Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Pr-8/2018

ex. Vojarna sv. Križ

D r a č e v a c

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr.sc. Danieli Pivčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz S., O.:

…, zastupana po O. J. " iz S., protiv tuženika C.

Z., O.:…, zastupan po

punomoćniku E. M., odvjetniku u Z., radi isplate, nakon održane

glavne i javne rasprave zaključene dana 24. ožujka 2021., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice D. B., odvjetničke vježbenice u O.

J. " iz S. i zamjenice punomoćnika tuženika I. Š., odvjetnica

u S., po objavi dana 28. travnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici M. B.,

O.: …, na ime dodatka za rad stručnog suradnika s učenicima s većim teškoćama u razvoju po posebnom nastavnom planu i programu iznos od 19.538,34 kune sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 634,58 kuna od 10.03.2015.g.

- na iznos od 634,58 kuna od 10.04.2015.g.

- na iznos od 1.651,65 kuna od 10.05.2015.g.

- na iznos od 607,09 kuna od 10.06.2015.g.

- na iznos od 550,54 kuna od 10.07.2015.g.

- na iznos od 221,73 kuna od 10.08.2015.g.

- na iznos od 151,78 kuna od 10.09.2015.g.

- na iznos od 637,46 kuna od 10.10.2015.g.

- na iznos od 608,49 kuna od 10.11.2015.g.

- na iznos od 637,46 kuna od 10.12.2015.g.

- na iznos od 609,75 kuna od 10.01.2016.g.

- na iznos od 576,75 kuna od 10.02.2016.g.

- na iznos od 637,46 kuna od 10.03.2016.g.

- na iznos od 609,75 kuna od 10.04.2016.g.

- na iznos od 640,35 kuna od 10.05.2016.g.

- na iznos od 611,24 kuna od 10.06.2016.g.

- na iznos od 611,24 kuna od 10.07.2016.g.

- na iznos od 250,57 kuna od 10.09.2016.g.

- na iznos od 640,35 kuna od 10.10.2016.g.

- na iznos od 640,35 kuna od 10.11.2016.g.

- na iznos od 599,25 kuna od 10.12.2016.g.

- na iznos od 611,24 kuna od 10.01.2017.g.

- na iznos od 623,47 kuna od 10.02.2017.g.

- na iznos od 653,16 kuna od 10.03.2017.g.

- na iznos od 653,16 kuna od 10.04.2017.g.

- na iznos od 623,29 kuna od 10.05.2017.g.

- na iznos od 627,57 kuna od 10.06.2017.g.

- na iznos od 596,45 kuna od 10.07.2017.g.

- na iznos od 281,18 kuna od 10.08.2017.g.

- na iznos od 116,39 kuna od 10.09.2017.g.

- na iznos od 669,22 kuna od 10.10.2017.g.

- na iznos od 669,22 kuna od 10.11.2017.g.

- na iznos od 651,58 kuna od 10.12.2017.g.

do 31. srpnja 2015.g. u visini od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena izuzev zakonske zatezne kamate na

porez na dohodak i prirez poreza na dohodak.

II.Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 19.500,00 kn uvećane za pripadajuće zakonske zatezne

kamate koje na taj iznos teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužbom koja je zaprimljena kod suda 3. siječnja 2018. tužiteljica potražuje na ime dodatka za rad stručnog suradnika s učenicima s većim teškoćama u razvoju po posebnom nastavnom planu i programu iznos od 20.060,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama. Naime, ista tvrdi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre (medicinskog tehničara) odgojitelja te da s obzirom na opis svojih poslova i naziv radnoga mjesta sudjeluje u neposrednom pedagoškom radu s polaznicima tuženika pa kao stručni suradnik u nastavi ostvaruje pravo na dodatak iz čl. 13. st. 4. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako je odredbom čl. 13. st. 4. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama definirano da se dodatak na plaću od 12% odnosi isključivo na radno mjesto učitelja i stručnih suradnika, a ne na radno mjesto medicinske sestre/tehničara. Prema tumačenju Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama na sjednici od 11. lipnja 2015. i 9. prosinca 2015. da proizlazi kako medicinska sestra/tehničar ne obavlja jednake poslove kao učitelj ili stručni suradnik pedagog, psiholog, edukator-rehabilitator ili knjižničar pa da stoga ne ostvaruje dodatak na plaću od 12%. U dopuni odgovora na tužbu, tuženik je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije jer je tužba podnesena protiv C. za autizam Z. kao tuženika, a da je tužiteljica zaposlena u C. za autizam R. sa sjedištem u

