REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Jž-1699/2020

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE

HRVATSKE

ZAGREB

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca:

Siniše Senjanovića predsjednika vijeća, te Renate Popović i Koraljke Bašić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv prvookrivljenog D. F. i dr. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17), rješavajući o zajedničkoj žalbi prvookrivljenog D. F. i drugookrivljene A. M. U. zastupanih po branitelju E. P. odvjetniku iz D., podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru od 17. rujna 2020., broj: 55. Pp J-81/2020-24, na sjednici vijeća održanoj dana 29. travnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana zajednička žalba prvookrivljenog D. F. i drugookrivljene A. M. U. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

II Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15,70/17,118/18), prvookrivljeni D. F. i drugookrivljena A. M. U. su obvezni naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna svaki u roku 90 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru od 17. rujna 2020., broj: 55. Pp J-81/2020-24, proglašeni su krivima prvookrivljeni D. F. i drugookrivljena A. M. U. svako zbog dva prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanih u izreci, te su kažnjeni novčanim kaznama u ukupnom iznosu od po 2.000,00 kuna svaki koju su kaznu dužni platiti u roku od 90 dana od pravomoćnosti presude, a upozoreni su i na zakonsku pogodnost, ako u tom roku plate 2/3 te kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

Nadalje, okrivljenici su obvezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kn svaki.

2. Protiv prvostupanjske presude prvookrivljeni D. F. i drugookrivljena A. M. U. su pravodobno, po branitelju podnijeli zajedničku žalbu zbog bitne povrede prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o sankciji.

Žalitelji predlažu da se njihova žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka žalitelji ističu da je počinjena bitna povreda postupka time što se presuda temelji na dokazu na kojem se prema odredbama Zakona o prekršajima (vjerojatno misleći na Prekršajni zakon) ne može temeljiti.

Neosnovano žalitelji ističu da je iz navedenih razloga počinjena bitna povreda postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona jer je dokaz koji je korišten u dokaznom postupku po svemu zakonit dokaz. Radi se o zapisniku o ispitivanju svjedokinje S. F. u Policijskoj postaji Daruvar 9.1.2020. (list 15-17 spisa), žrtve nasilja, supruge prvookrivljenog i majke drugookrivljene koji je zapisnik pravilno sastavljen na temelju članka 158. Prekršajnog zakona, u kojem je svjedokinja kao privilegirani svjedok prema oboje okrivljenika u cijelosti i valjano upozorena sukladno odredbi članka 285. stavka 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku, koja se blagodati nesvjedočenja odrekla.

Neosnovani su žalbeni navodi žalitelja da je svjedokinja S. F. time što je na glavnoj raspravi pred sudom 16. rujna 2020. koristila blagodat nesvjedočenja dovela u pitanje istinitost izjave koju je dala kod policije i to stoga jer je kod policije valjano upozorena da nije dužna svjedočiti te ako odluči svjedočiti da će se njezina izjava moći koristiti kao dokaz, po danom upozorenju je izjavila da želi svjedočiti i tu svoju izjavu vlastoručno potpisala.

Žalitelji bi eventualno mogli ukazivati da je taj iskaz dovela u pitanje samo da je svjedokinja svjedočila i pred sudom i da je sama izjavila kako njezin iskaz pred policijom nije bio istinit. Time što je koristila svoje zakonsko pravo da kao privilegirani svjedok ne svjedoči pred sudom ni na koji način nije dovela u pitanje istinitost iskaza danog pred policijom.

6. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelji ističu da je sud samo na temelju iskaza svjedokinje danog pred policijom donio odluku o krivnji okrivljenika koju su oni u cijelosti poricali.

Suprotno tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, jasno i bez proturječja iznio ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, naveo koje odlučne činjenice za svaki prekršaj smatra dokazanima dajući pri tom i ocjenu vjerodostojnosti svakog provedenog dokaza te je po svojoj slobodnoj ocjeni došao do zaključka o krivnji oboje okrivljenika za svaki prekršaj u stjecaju koji im je stavljen na teret. Iz optužnog prijedloga proizlazi da su samo okrivljenici i oštećena bili sudionicima događaja, a okrivljenici tijekom postupka nisu imali nikakve dokazne prijedloge, te su netočni žalbeni navodi da su okrivljenici predlagali ispitivanje svjedoka na okolnost teško narušenih odnosa, ali da i jesu te činjenice teško narušenih odnosa između okrivljenika i žrtve nasilja nitko i nije osporavao.

Slijedom navedenog neosnovani su žalbeni navodi žalitelja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede materijalnog prekršajnog prava, te ovaj sud u svemu prihvaća i razloge koje je prvostupanjski sud dao za svoju odluku, a žalitelji svojom žalbom nisu doveli u sumnju pravilnost iste.

7. Ispitujući potom odluku o kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti odlučne za odluku o kazni iz članka 36. Prekršajnog zakona, pravilno je okrivljenicima za svaki prekršaj izrekao novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne i utvrdio im novčane kazne u zakonom propisanom minimalnom iznosu za navedene prekršaje te je i po ocjeni ovog suda ukupna novčana kazna izrečena svakom od okrivljenika primjerena težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti svakog okrivljenika. I po ocjeni ovog suda izrečenom novčanom kaznom u konkretnom slučaju, ostvariti će se svrha kažnjavanja, a to je specijalna i generalna prevencija.

Okrivljenicima je dan duži rok za plaćanje kazne i upozoreni su na zakonsku pogodnost plaćanja 2/3 kazne u paricijskom roku.

8. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna te kako okrivljenici imaju redovna mjesečna primanja, to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od po 200,00 kn što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

9. Na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 29. travnja 2021.

ZAPISNIČARKA :

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Koraljka Polak Medaković, v. r.

Siniša Senjanović,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 7 otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljacu, žrtvu nasilja, nadležni Centar za socijalnu skrb i tužitelja.