REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 27 Pr-2926/2019-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja H.r., Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku N.S., odvjetniku u Z., protiv tuženika V.K., Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku T.J., odvjetniku u Z., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. ožujka 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja N.S., odvjetnika te zamjenika punomoćnika tuženika T.J., odvjetnika, sukladno odredbi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19), dana 29. travnja 2021. objavio je i

p r e s u d i o  je

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja H.r., koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku V.K., Z., OIB: … isplatiti tužitelju H.r., Z., OIB: … iznos od 55.095,10 kuna sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje teku od 29.10.2019. godine pa do isplate, u roku od 15 dana".

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 11.250,00 kn u roku od 15 dana."

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška u iznosu od 3.437,50 kn.

Obrazloženje

1. Tužitelj H.r. (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 29. listopada 2019. navodi da je tuženik V.K. (dalje u tekstu: tuženik) radnik tužitelja na radnom mjestu urednik- koordinator. Sukladno Pravilniku o sistematizaciji poslova i radnih mjesta tužitelja, posao tuženika je da koncipira, priprema i uređuje pojedine emisije i priloge, te je odgovoran za sadržaj emisija i priloga koje uređuje i

da poštuje pravila novinarske etike. Tuženik je kao autor priloga objavljenog u emisiji "Pola ure kulture" ... koristio privatne snimke trećih osoba bez njihovih dopuštenja, odnosno u prilogu si prikazani privatni događaji trećih osoba bez njihova dopuštenja. Snimke trećih osoba tuženik je preuzeo s platforme Youtube, a da nije imao dopuštenje trećih osoba čije su snimke vlasništvo, odnosno nije imao dopuštenje osoba koje se nalaze na snimkama. Navedeno je tuženik i sam priznao na raspravnim zapisnicima u predmetima Općinskog građanskog suda u Zagrebu kojim su se vodili radi naknade štete osoba koje se nalaze na snimci. Snimke su objavljene u negativnom kontekstu čime je trećim osobama povrijeđeno pravo osobnosti i narušena je njihova privatnost. Tužitelj je nadoknadio štetu trećim osobama koja je nastala izradom i objavljivanjem spornog priloga i to u ukupnom iznosu od 55.095,10 kn trećim osobama, P.K.₁, ,K.R.K., P.K.₂ i D.K. te V.C. Prema odredbi čl. 109. Zakona o radu, radnik koji na radu ili u svezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu trećoj osobi, dužan je istu naknaditi. Tuženik je počinio štetu trećim osobama, znao je i morao znati da je dužan pribaviti dopuštenje za korištenje snimke treće osobe. Iz pravomoćnih presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu proizlazi da je tuženik izradom spornog priloga i njegovom objavom počinio štetu trećim osobama koju je tužitelj nadoknadio, a postupao je s krajnjom nepažnjom jer nije upotrijebio niti onu pažnju koju bi upotrijebio svaki prosječan čovjek. Naime, svaki prosječan čovjek zna da privatne snimke vjenčanja trećih osoba nije dopušteno javno objavljivati bez dozvole tih osoba, a posebno ne u negativnom kontekstu. Tuženik je profesionalni novinar koji je prema pravilima struke znao ili morao znati da nije dopušteno javno objavljivati privatne snimke bez dopuštenja trećih osoba. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donijeti presudu kao u izrijeci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužba rezultat šikaniranja tuženika od strane tuženika, a nastavlja se na postupanje tužitelja kojim je tuženikova emisija "Javna ponuda" skinuta s programa pola sata prije emitiranja, te je čitava emisija ukinuta. Tužitelj je u velikom broju slučajeva tužen za naknadu štete zbog televizijskih emisija koje je objavio, a nikada nije posegnuo za regresnom tužbom protiv autora, urednika ili producenata. Tuženikov slučaj je dakle iznimka. Tuženik ističe da je zaposlen na radnom mjestu urednika-koordinatora u gospodarskoj redakciji, a uređivao je prilog za potrebe redakcije kulture, u kojoj redakciji tuženik nije zaposlen na radnom mjestu urednik-koordinator. Tuženik u odnosu na sporni prilog što ga je priredila redakcija kulture, nije bio ni urednik ni producent, a niti redatelj emisije. Drugim riječima, tuženik nije mogao odlučiti o objavljivanju predmetnog priloga, a sve navedene osobe pojedinačno ili skupno, taj su prilog mogle izbaciti iz programa ako su ocijenile da je napravljen neprofesionalno ili nezakonito. Tome u prilog govori i čl. 7. Ugovora o radu tuženika kojim tužitelj stječe isključivo i neograničeno pravo iskorištavanja autorskog dijela tuženika, što znači da je on odgovoran za objavljivanje spornog priloga. Tužitelj je trebao od tuženika tražiti da se umiješa u parnice koje su treće osobe vodile protiv tužitelja ukoliko je smatrao da je tuženik odgovoran za emitiranje priloga. Tuženik ističe da nije sa platforme Youtube-a preuzeo sporni prilog, odnosno njegove elemente, nego su to učinile tehničke službe zaposlene kod tužitelja. Tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Očitujući se na navode iz odgovora na tužbu, tužitelj u svojim kasnijim podnescima ističe da je upravo tuženik autor spornog priloga, da je prema opisu poslova radnog mjesta odgovoran za sadržaj priloga, te da je upravo objavljivanjem priloga u emisiji "Pola ure kulture" nastala šteta na strani trećih osoba. Tuženik kao autor priloga je koristio snimke trećih osoba bez njihova dopuštenja, koja radnja je u uzročno-posljedičnoj vezi sa sadržajem priloga i nastalom štetom. Tužitelj kao poslodavac pojedine teme u spornom prilogu nije bio dužan kontrolirati, propitkivati ili istraživati dopuštenje trećih osoba, obzirom da je tuženik kao dugogodišnji novinar znao da ne smije upotrijebiti privatne snimke bez privole trećih osoba.