R. te da su se prema S. između M. socijalne politike i mladih,

M. znanosti i sporta, G. Z., G. S., te G. R. od 16.

srpnja 2015. G. S. i G. R. obvezali preuzeti odgoj i obrazovanje korisnika

C. za autizam u S. i R.. Stoga da je pasivno legitimiran C. za autizam

S. sa sjedištem u S..

3. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom ugovora o radu od 4. travnja 1996. i aneksa istog od 1. listopada 1997., obračunskih lista plaća tužiteljice, očitovanja M. znanosti i obrazovanja od 26. srpnja 2016. i 10. listopada 2017.,

tumačenja KU-a, sporazuma između M. socijalne politike i dr. od 16. srpnja 2015., rješenja tuženika o obvezama suradnika u nastavi u školskoj godini 2013/2014 od 30. rujna 2013., dopisa tuženika od 9. studenog 2015., Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada tuženika od 29. siječnja 1996., KU-a za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama od 30. travnja 2014. te 11. travnja 2017., platnih podataka tužiteljice te djelatnica N. P. i D. Š.

E., ugovora o radu navedenih djelatnica tuženika, Pravilnika o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, s izmjenama, Pravilnika o stručnoj spremi i pedagoško-psihološkom obrazovanju učitelja i dr., spisa ovoga suda br. P.-10/2018,financijskim vještačenjem po vještaku J. B.,

dipl.oec., saslušanjem svjedoka T. M., N. P., tužiteljice kao parnične

stranke, dok je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem predloženih svjedoka S. G. L. i Ž. K. kao suvišnog za odluku.

4. Podneskom od 11. studenoga 2019. te na ročištu za glavnu raspravu 24. ožujka 2021. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način kako glasi u izreci.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u razdoblju od veljače 2015. do prosinca 2017.

6. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

7. Između stranaka je nesporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu od 4. travnja 1996. te aneksa istom od 1. listopada 1997. na radnom mjestu odgojitelja – medicinske sestre. Člankom VII. predmetnog ugovora o radu poslodavac se obvezao zaposleniku obračunavati i isplaćivati osnovnu plaću i dodatke na plaću prema Zakonu o plaćama službenika i namještenika u javnim službama, provedbenim propisima donesenim prema odredbama tog Zakona i kolektivnom ugovoru koji će se primjenjivati na zaposlenike u osnovnom školstvu. Aneksom ugovora o radu izmijenjena je odredba članka V. ugovora o radu i određeno radno vrijeme od 40 sati tjedno. Sporno je između stranaka da li je tužiteljica u utuženom razdoblju imala pravo na isplatu dodatka na plaću od 12% propisanu čl. 13. st. 4. KU s obzirom na tvrdnju tuženika da pravo na isplatu navedenog dodatka imaju isključivo učitelji i stručni suradnici koji rade u posebnom razrednom odjelu ili odgojno obrazovnoj skupini s učenicima sa većim teškoćama u razvoju po posebnom nastavnom planu, a ne medicinske sestre.

8. Prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane tuženika nije osnovan budući iz Sporazuma između M. socijalne politike i mladih, M.

znanosti i dr. od 16. srpnja 2015. proizlazi da su strane sporazuma suglasne da se provedu statusne promjene C. i njegovih ustrojstvenih jedinica sa svrhom uređivanja obavljanja djelatnosti odgoja i obrazovanja te djelatnosti socijalne skrbi sukladno posebnim propisima te je utvrđeno da će prestati sa radom ustrojstvene jedinice u S. i R.. Člankom 3. Sporazuma se G. S. obvezao preuzeti odgoj i obrazovanje korisnika C. koji odgojno-obrazovni program pohađaju u ustrojbenoj jedinici C. u S. te na taj način osigurati odgoj i obrazovanje tih korisnika u novoosnovanoj ustanovi čiji je osnivač G. S.. S obzirom da je tužiteljica zaposlenik u C. za autizam, Z., kako proizlazi iz ugovora o radu i obračunskih isprava, sve neovisno o navedenim činjenicama vezanim za statusne promjene tuženika prema citiranom sporazumu, to je tuženik u utuženom razdoblju bio poslodavac tužiteljici i time pasivno legitimiran.

