REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 80/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Davorke Lukanović - Ivanišević članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika (dalje: tužitelj) M. G. iz O., OIB …, koga zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u O., protiv tuženika – protutužitelja (dalje: tuženik) O. p. d.d. O., OIB …, koga zastupa punomoćnik D. Z., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Z. & partneri, O., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika - protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-504/2015-2 od 6. listopada 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-749/2015-7 od 29. rujna 2015., na sjednici održanoj 28. travnja 2021.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tuženika protiv dijela presude kojom je odlučeno o glavnoj stvari odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e :

Revizija tuženika u odnosu na odluku o troškovima postupka odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

" I/ Utvrđuje se da je odluka tuženika O. pivovare d.d. O., OIB: … o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju M. G. iz O., OIB: … od 6. kolovoza 2013. g. nedopuštena i nezakonita.

II/ Nalaže se tuženiku O. p. d.d. O., da tužitelja M. G. iz O. vrati na rad, na odgovarajuće poslove, te prizna kontinuitet svih prava iz radnog odnosa od dana donošenja Odluke o otkazu do vraćanja na rad.

Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu u kojem predlaže da ga se vrati na poslove strojar električar.

III/ Zahtjev tuženika - protutužitelja koji glasi:

„Raskida se ugovor o radu sklopljen dana 1. siječnja 1997. g. između tužitelja M. G. i tuženika O. p. d.d. O. i Aneks ugovora o radu od 17. siječnja 2000. g. sa danom izricanja I-stupanjske presude“,

odbija se kao neosnovan.

IV/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak u iznosu od 13.750,00 kn, sve u roku od 8 dana."

2. Protiv drugostupanjske presude, tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje u tekstu: ZPP) kojom pobija presudu zbog revizijskih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

4. Revizija protiv odluke donesene o glavnoj stvari nije osnovana, dok u odnosu na odluku o troškovima postupka revizija nije dopuštena.

5. Presuda je ispitana po čl. 392.a st. 1. ZPP samo u onom dijelu u kojemu se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6.1. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, suprotno tvrdnji tuženika, izreka odluke je potpuno razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a odluka sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu u proturječju, a niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi u sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6.2. Premda tuženik revizijom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba postupka, u obrazloženju tih revizijskih razloga se u bitnome osporavaju činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova u odnosu na postojanje opravdanih razloga za poslovno uvjetovani otkaz. Iz tih navoda slijedi da tuženik pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu i posljedični zahtjev za vraćanje na rad te protutužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu.

8. U nižestupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu strojar - električar,

- da je 1. kolovoza 2012. između tuženika i društva – kćeri, P. O. d.o.o., sklopljen Ugovor o korporativnom upravljanju – obavljanju poslova uprave, proizvodnje i prijevoza (outsorcing), nakon čega je između navedenih pravnih osoba sklopljen Ugovor o poslu na određeno vrijeme do 28. veljače 2013. (dok se ne provede reorganizacija), kojim ugovorima je uređeno restrukturiranje tuženika na način da je P. O. d.o.o. u ime i za račun tuženika preuzela proizvodnju piva i bezalkoholnih pića, dok je upravljanje poslovima uprave i proizvodnje te kontrola prema poslovanju P. O. d.o.o. ostala u nadležnosti tuženika, a tuženik se, ujedno, obvezao da će osigurati radnike i sve ostale uvjete i poslove radi realizacije prijenosa djelatnosti proizvodnje piva i bezalkoholnih pića na P. O. d.o.o.;

- da pritom nije došlo do promjene u segmentu vlasništva na nekretninama i strojevima, već su isti dani u zakup P. O. d.o.o.;

- da je 3. kolovoza 2012. sklopljen Ugovor o poslu i između tuženika i društva

– kćeri, P. T. d.o.o., pri čemu je to društvo na isti način preuzelo transport i prodaju piva i ostalih pića;

- da je tuženik 7. listopada 2012. donio Odluku o 55 neraspoređenih radnika, radi smanjenja broja radnika uslijed organizacijskih promjena unutar društva i povezanih društava radi uspostavljanja bolje financijske likvidnosti i daljnjeg poslovanja, među kojim radnicima je naveden i tužitelj;

- da je tuženik 15. listopada 2012. ponudio tužitelju sklapanje novog ugovora o radu u društvu P. O. d.o.o. na radnom mjestu strojar - električar, prema kojem bi tužitelj zadržao plaću u visini koju je imao prema prijašnjem ugovoru o radu, s tim što bi se istovremeno sačinio sporazumni raskid postojećeg ugovora o radu s danom 15. listopada 2012., ali da je tužitelj odbio potpisati navedeni ugovor o radu, kao i sporazum o prestanku ugovora o radu;

- da je tuženik 21. lipnja 2013. donio Program zbrinjavanja viška radnika prema kojem je 25 radnika među kojima je i tužitelj utvrđen kao višak, a na koji Program se je Radničko vijeće negativno očitovalo;

- da je tuženik, nakon prethodnog savjetovanja sa Radničkim vijećem, 6. kolovoza 2013. donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju zbog poslovno uvjetovanih razloga;

- da je 11. ožujka 2013. godine donio odluku kojom je Katalog radnih mjesta od 28. veljače 2013. stavio izvan snage, a povodom tužbe kojom je Radničko vijeće pobijalo navedeni Katalog, nakon čega je tuženik utvrdio da iznova stupa na snagu Katalog radnih mjesta od 11. listopada 2012., bez da se o tome savjetovao s Radničkim vijećem;

- da je skupština društva 24. srpnja 2013. donijela Odluku da je u 2012. nakon oporezivanja ostvarena dobit u iznosu od 6.493.685,37 kn, te 12. kolovoza 2013. predložila donošenje odluke o isplati dividende.

9.1. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, a imajući u vidu da je Odluka o otkazu donesena iz razloga jer je došlo do poslovnog restrukturiranja društva uslijed teške gospodarske situacije u Republici Hrvatskoj, pada prodaje i proizvodnje piva te poslovnog bankrota i stečaja dotadašnjih vjernih kupaca tuženika, tako da je društvo prestalo proizvoditi pivo i njemu srodne proizvode, uslijed čega je došlo do viška radnika, nižestupanjski sudovi ocjenjuju tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim, osim u dijelu da ga se vrati na radno mjesto strojar - električar i utvrđuju nedopuštenom tuženikovu odluku o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, ocijenivši da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 133. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 149/09 i 61/11 - dalje: ZR).

9.2. Naime, obrazlažući da je tuženik osnovao nova društva (društva kćeri) kojima je pravnim poslom prenio dijelove svoje gospodarske djelatnosti, uključujući i korištenje imovine i to na P. O. d.o.o. proizvodnju piva i sličnih proizvoda, a na P. t. d.o.o. djelatnost prijevoza i prodaje, a smatrajući da se prijenos poduzeća ili gospodarske djelatnosti ne može se sam po sebi smatrati opravdanim razlogom za otkaz ugovora o radu, kao i da tuženik nije dokazao niti da je imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu zbog gospodarskih razloga, jer da je ostvario profit u 2012. i isplatio dividendu, nižestupanjski sudovi ocjenjuju da je odluka o poslovno uvjetovanom otkazu od 6. kolovoza 2013. nedopuštena te da je osnovan zahtjev tužitelja za povratak na posao i to ne na radno mjesto na kojemu je prije radio, već na odgovarajuće radno mjesto, uz priznanje svih prava iz radnog odnosa kao da prestanka radnog odnosa nije niti bilo.

9.3. Pritom drugostupanjski sud dodaje da se tuženik nije prethodno savjetovao o prijenosu gospodarske djelatnosti odnosno dijela gospodarske djelatnosti, kao i ugovora o radu radnika na novog poslodavca te o utjecaju takvog prijenosa na radnike koji su prijenosom obuhvaćeni, u skladu s odredbom čl. 149. st. 3. toč. 11. ZR, već je donio odluku o neraspoređenim radnicima, pokrenuo postupak za donošenje Programa zbrinjavanja viška radnika i donošenja odluka o otkazu, kao da nije došlo do prijenosa gospodarske djelatnosti.

9.4. U odnosu na protutužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, isti su sudovi ocijenili neosnovanim, jer da je moguć nastavak radnog odnosa tužitelja, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, bilo kod tuženika ili društva na koje je prenesena djelatnost, a koje se Ugovorom o poslu obvezalo tuženiku omogućiti radnicima tuženika zasnivanje radnog odnosa.

10. Na navedeno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski i drugostupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja (osim u dijelu da ga se vrati na poslove strojar-električar - što nije predmet preispitivanja u ovom revizijskom postupku), te odbili protutužbeni zahtjev tuženika.

11. Naime, prema odredbi čl. 133. st. 6. i 7. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09 – dalje: ZR) poslodavac je dužan o prijenosu poduzeća, gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti na novog poslodavca, pravodobno, prije dana prijenosa pisano obavijestiti radničko vijeće i sve radnike koji su prijenosom obuhvaćeni. U obavijesti iz stavka 6. navedenog članka moraju biti navedeni podaci o: 1) danu prenošenja ugovora o radu, 2) razlozima prenošenja ugovora o radu, 3) utjecaju prenošenja ugovora o radu na pravni, gospodarski ili socijalni položaj radnika, 4) mjerama predviđenim u svezi s radnicima čiji se ugovori prenose.

12.1. Sklapanjem Ugovora o poslu i Ugovora o korporativnom upravljanju - obavljanju poslova uprave, prijevoza i prodaje (outsorcing) došlo je do prenošenja gospodarske djelatnosti u 2012. s tužitelja na P. O. d.o.o.

12.2. Obzirom da iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da poslodavac, nije prije prenošenja gospodarske djelatnosti u 2012. postupio sukladno navedenoj odredbi iz čl. 133. st.6. ZR i obavijestio Radničko vijeće, ali i sve radnike na koje se odnosi, prije dana prijenosa, a što je njegova obaveza prema odredbi čl. 149. ZR, to su pravilno sudovi prihvatili tužbeni zahtjev te utvrdili da je Odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju od 6. kolovoza 2013. nedopuštena i nezakonita.

12.3. Ovdje nadalje valja napomenuti da sukladno odredbi čl. 133. st. 1. ZR, ako se statusnom promjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca prenese poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti, a koji zadržava svoju gospodarsku cjelovitost, na novog se poslodavca prenose svi ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koji je predmet prenošenja, odnosno koji su vezani za obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koja je predmet prenošenja.

12.4. U skladu s navedenim je, dakle, do prijenosa ugovora na novog poslodavca došlo po sili zakona, te se prema odredbi čl. 133. st. 2. ZR prenošenjem ugovora o radu na novog poslodavca osigurava kontinuitet svih prava iz radnog odnosa koje je radnik stekao kod prijašnjeg poslodavca (tako i u odluci ovoga revizijskog suda broj Revr-574/16-2 od 15. svibnja 2019.).

12.5. Stoga je pravilno drugostupanjski sud potvrdio prvostupanjsku odluku i u dijelu kojim je odbijen zahtjev tuženika za sudski raskid ugovora o radu.

13. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci presude.

14.1. U odnosu na revizijske navode tužene koji se odnose na dosuđene troškove postupka, valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

14.2. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

15. Na osnovi izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tuženika u odnosu na dosuđene troškove postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci rješenja.

Zagreb, 28. travnja 2021.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.