4. Tuženik se tijekom postupka očitovao na navode tužitelja ističući da je urednica emisije, pa i sve osobe koje su joj hijerarhijski nadređene, mogla otkloniti emitiranje priloga, ukoliko je ista smatrala da je nešto sporno u pogledu objave tih snimki. Tuženik smatra da je tužitelj neuredno vodio parnicu protiv trećih osoba, a ujedno tuženika nije pozvao na miješanje, niti je tužitelj predložio dokaze, odnosno istaknuo prigovore, koji bi, vrlo vjerojatno doveli do sasvim drugačijeg presuđenja. Tužitelj nije ni osporio tvrdnje trećih osoba o neimovinskoj šteti koju su isti navodno pretrpjeli. Isto tako, iz obrazloženja pravomoćnih presuda je vidljivo da je trećim osobama povrijeđeno pravo osobnosti komentarima urednice emisije i izjavama sugovornika, kao i načinom na koji je objavljena isprika urednice emisije. Pravnu podlogu za naknadu štete predstavljaju i komentari urednice, a sud je zaključio da se svrha emitiranja mogla postići i tehnikom zamagljivanja lica, u odnosu na što tuženik ističe da on nije ovlašten koristiti tehniku zamagljivanja lica, budući isto provode tehničke službe tužitelja. Stoga, trećim osobama nije šteta nastala emitiranjem spornog priloga, nego i negativnim komentarima urednice emisije i sugovornika, te načinom na koji je objavljena isprika. Osporava zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na štetu koja je isplaćena sa zakašnjenjem, smatrajući da za isto ne može biti odgovoran.

5. Tijekom postupka su izvedeni sljedeći dokazi: izvršen je uvid u Ugovor o radu (list 6-7 spisa), Pravilnik o sistematizaciji poslova i radnih mjesta u H.r. (list 9- 21, 23-51, 160-180 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3891/2016 od 30. svibnja 2018 (list 52-64 spisa), presudu Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-1648/2018 od 29. travnja 2019. (list 65-69 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-3768/2016. od 12. studenog 2018. (list 70-78 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-1133/2019 od 19. ožujka 2019. (list 79-83 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-3769/16 od 3. listopada 2018. (list 85-90 spisa), presudu Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-2165/2018 od 11. lipnja 2019. (list 91-96 spisa), kao i spise Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-3769/2016, Pn-3891/2016 i Pn- 3768/2016 koji se nalaze u priklopu ovog spisa, podatke o isplatama i obračunu zateznih kamata (list 97-104 spisa), poziv tuženiku na naknadu štete (list 105-106 spisa), odgovor tuženika (list 108 spisa), ispis e-mail poruka (list 127-129 spisa), ugovore o radu (list 181-196 spisa), saslušana je svjedokinja B.K. (list 218-220 spisa), te tuženik V.K. kao parnična stranka (list 220-221 spisa).

