REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-1016/2021
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Koraljke Bašić, kao predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika D.M., zbog prekršaja iz članka 216. stavak 2. i 3., članka 282. stavak 3. i 9., članka 238. stavka 1.i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20) te članka 66. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14), rješavajući o žalbi tužitelja Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Vrgorac, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, broj: 12. Pp-1/2021 od 8. siječnja 2021. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 29. travnja 2021. godine
p r e s u d i o j e:
Prihvaćanjem žalbe tužitelja Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Vrgorac, a povodom žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, na način da se za prekršaje opisane u izreci pod točkama 3. i 4., za koje je okrivljenik proglašen krivim, temeljem istih pravnih propisa, a uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljeniku za prekršaj iz članka 238. stavak 1. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama utvrđuje novčana kazna u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna i za prekršaj iz članka 66. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu novčana kazna u iznosu od 100,00 (sto) kuna, pa se okrivljeniku D.M. na temelju članka 39. stavak 1. točka 2. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 300,00 (tristo) kuna, koju je dužan platiti u roku od 30 dana od dana primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik D.M., proglašen je krivim i kažnjen ukupnom kaznom zatvora u trajanju od 50 (pedeset) dana uvjetno na 6 (šest) mjeseci te opomenom, temeljem članka 216. stavak 2. i 3., članka 282. stavak 3. i 9., članka 238. stavka 1. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te članka 66. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, činjenično opisanih u izreci. U izrečenu ukupnu kaznu zatvora uračunat je jedan dan zadržavanja pa je okrivljeniku preostalo izdržati 49 (četrdesetdevet) dana zatvora u slučaju opoziva uvjeta.
2. Okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 18 (osamnaest) mjeseci, koja će se izvršiti kada okrivljenik stekne pravo na upravljanje motornim vozilom.
3. Istom presudom okrivljenik je oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka.
4. Protiv te presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji te ne izricanja predložene mjere oduzimanja vozila. Smatraju da okolnosti koje prvostupanjski sud navodi kao olakotne, nisu opravdanje za počinjene prekršaje u stjecaju, za izricanje uvjetne zatvorske kazne i opomene. Okrivljenik je višestruki povratnik u činjenju najtežih prometnih prekršaja i dosadašnje izrečene kazne na istog nisu djelovale jer i nadalje čini iste prometne prekršaje. Ističu da će se jedino bezuvjetnom zatvorskom kaznom postići svrha kažnjavanja. Također ističu da je okrivljeniku trebalo izreći predloženu mjeru oduzimanja vozila jer postoji opravdana bojazan da će okrivljenik i ubuduće koristi to vozilo za počinjenje prekršaja.
5. Predlažu da se iz razloga navedenih žalba prihvati, te da pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne bezuvjetna kazna zatvora, te propisana novčana kazna kao i mjera oduzimanja vozila.
Žalba je osnovana.
6. Na temelju odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, dok je po službenoj dužnosti ispitao da li su pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka propisane odredbama članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da li su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da li je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Prilikom ispitivanja pobijane presude ovaj Sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe ovlaštenog tužitelja ovaj Sud smatra da tužitelj opravdano ističe da u konkretnom slučaju nije bilo uvjeta za primjenu opomene okrivljeniku, za djela prekršaj opisana pod točkama 3. i 4. izreke pobijane presude.
Naime, odredba članka 43. Prekršajnog zakona propisuje:
„(1) Opomena je prekršajnopravna sankcija koja se kao mjera upozorenja može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 5.000,00 kuna ako se prema postupanju počinitelja, njegovoj krivnji i prouzročenoj posljedici radi o očito lakom obliku tog prekršaja i kad se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počinitelja ili posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem steknu uvjeti za postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja.
(2) Opomena se može primijeniti i za prekršaje počinjene u stjecaju ako su se za svaki od tih prekršaj stekli uvjeti iz stavka 1. ovoga članka.“
8. S obzirom da je okrivljenik proglašen krivim za ukupno četiri djela prekršaja u stjecaju, a da je za djela prekršaja iz odredbe članka 216. stavak 2. i 3., članka 282. stavak 3. i 9., članka 238. stavka 1. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 10.000,00 do 20.000,0 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 43. Prekršajnog zakona u odnosu na ostale počinjene prekršaje.
9. Stoga je ovaj Sud, povodom žalbe tužitelja, po službenoj dužnosti, te prihvaćajući istu, pobijanu presudu preinačio na način da je, cijeneći utvrđene olakotne okolnosti i izuzetno loše imovno stanje okrivljenika primjenom odredbe članka 37. Prekršajnog zakona, istom za počinjene prekršaje opisane pod točkama 3. i 4. utvrdio novčane kazne u ukupnom iznosu od 300,00 kuna, smatrajući da su ovako ublažene novčane kazne primjerene težini počinjenih prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, svrsi kažnjavanja i opasnosti počinjenih djela. Ukoliko okrivljenik na temelju odredbe članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona, u određenom roku uplati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčanu kaznu u cjelini platio.
10. Ispitujući odluku o izrečenoj kazni zatvora uz primijenjenu uvjetnu osudu, za prekršaje pod točkama 1. i 2., ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito izrekao okrivljeniku kazne zatvora u trajanju od 25 dana za svako pojedino djelo prekršaja i odredio rok kušnje u kojem okrivljenik ne smije počiniti nove slične ili teže prekršaje jer će se u protivnom izrečena kazna izvršiti. Za ovakvu svoju odluku prvostupanjski sud dao je valjano obrazloženje, koje prihvaća i ovaj Sud. Izrečena uvjetna kazna zatvora primjerena je stupnju krivnje i opasnosti počinjenih djela, a kao olakotne okolnosti pravilno su cijenjene činjenice da je okrivljenik počinjene prekršaje priznao i izrazio žaljenje zbog počinjenih djela, te je uzeto u obzir i teško imovno stanje okrivljenika. Okrivljenik je do sada više puta kažnjavan zbog prometnih prekršaja, koju činjenicu je prvostupanjski sud pravilno cijenio kao otegotnu okolnost, te mu izrekao kaznu zatvora jer očigledno ranije izrečene novčane kazne nisu postigle svrhu kažnjavanja, te pri tome odredio i rok kušnje u kojem roku okrivljenik ne smije počiniti novi prekršaj jer će se izrečeni uvjet opozvati. Stoga je izrečena uvjetna kazna zatvora individualizirana osobi okrivljenika i istom će se postići opća i specijalna svrha kažnjavanja.
11. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja u odnosu na činjenicu da okrivljeniku nije izrečena mjera oduzimanja vozila kojim su prekršaji počinjeni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito zaključio da izricanje predložene mjere u konkretnom slučaju nije nužno, da nije sa sigurnošću utvrđeno da je upravo okrivljenik vlasnik navedenog vozila, te da će se svrha kažnjavanja postići i izrečenom zaštitnom mjerom zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.
12. Slijedom naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 29. travnja 2021.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Sanja Klauda v.r.
Koraljka Bašić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