9. U utuženom razdoblju u primjeni su odredbe Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama (NN, 63/14, dalje: KU/14). Temeljem odredbe članka 13. stavka 4. KU/14, učitelju i stručnom suradniku koji radi u posebnom razrednom odjelu ili odgojno obrazovnoj skupini s učenicima s većim teškoćama u razvoju po posebnom nastavnom planu i programu plaća se uvećava na temelju ukupne količine tjednog radnog vremena provedenog u tome radu za 12%. Jednako je određeno i čl. 13. st. 4. KU-a za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama (NN, 39/2017), a koji je u primjeni od 13. ožujka 2017. Temeljem odredbe članka 68. Pravilnika o radu tuženika je propisano da se pravo radnika na plaću, naknadu plaće, uvećanje plaće,

pravo na otpremninu, jubilarnu nagradu, naknadu troškova prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla te pravo na solidarnu pomoć, dnevnice za službena putovanja, regres za korištenje godišnjeg odmora te ostala materijalna prava utvrđuju u skladu sa zakonskim odredbama te odredbama KU-a.

10. Prema Tumačenju K.-a/14 br. … medicinske sestre ne obavljaju iste poslove kao učitelj ili stručni suradnik pedagog, psiholog, edukator-rehabilitator ili knjižar te da se na njih ne može primijeniti odredba čl. 13. st. 4. KU-a. Premda iz citirane odredbe KU/14 te Tumačenja KU-a proizlazi da pravo na dodatak na plaću od 12% pripada učitelju i stručnom suradniku koji radi u posebnom razrednom odjelu ili odgojno obrazovnoj skupini s učenicima s većim teškoćama u razvoju po posebnom nastavnom planu i programu pa da se ovo pravo ne bi odnosilo na medicinske sestre, sud je mišljenja da tužiteljicu pripada navedeni dodatak na plaću od 12% i da se na tužiteljicu ne odnosi navedeno tumačenje KU-a. Naime, iz ugovora o radu tužiteljice proizlazi da će ista obavljati poslove odgojitelja – medicinske sestre.

11. Pored navedenog iz pregledanog rješenja tuženika o obvezama suradnika u nastavi u školskoj godini 2013/2014, razvidno je da su tužiteljici ovim rješenjem dodijeljene obveze suradnika u nastavi kod tuženika, slijedom čega je tužiteljici utvrđen neposredni odgojno obrazovni rad s učenicima od 30 sati tjedno. Također je ovim rješenjem tužiteljica bila zadužena i za ostale poslove i to dežurstvo nastavnim radnim danom i pratnja u prijevozu te ostale poslove koji proizlaze iz naravi i količine neposrednog odgojno-obrazovnog rada s učenicima prema stavku 3. čl. 65. KU-a od 10 sati tjedno. Iz obrazloženja citiranog rješenja proizlazi da obveze stručnih suradnika proizlaze iz odredaba godišnjeg plana i programa rada C. za autizam

Z. te da je u tom smislu, a sukladno odredbama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi i KU-a za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama tužiteljica zadužena kao suradnik u nastavi u obvezama za školsku godinu 2013/2014. Iz navedenog rješenja je razvidno da je tužiteljica u utuženom razdoblju sudjelovala u neposrednom odgojno-obrazovnom radu sa učenicima kao suradnik u nastavi te je sud mišljenja da se na istu kao medicinsku sestru – odgajatelja, koja je zadužena za suradnika u nastavi posebnim razrednim odjeljenjima, odnosi odredba čl. 13. st. 4. KU/14. Ovo je razvidno i iz očitovanja C. za autizam Z. od 9.

studenoga 2015., u kojem je navedeno da je sukladno Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada C. za autizam u opisu poslova zdravstvenih radnika i pružanje podrške učenicima/korisnicima u aktivnostima svakodnevnog života te sudjelovanje kao asistenta u provođenju pedagoškog programa, sudjelovanje i pomaganje u radu voditeljima odgojno-obrazovnih skupina odnosno razrednicima- asistencija, sudjelovanje u pripremi i provođenju programa izleta, ljetovanja i zimovanja učenika/korisnika C. i drugih poslova i zadataka. Sve navedeno proizlazi i iz Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada C. za autizam,

Z. kao javne službe od 29. siječnja 1996., lipnja 2010. te travnja 2016. Stoga proizlazi da tužiteljica prema opisu svoga radnog mjesta, između ostalih poslova za koje je zadužena kao medicinska sestra – odgojitelj, sudjeluje u neposrednom odgojno-obrazovnom radu s učenicima na navedeni način kod tuženika.

