OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: Pst-668/2014-134

Ex. vojarna „Sv. Križ“,

Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda M. L. kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice V. D. (ranije K.) P., D. P. C. 18,

OIB: …………., zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz O. društva L. – V. & P. iz S., protiv tužene S. P., S.,

P. cesta 1A, OIB: ……, zastupane po punomoćniku I. Š.,

odvjetniku u Z., radi utvrđenja, i po protutužbi tužene – protutužiteljice S.

P., S., P. cesta 1A, OIB…….., zastupane po punomoćniku I. Š., odvjetniku u Z., protiv tužiteljice – protutužene V. D.,

P., D. P. C. 18, OIB: …….., zastupane po punomoćnicima,

odvjetnicima iz Odvjetničkog društva L. – V. & P. iz S., nakon

održane i zaključene glavne i javne rasprave 8. veljače 2021. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja – protutuženika A. M. L. – K. i punomoćnika

tužene – protutužiteljice I. Š., odvjetnika u Z. i objavljene 28. travnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljice – protutužene V. D., u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica – protutužena V. D. O.: ………..,

vlasnica za cijelo poslovnog prostora, označenog br. 10A, etaža prizemlje, orijentacije sjever, ulaz sa zapada, ukupne površine 22,00 m 2, a koji se sastoji od uredskog prostora i wc-a, suvlasničkog dijela sa neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-31) kat. čest. zgr. 5442/1 Z.U. 15010 K.O. S.."

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice - protutužene V. D., u dijelu koji glasi:

"Dužna je tužena S. P., OIB: ………., u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude izdati tužiteljici zemljišnoknjižnu ispravu podobnu

za uknjižbu prava vlasništva na ime tužiteljice V. D., OIB: ……………, za cijelo, na predmetnom poslovnom prostoru kao posebnom dijelu zgrade, pobliže opisanom u toč. I. ove presude, a u protivnom takvu ispravu u cijelosti će zamijeniti ova presuda."

III.Odbija se glavni protutužbeni zahtjev tužene – protutužiteljice S.

P., koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su ništavi kupoprodajni ugovori od 26. lipnja 1990. g. označeni tiskanim slovima "C", "A" i "B" na kojem je pok. A. P. iz S.,

K. br. 26 označen kao prodavatelj, a kojim je prodan poslovni prostor u

S. D. br. 25 označen kao posl. prostor pr. 10 A. u objektu S. 4/2 P. u površini od 22 m2 na predjelu M., kojem odgovara poslovni prostor označen brojem 10A, etaža prizemlja, orijentacija sjever, ulaza sa zapada, ukupne površine 22,00 m2, sastojeći od uredskog prostora i W. -a, upisanim kao suvlasnički dio sa neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E31)kat.čest.zgr.5442/1 u zk. ul. br. 15010

k. o. S.., kupcu privatnom poduzeću A. C. p. o. P., B. M. 10,

kako je kupac označen u zaglavlju istog, koji naziv tvrtke kupca je različito označen od naziva tvrtke kupca prema pečatu otisnutom u desnom donjem uglu prve stranice navedenog ugovora, zastupanom po vlasniku F. D., za iznos kupoprodajne cijene od dinara 140.000.- (slovima: stočetrdesettisuća), koji je ovjeren pečatom kupca A. C. p.o. P., B. M. 10 i potpisan

vlastoručnim potpisom nepoznate osobe, bez otipkane naznake imena i prezimena osobe koja ga je potpisala, na kojem je O. uprava društvenih prihoda O. S. ovjerila pečatom da je na utvrđenu vrijednost od 387.200,00 dinara plaćen porez na promet nekretnina i prava u iznosu od 85.113,80 din., dana 27. 07. 1990. g., po prijavi zaprimljenoj dana 26. 06. 1990. g. K. oznake UP/I-410-

20/90-03/30,urudžbenog broja 15-90-1.

2. Tužiteljica - protutužena V. D., OIB:………. dužna je tuženoj -

protutužiteljici S. P., OIB: ………….. predati u posjed ispražnjen, slobodan

od osoba i stvari poslovni prostor označen brojem 10A, etaža prizemlja, orijentacija sjever, ulaza sa zapada, ukupne površine 22,00 m2, sastojeći od uredskog prostora i wc-a, upisanim kao suvlasnički dio sa neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E31), kat.čest.zgr.5442/1 u zk. ul. br. 15010 k. o. Split.

3. Tužiteljica-protutužena dužna je tuženoj - protutužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama u smislu čl. 29. st. 2. zakona o obveznim odnosima u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu koju određuje polugodišnje Hrvatska narodna banka, uvećane za tri postotna poena računajući od donošenja presude suda prvog stupnja do isplate, u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe."

IV. Odbija se podredni protutužbeni zahtjev tužene – protutužiteljice S.

P., OIB: …………. koji glasi:

"1. Utvrđuje se da nisu pravno valjani i ne proizvode pravne učinke kupoprodajni ugovori od 26. lipnja 1990. g. označeni tiskanim slovima "C", "A" i"B" na kojima je pok. A. P. iz S., K. br. 26 označen kao prodavatelj, kojim je

prodan poslovni prostor u S. D. br. 25 označen kao posl. prostor pr. 10 A. u objektu S. 4/2 P. u površini od 22 m2 na predjelu M., kojem odgovara poslovni prostor označen brojem 10A, etaža prizemlja, orijentacija sjever, ulaza sa zapada,

ukupne površine 22,00 m2, sastojeći od uredskog prostora i W.-a, upisanim kao suvlasnički dio sa neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E.) kat. čest. zgr.5442/1 u zk. ul. br. 15010 k. o. S., kupcu privatnom poduzeću A. C. p. o. P., B. M. 10, kako je kupac označen u zaglavlju istog, koji naziv tvrtke kupca je različito označen od naziva tvrtke kupca prema pečatu otisnutom u desnom donjem uglu prve stranice navedenog ugovora, zastupanom po vlasniku F.

D., za iznos kupoprodajne cijene od dinara 140.000.- (slovima: stočetrdesettisuća), koji je ovjeren pečatom kupca A. C. p. o. P.,

B. M. 10 i potpisan vlastoručnim potpisom nepoznate osobe, bez otipkane naznake imena i prezimena osobe koja ga je potpisala, na kojem je O. uprava društvenih prihoda O. S. ovjerila pečatom da je na utvrđenu vrijednost od 387.200,00 dinara plaćen porez na promet nekretnina i prava u iznosu od 85.113,80 din., dana 27. 07. 1990. g., po prijavi zaprimljenoj dana 26. 06. 1990. g. K. oznake UP/I-410-20/90-03/30, urudžbenog broja 15-90-1.

2. Tužiteljica - protutužena V. D., OIB:………. dužna je tuženoj -

protutužiteljici S. P., OIB…………… predati u posjed ispražnjen, slobodan

od osoba i stvari poslovni prostor označen brojem 10A, etaža prizemlja, orijentacija sjever, ulaza sa zapada, ukupne površine 22,00 m2, sastojeći od uredskog prostora i wc-a, upisanim kao suvlasnički dio sa neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E31), kat.čest.zgr.5442/1 u zk. ul. br. 15010 k. o. S..

3. Tužiteljica-protutužena dužna je tuženoj - protutužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama u smislu čl. 29. st. 2. zakona o obveznim odnosima u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu koju određuje polugodišnje Hrvatska narodna banka, uvećane za tri postotna poena računajući od donošenja presude suda prvog stupnja do isplate, u roku od petnaest dana pod prijetnjom

ovrhe."

V. Odbija se idući podredni protutužbeni zahtjev tužene – protutužiteljice S. P., OIB: ……., koji glasi:

"1. Utvrđuje se da nisu pravno valjani i ne proizvode pravne učinke jer nisu sklopljeni kupoprodajni ugovori od 26. lipnja 1990. g. označeni tiskanim slovima "C", "A" i "B", na kojima je pok. A. P. iz S., K. br. 26 označen kao

prodavatelj, a kojima je prodan poslovni prostor u S. D. br. 25 označen kao posl. prostor pr. 10 A. u objektu S. 4/2 P. u površini od 22 m2 na predjelu M., kojem odgovara poslovni prostor označen brojem 10A, etaža prizemlja,

orijentacija sjever, ulaza sa zapada, ukupne površine 22,00 m2, sastojeći od uredskog prostora i wc-a, upisanim kao suvlasnički dio sa neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E.) kat. čest. zgr.5442/1 u zk. ul. br. 15010 k. o. S., kupcu privatnom poduzeću A. C. p. o. P., B. M. 10, kako je kupac

označen u zaglavlju istog, koji naziv tvrtke kupca je različito označen od naziva tvrtke kupca na pečatu otisnutom u desnom donjem uglu prve stranice navedenog ugovora kao A. C. p. o. P., B. M. 10, za iznos kupoprodajne cijene od dinara 140.000.- (slovima: stočetrdesettisuća).

2. Tužiteljica-protutužena V. D., OIB:………. dužna je

tuženoj -protutužiteljici S. P. iz S., P. cesta 1/A, OIB: ………….

predati u posjed ispražnjen, slobodan od osoba i stvari poslovni prostor označen brojem 10A, etaža prizemlja, orijentacija sjever, ulaza sa zapada, ukupne površine 22,00 m2, sastojeći od uredskog prostora i wc-a, upisanim kao suvlasnički dio sa neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E31), kat.čest.zgr.5442/1 u zk. ul. br. 15010 k. o. Split.

3. Tužiteljica - protutužena dužna je tuženici - protutužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama u smislu čl. 29. st. 2. zakona o obveznim odnosima u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu koju određuje polugodišnje Hrvatska narodna banka, uvećane za tri postotna poena računajući od donošenja presude suda prvog stupnja do isplate, u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe."

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se kako je tužena – protutužiteljica povukla prijedlog za donošenje privremene mjere pa se ima smatrati kao da isti prijedlog nije ni bio podnesen.