6. Slijedom svih izvedenih dokaza utvrđeno je da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan iz sljedećeg razloga.

7. Među strankama nije sporno da je tuženik zaposlenik tužitelja na radnom mjestu urednik-koordinator, da je autor spornog priloga koji je objavljen u emisiji "Pora ure kulture" dana ..., da je pri izradi priloga koristio snimku vjenčanja preuzetu s platforme Youtube-a, te da nije pribavio dopuštenje osoba sa snimke. Nije sporno da su treće osobe vodile parnice protiv tužitelja pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, u kojim predmetima su donesene presude kojim je tužitelju naložena isplata naknade štete trećim osobama. Nije sporno da je naknada štete isplaćena trećim osobama, a to proizlazi iz podataka o izvršenim isplatama koji prileže spisu. Sporno je postoji li odgovornost tuženika kako autora priloga u emisiji "Pola ure kulture" za štetu uzrokovanu trećim osobama, a koju štetu je naknadio tužitelj.

8. Sukladno odredbi čl. 109. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19), radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu trećoj osobi, a štetu je naknadio poslodavac, dužan je poslodavcu naknaditi iznos naknade isplaćene trećoj osobi. Stoga, da bi se mogla ustanoviti regresna odgovornost radnika za štetu koju je uzrokovao trećoj osobi, a naknadio poslodavac, potrebno je utvrditi da je radnik postupao s namjerom ili krajnjom nepažnjom, budući da radnik ne odgovara za štetu koja je rezultat obične nepažnje.

9. U odnosu na postupanje tuženika koje bi bilo relevantno za postojanje regresne odgovornosti prema tužitelju kao poslodavcu, sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka i tuženika kao parnične stranke. Ujedno je izvršen uvid u pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu kojima je ustanovljena obveza naknade štete trećim osobama.

10. Iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-3891/2016 od 30. svibnja 2018. proizlazi da je istom naloženo tužitelju isplatiti I. tužiteljici K.R.K. i II. tužitelju P.K.₁, svakome iznos od 30.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete. Presudom Županijskog suda u Varaždinu posl.br. Gž-1648/2018 od 29. travnja 2019. djelomično je potvrđena navedena presuda za iznos od 10.000,00 kn, dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev trećih osoba. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi da je šteti pridonio i kontekst u kojem je objavljena snimka svadbene svečanosti, i to na način da ista vrijeđa ugled i čast trećih osoba, a kontekst se posebno odnosi na komentare urednice B.K. koji su pratili sporan prilog.

11. Iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-3768/2016 od 12. studenog 2018. proizlazi da je istom naloženo tužitelju isplatiti tužiteljici D.K. i tužitelju P.K.₂, svakom iznos od 45.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete. Presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-1133/19 od 19. ožujka 2019. potvrđena je djelomično navedena presuda, i to za iznos od 10.000,00 kn, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev trećih osoba odbijen kao neosnovan. Iz obrazloženja navedene presude također proizlazi da je prilikom ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva sud uzeo u obzir i kontekst u kojem je emitiran predmetni prilog, odnosno da je sama snimka popraćena izrazito negativnim konotacijama, što je sve dovelo do povrede prava osobnosti trećih osoba.

12. Iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-3769/16 od 3. listopada 2018. proizlazi da je istom presudom naloženo ovdje tužitelju isplatiti trećoj osobi V.C. na ime naknade neimovinske štete iznos od 30.000,00 kn, koja presuda je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-2165/2018 od 11. lipnja 2019. na način da je potvrđena za iznos od 7.000,00 kn, dok je u preostalom dijelu treća osoba V.C. odbijen sa tužbom i tužbenim zahtjevom. Iz obrazloženja navedene presude također proizlazi da je sud uzeo u obzir činjenicu emitiranja sporne snimke bez odobrenja trećih osoba, ali i činjenicu da je ista snimka praćena negativnim, čak i podcjenjivačkim komentarima urednice, autora priloga i sugovornika, čime je počinjena šteta prema trećoj osobi.

13. Iz opisa posla radnog mjesta tuženika koji prileži spisu proizlazi da je tuženik kao urednik-koordinator odgovoran za pravodobno i profesionalno obavljanje poslova, za sadržaj emisija i priloga koje uređuje, za poštivanje pravila novinarske etike, a za svoj rad odgovara ravnatelju poslovne jedinice, Glavnom ravnatelju i Programskom vijeću H.r.