12. Navedeno proizlazi i na temelju iskaza saslušanih svjedokinja T. M. i

N. P., čije iskaze kao uvjerljive, logične i u bitnom jednake sud prihvaća te tužiteljice. Naime, iz iskaza svjedokinja, kojima su okolnosti poznate iz neposrednog zapažanja jer su djelatnice tuženika, proizlazi da je tužiteljica u utuženom razdoblju u svome radu sudjelovala u radu s učenicima s teškoćama u razvoju, pomagala u radu voditeljima, provodila rekreativne programe, sudjelovala u pripremi svečanosti i sl. Nadalje, da je obavljala jednake poslove kao i djelatnice D. Š. E. i

N. P. kojima je tuženik, isplaćivao predmetni dodatak. Medicinske sestre – odgojitelji da provode zadatke koje im zadaju voditelji, sudjeluju u uspostavljanju komunikacijskih i motoričkih vještina djece te naročito važnu ulogu imaju u periodu dok voditelji rade individualno s pojedinim djetetom jer za to vrijeme borave sa drugom djecom. Iste da su prošle edukaciju za obavljanje rada s djecom te da sudjeluju u svim edukacijama kao i voditelji.

13. Vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije J.

B., dipl. oec., čije vještačenje sud cijeni kao stručno, objektivno i vjerodostojno jer je sačinjeno temeljem dokumentacije tuženika, proizlazi da je tuženik za utuženo razdoblje od veljače 2015. do studenog 2017. trebao isplatiti sporni dodatak na plaću tužiteljici, za rad s učenicima s većim teškoćama u razvoju po posebnom nastavnom planu i programu u iznosu od 19.538,34 kn, odnosno po mjesecima i godinama kako je prikazano u stupcu 6. Tablice br. 2. nalaza vještaka.

14. Dakle, u postupku je utvrđeno da tužiteljica nije zasnovala radni odnos kod tuženika samo radi obavljanja poslova medicinske sestre već i poslova odgajatelja, da je tuženik rješenjem o obvezama suradnika u nastavi u školskoj godini 2013/2014 utvrdio da su obveze tužiteljice upravo i obveze suradnika u nastavi, da je tužiteljica u toj školskoj godini obavljala svoje radne zadatke neposredno u odgojno-obrazovnom radu sa učenicima sa teškoćama u razvoju, da je tužiteljica u cijelom utuženom razdoblju kod tuženika obavljala poslove asistenta u nastavi, da je po potrebi mijenjala voditelje u obavljanju njihovih poslova, da je vršila neposredni odgojno obrazovni rad sa djecom koja imaju poteškoće u razvoju, da je završila edukaciju za rad sa djecom koja imaju teškoće u razvoju iz aspekta autizma, da je svaki dan po nalogu tuženika, obavljala neposredno odgojno obrazovni rad te druge poslove koje obuhvaćaju produženi stručni postupak, da je po potrebi mijenjala voditelje u radu. Stoga je obavljajući svoje radne zadatke kako je opisano, obavljala i poslove suradnika u nastavi i kao takva sudjelovala u neposredno odgojno-obrazovnom radu s učenicima s većim smetnjama u razvoju pa joj pripada pravo na isplatu predmetnog dodatka propisanog odredbom čl. 13. st. 4. KU. Tužiteljica ima pravo na obračun plaće na jednak način kao i druge radnice tuženika koje su obavljale iste radne zadatke kao i tužiteljica, a imajući u vidu obvezu poslodavca da radnicima koji redovno obavljaju jednak rad na jednak način obračunava i isplaćuje plaću. Budući joj tuženik taj dodatak u utuženom razdoblju nije isplaćivao sud je utvrdio da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju isplatio manju plaću od one koju joj je trebao isplatiti i to u iznosu od 19.538,34 kn kako je utvrđeno vještačenjem, pa je temeljem odredbe čl. 92. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19) valjalo obvezati tuženika na isplatu razlike plaće u ovome iznosu uvećanu, sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) za zatezne kamate od nespornog dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) pa je tužiteljici, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i popisani trošak, valjalo priznati sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) trošak za sastav tužbe 100 bodova, za sastav 5 podnesaka po 100 bodova,

za zastupanje na 8 ročišta po 100 bodova, što pomnoženo sa 10,00 kn koliko iznosi vrijednost boda, uz PDV, daje iznos od 17.500,00 kn. Tome se dodaje iznos od 2.000,00 kn na ime troškova vještačenja pa ukupni trošak tužiteljice iznosi 19.500,00 kn. 16. Slijedom iznijetoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Splitu, 28. travnja 2021.

SUTKINJA

mr.sc. Daniela Pivčević v. r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku

- u spis