II. Dužna je tužena – protutužiteljica S. P., OIB:……………, isplatiti u roku od 15 dana tužiteljici – protutuženoj Vani Dobrić, OIB:30676859867, trošak parničnog postupka u iznosu od 65.322,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 28. travnja 2021. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je zaprimljena kod ovog suda 23. lipnja 2014. protiv tuženih pod 1) S. P., pod 2) A. Š. i pod 3) D. B. tužiteljica –

protutužena (u daljnjem tekstu tužiteljica) navodi da je u zemljišnim knjigama ovog suda nekretnina označena kao čestica zgrade 5442/1 Z.U. 15010 K.O. S., u naravi zgrada u S., anagrafske oznake D. 25, površine 420 m2, upisana za cijelo

na ime G. S.. G. S. kao zemljišno knjižni vlasnik predmetne nekretnine

da je izdao tabularnu izjavu, na traženje tužiteljice, u kojoj se navodi da je poslovni prostor u prizemlju predmetne nekretnine, orijentacije sjever a ulaz sa zapada, površine 22 m2 , koji se sastoji od uredskog prostora i wc-a bio vlasništvo A.

P. pok. S., a temeljem P. ugovora o udruživanju sredstava za

izgradnju poslovnog prostora pod brojem 20/84, koji U. je 15. siječnja 1984.

zaključen između sada pok. A. P. i G. S., a predmet kojeg je upravo

sporni poslovni prostor, navedeni poslovni prostor da je A. P., prednik tuženica pod 1), 2) i 3) prodao trgovačkom društvu A. C. d.o.o. iz

P., te da je kupac odmah po zaključenju Ugovora ušao u neposredni i samostalni posjed prostora i koristio ga sve do okončanja postupka likvidacije tog društva odnosno od 26. lipnja 1990. pa do 22. listopada 2009. Navedeno društvo da je likvidirano rješenjem T. suda u S. pod brojem T.-09/2271-4 od 22.

listopada 2009. i da je brisano iz R. istoga suda, a nakon što su u cijelosti podmireni vjerovnici tog društva ostatak likvidacijske mase da je podijeljen članovima društva to jest nasljednicima pok. F. D. i to V. D., M. D. i

M. D., svakoj za naslijeđeni dio udjela čiji je raniji imatelj bio njihov otac F.

D. a kojeg su naslijedile svaka za po 1/3 dijela. D. ugovorom od 11.

listopada 2010. koji je zaključen između tužiteljice i njezinih sestara M. D. i

M. D., tužiteljica da je postala isključiva vlasnica predmetnog prostora.

R. o nasljeđivanju O. suda u S. da je utvrđeno kako je tužiteljica

zajedno sa svojim sestrama nasljednica za 1/3 dijela čitave ostavine iza smrti njihovog oca F. D. i to pod brojem Ov-1667/99 od 7.listopada 1999.

Kupoprodajnim ugovorom od 26. lipnja 1990. prodavatelj A. P. da je dao kupcu klauzulu intabulandi, ali kako na tom U. nije ovjeren njegov potpis kao prodavatelja to isti ne čini podobnim ispravu za uknjižbu prava vlasništva na ime kupca, pa tako ni na ime tužiteljice, ujedno tužiteljica da je stekla pravo vlasništva predmetnog prostora i dosjelošću s obzirom da je više od 24 godine, a pritom računajući i vrijeme dosjedanja njenog pravnog prednika, zakonit, istinit i pošten posjednik predmetnog prostora. G. S. da je izdao T. ispravu kojom je ovlastio pravnog prednika tuženica pod 1), 2) i 3) A. P. na uknjižbu prava vlasništva na predmetnom prostoru te stoga tužiteljica time da može dokazati zemljišnoknjižni slijed i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, pa je predložila sudu donošenje presude kojom će se utvrditi da je dotična za cijelo vlasnica predmetnog poslovnog prostora, da su joj označene tužene u tužbi dužne izdati ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva, kao i naknaditi parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu ističe se da su navodi tužbe i tužbenog zahtjeva pravno i činjenično neosnovani i da tužiteljica nema zakonom određenu kakvoću posjeda za stjecanje prava vlasništva prostora koji je predmet spora. Predmetna nekretnina da je upisana kao društveno vlasništvo, a kao nositelj prava korištenja da je upisan G. S.. A. P. da je sporni prostor stekao temeljem

Preliminarnog ugovora o udruživanju sredstava za izgradnju poslovnog prostora urudžbenog broja 20/84 i to od Samoupravne interesne zajednice za poslovni prostor na području O. S., a čiji je pravni slijednik G. S.. Tužiteljica da je bez znanja tuženica podnijela zahtjev G. S. za izdavanje tabularne isprave kojom je pokušala ishoditi uknjižbu prava vlasništva predmetnog poslovnog prostora, međutim, taj zahtjev da je povukla jer da je bio nepotpun s obzirom da nije posjedovala tabularnu ispravu izdanu od A. P. kao prodavatelja po kupoprodajnom ugovoru, a koji U. da je ništav, pravno nevaljan i da ne proizvodi pravne učinke s obzirom da je krivotvoren sadržaj U. kao i potpis pok. A.

P. na tom U.. P. tužba da je neosnovana jer je utemeljena na

krivotvorenom K. ugovoru, a da je to i razlog zašto A. P. nije

nikada izdao tabularnu ispravu pravnom predniku tužiteljice, naime dotični da nije nikada sklopio kupoprodajni ugovor od 26. lipnja 2010. sa trgovačkim društvom A.

C., a kako je to pogrešno navedeno u zaglavlju U., umjesto pravilno kako to proizlazi iz naziva tvrtke prema otisku pečata A. C.. N.

U. da predstavlja krivotvorinu na kojoj je krivotvoren potpis pok. A. P.

te su tuženice naručile izradu grafološkog vještva po vještaku M. K., a koji vješak da je u svom vještvu utvrdio da se radi o krivotvorenom potpisu. V. navedenog vještaka od 22. kolovoza 2014. da je provedeno na temelju preslike Kupoprodajnog ugovora koji je tužiteljica predala tuženoj pod 2) i potpisa na istom kao spornog dokumenta, s obzirom da tužene ne posjeduju izvornik Ugovora i to iz razloga jer A. P. nije nikada niti sklopio taj U. s pravnim prednikom

tužiteljice, vještak da je mišljenja da komparacijom spornog s nespornim materijalom proizlazi da potpis vrlo vjerojatno, gotovo sigurno nije napisan rukom A. P..

Slijedom navedenog da je pravno nevaljana i ništava odredba članka 4. Ugovora o neposrednoj i samostalnoj predaji u posjed poslovnog prostora, kao i cijeli sadržaj

Ugovora, te isti da ne proizvodi nikakve pravne učinke i da nije valjana isprava za zemljišnoknjižni upis prava vlasništva. Ujedno da je uvidom u Ugovor razvidno kako se niti na jednom mjestu ne navodi da je kupac isplatio prodavatelja niti da tu činjenicu prodavatelj potvrđuje, te da trgovačko društvo A. C. nije ni imalo

u to vrijeme na računu novčana sredstva a što da proizlazi iz visine osnivačkog kapitala društva od 250,00 dinara, koje društvo da je osnovano 29. siječnja 1990.

T. su nadalje navele da ističu prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice jer da je navodno sklopljeni K. ugovor od 20. lipnja 1990.

nedvojbeno krivotvoren, dakle, da je podredno ništav i da ne proizvodi valjane pravne učinke koji bi se trebali ostvariti kupoprodajnim ugovorom a niti da je iz tih razloga mogao biti dijelom likvidacijske mase jer da bi u protivnom bio i predmetom ostavinske rasprave iza pok. oca tužiteljice. D. U. također da je ništav, a podredno ništetan jer da su nasljednice izvršile diobu poslovnog prostora koji prostor da njihov pravni prednik nije stekao temeljem valjane pravne isprave. Ujedno da se poriče da bi tužiteljica stekla pravo vlasništva dosjelošću, dotična kao ni njezin prednik da nisu u zakonitom posjedu jer da nemaju valjani pravni osnov kao ni u poštenom niti istinitom posjedu pa da stoga ne može dokazati niti pravni slijed izvanknjižnog stjecanja a osim toga da je i zahtjev za izdavanje tabularne isprave zastario, pa da tužene opreza radi ističu i prigovor zastare. Ujedno, tužene su podnijele i protutužbeni zahtjev, te su predložile sudu i donošenje privremene mjere kojom bi se tužiteljici zabranilo otuđenje ili opterećenje nekretnine koja je predmet ovog spora, koja mjera bi trebala ostati na snazi do proteka 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

3. Na ročištu održanom 10. srpnja 2015. sud je donio rješenje kojim se utvrđuje da je tužba povučena u odnosu na tužene – protutužiteljice A. Š. i

D. B., kao i da su iste povukle podnesenu protutužbu.

4. U. odgovoru na protutužbu tužiteljica je navela da se osporava u cijelosti istinitost navoda protutužbe te da se predlaže odbiti glavni i podredne tužbene zahtjeve ističući da K. ugovor od 26. lipnja 1990. predstavlja valjan pravni posao, isti da je potpisao upravo A. P. te da njegov potpis nije krivotvoren, a ujedno da se osporava i zahtjev za donošenje privremene mjere. Pored toga stranke da su u cijelosti ispunile svoje ugovorne obveze i kupac da je platio kupoprodajnu cijenu te ga je prodavatelj uveo u samostalan i neposredan posjed tog poslovnog prostora odmah po zaključenju Ugovora i ovlastio na uknjižbu prava vlasništva, međutim, iz razloga što nije izvršena ovjera potpisa na Ugovoru od strane prodavatelja, isti Ugovor da ne čini valjanu zemljišnoknjižnu ispravu za upis prava vlasništva na ime kupca. Ujedno, temeljem odredbe čl. 32. Zakona o komunalnom gospodarstvu da je utvrđeno sljedništvo G. S. u odnosu na S., poduzeće

A. C. da je odmah nakon zaključenja predmetnog U. i to 31.

svibnja 1991. zatražila od P.-a S. dostavu isprava podobnih za uknjižbu predmetnog prostora na svoje ime a nakon zaključenja istog Ugovora da je nadležnoj upravi društvenih prihoda O. S. dostavilo predmetni U. radi određivanja

poreza na promet nekretnina, te da je utvrđena obveza plaćanja poreza na promet od strane A. P. u iznosu od 85.113,80 dinara. S obzirom da je kupac bio privatno poduzeće, da se prostor evidentirao i u poslovnim knjigama tog poduzeća,

kupac da je ušao u posjed predmetnog poslovnog prostora odmah po zaključenju

Ugovora te je od nadležnog upravnog tijela zatražio da se utvrde minimalno tehnički uvjeti za taj prostor i od tada se isti neprekidno samostalno koristi od strane kupca, a nakon što je kupac brisan iz sudskog registra po provedenom postupku likvidacije,

prostor da koristi tužiteljica. Tvrtka A. C. da je taj poslovni prostor evidentirala kao osnovno sredstvo u svojim poslovnim knjigama i da je plaćala sve troškove korištenja tog poslovnog prostora, da je vršila otpis amortizacije a konačno u postupku likvidacije da je, kao ostatak likvidacijske mase, prostor pripao u suvlasništvo tužiteljici i sestrama.

