Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Kžzd-14/2020-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca za mladež, Melite Avedić predsjednice vijeća te mr. sc. Zorislava Kaleba i Ivančice Cvitanović, članova vijeća uz sudjelovanje zapisničarke Blaženke Wolf, u kaznenom predmetu protiv optuženika M. D. B. zbog kaznenog djela iz članka 177. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11 i 144/12, 56/15 i 61/15.; dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika M. D. B. i njegovih branitelja podnesenim protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 22. studenoga 2019. poslovni broj: K-1483/15 u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2021.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe optuženika M. D. B. kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Puli-Pola, poslovni broj: K-1483/15 od 22. studenoga 2019. proglasio je krivim optuženika M. D. B. zbog počinjenja dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava, opisana i kažnjiva po članka 177. stavak 2. KZ/11, te mu je za svako djelo utvrdio kaznu zatvora od po 6 (šest) mjeseci osudivši ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda, tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženiku M. D. B. nalaženo je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 13.000,00 kuna te trošak vještačenja stalnih sudskih vještaka dr. V. L. P. i H. M. u iznosu od 13.752,00 kuna, odnosno ukupan
trošak kaznenog postupka od 26.752,00 kuna, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.
2. Protiv presude žalbu je podnio optuženik M. D. B. osobno i po braniteljima, odvjetnicima J. S. i D. P. zbog bitne povrede
odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11., stavak 2. i 3 ZKP/08, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 2. i 3. ZKP/08 i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da sud žalbu uvaži te ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da sud uvaži žalbu na način da preinači pobijanu presudu i optuženika oslobodi od optužbe.
3. Odgovor na žalbu ponijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Poli s prijedlogom da se žalbe optuženika i branitelja odbiju i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen na razgledanje Županijskom državom odvjetništvu u Sisku, koje ga je uz podnesak broj KŽ-DO- 142/2020 vratilo na nadležni postupak.
5. Sjednici drugostupanjskog vijeća pristupio je zamjenik braniteljice optuženika, Z. Ž., odvjetnik u Z. u zamjenu za odvjetnicu J.
S. G. iz Z. koja je u žalbi tražila da bude obaviještena o sjednici vijeća radi prisustvovanja, dok na sjednicu nisu pristupili uredno pozvani optuženik i Županijski državni odvjetnik u Sisku, pa je ista, sukladno članku 475. stavku 4.
ZKP/08., održana u njihovoj nenazočnosti.
6. Žalbe optuženika nisu osnovane.
7. U žalbama optuženik i njegovi branitelji se žale zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. i stavak 2. i 3. ZKP/08 te ukazuju na nevjerodostojno iskazivanje svjedoka I. G. i S.
P. G.. Naime, ključni očevici navodnog inkriminiranog događaja, osim djece na čiju je štetu inkriminirano kazneno djelo počinjeno (koji nisu ispitani neposredno tijekom kaznenog postupka), bile su I. G. i S. P.
G. te A. G. (koja nije vidjela dio predmetnog događa), dok su svi ostali saslušani svjedoci - svjedoci po čuvenju. Također navode kako su razlozi presude u dijelu u kojem sud reproducira nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka dr. H.
M. i V. L. nerazumljivi.
7.1. Obrana nadalje ističe kako je iz sadržaja citiranih dijelova presude razvidno da su iskazi svjedoka u velikoj mjeri međusobno različiti, da su ti iskazi suprotni obrani optuženika te da sud ne daje razloge niti objašnjenje o razlozima zbog kojih ove proturječne tvrdnje smatra nesporno utvrđenima.
