavkom 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20) odlučujući o prigovoru okrivljenice protiv prekršajnog naloga PU splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split pod brojem: 511-12-36/06-O-16-2/2020 od 25. siječnja 2020., nakon provedenog žurnog postupka dovršenog dana 30. travnja 2021. u nazočnosti okrivljenice, temeljem članka 183. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18)
p r e s u d i o j e
okrivljenica M. E., pok. L. i I., dj. B., rođ…. u Z., OIB: …, stanuje u S., VSS, umirovljenica, srednjeg imovnog stanja, državljanka RH, jedanput prekršajno kažnjena,
k r i v a j e
a) što je dana 19. siječnja 2020. oko 13,03 sati u S., na kolniku 2. etaže i reda D1 garaže prodajnog centra C. C.O. u V. ulici izazvala prometnu nesreću s materijalnom štetom na način da se u osobnom vozilu marke Peugeot 206 reg. oz… kretala redom D1 na 2. etaži garaže iz smjera juga u smjeru sjevera, te započela radnju parkiranja na 2. mjesto od smjera juga u redu D1 vršeći radnju skretanja udesno, a da se prethodno nije uvjerila da navedenu adnju može učiniti bez ugrožavanja sigurnosti ostalih sudionika u prometu i imovinu, uslijed čega je stražnjim desnim bočnim dijelom automobila Peugeota 206 udarila u stražnji dio osobnog automobila marke Volvo reg. oz…, a kojeg je vozač D. K. parkirao na 1. mjestu u redu D1 prednjim dijelom okrenut u smjeru istoka,
41. Pp P-2201/2020-3
čime je počinila prekršaj iz članka 43. stavaka 1. i 2. kažnjiv po članku 43. stavku 3. u vezi s člankom 293. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,
b) što je istom prilikom, a nakon što je izazvala prometnu nesreću s materijalnom štetom u djelu opisanom pod a) napustila mjesto događaja, a da o nastanku prometne nesreće nije obavijestila najbližu policijsku postaju ili upravu, pri čemu vlasniku oštećenog osobnog automobila nije ostavila svoje osobne podatke i podatke o vozilu kojim je prouzrokovala prometnu nesreću,
čime je počinila prekršaj iz članka 176. stavka 3. kažnjiv po članku 176. stavku 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,
pa joj se na temelju navedenog Zakona, a primjenom članka 37. Prekršajnog zakona za djelo pod a) utvrđuje novčana kazna u iznosu od 600,00 (šest stotina) kuna, a za djelo pod b) u iznosu od 900,00 (devet stotina) kuna, te joj se temeljem članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona
i z r i č e
UKUPNA NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 1.500,00 (tisuću pet stotina)
KUNA
Okrivljenica je dužna novčanu kaznu platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom novčana kazna naplatiti prisilno. Izrečena novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako u navedenom roku okrivljenica plati dvije trećine (2/3) novčane kazne.
Okrivljenica je dužna na ime troškova prekršajnog postupka platiti iznos od 215,00 (dvije stotine petnaest) kuna u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom isti naplatiti prisilno.
Obrazloženje
Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenica je proglašena krivom zbog gore navedenih prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te je kažnjena ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 kn, izrečena joj je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od šest mjeseci, uz obvezu snošenja troškova postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna.
Protiv tog naloga okrivljenica je pravodobno podnijela prigovor, pa je isti stavljen van snage i nastavljen žurni postupak sukladno članku 221. stavku 1. točki 1. Prekršajnog zakona.
U tom postupku u kojem je pobijani prekršajni nalog prihvaćen kao optužni prijedlog ovlaštenog tužitelja, okrivljenica je očitujući se o svojoj krivnji za prekršaje koji joj se stavljaju na teret izjavila da se osjeća krivom, navodeći nadalje u svojoj obrani kako je istina da je dana 19. siječnja 2020. oko 13,00 sati na 2. etaži garaže C. C.. O., prilikom parkiranja zagrebala parkirani automobil
marke Volvo njemačke registracije. Kada se parkirala da je vidjela kako je na Volvu nastalo vrlo malo oštećenje na zadnjem lijevom braniku, na koje oštećenje nisam obratila pažnju, jer da su i njezino vozilo često puta izgrebala druga vozila, radi čega
41. Pp P-2201/2020-3
da nikad nije zvala policiju, pa je olako otišla u kupovinu, te se više ni ne sjeća je li Volvo tamo još bio parkiran. Iste večeri da ju je nazvala ženska osoba koja je loše govorila hrvatski jezik i rekla joj da je oštetila njezin automobil i da joj mora dati 300 eura. Odmah je shvatila da se radi o tom Volvu, ali je smatrala da šteta nije mogla biti toliko visoka, pa joj je spustila slušalicu. Ubrzo da ju je zvala i policija, pa im je objasnila o čemu se radi, a nakon nekoliko dana dobila je i prekršajni nalog s kaznom, protiv kojeg je podnijela prigovor jer je za nju izrečene sankcije previsoke, te je zamolila za ublažavanje.
U dokazne svrhe pročitan je prigovor na prekršajni nalog, službena bilješka od 25. siječnja 2020., s podacima o okolnostima nastanka predmetne prometne nesreće, pregledane su priložene fotografije Peugeota 206, reg. oz…, te je izvršena provjera u prekršajnoj evidenciji Ministarstva pravosuđa i uprave, Odjela za prekršajne evidencije iz koje je utvrđeno da je u zadnje tri godine M. E. jedanput prekršajno kažnjena, ali ne za prekršaj iz oblasti prometa.