5. U. nastavku postupka tužena – protutužiteljica (u daljnjem tekstu tužena) je u bitnome navela da tvrtka A. C. nije za života pok. A. P.

nikada tražila izdavanje tabularne isprave i to iz razloga jer dotični nije nikada ni sklopio predmetni ugovor, da ga nije potpisao niti primio kupoprodajnu cijenu, pa da su se tek nakon njegove smrti stekli uvjeti za manipuliranje krivotvorenim kupoprodajnim ugovorom, uplatnicom i virmanskim nalozima, ujedno da su pravno irelevantna sva daljnja postupanja A. C. nakon krivotvorenog kupoprodajnog ugovora, tužiteljica da neistinito tvrdi da je kupoprodajna cijena plaćena, a posebno preplaćena, a ujedno tužen da sumnja u vjerodostojnost i priloženog Z. o utvrđivanju prometne i građevinske vrijednosti od 20. srpnja 1990., kao i rješenja od 8. kolovoza 1990., premda ista dokumentacija nije ni od kakvog značaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. D. koja se

odnosi na isplatu kupoprodajne cijene, a koju je tužiteljica dostavila u sudski spis, da nije vjerodostojna iz razloga što tvrtka A. C. nakon zaključenja kupoprodajnog ugovora nije ni trebala plaćati kupoprodajnu cijenu prodavatelju jer da za to nije ni postojala obveza u samom ugovoru. O. toga iz bilance trgovačkog društva A. C. da proizlazi da nisu ostvareni prihodi iz kojih bi se mogla namiriti kupoprodajna cijena, a niti da je ta tvrtka poslovni prostor uvrstila u dugotrajnu imovinu i inventurne liste, da se na uplatnici od 26. srpnja 1990. navodni potpis A. P. nalazi na mjestu na kojem se trebao nalaziti potpis blagajnika kupca. Nadodala je da bi iz priložene uplatnice i virmana proizlazilo da je predniku tužene isplaćen sveukupno iznos od 457.000,00 dinara, odnosno, 65.285,71 DEM,

premda da je naznačena kupoprodajna cijena od 140.000,00 dinara, što čini protuvrijednost od 20.000,00 DEM, a koja činjenica sama po sebi da govori u prilog tome da je potpis prodavatelja na kupoprodajnom ugovoru krivotvoren. Ujedno da su prednik tužiteljice kao i dotična, bili u nezakonitom posjedu, nepoštenom i neistinitom.

6. U odnosu na navode tužene istaknula je tužiteljica da se u kupoprodajnom ugovoru ne navodi da je cijena plaćena, već da je ugovorena i ugovor da nije ovjeren upravo iz tog razloga, dok da je cijena isplaćena naknadno što je razvidno iz priloženih dokaza, a da se ujedno na uplatnici koja glasi na iznos od 10.000,00 DEM nalazi potpis prednika tužene, te da nije od važnosti to što se taj potpis nalazi na mjestu gdje se trebao nalaziti potpis blagajnika. Stranke da očito u predmetnom kupoprodajnom ugovoru nisu označile stvarnu cijenu po kojoj je predmetni poslovni prostor zaista i prodan, ali da je kupac tu cijenu kao stvarnu tržišnu vrijednost prodavatelju isplatio, a pritom imajući u vidu izvršenu procjenu od strane nadležnog tijela. Prema tada važećem Zakonu o porezima građana da je obveznik plaćanja poreza na promet nekretnina bio prodavatelj, međutim da je ugovorom o kupoprodaji obvezu plaćanja preuzeo kupac, a radi čega da je F. D. i podnio žalbu na

rješenje o razrezu poreza. U. nakon što je kao kupac tvrtka A. C.

ušla u samostalni i neposredni posjed tog poslovnog prostora još 1990. godine, da je isti izvjesno vrijeme davala u zakup trećim osobama i to tvrtkama T. – T. i T.-

I.. U podnesku koji je zaprimljen 1. veljače 2017. godine tužiteljica je navela da je u međuvremenu pronašla još dva izvornika kupoprodajnog ugovora od 26. lipnja 1990.

7. Podneskom od 27. kolovoza 2018. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno u izreci ove presude pod točkama I. i II., te je u odnosu na ovako uređeni tužbeni zahtjev tužena istaknula prigovor zastare dijela koji se odnosi na izdavanje tabularne isprave navodeći da je riječ o općem zastarnom roku koji se računa od potpisivanja kupoprodajnog ugovora, ujedno je navela da povlači prijedlog za određivanje privremene mjere, te je podneskom od 22. lipnja 2020. postavila glavni i dva podredna tužbena zahtjeva na način kako je navedeno u točkama III., IV. i V. izreke ove presude.

8. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom izvatka iz zemljišne knjige za čest. zgr. 5442/1, Z.U. 15010 K.O. S., P. ugovora o udruživanju sredstava za izgradnju poslovnog prostora broj 20/84 od 15. siječnja 1984. godine,

T. izjave izdane od zamjenika gradonačelnika G. S. pod poslovnim brojem klasa: 943-2/14-01/3, ur. br. 2181/01-12-03/08-14-2 od 27. ožujka 2014. primjeraka K. ugovora označenih tijekom postupka slovima A, B. i C,

zaključenog 26. lipnja 1990. između A. P. kao prodavatelja te privatnog poduzeća A. C. iz P., zastupanog po vlasniku F. D., kao

kupca, pregledom izvatka iz registra O. privrednog suda S. broj F.-717/90,

izvatka iz sudskog registra T. suda u S. od 28. ožujka 2014. u odnosu

na tvrtku A. C. d.o.o. P. O. o podjeli imovine donesene od

strane likvidatora tvrtke A. C. d.o.o. u likvidaciji M. D., V.

D. i M. D. 27. srpnja 2009., pregledom D. ugovora zaključenog 11.

listopada 2010. između V. D., M. D. i M. D., pregledom

R. o nasljeđivanju donesenog po sucu J. K. pod poslovnim brojem

O-1667/99 od 7. listopada 1999., R. o nasljeđivanju ovog suda broj O-2642/14

od 5. ožujka 2015., R. o nasljeđivanju donesenog po javnom bilježniku I. B. 1. travnja 2008. pod poslovnim brojem O-313/08, dopisa sačinjenog 30.

svibnja 2014. po odvjetnici R. P. I., molbe za uknjižbu poslovnog

prostora od 28. svibnja 1991., Z. o utvrđivanju prometne i građevinske vrijednosti građevinskih objekata sačinjenog po djelatnicima općinske uprave društvenih prihoda, O. za razrez ostalih obveza građana broj 303/90 od 20.

srpnja 1990., rješenja O. za razrez ostalih obveza građana, O. uprave društvenih prihoda O. S. od 8. kolovoza 1990., žalbe izjavljene od strane

F. D. 10. kolovoza 1990., uplatnice broj 1/90 od 26. srpnja 1990., računa za izuzimanje R. broj 09-74 od 27. srpnja 2009., rješenja U. državne uprave u S. – dalmatinskoj županiji, S. za gospodarstvo od 18. srpnja 2002.,

U. o zakupu poslovnog prostora zaključenog između zakupodavaca M.

D., M. D. i V. D. 1. listopada 2009., rješenja U. odjela za komunalno gospodarstvo i redarstvo G. S. od 30. listopada 2012., pregledom

O. o dopuni ugovora o osnivanju poduzeća u privatnom vlasništvu br. 2/1990,

pregledom vještva sačinjenog, na traženje A. Š., po vještaku M. K.,

pregledom nalaza i mišljenja, sačinjenog na traženje tužiteljice, po sudskom vještaku

Z. Č., stalnom sudskom vještaku za rukopise, dokumente i novčanice, u postupku je proveden dokaz i vještačenjem po C. za forenzična ispitivanja,

istraživanja i vještačenja I. V. i to po vještakinji Ž. T., proveden je i

dokaz dopunskim vještačenjem te očitovanjem na istaknute prigovore, kao i dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za rukopise, dokumente i vrijednosne papire u osobi V. D., a izveden je i dokaz saslušanjem A. Š.,

J. C. i M. Ž. D. u svojstvu svjedoka, te saslušanjem

tužiteljice i tužene u svojstvu parničnih stranaka.

9. Stranke su po punomoćnicima popisale parnični trošak.

10. Tužbeni zahtjev tužiteljice - protutužene V. D. je djelomično osnovan.

11. Glavni protutužbeni zahtjev tužene - protutužiteljice S. P. nije osnovan.

12. Podredni protutužbeni zahtjevi tužene - protutužiteljice S. P. nisu osnovani.

13. Prema odredbi čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN broj 53/91, 91/92, dalje: ZOVO, koji je stupio na snagu 1. rujna 1980.) savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću tijekom deset godina, a stavkom 4. je određeno da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

14. Prema odredbi čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99,22/00, 73/00,114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15, dalje ZV) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako posjednik ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

Stavkom 2. je propisano da samostalni posjednik čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjeda,

odnosno ukoliko je posjed barem pošten protekom 20 godina neprekidnog posjedovanja.

15. Sukladno paragrafu 425. Općeg građanskog zakonika koji se primjenjuje kao pravno pravilo temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. "sam naslov ne daje još nikakve vlasnosti, izvan slučajeva naznačenih u zakonu, vlasnosti i uopće sva prava stvarna mogu se samo steći, kada se po zakonu predadu i prime".