7.2. Nasuprot žalbi optuženika ovo vijeće prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da ključni svjedoci I. G. i S. P. G. nisu nevjerodostojno
iskazivali, dok nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka dr. H. M. i
V. L. nije nerazumljiv s obzirom da su ih stranke mogle ispitati i na raspravi.
8. Suprotno žalbenim navodima obrane ovo vijeće ističe, da iako su ključni svjedoci osobe u trajnoj zavadi s optuženikom, prvostupanjski sud je utvrdio činjenično stanje koristeći i njihove iskaze u usporedbi s ostalim te donio pravilnu presudu. To što su ključni svjedoci u ovom postupku prijavili optuženika i za neke druge navodne incidente, ne znači da su u ovom predmetu i neistinito iskazivali. Ključni svjedoci u ovom postupku su u bitnim dijelovima po inkriminaciji podudarno iskazivani o onome što su vidjeli ili čuli. To što i svjedokinja A. G. nije vidjela trenutak kada se optuženik skinuo, nije od odlučnog značaja s obzirom da je to trajalo 2-3 sek. posebice jer je u tom trenutku stajala kod djece i spustila pogled prema njima.
9. Također prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako obranu optuženika sud smatra neistinitom i usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti i to stoga što obranu optuženika, uz iznimku članova njegove obitelji koji nisu bili prisutni inkriminiranom događaju i o istom imaju samo posrednih saznanja od optuženika, ne potvrđuje niti jedan drugi provedeni dokaz u postupku. Da se optuženik nije skinuo ne bi ni došlo do kaznene prijave za predmetno djelo, a da to nije bilo i pred djecom bio bi samo prekršaj. Stoga pobijana presuda u dijelu koji se odnosi na ocjenu obrane optuženika ne čini bitnu povredu prava optuženika na obranu i prava na pravično suđenje propisano odredbom članka 468. stavak 2. i 3. ZKP/08.
9.1. Stoga su neosnovani žalbeni navodi optuženika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, jer je pobijana presuda potpuno jasna i razumljiva u dostatnoj mjeri, a prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude detaljno naveo razloge o odlučnim činjenicama, te brižljivo analizirao sve provedene dokaze.
10. Žalitelj se neosnovano žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja kada povredu vidi u tome kako je sud trebao interpretirati iskaze pojedinih svjedoka te zapravo samo daje svoje subjektivno viđenje i ocjenu pojedinih dokaza koji se razlikuju od utvrđenja suda čiji je zadatak bio presuditi ovu proturječnu situaciju između konfliktnih stranaka.
10.1. Kako se je optuženik upravo u kabini traktora skinuo i pokazivao spolovilo, prvostupanjski sud obrazlaže u presudi na str. 9 (zadnji odlomak) te navodi da tome svjedoče iskazi I. G. i S. P. G. te iskaz svjedokinje
M. P.-B. kojoj je mlt. D. ispričao kako je vidio optuženika kako se
skida i pokazuje spolovilo, s time da je i mlt. S. istoj svjedokinji ispričala neposredno nakon događaja da se sve odvijalo na opisani način. Isto viđenje događaja mlt. D. iznosi i psihologici I. F. M. prilikom razgovora s njom, koje je to potom opisala u svom iskazu pred sudom, a na istovjetan način mlt. D. i mlt. S. događaj opisuju stalnim sudskim vještacima H. M. i
V. L. P.. Pritom, stalni sudski vještaci u nalazu i mišljenju navode da prilikom provedbe vještačenja nisu stekli dojam da bi netko manipulirao s djecom, u smislu vjerodostojnosti njihova iskaza i onog o čemu su iskazivali vezano za inkriminirani događaj, da su djeca previše istraumatizirana da bi se dijagnoze koje su postavljene mogle razviti kao posljedica razgovora unutar obitelji, kao i da prilikom vještačenja nisu primijetili da mlt. D. i mlt. S. preuveličavaju određene događaje, odnosno da miješaju maštu i stvarnosti, pri čemu je oboje djece tvrdilo kako su događaj osobno vidjeli, odnosno da im ga drugi nisu prepričali.