Iz rezultata provedenog postupka, u kojem je sud izvedene dokaze cijenio po slobodnom sudskom uvjerenju, svakog posebno i u međusobnim odnosima, s jednakom pažnjom utvrđujući činjenice koje terete okrivljenicu i koje joj idu u korist, pri čemu nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima, nedvojbeno proizlazi da je počinila prekršaje zbog kojih se tereti, odnosno da je kriva za nastanak ove prometne nesreće u kojoj je nastala samo manja materijalna šteta na drugom vozilu, te zbog toga što je nakon prometne nesreće napustila lice mjesta, a da vozaču oštećenog parkiranog vozila koji nije bio na licu mjesta nije ostavila svoje osobne podatke i podatke o vozilu kojim je uzrokovala prometnu nesreću.
Naime, ona je očitujući se o svojoj krivnji za predmetne prekršaje izjavila da se osjeća krivom, opisujući okolnosti pod kojima je došlo do prometne nesreće i njezinog odlaska s lica mjesta, pravdajući se time što na parkiranom vozilu Volvo nisu nastala veća oštećenja, te da su i drugi oštećivali njezino vozilo, a da ona zbog toga nikad nije zvala policiju.
Međutim, to ne može isključiti njezinu prekršajnu odgovornost, jer izvedeni dokazi u postupku nedvojbeno ukazuju da je kriva za prometnu nesreću nakon koje je unatoč tome što je vidjela oštećenje na parkiranom vozilu napustila lice mjesta a da nije vozaču oštećenog vozila ostavila svoje podatka i podatke o vozilu, te o prometnoj nesreći nije obavijestila najbližu policijsku postaju ili upravu.
Članak 43. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisuje da vozač koji namjerava na cesti i drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu, a prije započinjanja takvih radnji dužan je uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pri tom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja.
S obzirom na citiranu odredbu Zakona i utvrđeno činjenično stanje glede prometne nesreće, jasno je da se M. E. tom prilikom nije u dovoljnoj mjeri pridržavala te zakonske odredbe, pa je došlo do ove lakše prometne nesreće s manjom materijalnom štetom.
Članak 176. istog Zakona propisuje da vozači, sudionici prometne nesreće u kojoj je uzrokovana samo materijalna šteta na vozilima, dužni su, ukoliko je to moguće, odmah ukloniti vozila s kolnika, omogućiti nesmetano odvijanje prometa, popuniti i potpisati Europsko izviješće o nesreći ili na drugi način razmijeniti osobne
41. Pp P-2201/2020-3
podatke i podatke o vozilima, te ne smiju napustiti mjesto prometne nesreće dok to nisu učinili.
M. E. je nakon prometne nesreće za koju je kriva i koju je počinila nehajem kao blažim oblikom krivnje, također nehajno napustila lice mjesta iako je vidjela da je oštetila drugo vozilo, a da vlasniku oštećenog vozila nije ostavila svoje podatke i podatke o vozilu kojim je upravljala.
Na takav način ostvario je sva bitna obilježja prekršaja koji joj se stavljaju na teret, pa ju je stoga trebalo proglasiti krivom i izreći odgovarajuće sankcije.
Za prekršaj pod a) propisana je novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kn, a ukoliko je prekršajem izazvana prometna nesreća s materijalnom štetom, kažnjava se počinitelj prekršaja novčanom kaznom propisanom za taj prekršaj uvećanom za iznos od 1.000,00 kn, dok je za djelo pod b) propisana novčana kazna u rasponu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna.
U članku 58. Prekršajnog zakona je propisano da zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine sud može izreći počinitelju prekršaja protiv sigurnosti prometa kada postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa, a zabrana se izriče u odnosu na sve vrste ili kategorije, ili u odnosu na samo određene vrste ili kategorije motornih vozila.
Pri odlučivanju o sankcijama uvažene su sve okolnosti koje djeluju na to da iste po vrsti i mjeri budu lakše ili teže za počinitelja prekršaja u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, njegovo ponašanje nakon počinjenog prekršaja, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja, kao i njegovo imovinsko stanje. U tom smislu kao olakotne okolnosti M. E. sud je cijenio to što je priznala prekršaje, što su prekršaji počinjeni blažim oblikom krivnje, ali koja ipak ne isključuje prekršajnu odgovornost, što se nije radilo o prevelikom oštećenju parkiranog automobila tako da prekršajima nisu izazvane teže štetne posljedice, što je umirovljenica i što u zadnje tri godine nije kažnjavana za prometne prekršaje. Kako otegotnih okolnosti nije bilo, sud joj je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona za svaki prekršaj utvrdio znatno ublažene novčane kazne, nakon čega joj je temeljem članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izrekao ukupnu novčanu kaznu koja se u konkretnom slučaju čini adekvatnom težini počinjenih djela i stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenice, te je za vjerovati da će se tom kaznom ostvariti svrha specijalne i generalne prevencije.
Temeljem članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom ako okrivljenica plati dvije trećine izrečene novčane kazne u ostavljenom roku.
Ovoga puta nije joj izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, kao što je to bilo određeno pobijanim prekršajnim nalogom, jer sud smatra da s obzirom na njezino ranije ponašanje u prometu ne postoji opasnost od ponavljanja djela.
Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavcima 1. i 2. Prekršajnog zakona, s time što se dio od 15,00 kn odnosi na troškove izrade fotodokumentacije, dok se ostatak u iznosu od 200,00 kn odnosi na paušal određen s obzirom na složenost i trajanje postupka, te materijalne prilike okrivljenice.
U Splitu 30. travnja 2021.
41. Pp P-2201/2020-3
Zapisničarka
Sutkinja
Sanda Peroš, v.r.
Ljiljana Vuko, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od osam dana po primitku presude, koja žalba se podnosi ovom Sudu u dva primjerka bez pristojbe.
Dostaviti:
- okrivljenici
- ovlaštenom tužitelju
- ovdje
Za točnost otpravka – ovlaštena službenica
Sanda Peroš