16. Pregledom izvatka iz zemljišne knjige za čest. zgr. 5442/1, Z.U. 15010 K.O. S., proizlazi da je u odnosu na poslovni prostor, označen brojem 10a, etaža prizemlja, orijentacija sjever, ulaz sa zapada, ukupne površine 22 m2, a koji se sastoji od uredskog prostora i W.-a, kao vlasnica upisana S. P..

17. Pregledom Preliminarnog ugovora o udruživanju sredstava za izgradnju poslovnog prostora broj 20/84 od 15. siječnja 1984. godine, proizlazi da je isti zaključen između Samoupravne interesne zajednice za poslovni prostor na području

O. S. (u daljnjem tekstu Z.) i A. P. (u daljnjem tekstu

U. sredstava), te je predmet U. udruživanje A. P. u Z.

kao nositelja izgradnje svojih sredstava za financiranje izgradnje poslovnog prostora u S., naselje M. na adresi D. 25, a cijena ugovorenog prostora je

utvrđena u iznosu od šesto šezdeset tisuća dinara, određena je dinamika isplate kao i obveze zajednice, a člankom 9. je regulirano da nakon preuzimanja poslovnog prostora U. sredstava stječe pravo uknjižbe prava raspolaganja i korištenja u zemljišnim knjigama predmetnog poslovnog prostora na svoje ime.

18. Pregledom Tabularne izjave izdane od zamjenika gradonačelnika Grada S. pod poslovnim brojem klasa: 943-2/14-01/3, ur. br. 2181/01-12-03/08-14-2 od

27. ožujka 2014. proizlazi da se istom potvrđuje da je poslovni prostor označen brojem 10A, položen u prizemlju zgrade u S., D. 25, radna oznaka zgrade

S-4/2, ulaz 25, orijentacija sjever, ulaz sa zapadne strane, ukupne površine 22 m2, te odgovarajući suvlasnički dio zgrade i zemljišta na kojem je zgrada izgrađena, bio vlasništvo A. P. na temelju P. ugovora o udruživanju sredstava

za izgradnju poslovnog prostora broj 20/84 od 15. siječnja 1984. te da je opisani poslovni prostor poseban dio zgrade sagrađen na čestici zgrade 5442/1 Z.U. 15010

K.O. S.. T. izjava da se izdaje kako bi A. P. odnosno njegov

pravni slijednik, bez daljnjeg sudjelovanja G. S. kao pravnog slijednika

S. interesne zajednice za poslovni prostor na području O. S.,

temeljem ove izjave te potvrde G. S. od 21. ožujka 2014., mogao zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva predmetnog prostora, još je navedeno da je predmetni U., premda u nazivu P., po svom sadržaju i konačni.

19. Pregledom primjeraka Kupoprodajnih ugovora označenih tijekom postupka slovima A, B i C, zaključenog 26. lipnja 1990. između A. P. kao prodavatelja te privatnog poduzeća A. C. iz P., zastupanog po vlasniku F. D., kao kupca, proizlazi da je predmet U. (poslovni)

prostor koji je predmet ovog spora, utvrđena je kupoprodajna cijena u iznosu od sto četrdeset tisuća dinara, te je naznačeno da prodavatelj kupca uvodi u materijalni i zakoniti posjed prostora i da ga ovlašćuje da može zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva tog prostora na svoje ime bez daljnjeg učešća prodavatelja, ujedno je ugovoreno da su stranke složne da sve troškove vezano za ovaj U. snosi kupac,

pa tako i porez na promet nekretninama, na U. je vidljiv potpis sa lijeve strane te potpis i pečat tvrtke A. C. d.o.o. P. na desnoj strani, U. su ovjereni kod općinske uprave društvenih prihoda, na njima se nalaze pečati S.

O. S. 2181-15 O. U. društvenih prihoda, te je na pečatima rukom ispisan sadržaj. N., kupoprodajni ugovori označeni tiskanim slovima B. i C. su identični, dok kupoprodajni ugovor označen slovom A. se od istih razlikuje i u tom ugovoru je navedeno da je riječ o prostoru (bez poslovnom) i razvidna je razlika u položaju tekstualnog dijela – odnosno u pozicijama pojedinih riječi.

20. Pregledom Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 30. srpnja 2009. zaključenog između prodavatelja A. C. te kupaca M. D., M.

D. i V. D. proizlazi da je predmet ugovora između ostalog i poslovni prostor na adresi S., D. 25, da su kupci jedini članovi trgovačkog društva prodavatelji i jedini vlasnici poslovnih udjela za po 1/3 dijela, te je utvrđena kupoprodajna cijena za sve nekretnine, ugovor je ovjeren pod posl. br. O.-7673/09

od javne bilježnice M. P. 2. listopada 2009. godine.

21. Pregledom izvatka iz registra O. privrednog suda S. broj F.-

717/90, a koji se odnosi na tvrtku A. C. P. proizlazi da se pod ovim brojem evidentira osnivanje privatnog poduzeća za trgovinu na veliko i malo neprehrambenih proizvoda i građevinarstva i to rješenjem od 1. ožujka 1999. a kao osnivači su navedeni J. G. i F. D. sa osnivačkim ulogom u iznosu

od dvjesto pedeset dinara.

22. Pregledom izvatka iz sudskog registra T. suda u S. od 28.

ožujka 2014. u odnosu na tvrtku A. C. d.o.o. za trgovinu i građevinarstvo proizlazi da ovaj pravni subjekt nije aktivan, te da je navedeni sud istoga brisao iz registra 22. listopada 2009. R. T.- 09/2271-4.

23. P. O. o podjeli imovine donesene od strane likvidatora tvrtke

A. C. d.o.o. u likvidaciji M. D., V. D. i M. D. 27.

srpnja 2009., proizlazi da se u istoj navodi da se donosi temeljem čl. 124. Zakona o trgovačkim društvima kojom je propisano da se preostala imovina društva u likvidaciji nakon što su podmireni svi dugovi društva podijeli članovima srazmjerno njihovim udjelima u kapitalu društva, te da isplatu u naravi čini poslovni prostor koji je predmet ovog spora, srazmjerno udjelu u kapitalu imovina da se dijeli na po 1/3 u odnosu na likvidatore, te da će se knjiženje provesti prema procjeni sudskog vještaka.

24. Pregledom Diobenog ugovora zaključenog 11. listopada 2010. između

V. D., M. D. i M. D. proizlazi da se istim, između ostalog

utvrđuje kako, s obzirom da stranke ne žele ostati u suvlasničkoj zajednici u odnosu na više nekretnina, V. D. na ime njenog suvlasničkog dijela u vlasništvu i posjed pripada i poslovni prostor koji je predmet ovog spora, te da se stranke međusobno ovlašćuju da na temelju ovog U. mogu zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva koje im je pripalo diobom, U. je ovjeren kod javne bilježnice M. P. pod brojevima Ov-8794/10 i Ov-8812/10.

25. Pregledom Rješenja o nasljeđivanju donesenog po sucu J. K. pod poslovnim brojem O-1667/99 od 7. listopada 1999. proizlazi da su u odnosu na cjelokupnu pokretnu i nepokretnu imovinu kao nasljednice iza smrti A. P.

umrlog 8. srpnja 1999., a ujedno temeljem S., proglašene S. P.,

A. Š. i D. B..

26. Pregledom Rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-2642/14 od 5. ožujka 2015. donesenog iza smrti A. P. proizlazi da je u odnosu na naknadno pronađenu imovinu i to poslovni prostor na adresi S., D. 25, kao izvanknjižno vlasništvo, proglašena kao nasljednica S. P..

27. Pregledom Rješenja o nasljeđivanju donesenog po javnom bilježniku I. B. 1. travnja 2008. pod poslovnim brojem O-313/08 proizlazi da su iza smrti F. D. umrlog 3. siječnja 2008. kao nasljednice proglašene V. D., M. D. i M. D., kao pokretnina spominje se vlasništvo društva

A. C. te je u odnosu na to društvo utvrđeno da su nasljednice proglašene vlasnicama za po 1/3 dijela istoga.

28. Pregledom dopisa sačinjenog 30. svibnja 2014. po odvjetnici R. P. I., kao punomoćnici tužiteljice proizlazi da je isti upućen S.

P., A. Š. i D. B., te se navodi da V. D. ima valjanu pravnu

osnovu za stjecanje prava vlasništva prostora koji je predmet ovog spora, te da se pozivaju na izdavanje isprave podobne za uknjižbu prava vlasništva, a u protivnom da će ista podnijeti tužbu.

29. P. molbe za uknjižbu poslovnog prostora od 28. svibnja 1991.

proizlazi da je ista podnesena od strane tvrtke A. C. zastupane po rukovoditelju F. D. i upućena P.-u S. (zaprimljeno 31. svibnja 1991.)

te se navodi kako je dotični na temelju K. ugovora od 26. lipnja 1990.

kupio poslovni prostor na adresi D. 25 u S. i to za privatno poduzeće A.

C. od prodavatelja A. P. koji da ga je stekao udruživanjem sredstava

preko S.-a, a na temelju Ugovora o udruživanju sredstava za izgradnju poslovnog prostora broj PO-20/86. Nadalje se navodi da s obzirom da su F. D. kao i

njegov prethodnik A. P., podmirili sve obveze koje su preuzeli ugovorima,

kao i da su regulirali porez na promet nekretnina, to da moli da se izvrši uknjižba prava vlasništva.

30. Pregledom Zapisnika o utvrđivanju prometne i građevinske vrijednosti građevinskih objekata sačinjenog po djelatnicima općinske uprave društvenih prihoda, Odsjek za razrez ostalih obveza građana broj 303/90 od 20. srpnja 1990., proizlazi da je očevidu bila prisutna komisija navedenog tijela a od stranaka A.

P. u svojstvu prodavatelja, te za A. C. F. D. u svojstvu kupca.

N. se navodi da je uvidom u K. ugovor od 26. lipnja 1990., kao i neposrednim uvidom na licu mjesta utvrđeno da je predmet procjene nekretnine poslovni prostor na adresi D. 25 u S., a u zaključku se navodi da je komisija utvrdila prometnu vrijednost predmetne nekretnine, kao i građevinsku vrijednost predmetne nekretnine, na Z. je vidljiv potpis dva člana komisije te stranaka.