10.2. Sud je stoga određeno i potpuno obrazložio iz kojih razloga prihvaća iskaze saslušanih svjedokinja te iznio argumente zašto ne prihvaća obranu optuženika, a za svoja utvrđenja dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
11. Činjenično stanje nije nepotpuno utvrđeno time što je odbijen dokazni prijedlog obrane za provođenjem djelomične rekonstrukcije. Naime, takav dokazni prijedlog ispravno je prvostupanjski sud smatrao neprikladnim (neprimjerenim) za utvrđenje odlučnih činjenica, s time da je zaključeno kako bi takva djelomična rekonstrukcija događaja zasigurno predstavljala neprimjeren doživljaj za sud, stranke, djelatnike redarstvenih vlasti koje bi trebali osiguravati mjesto događaja, a mogla je dovesti i do novog incidenta te posebice izazvati i sekundarnu viktimizaciju za mlt. žrtve - djecu. Stoga bi se ta djelomična rekonstrukcija morala održati bez ključnih osoba događaja mlt. žrtve – djece. Pravilno je stoga prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog optuženika za jer se time ne bi utvrdile nikakve odlučne činjenice od značaja za pravilno donošenje presude.
11.1. S obzirom da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nije bilo potrebe provođenja drugih dokaza, a koji su dokazi po prvostupanjskom sudu opravdano i zakonito odbijeni.
12. Povredu kaznenog zakona optuženik posebno ne obrazlaže, a ovaj sud ne nalazi da bi u presudi došlo do neke povrede kaznenog zakona. Naime, o tome da je navedeno ponašanje optuženika uplašilo i uznemirilo mlt. S. i mlt. D. te da su time ostvarena obilježja dva kaznena djela, povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11, potvrđuju iskazi njihovih roditelja žrtava, psihologijski nalaz i mišljenje dr. I. F. M. te nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka
H. M. i V. L. P.. Iste navode prvostupanjskog suda
kojim je utvrdio odlučne činjenice bitne za pravilno presuđenje u ovom predmetu prihvaća u cijelosti i ovaj sud.
12.1. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje te na temelju tako pravilno utvrđenog činjeničnog stanja primijenio Kazneni zakon i donio pravilnu odluku. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene, bez dvojbi i na valjan način, dok je sud savjesno ocijenio dokaze i dao iscrpno obrazloženje.
U odnosu na odluku o kazni
13. S obzirom kako žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu na odluku o kazni ovo vijeće je razmotrilo i kaznenopravnu sankciju. Pri odlučivanju o vrsti i mjeri kazne koja bi bila adekvatna kaznenoj odgovornosti optuženika, sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na izbor kazne iz članka 47. KZ/11. Kao otegotne okolnosti sud je cijenio i okolnosti konkretnog događaja, točnije, starost mlt. oštećenika u vrijeme događaja (četiri i sedam godina), bezobzirnost i neprimjereno ponašanje pred istim maloljetnicima te da nakon događaja nije pokazao nikakvo kajanje ili želju da se ispriča oštećenicima iako dokazi upućuju na njega kao počinitelja. Kao olakotne okolnosti sud je cijenio dosadašnju kaznenu i prekršajnu neosuđivanost optuženika u 60 godine života te da nije počinio nova kaznena djela i prekršaje nakon događaj prema izvodu iz KE i PE koje je pribavio i ovaj sud. Protek vremena od počinjenja djela ne opravdava to da se optuženika blaže kazni uzevši u obzir ponašanje počinitelja nakon počinjenja djela usmjereno u cilju odugovlačenja postupka nepotrebnim ponavljanjem izvođenja dokaza.
I ovaj drugostupanjski sud smatra da će se jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od deset mjeseci, te izrečenom uvjetnom osudom uz vrijeme provjeravanja od dvije godine od dana pravomoćnosti ove presude, kod optuženika postići svrha kažnjavanja i bez izvršenja kazne zatvora. Time će doći do izražaja načelo opće i posebne prevencije i princip individualizacije u kažnjavanju te pozitivno utjecati na optuženika da shvati štetnost svog djela i preispita svoje dosadašnje ponašanje, a i druge da se ubuduće suzdrže izvršenja takvih i sličnih kaznenih djela.
12. Slijedom iznijetog, kako optuženik nije doveo u sumnju ispravnost i zakonitost pobijane presude te ispitivanjem iste po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nisu nađene povrede materijalno pravne ili procesno pravne prirode na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sud je odlučio kao u izreci presude te je temeljem članka 482. ZKP/08 žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Sisku 29. travnja 2021.
Predsjednica vijeća
Melita Avedić,v.r.