14. Tuženik tijekom postupka navodi da ga tužitelj nije pozvao na miješanje u parnice koje su se vodile pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu radi naknade štete trećim osobama, a što je ujedno vidljivo iz navedenih spisa koji se nalaze u priklopu ovog predmeta. Iz spisa proizlazi da je tužitelj u svim parnicama saslušan kao svjedok, međutim, nije imao poziciju umješača u navedenim parnicama. Budući tuženik nije sudjelovao u parnicama koje su vodile treće osobe protiv tužitelja, ovlašten je u ovoj parnici isticati sve prigovore koji nisu istaknuti u parnicama koje su vodile treće osobe protiv tužitelja da je sudjelovao u istima.

15. Iz iskaza svjedokinje B.K. proizlazi da je ista u rujnu 2016.

radila kao urednica emisije "Pola ure kulture", a tuženik je radio kao novinar. Svjedokinja je bila nadređeni djelatnik tuženiku. Snimke te svadbe bile su dostupne na internetu, prilog nije bio emitiran u negativnom kontekstu, radilo s o prikazu nekoliko sekundi svadbe s namjerom da se skrene pozornost na to da se u kulturnim institucijama organiziraju događaji koji nemaju veze sa kulturnim događajima. Autor priloga bio je tuženik, tuženik je radio prilog kao novinar, svjedokinja ne provjerava je li pribavljena privola osoba sa snimke, niti svjedokinja zna na koji način se takva privola pribavlja. Novinar koji radi prilog je zadužen za pribavu suglasnosti, a svjedokinja ne provjerava činjenicu postoji li suglasnost. Svjedokinja je kao urednica pogledala navedeni prilog, u tom prilogu nije bilo ništa sporno i on je emitiran u emisiji. Snimke tog vjenčanja nalazile su se na stranici firme koja se bavi organizacijom takvih događaja. Svjedokinja ističe da nije dala iskaz u postupku koji se vodio radi naknade štete trećim osobama. Tvrdi da snimka nije prikazana u negativnom kontekstu. Tuženik je samostalno radio navedeni prilog, kao i svi ostali novinari. Svjedokinja je u tom periodu bila urednica u redakciji kulture. Imala je zadatak s novinarima dogovoriti teme koje će se obrađivati u emisiji, pregledati priloge i odlučiti što će se emitirati. Svjedokinja osobno piše najave za priloge. Novinari sa dugogodišnjim iskustvom samostalno znaju napraviti prilog na zadanu temu, nakon snimanja prilog pregleda montažer, potom novinar i potom svjedokinja. Svjedokinja ne odlučuje o tome što će biti u prilogu, nego hoće li prilog objaviti ili ne. U nekim slučajevima, u tijeku nastanka priloga svjedokinja dogovara s novinarom što sve treba uvrstiti u prilog. Nakon što pregleda prilog, postoji mogućnost da se nešto promijeni ako je sporno, obično se prilog krati radi poštivanja satnice, a nema više vremena za opsežnije ispravke. Tuženik je bio zaposlen u redakciji informativnog programa gdje je bio "na ledu", a budući je odličan novinar, svjedokinja ga je pozvala u redakciju kulture da radi priloge za emisiju. Tuženik je uvrstio snimku vjenčanja u svoj prilog. Prema mišljenju svjedokinje nije sporno korištenje te snimke u prilogu, snimka nije kompromitirajuća, radilo se o ilustraciji, što je trajalo vrlo kratko. Nakon što svjedokinja odobri uvrštavanje priloga u emisiju, više nitko drugi ne ulazi u sadržaj emisije. Nakon emitiranja emisije nije bilo prigovora na sadržaj emisije. Svjedokinja ističe da tužitelj nju nikada nije tužio niti je svjedokinju pozvao na miješanje u parnice, odnosno nije sudjelovala ni na koji način u tim parnicama. Svjedokinja ne zna za niti jedan drugi slučaj regresne tužbe tužitelja protiv novinara. Navodi da ni ona ni tužitelj nisu išli sa traženjem da se napravi zamagljivanje lica. Tuženik je u to vrijeme dolazio na posao, a obzirom da je bio "na ledu", nije mogao ništa raditi, možda neki prilog, međutim, skinuta mu je emisija.