31. Pregledom rješenja Odsjeka za razrez ostalih obveza građana, Općinske uprave društvenih prihoda O. S. od 8. kolovoza 1990., proizlazi da je A.

P. razrezan porez na promet nekretnina i to radi provedene kupoprodaje temeljem U. od 26. lipnja 1990. uz naznaku da na utvrđenu vrijednost porezni obveznik nije imao primjedbi, na rješenje je stavljen pečat od 27. kolovoza 1990. sadržaja "prijenos vlasništva na ovoj nekretnini može se izvršiti u zemljišniku jer je na utvrđenu prometnu vrijednost od 387.200,00 dinara plaćen porez na promet nekretnina i prava u iznosu od 85.113,70 dinara".

32. P. žalbe izjavljene od strane F. D. 10. kolovoza 1990.

razvidno je da se ista odnosi na visinu razrezanog poreza u odnosu na nekretninu koja je predmet U. od 26. lipnja 1990.

33. Pregledom uplatnice broj 1/90 od 26. srpnja 1990. proizlazi da je uplaćeno

10. 000,00 DEM sa naznakom za kupovinu poslovnog prostora u D. 25, S.,

dok je iz virmanskog naloga od 4. rujna 1990. razvidno da je A. C. izvršila uplatu iznosa od 150.000,00 dinara, a iz virmanskog naloga od 13. studenog 1990.

da je A. C. izvršila uplata od 237.200,00 dinara, oba virmana sa svrhom doznake: "uplata za poslovni prostor po U. broj 410-20/90-03/30" i knjiženjem u korist računa A. P., na virmanima se nalazi pečat S. društvenog knjigovodstva u H., sjedište S..

34. Pregledom računa za izuzimanje R1 broj 09-74 od 27. srpnja 2009. proizlazi da se u istome navodi da je nekretnina – poslovni prostor u S., D.

25 izgrađena prije početka primjene poreza na dodanu vrijednost te da stoga stjecatelj nekretnine je obveznik poreza na promet nekretnine za cijeli iznos, te da procijenjena cijena opisanog poslovnog prostora prema procjeni ovlaštenog sudskog vještaka iznosi 255.139,00 kuna.

35. P. rješenja U. državne uprave u S. – dalmatinskoj

županiji, S. za gospodarstvo od 18. srpnja 2002. proizlazi da se istim utvrđuje da će trgovačko društvo T. – T. d.o.o. S. u prostoru koji je predmet ovog spora obavljati djelatnost, kao poslovnom sjedištu iste tvrtke, dok je iz Z. od 22.

veljače 2002. o pregledu i ispitivanju električne instalacije sačinjenog od Z. za ispitivanje kvalitete robe razvidno da je utvrđeno da električna instalacija u poslovnom prostoru na adresi D. 25 u S., udovoljava tehničkim normativima propisanima odredbama P. o tehničkim normativima za električne instalacije niskog napona.

36. Pregledom Ugovora o zakupu poslovnog prostora zaključenog između zakupodavaca M. D., M. D. i V. D. 1. listopada 2009., te

zakupnika tvrtke T. I. d.o.o. S. razvidno je da je predmet ugovora poslovni prostor u S. na adresi D. 25, ugovor je zaključen na rok od dvije godine te

je utvrđena zakupnina u iznosu od 1.400,00 kn, dok je iz U. o zakupu poslovnog prostora zaključenog 1. travnja 2011. između V. K. kao zakupodavca i tvrtke T. – I. kao zakupoprimca, razvidno da je predmet Ugovora isti poslovni prostor, Ugovor je zaključen na rok od dvije godine te uz zakupninu u iznosu od 1.400,00 kn.

37. Pregledom rješenja Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i redarstvo G. S. od 30. listopada 2012. proizlazi da se istim utvrđuje kako prestaje obveza plaćanja komunalne naknade tvrtci T. – I. d.o.o. iz S. za prostor koji je predmet spora, dok je iz rješenja H. voda od 30. listopada 2012.

utvrđeno da tvrtci T. – I. d.o.o. S. prestaje obveza plaćanja naknade za uređenje voda.

38. Pregledom Odluke o dopuni ugovora o osnivanju poduzeća u privatnom vlasništvu br. 2/1990 proizlazi da je ista donesena od strane osnivača privatnog poduzeća A. C. 24. listopada 1991. te se u istoj navodi da istupa osnivač

J. G. te da je sada F. D. jedini osnivač društva kao i da J.

G. kao dotadašnji osnivač svoj osnivački ulog prenosi na F. D. bez naknade i da jedan prema drugome nemaju više nikakvih obveza.

39. S. svjedokinja A. Š. u svom iskazu je navela da se u

cijelosti pridružuje navodima svoje majke S. P., da je u predmetnom prostoru bila samo jednom, a da nakon smrti oca ona, kao ni njezina majka i sestra, tamo više nisu odlazile i to iz razloga što nisu posjedovale valjanu dokumentaciju iz koje bi se moglo utvrditi vlasništvo njezinog oca nad tim prostorom. Još je navela da se nikada nije interesirala je li netko drugi koristi taj prostor i to iz razloga jer je imala svoje životne preokupacije a da ujedno nije ni zakonska nasljednica iza smrti svog oca. Za tvrtku A. C. kao ni za F. D. da nikada nije čula i da joj je

tužiteljica dostavila tabularnu izjavu kao i da je tada od dotične zatražila izvornik kupoprodajnog ugovora od 26. lipnja 1990., međutim da tome tužiteljica nije udovoljila.

40. Saslušana svjedokinja J. C. u svom iskazu je navela da se u

tvrtci A. C. zaposlila u svibnju 1996. i da je bila u radnom odnosu do listopada 2009. na radnom mjestu knjigovođe, odmah prilikom zapošljavanja da je pregledala knjigovodstvenu dokumentaciju i da je tada uočila da je kao imovina firme naveden i prostor koji je predmet ovog spora, da je vidjela i kupoprodajni ugovor iz 1990. godine na iznos kupoprodajne cijene od 140.000,00 tadašnjih dinara. T.

90-ih godina prošlog stoljeća da je obavljena knjigovodstvena revalorizacija imovine te da je vrijednost prostora utvrđena na iznos od 269.000,00 kn, da se svake godine obavljala i amortizacija, da nije bilo moguće upisati vlasništvo iz razloga što zgrada nije bila etažirana. O. režijskih troškova tvrtka A. C. da je u odnosu na taj prostor plaćala troškove telefona, struje i vode, te da se do ovog prostora nalazio i poslovni prostor u vlasništvu izvjesnih P. a u kojemu je S. P. imala frizerski salon, te s obzirom da dotična nije imala svoj priključak za vodu da je koristila priključak od spornog prostora i da je plaćala svoj udio u potrošnji vode, s tim da nije nikada spominjala da bi bila u bilo kakvom srodstvu s A. P.. U predmetnom poslovnom prostoru tvrtka A. C. da je uredno poslovala i

primala poslovne partnere i da nitko nikada nije tvrdio da to ne bi bio prostor koji je vlasništvo te tvrtke, otprilike 2002. godine tvrtka da je kupila novi poslovni prostor u U. D. Š. 20, te da se sa poslovanjem preselila u taj prostor a sporni poslovni prostor da je dan u zakup tvrtci T.- I. u vlasništvu D. K..

N. smrti direktora i vlasnika tvrtke A. C. sporni poslovni prostor da je pripao njegovoj djeci, tvrtka da je likvidirana s obzirom da nitko nije nastavio taj posao, inače da je riječ o tvrtci koja je odlično poslovala i imala ogromnu dobit. Nakon što je odlučeno da će se provesti postupak likvidacije A. C., da je učinjena procjena vrijednosti poslovnog prostora te da je plaćen porez na dobit. Svjedokinja je još navela da je osobno vidjela uplatnicu Službe društvenog knjigovodstva iz koje je bilo razvidno da je na račun A. P. od J.

uplaćen određeni iznos novca, ali da ne zna o kojem iznosu se radilo. U. je navela da je od F. D. saznala da je dotični platio predmetni poslovni prostor više nego što je bila njegova vrijednost te da je to smatrao svojom greškom s tim da je u ugovoru bio naveden manji iznos radi plaćanja manjeg iznosa na ime poreza. I. iznosa od 10.000,00 D. da je isplaćena vjerojatno iz privatnih sredstava i da nije imala potrebu kontrolirati je li nešto nedostaje u kupoprodajnom ugovoru iz 1990. godine s obzirom da je sve bilo uredno proknjiženo, a da je njoj kao knjigovođi bilo bitno da budu usklađena dugovna strana i strana potraživanja. I. F. D. da je za udio u A. C. J. G. isplatio iznos od 500,00

dinara, kasnije da je J. G. bio poslovni partner te tvrtke i da je prema

njezinom saznanju bio samo radi forme dioničar A. C. pa da je radi toga i isplaćen takvim iznosom.

41. Saslušana svjedokinja M. Ž. D., inače sestra tužiteljice, u

svom iskazu je navela da joj je poznato da je poslovni prostor koji je predmet spora kupio njezin otac, da je svakodnevno dok je bila dijete nakon pohađanja nastave dolazila u taj prostor i tamo boravila sa roditeljima, u njemu da je njezin pok. otac kao direktor tvrtke A. C. imao svoj ured, a zajedno s njim da je radila i majka.

N. što joj se majka razboljela da je nastavila raditi J. C. poslove

knjigovođe, potom da je njezin otac kupio drugi prostor na predjelu T.. N.

navodi da je zajedno sa tužiteljicom pokušala srediti dokumentaciju, pa između ostalog i vezano za predmetni poslovni prostor a u odnosu na tvrtku A.

C., koja dokumentacija da je bila pohranjena u podrumu zgrade u kojoj stanuju tužiteljica i ona, te da su tada pronašli ugovore koji su zaključeni između njihovog oca i osobe imena A.. Inače, njezinu obitelj da nikada nitko nije ometao u korištenju spornog prostora, te da je nakon očeve smrti taj prostor pripao u vlasništvo tužiteljice.

42. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je predmetni poslovni prostor kupljen 1990. godine, u to vrijeme da je pohađala osnovnu školu T. u S. i da je često nakon nastave odlazila u taj prostor čekajući da joj roditelji završe s poslom i da zajedno s njima pođe kući. N. što je doneseno rješenje o nasljeđivanju iza smrti njezinog oca, G. S. da je na njezino traženje donio tabularnu izjavu, isto da se zbivalo u ožujku 2014. godine, međutim, potom da je odbijena sa prijedlogom za uknjižbu prava vlasništva uz obrazloženje da nedostaju potpisi nasljednika A.

P. s obzirom da U. iz 1990. godine nije bio ovjeren od strane nadležne službe u tadašnjoj općini. P. da je kontaktirala S. P., koja je inače

nećakinja A. P. i koja u prostoru koji se nalazi do poslovnog prostora koji je predmet ovog spora obavlja frizersku djelatnost i od dotične da je dobila broj telefona

A. Š., sa istom da je kontaktirala te joj dostavila svu dokumentaciju s kojom je raspolagala i da joj je ista kazala da nema problema oko toga da joj izda ovjerenu izjavu. Međutim nakon nekoliko dana A. Š. da se predomislila te kazala da će pokrenuti sudski postupak s tim da prilikom prvog kontakta je navela da ne zna o kojem se poslovnom prostoru radi i gdje se nalazi. I. predmetni poslovni prostor da trenutno koristi bivši suprug tužiteljice uz njezinu dozvolu, te je izjavila da se ne sjeća da bi njezin otac od A. P. tražio ovjeru potpisa na U.. U

dopunskom iskazu tužiteljica je navela da je primjerke U. koje je naknadno priložila u sudski spis pronašla otprilike 2018. godine i to u garaži zgrade u kojoj stanuje, tome da su bili prisutni njezina sestra, kao i J. C., a

dokumentaciju u odnosu na tvrtku A. C. da je pregledavala iz razloga što

je pokušala pronaći još nekakve dokaze u prilog svojih tvrdnji a u odnosu na predmet ovog spora.

43. Tužena S. P. u svom iskazu je navela da je njezin pokojni suprug

A. P. od tadašnjeg S.-a kupio 15. siječnja 1984. prostor koji je predmet ovog spora te prodavatelju isplatio cjelokupnu kupoprodajnu cijenu, kao i da ga je namjeravao koristiti za potrebe vodoinstalaterskog obrta. M., s obzirom da prostor nije bio dovršen, da nije bio riješen sanitarni čvor i da nisu bili postavljeni podovi, njezin suprug da ga je počeo koristiti tek krajem 1990-ih godina i u istome da je odlagao materijal kao i dokumentaciju i to sve do 1991. godine kada je jedne prigode prilikom dolaska u prostor pronašao razvaljenu bravu kao i odnesene stvari u istome. Potom da je promijenio bravu na vratima, međutim, prilikom ponovnog dolaska da je uočio da je netko opet bravu promijenio i da koliko se ona sjeća o tome je izvijestio i policiju. Potom da ona i njezina obitelj nisu dozvolili A. P. da više odlazi u taj prostor s obzirom na prethodna događanja te da više nikada u prostor nisu ni bili. A. P. da je preminuo 1999. godine i da zasigurno taj poslovni prostor nije nikada nikome prodao, a navedeno da pouzdano zna jer da joj je suprug povjeravao sve detalje oko svojih poslova, pa da bi u protivnom imala saznanja i o isplati kupoprodajne cijene. U. predmetnom prostoru da je bila u dva navrata i to onda kada je njezin suprug taj prostor kupio i potom nakon otprilike dvije do tri godine, inače da je priključena u prostor voda, da je sagrađen sanitarni čvor i uvedena struja i kanalizacija. Nadalje je dotična navela da nije plaćala račune s naslova komunalne naknade za taj prostor te da obrt njezinog pok. supruga nije bio prijavljen na toj adresi, a da ga je zatvorio onda kada je uočio da je brava promijenjena. Iz prostora da su ukradeni računi, kao i Ugovor koji je zaključio sa S.-

om, da nikada nije vidjela kupoprodajni ugovor koji je navodno zaključio njezin suprug sa tvrtkom A. C. i da je sigurna da se na tom ugovoru ne nalazi

potpis njezinog supruga. Još je nadodala da u vrijeme kada je izvršena provala u prostor da su primali prijetnje s obzirom da je njezin suprug u to vrijeme imao veliki broj dužnika kao i da u ostavinskom postupku kao ostavina taj prostor nije naveden jer da je ostavinski sudac kazao kako je potrebno pribaviti dokumentaciju koja se odnosi na taj prostor, a dokumentacija da je bila iz prostora odnesena.

44. Pregledom vještva sačinjenog, na traženje A. Š., po vještaku

M. K., proizlazi da je navedeni vještak u svom nalazu i mišljenju utvrdio da potpis koji se nalazi uz donju lijevu marginu K. ugovora sačinjenog 26.

lipnja 1990. između A. P. kao prodavatelja i trgovačkog društva A.

C. zastupanog po vlasniku F. D., kao kupcu, vrlo vjerojatno,

gotovo sigurno nije napisan rukom A. P..

45. Pregledom nalaza i mišljenja, sačinjenog na traženje tužiteljice, po sudskom vještaku Z. Č., stalnom sudskom vještaku za rukopise,

dokumente i novčanice, proizlazi da je ovaj vještak analizirajući kao sporni materijal tri primjerka istog kupoprodajnog ugovora od 26. lipnja 1990. te pribavljene nesporne materijale, analizirajući sporne potpise mišljenja da je A. P. skriptor spornih potpisa na sva tri primjerka K. ugovora sklopljenog 26. lipnja 1990.

46. U postupku je proveden dokaz i vještačenjem po C. za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. i to po vještakinji Ž. T. te je dotična u svom nalazu i mišljenju od 25.studenog 2016. navela da je kao sporni materijal koristila kupoprodajni ugovor (naknadno oznake C) koji je sastavljen između A. P. kao prodavatelja i A. C. kao kupca 26. lipnja 1990.

uspoređujući ga sa pribavljenim nespornim materijalima, te da je mišljenja da A. P. vrlo vjerojatno – gotovo sigurno nije skriptor spornog potpisa na predmetnom kupoprodajnom ugovoru. U vještvu navodi da je sporni potpis A.

P. pisan u vidu parafa, vještakinja je utvrdila rukopisne sličnosti, ali i razlike i to u strukturalnoj formi potpisa, veličini potpisa, stupnju ispisanosti, pravcu pisanja te individualiziranom načinu oblikovanja određenih grafema, kao i rukopisne razlike u dinamici i ritmu pisanja, te u obliku rukopisa. Još je navela da respektirajući pravila ove struke decidirano mišljenje da nije bilo moguće dati već mišljenje u najvišem stupnju negativne vjerojatnosti i to iz razloga jer je sporni potpis relativno jednostavne grafijske forme, a raspoloživi nesporni potpisi da su izrazito neujednačene forme.

46.1. U dopunskom nalazu i mišljenju od 13.lipnja 2017. vještakinja Ž.

T., a nakon što su vještakinji kao sporni materijal dostavljena još dva primjerka istovjetnog predmetnog kupoprodajnog U., je navela da je U. na vrhu

označila oznakama A,B. i C, te da je utvrdila da su Ugovori B i C dostavljeni u vidu indigo kopije, da su pisani po istom izvorniku i da se podudaraju po svim značajkama i to u odnosu na tekstualni sadržaj, kao i poziciju teksta, a prored između redova da je nastao upotrebom mehaničkog pisaćeg stroja. Ugovor A da je izrađen postupkom fotokopiranja nekog drugog ugovora, da je pisan mehaničkim pisaćim strojem pa potom fotokopiran, te potpisan i ovjeren otiskom pečata. Dakle, da kopije Ugovora B i C su nastale po istom predlošku jednog ugovora, dok da je ugovor A nastao kao fotokopija sasvim drugog i različitog Ugovora. Prema općim grafijskim značajkama kao što su definicija i veličina strukturalne forme potpisa, odnosno geometrija potpisa (posebno u Ugovorima A i C, na kojima je potpis definiran na način da se veličina grafema smanjuje prema kraju potpisa), te pozicije elemenata sporosti potpisa,

vještakinja navodi da je moguće zaključiti da su sva tri sporna potpisa ispisana rukom iste osobe, te da je A. P. vrlo vjerojatno – gotovo sigurno skriptor spornih potpisa na sva tri predmetna kupoprodajna Ugovora.

46.2.Očitujući se na istaknute prigovore vještakinja Ž. T. je,

saslušana pred ovim sudom, navela da imajući u vidu proturječnost oba nalaza koja je dala, nije rijetko da u području vještačenja potpisa vještak na osnovu novog dostavljenog materijala izmijeni svoje mišljenje, a pogotovo ako je riječ o mišljenju u stupnju vjerojatnosti. U. prvom predmetu vještačenja da je dostavljen jedan sporni potpis i nesporni materijal istovjetan kao i u nadopuni te da je priklonila mišljenje razlikama, a ponajviše zbog sporosti poteza kojim završava potpis radi čega da je svoje mišljenje dala u negativnom stupnju vjerojatnosti. U nadopuni vještva, a nakon što su joj dostavljena još dva sporna potpisa na predmetnim Ugovorima, te kako je riječ o većoj količini spornog potpisa pa je time lakša i međusobna usporedba tih potpisa, da je zaključila da su potpisani rukom iste osobe i to stoga što se u tom predmetu vršila usporedba sa dostavljenim nespornim potpisima te su utvrđene istovjetne podudarnosti i razlike, a u odnosu na raspoloživi nesporni materijal, te iste nemaju istu isključujuću vrijednost, već da ih valja prepisati mogućnosti izražavanja A. P.. Konačno mišljenje prema pravilima struke vještaka grafologa da ne može biti decidirano isključivo iz razloga relativne jednostavnosti spornih potpisa i izrazite neujednačenosti raspoloživih nespornih potpisa, kao i zbog činjenice da se ne raspolaže s nespornim potpisima iz vremenskog razdoblja 1990. godine. Vrijedne rukopisne podudarnosti, a naročito u pozicijama početnih poteza u završnom dijelu potpisa vještakinja navodi da smatra vrlo vrijednom rukopisnom značajkom, tim više jer je vidljiva tek pod velikim uvećanjima na mikroskopu, te da slijedom svega navedeno u cijelosti ostaje kod dopune nalaza i mišljenja.

47. U postupku je proveden i dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za rukopise, dokumente i vrijednosne papire u osobi V. D., te je isti vještak u svom nalazu i mišljenju od 4. travnja 2020. naveo da kupoprodajni U. označeni tiskanim slovima B i C nastali dana 26. listopada 1990. su autentični Ugovori, dok da kupoprodajni Ugovor označen tiskanim slovom A nastao dana 26. listopada 1990. nije autentičan sa kupoprodajnim Ugovorima označenim tiskanim slovima B i C. Potpis ispisan ispod tekstualnog dijela na lijevoj strani kupoprodajnog Ugovora označen slovom A da je vrlo vjerojatno – gotovo sigurno pisan rukom A. P., dok da Ugovori označeni tiskanim slovom B i C vrlo vjerojatno – gotovo sigurno nisu pisani rukom A. P.. Nadalje u svom vještvu vještak navodi da su ispisani sadržaji na pečatima kupoprodajnih ugovora, a koji su utisnuti na pozadini istih i to ugovora označenih slovima B i C pisani rukom iste osobe, dok da je ispisan sadržaj na ugovoru koji je označen slovom A pisan rukom drugog skriptora.

48.1. U očitovanju na iznesene prigovore od strane tužene sudski vještak

V. D. je naveo da u potpunosti ostaje pri danom mišljenju od 4. travnja 2020., da je vještačenje vršio u više etapa iz razloga što je trebalo utvrditi autentičnost ugovora kao i spornog potpisa, te da ugovor označen tiskanim slovom A nije autentičan ugovorima koji su označeni slovima B i C, kao i da, analizom spornih potpisa, je utvrdio da sporni potpis ispisan na kupoprodajnom ugovoru i označen slovom A nije u podudarnosti sa ispisanim spornim potpisima u kupoprodajnim ugovorima koji su označeni slovima B i C. Nadalje, vještak je u pisanoj dopuni vještva od 1. prosinca 2020. naveo da je mišljenja kako je potpis ispisan ispod tekstualnog dijela kupoprodajnog ugovora označenog slovom A nastao nakon ispisa teksta na navedenom kupoprodajnom ugovoru.

48. Predmet spora po postavljenom tužbenom zahtjevu je utvrđenje da je tužiteljica vlasnica predmetnog poslovnog prostora i da joj je tužena dužna izdati tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu tog prava a u protivnom da će takvu ispravu zamijeniti ova presuda, tužiteljica se poziva na zaključeni kupoprodajni ugovor, kao i na dosjelost, te po postavljenom glavnom protutužbenom zahtjevu utvrđenje da su ništavi kupoprodajni ugovori od 26. lipnja 1990. označeni slovima A, B i C, odnosno podredno da isti nisu pravno valjani i da ne proizvode pravne učinke, te konačno da nisu pravno valjani i ne proizvode pravne učinke jer nisu ni sklopljeni, kao i na predaju tog prostora u posjed tuženoj.

49. U vrijeme zaključenja predmetnog kupoprodajnog ugovora 26. lipnja 1990. godine na snazi su bila pravna pravila austrijskog O. građanskog zakonika

(O.-a) koja su se primjenjivala na temelju čl. 4. Z. o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (S. list F. broj 86/46- pročišćeni tekst). U tumačenju pravnog pravila iz paragrafa 425. OGZ-a u domaćoj je sudskoj praksi izraženo opće prihvaćeno stajalište da je stjecanje vlasništva na temelju pravnog posla bilo moguće i na temelju usmenog ugovora ukoliko je on izvršen odnosno ukoliko je kupac platio kupoprodajnu cijenu, a prodavatelj predao nekretninu.

50. Uvjete za dosjedanje, odnosno stjecanje prava vlasništva dosjelošću u konkretnom slučaju, s obzirom da je dosjedanje započelo 1990. godine, sukladno odredbama čl. 388. st. 1. i 2. ZV-a treba razmotriti i ocijeniti i prema odredbama ZOVO-a, a zatim prema važećim odredbama ZV-a. Iz citiranih odredbi ZOVO-a i ZV- a proizlazi da je posjed osnovna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, taj posjed mora imati određene kvalitete, s time da je vlasništvo moguće steći samo na temelju poštenog posjeda.

51. Na temelju svih dokaza izvedenih u ovom postupku i priložene dokumentacije ovaj sud smatra utvrđenim da je prednik tužene A. P. stekao

pravo vlasništva poslovnog prostora koji je predmet ovog spora temeljem zaključenog Preliminarnog ugovora o udruživanju sredstava za izgradnju poslovnog prostora od 15. siječnja 1984., s tim da je G. S., a imajući u vidu odredbu čl. 32. Z. o komunalnom gospodarstvu pravni slijednik tadašnje samoupravne interesne zajednice, što proizlazi i iz same činjenice da je i zgrada u kojoj se nalazi predmetni prostor upisana kao vlasništvo G. S.. U. je utvrđeno da je

temeljem zaključenog kupoprodajnog ugovora utvrđena i visina poreza na promet nekretnina od strane tadašnje porezne uprave, na koje rješenje je prednik tužiteljice uložio žalbu prigovarajući visini određenog poreza, te da je kupac 31. svibnja 1991.

podnio i zahtjev za uknjižbu tog poslovnog prostora kao i da se od zaključenja ugovora pa nadalje prednik tužiteljice a potom i tužiteljica nalaze u posjedu tog prostora.

52. Među strankama u ovom postupku kao sporno se pokazalo prvenstveno je li između njihovih prednika uopće zaključen Ugovor o kupoprodaji s obzirom da tužena tvrdi da njezin prednik nije nikada sporni prostor prodao, dakle da nije ni zaključio predmetni ugovor, kao i da, slijedom navedenog, nije ni mogao primiti od prednika tužiteljice novac na ime kupoprodaje. U pravcu utvrđenja je li potpis A.

P. kao prodavatelja na ugovoru pisan njegovom rukom, izveden je i dokaz grafološkim vještačenjem po sudskim vještacima Ž. T. i V. D., čija

vještva sud smatra da su sačinjena po pravilima struke i koja se u bitnome za predmet ovog spora podudaraju. Naime, vještaci su u svojim nalazima i mišljenjima utvrdili da bi se na ugovoru označenom slovom A nalazio potpis A. P.,

dakle, da je dotični vrlo vjerojatno - gotovo sigurno skriptor tog potpisa, a ujedno je vještak V. D. u svom vještvu naveo da je potpis ispisan ispod tekstualnog dijela tog kupoprodajnog ugovora nastao nakon ispisa teksta na navedenom kupoprodajnom ugovoru. Dakle, vještaci su suglasni da bi se na ugovoru oznake A nalazio potpis prednika tužene te je za navesti da bez obzira što u tom ugovoru nije navedeno da je riječ o poslovnom prostoru, iz ostalog sadržaja teksta moguće je nedvojbeno identificirati o kojem prostoru se radi. Također su neosnovani prigovori tužene da sud nakon zaključenja prethodnog postupka nije trebao prihvatiti kao dokaze ugovore koje je tužiteljica naknadno priložila u spis i to one označene slovima

A i B i to stoga što je tužiteljica tijekom postupka dokazala da ih u smislu odredbe čl. 299. st. Zakona o parničnom postupku nije priložila ranije bez njezine krivnje, a o čemu su svjedočili i saslušani svjedoci kojima sud poklanja vjeru u cijelosti, pa je sud u cilju utvrđivanja potpune materijalne istine odlučio provesti dokaz vještačenjem sva tri ugovora. Nadalje, iz priloženih dokaza – uplatnica odnosno virmana proizlazi da je predniku tužene uplaćen iznos od 150.000,00 dinara 4. rujna 1990., te iznos od 237.200,00 dinara 13. studenog 1990., kao i da bi mu bio uplaćen iznos od 10.000,00 DEM 26. srpnja 1990., dakle sveukupno otprilike 65.000,00 DEM, s tim da ovu uplatu tužena osporava navodeći da bi se potpis njezinog prednika nalazio na mjestu blagajnika, a što je u potpunosti irelevantno imajući u vidu ostala utvrđenja u ovom postupku. To što je očito prodavatelju isplaćen veći iznos kupoprodajne cijene nego u odnosu na iznos koji je naveden u kupoprodajnom ugovoru za navesti je kako ovaj sud smatra da je isto učinjeno iz razloga da bi se smanjila visina obveze plaćanja poreza, te se može zaključiti iz priložene dokumentacije da je prednik tužiteljice isplatio kupoprodajnu cijenu u visini koja je utvrđena prema procijenjenoj tržišnoj vrijednosti predmetnog poslovnog prostora, a u postupku koji je proveden po nadležnoj poreznoj upravi i koja je utvrđena u iznosu od 63.070,60 DEM, a posebno imajući u vidu da je kao kupac navedena tvrtka, te da je, nakon što je nad tvrtkom

A. C. d.o.o. okončan postupak likvidacije, taj isti prostor izuzet je iz imovine društva i prenesen u vlasništvo nasljednicama člana tog društva F.

Dobrića, te potom i tužiteljici nakon dogovora sa ostalim nasljednicama pa je tužiteljica nedvojbeno legitimirana za podnošenje tužbe kojom će se utvrditi vlacnicom spornog prostora. Ista tvrtka je izvjesno vrijeme poslovni prostor davala u zakup trećim osobama, a što je razvidno iz priloženih ugovora o zakupu sa tvrtkama

T.- I. i T. T., što također govori u prilog tome da je prednik tužiteljice, a potom i dotična u posjedu spornog prostora, te ujedno da ih nitko nikada nije smetao u posjedovanju istoga niti polagao pravo na tu nekretninu.

53. Slijedom naprijed utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud zaključuje da je prednik tužiteljice na temelju valjanog pravnog temelja – kupoprodajnog ugovora od 26. lipnja 1990., a kao vlasnik tvrtke A. C. d.o.o. P., zaključenog

sa A. P., kao vlasnikom predmetne nekretnine, na temelju istog

ugovora i uveden u posjed, te da je predmetni poslovni prostor posjedovao kao pošteni i istiniti posjednik i to u razdoblju duljem od deset godina pa da je stoga i na temelju redovite dosjelosti, te čl. 159. st. 1. i 2. ZV-a, odnosno odredbe čl. 28. st. 2. ZOVO-a, stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću kao i temeljem citirane odredbe OGZ-a. Dovođenje u sumnju tužene da bi njezin prednik uopće zaključio predmetni kupoprodajni ugovor je slijedom svega naprijed navedenog potpuno neutemeljeno, te ovaj sud zaključuje da je tužiteljica na temelju kupoprodajnog ugovora zaključenog 26. lipnja 1990. između A. P. kao

prodavatelja te tvrtke A. C. kao kupca stekla pravnu osnovu za upis

prava vlasništva predmetnog poslovnog prostora, navedeni ugovor ima propisani oblik pisanog ugovora, utvrđeno je da se na istome nalazi potpis prodavatelja,

prednika tužene, kao i da je isplaćena kupoprodajna cijena te da je kupac stupio u posjed prostora, dakle, ugovor je u cijelosti realiziran, te bez obzira što se na predmetnom kupoprodajnom ugovoru ne nalazi ovjeren potpis prodavatelja, inače prednika tužene, na poleđini istoga se nalazi pečat tadašnje O. U.

društvenih prihoda, a ujedno je navedenim ugovorom prodavatelj ovlastio kupca da temeljem istoga postigne uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i konačno kupac je ušao u vlasnički posjed sporne nekretnine odmah po zaključenju ugovora, dok prednik tužene nije poduzeo nikakve pravne radnje kojima bi predmetni prostor za cijelo to razdoblje od zaključenja ugovora pa nadalje vratio u posjed. D.,

zaključeni kupoprodajni ugovor predstavlja valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva jer je sklopljen u zakonom propisanom obliku, a činjenica da na ugovoru nije ovjeren potpis prodavatelja ne utječe na njegovu valjanost. Kupac je ispunio sve obveze iz kupoprodajnog ugovora, isplatio je i veće iznose nego što je to ugovoreno, navedeni ugovor je i predan poreznom tijelu radi razrezivanja poreza na promet nekretnina, te je doneseno i porezno rješenje, na koje je F. D. uložio

prigovor, a čime je dokazano da je ugovor nastao upravo 1990. i da je sadržavao potpis prodavatelja, s tim da je autentičnost tog potpisa utvrđena tijekom ovog postupka po ovlaštenim vještacima grafološke struke. Valja navesti da je ovjera potpisa na tom ugovoru bila potrebna samo radi provedbe uknjižbe u zemljišnim knjigama te je vezano za primjenu paragrafa 425. OGZ-a, a što je u konačnici i sudska praksa prihvatila čak i usmeni ugovor o prodaji koji je zaključen i izvršen prije stupanja na snagu ZOVO-a, valjan temelj za stjecanje vlasništva, odnosno u primjeni pravnih pravila OGZ-a prije stupanja na snagu ZOVO-a vlasništvo nekretnina temeljem pravnog posla se moglo steći i bez upisa u zemljišne knjige ako je ugovor bio izvršen.

54. Dakle, ovaj sud nema razloga sumnjati da je ugovor izvršen i da je zaključen suglasnošću volje sudjelujućih stranaka, dakle, prodavatelja i kupca, a što proizlazi ne samo iz jasnog i nedvosmislenog sadržaja tog ugovora koji se tiče njegovih bitnih sastojaka već i iz same činjenice njegovog izvršenja i to imajući u vidu da je utvrđeno kako je plaćena kupoprodajna cijena, a nekretnina predana u posjed te je ugovor svojim izvršenjem doista i proizveo stvarno pravne posljedice. O navedenom svjedočila je tužiteljica kao i M. Ž. D., te J. C., a

čije iskaze sud smatra vjerodostojnima i u skladu su sa ostalim izvedenim dokazima u ovom postupku. Stoga je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je dotična vlasnica nekretnine koja je predmet spora, pa je valjalo odlučiti kao u točci I. izreke ove presude.

55. Što se tiče tužbenog zahtjeva koji se odnosi na izdavanje tabularne isprave te je li nastupila zastara vezano uz taj zahtjev za navesti je da je riječ o obvezno pravnom zahtjevu te da se isto pravo može ostvarivati prisilnim putem u općem zastarnom roku od pet godina u smislu čl. 371. ZOO/91. Prednici stranaka su sporni ugovor zaključili 26. lipnja 1990., te je prodavatelj ovlastio kupca da može bez njegovog daljnjeg sudjelovanja, postići uknjižbu prava vlasništva predmetnog poslovnog prostora, a činjenica je da prednik tužiteljice u tom pravcu nije poduzeo odgovarajuče radnje pa stoga ovaj sud smatra osnovanim prigovor zastare potraživanja te je valjalo odlučiti kao u točci II. izreke ove presude i u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

56. U postupku je valjalo odlučiti o osnovanosti istaknutog protutužbenog zahtjeva, kako glavnog tako i podrednih, te je za navesti da razlozi zbog kojih tužena smatra da su ništavi kupoprodajni ugovori od 26. lipnja 1990. označeni slovima A, B i C, odnosno da ti isti ugovori nisu pravno valjani i da ne proizvode pravne učinke, jer da nisu ni sklopljeni, različito označen naziv tvrtke u zaglavlju ugovora od naziva kako je to navedeno u otisnutom pečatu, nadalje da je potpis A. P.

zloupotrebljen bez njegova odobrenja, kao i da je tekst ugovora označenog slovom A naknadno otipkan, a da je sporno i mjesto na kojem se nalazi potpis prodavatelja na tom istom ugovoru.

57. Prema odredbi čl. 879. OGZ ugovor, koji je protivan zakonitoj zabrani ili dobrim običajima je ništav. Naročito su ništavi slijedeći ugovori: 1. ako se što ugovori za posredovanje bračnog ugovora; 2. ako pravni zastupnik sasvim ili djelomično prekupi povjerenu mu parničnu stvar ili ako ugovori za sebe određeni dio iznosa, koji je dosuđen stranci; 3. ako se nasljedstvo ili legat, kome se tko nada od treće osobe, otuđuje još za života te osobe ; 4. ako netko iskorišćuje lakoumnost, težak položaj,

slaboumnost, neiskustvo ili uzbuđenje drugoga time, što za činidbu sebi ili trećemu ugovara ili uzima takvu protučinidbu, čija imovinska vrijednost stoji u upadljivom nesrazmjeru sa vrijednošću činidbe.

58. Imajući u vidu prednja utvrđenja kojim se ocjenjuju u ovom postupku izvedeni dokazi ovaj sud je mišljenja da predmetni ugovori nisu ništavi, te da nije riječ o nepostojećim ugovorima koji nisu pravno valjani. Naime, nijedan od razloga na koji se poziva tužena ne predstavlja nedostatak koji bi činio ugovore ništavim te kod prednjih utvrđenja da nije riječ o nepostojećem ugovoru kojem bi nedostajale bitne pretpostavke za njegov nastanak, kao i da je upravo prednik tužene bio stranka istog ugovora i da je dotični ugovor i potpisao, dakle, s obzirom da je pravni posao kupoprodaje zaključen u skladu sa tada važećim zakonskim odredbama te stoga isti proizvodi pravni učinak i ujedno je pravno valjan pa je radi svega iznijetog neosnovan i zahtjev za predaju predmetne nekretnine tuženoj u posjed. Još je za navesti da bez obzira što je tužena izvršila preinaku tužbe na način da je obuhvatila i ugovore koji su naknadno priloženi u spis kao predmet zahtjeva, istu preinaku, u smislu čl. 190. Zakona o parničnom postupku valjalo je dopustiti s obzirom da je tužiteljica naknadno u spis priložila dokaze u vidu više primjeraka kupoprodajnog ugovora, pa stoga tužena bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, a ujedno isto je bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

59. S obzirom da je tužena u podnesku koji je zaprimljen 11. rujna 2018. navela kako povlači prijedlog za određivanje privremene mjere, to je slijedom navedenog valjalo odlučiti kao u točci I. izreke ovog rješenja.

60. Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu odredbe čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje ZPP) i u skladu sa Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

60.1.Tužiteljici je valjalo priznati za sastav tužbe 250 bodova, zastupanje po punomoćniku na ročište od 24. ožujka 2015. 125 bodova, na ročišta od 11. svibnja 2015., 10. srpnja 2015., 19. travnja 2016., 7. veljače 2017., 6. listopada 2017., 15. svibnja 2018., 4. rujna 2018., 20. studenog 2018., 31. siječnja 2019., 2. prosinca 2019., 16. lipnja 2020., 21. rujna 2020. i 8. veljače 2021. po 250 bodova, za sastav podnesaka od 24. veljače 2015., 19. ožujka 2015., 4. svibnja 2015., 19. rujna 2016.,

1. veljače 2017., 3. listopada 2017., 14. srpnja 2020., 29. prosinca 2020. i 14. siječnja 2021. po 50 bodova, za sastav podnesaka od 19. rujna 2014., 15. veljače 2017. i 27. kolovoza 2018. po 250 bodova, sveukupno 4825 bodova, što pri vrijednosti boda od 10,00 kn sa zatraženim paušalom iznosi 48.250,00 kn te uvećano za 25% PDV-a

daje iznos od 60.312,50 kn. Navedenom iznosu valjalo je nadodati trošak vještačenja u iznosu od 2.650,00 kn, te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 2.360,00 kn, pa se dobije iznos od 65.322,50 kn, pa je odlučeno kao u točci II. izreke ovog rješenja.

S., 28. travnja 2021.

SUDAC

M. L.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a rok za žalbu je 15 dana i počinje teći danom primitka presude.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tužene

Broj zapisa: eb2fa-53cd3

Kontrolni broj: 08458-09756-bff54

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=MARICA LOVIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.