16. Tuženik V.K. u svom iskazu navodi da je u sporno vrijeme radio kao novinar u gospodarskoj redakciji informativnog programa. Ističe da je bio "na ledu" jer mu nisu dodjeljivani radni zadaci, pa je na inicijativu B.K. počeo raditi priloge za emisiju "Pola ure kulture". Tri mjeseca prije toga, tuženikova emisija skinuta je s programa sat-dva prije emitiranja. Imao je zadatak odraditi prilog za emisiju "Pola ure kulture". U tom prilogu tuženik je koristio komercijalni zapis tvrtke koja prodaje rasvjetu i organizira catering za događaje kao što su vjenčanja. Snimka se nalazila na stranici tvrtke, odnosno na Youtube kanalu te tvrtke. Tuženik je osobno uvrstio snimku u prilog, a prilog je pogledan od strane pet osoba, da bi na kraju uz odobrenje urednice K., uvršten u emisiju. Urednica je određivala koji prilozi će se objaviti u emisiji. Tuženik je predložio da se na dno ekrana stavi "izvor:

Youtube", međutim, urednica to nije htjela navodeći da je to prljavo, da želi čisti kadar. Snimke nisu u vlasništvu osoba na slici već tvrtke koja ih je objavila na svom kanalu. Da je trebao pribaviti suglasno, tuženik bi to pribavio od tvrtke koja je snimku objavila na svom kanalu, a ne od osoba na snimci, tuženik ne zna kako se te osobe zovu. Tuženik je pretpostavio da su te osobe pristale da se njihova snimka koristi u svrhu reklame, te se po prirodi stvari ne traži odobrenje tvrtke za objavu sadržaja koji je već objavljen. Prema mišljenju tuženika ništa nije sporno vezano uz objavu tog isječka i ne zna kako je došlo do toga da je tužitelj izgubio sporove. Tuženik je u sporovima saslušan kao svjedok, nitko ga nije upozorio da bi mogao radi toga odgovarati, niti mu je poznat ijedan drugi slučaj regresne parnice. U ovom slučaju radilo se o novinarskom poslu, a tuženik kao novinar smatra da je prilog izrađen u potpunosti sukladno pravilima struke. Ovdje se nije moglo primijeniti zamagljivanje lica jer se radi o velikom broju ljudi na snimci i to je bilo neprikladno. Nisu ni razmišljali o tome da bi zamagljivali lica osoba u svatovima. Tuženik nije smatrao potrebnim konzultirati pravnu službu, odnosno odvjetnika prije izrade priloga. Tužitelj ga nije pozvao na miješanje u parnice, riječ je bila o komercijalnim snimkama, a u prilogu nije bilo objavljeno ime tvrtke koja je objavila snimku na svom kanalu. Prema mišljenju tuženika, autor te snimke je tvrtka, čije odobrenje tuženik nije zatražio. 17. Iskazi svjedokinje i tuženika u bitnome su podudarni jedan drugome, svjedokinja i tuženik iskazivali su jasno i logično, te je sud iskaze ocijenio istinitim, a na temelju istih donio je odluku o (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva. Iz iskaza svjedokinje i tuženika suglasno proizlazi da je tuženik u svoj prilog uvrstio privatnu snimku svadbene svečanosti koja je već ranije objavljena na Youtube kanalu tvrtke koja se bavi organizacijom vjenčanja. Tuženik u svom iskazu jasno navodi da ukoliko je trebalo pribaviti nečiju suglasnost za korištenje te snimke, to bi bila suglasnost tvrtke koja je snimku objavila, međutim, po prirodi stvari, ne traži se odobrenje tvrtke za sadržaj za sadržaj koji je objavljen upravo od strane te tvrtke. Iz navedenog proizlazi da je tuženik u svom postupanju primijenio pravila novinarske struke i dužnu pažnju koja se traži za obavljanje posla novinara, smatrajući da nije potrebno pribaviti suglasnost tvrtke za objavu sadržaja koji je ionako svima dostupan pregledom interneta. Navedeno objašnjenje tuženika jasno je i logično, iz istog je sud utvrdio da u postupanju tuženika nije bilo namjere, odnosno krajnje nepažnje koja bi rezultirala odgovornošću tuženika za štetu prema tužitelju. Može se raditi o profesionalnoj pogrešci, o greški u obavljanju profesionalne dužnosti, međutim, isto se ne može podvesti pod stupanj namjere, odnosno krajnje nepažnje. Naime, krajnja nepažnja po svom učinku izjednačuje se s namjerom, a postupanje tuženika na način kako ga je isti objasnio u svom iskazu, ne predstavlja ni jedno ni drugo, već možebitnu profesionalnu pogrešku, odnosno običnu nepažnju, koja ne dovodi do odgovornosti za štetu prema poslodavcu. Iz iskaza tuženika proizlazi da isti ima saznanja o potrebi pribave suglasnosti, da je tuženik smatrao da u ovom slučaju to nije potrebno, što znači da je primjenjivao pravila struke i znanja koja proizlaze iz novinarskog posla, međutim, možda je pogrešno primijenio pravilo u ovom konkretnom slučaju. Takvo postupanje tuženika ne može biti temelj za naknadu štete, neovisno o činjenici što je tužitelj prema pravomoćnim presudama Općinskog građanskog suda u Zagrebu dužan naknaditi štetu trećim osobama. Iz iskaza tuženika dalje proizlazi da je spornu snimku prije emitiranja pregledalo više osoba, među ostalim i svjedokinja B. K., te da nije utvrđeno ništa sporno u sadržaju navedenog priloga. Upravo to govori u prilog činjenici da je tuženik postupao sukladno pravilima struke i vlastitom znanju, te nije imao namjeru počiniti štetu trećim osobama. I svjedokinja B.K. u svom iskazu potvrđuje navode tuženika da pri objavi snimke nije bilo ništa sporno, što znači da je tuženik de facto postupao kao i svaki drugi novinar u sličnoj situaciji. Stoga se ne može raditi o namjeri ili krajnjoj nepažnji na strani tuženika jer je vidljivo da bi i drugi novinar (B.K.) postupio na isti način kao i tuženik. Tuženik je opravdano mogao pretpostaviti da su osobe iz snimke dale privolu za objavu snimke, budući je snimka objavljena na kanalu firme koja se bavi organizacijom vjenčanja, što znači da je snimka također bila dostupna većem broju ljudi. Isto tako, iz obrazloženja presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu proizlazi da štetnu radnju nije predstavljala sama snimka, odnosno objava isječka snimke u prilogu emisije, već i kontekst u kojem je taj prilog objavljen i komentari urednice koji su pratili prilog, a za što sve ne može biti odgovoran tuženik kao novinar, budući on nije bio urednik emisije, niti je određivao kontekst objave i priloga, odnosno dodavao komentare prilogu (iz iskaza svjedokinje K. proizlazi da ona piše najave za priloge, a iz obrazloženja dostavljenih presuda proizlazi da su komentari urednice pridonijeli nastanku štetnog događaja).

18. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da u ovom slučaju nema osnove za regresnu odgovornost tuženika prema tužitelju, budući tuženik nije postupao s namjerom ili krajnjom nepažnjom, radi čega je valjalo tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci i njezinom umješaču nadoknaditi troškove. Visina troška tuženika odmjerena je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14), budući je tuženik zastupan po odvjetniku.

20. Tuženiku pripada pravo na naknadu troškova koji se odnose na trošak za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8.1) za sastav četiri obrazložena podneska od 28. 2. 2020., 16.3.2020., 16.9.2020. i 1.12.2021. u iznosu od 1.000,00 kn za svaki podnesak, (Tbr 8.1.), na troškove zastupanja četiri ročišta iznos od 1.000,00 kn za svako ročište (Tbr 9.1.), što ukupno iznosi 9.000,00 kn, kojem iznosu valja pridodati iznos od 2.250,00 kn na ime 25% PDV-a (Tbr. 42), što ukupno iznosi 11.250,00 kn, koji trošak je tužitelj dužan naknaditi tuženiku.

21. Nije osnovan zahtjev tuženika koji se odnosi na naknadu troška za sastav podnesaka od 22.9.2020., 17.12.2020. i 11.2.2021., budući isti trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice. Naime, podneskom od 22.9.2020. tuženik traži odgodu ročišta, dok ostalim podnescima tuženik iznosi svoja stajališta koja je mogao iznijeti i u četiri obrazložena podneska za koja je priznata nagrada tuženiku. Trošak ročišta za objavu presude nije bio potreban, niti se isti ostvario, te je stoga i u tom dijelu tuženikov zahtjev odbijen kao neosnovan.

U Zagrebu 29. travnja 2021.

Sutkinja:

Ida Vrančić,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku