Poslovni broj:8 K-269/2020-30

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, u vijeću sastavljenom od sutkinje mr. sc. Aleksandre Leljak, predsjednice vijeća te sudaca porotnika Nenada Borošaka i Ivana Topolovca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Žugec kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. S. zbog kaznenog djela iz članka 249. stavka 4. Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 i 77/11, dalje: KZ/97), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zaboku broj: K-DO-122/09 od 26. veljače 2010., koji progon je preuzelo Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, nakon javne rasprave održane 26. travnja 2021. u prisutnosti zamjenice općinske državne odvjetnice u Zlataru Karmen Kurešić i optuženika uz braniteljicu, odvjetnicu T. F. te oštećenog I. P., 28. travnja 2021. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19; dalje: ZKP/08)

optuženi M. S., sin H. i A. djevojački A.-A., rođen …... u prognaničkom logoru A.- h. pored A., J., s prebivalištem u Z., A., državljanin Republike Hrvatske, sa završenom visokom stručnom spremom-doktor medicine, liječnik opće medicine, zaposlen u DZ KZŽ, s plaćom oko 9.000,00 kn mjesečno, neosuđivan, nalazi se na slobodi

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi:

dana 18. listopada 2008. oko 23,54 sata, u mjestu D., u blizini parkirališta trgovine „S.“, kao liječnik opće medicine u ambulanti hitne službe DZ KZŽ u S. K. Z., nakon što je kao voditelj tima došao po pozivu na intervenciju, gdje je zatekao oštećenog B. P. kako u alkoholiziranom stanju leži na cesti, te izvršio nad njim liječnički pregled i utvrdio da nema vidljivih tjelesnih ozljeda, olako držeći da do štetnih posljedica neće doći, donio odluku da se imenovanog odveze kolima hitne pomoći kući na adresu D. 175c, pa iako je po dolasku u kuću oštećenika utvrdio da isti živi sam, te da u kući nema struje i da je kuća općenito u vrlo zapuštenom stanju, protivno pravilima medicinskog postupanja, propustio organizirati adekvatno bolničko zbrinjavanje alkoholiziranog oštećenika B. P. i osigurati praćenje njegovog stanja, uslijed čega je tijekom narednog dana došlo do razvoja posljedica teške kraniocerebralne traume koju je oštećenik zadobio, pa je zbog izostanka hitnog i neodložnog dijagnostičkog postupka ova povreda u toj mjeri uzrokovala pogoršanje zdravstvenog stanja oštećenika da je dovela do smrtnog ishoda,

dakle, iz nehaja kao doktor medicine obavljajući svoju djelatnost nije primijenio mjere za zaštitu bolesnika prema pravilima medicinske struke, a kaznenim djelom je prouzročena smrt jedne osobe,

čime bi počinio teško kazneno djelo protiv zdravlja ljudi-nesavjesnim liječenjem- opisano u članku 249. stavku 3. i 4. u vezi članka 240. stavka 1. i 3. KZ/97, a kažnjivo po članku 249. stavku 4. KZ/97.

II Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08. oštećeni I. P. upućuje se da svoj imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

III Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1.-5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo u Zaboku podnijelo je Općinskom sudu u Zaboku optužnicu broj: K-DO-122/09. od 26. veljače 2010., kojim optuženiku stavlja na teret djelo činjenično i pravno opisano u izreci.

2.Nakon podnošenja optužnice, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-271/12-2 od 27. veljače 2012. ovaj sud je određen, kao drugi stvarno nadležni sud, za postupanje u kaznenim predmetima Općinskog suda u Zaboku te je spis predmeta dana 21. ožujka 2012. ustupljen ovom sudu.

3.U međuvremenu je progon preuzelo Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, koje je postalo nadležno na temelju izmjene Zakona o područjima i sjedištima državnih odvjetništava.

4.Po provedenom postupku, sud je donio presudu poslovni broj: K-238/12 od 15. ožujka 2013., kojom je optuženika oslobodio optužbe. Presudu je ukinuo Županijski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj: Kž-575/13-7 od 30. lipnja 2014., da bi potom ovaj sud po provedenom postupku donio presudu poslovni broj: K-240/14 od 21. rujna 2017., koju je Županijski sud u Zagrebu ukinuo rješenjem poslovni broj: Kž-1191/2017-7 od 13. ožujka 2018. i vratio predmet sudu na ponovno suđenje. Konačno, ovaj je sud donio i presudu poslovni broj: K-1/19 od 1. travnja 2019., koju je Županijski sud u Zagrebu ukinuo rješenjem poslovni broj: Kž-497/2019 od 29. listopada 2019. i vratio predmet ovom sudu na ponovno suđenje.

5.Pozvan da se očituje o osnovanosti optužbe, optuženik je i u ponovljenom postupku izjavio kako se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

6.Nakon podnošenja optužnice stupio je na snagu Kazneni zakon iz 2011. pa je trebalo ispitati postoji li pravni kontinuitet inkriminiranog djela sa nekim djelom iz KZ/11. Kako takav kontinuitet postoji s djelom iz članka 181. stavka 1., 4. i 8. KZ/11., tako nije bilo zapreka za daljnje vođenje postupka.

7.PROVEDENI DOKAZI

7.1.U ponovljenom postupku sud je, radi razjašnjenja spornih činjenica na koje je ukazao viši sud u ukidnoj odluci, ispitao svjedoka F. G. (703-704), dok svjedoka S. Č. nije mogao dopunski ispitati, budući da je umro već tijekom postupka koji je prethodio donošenju presude ovog suda od 1. travnja 2019., i to 20. srpnja 2017, kako proizlazi iz smrtnog lista Matičnog ureda Novi Zagreb na listu 572 spisa.

7.2.Tijekom dokaznog postupka, uz suglasnost stranaka, sud je pročitao: zapisnik o obdukciji pokojnog B. P. Z. za sudsku medicinu i kriminalistiku Sp.77.232- 86/2009. od 23. siječnja 2009. (list 8-12), službena zabilješka PP Z. broj: 511-17-05/3- 7/30-2008. od 21. listopada 2008. (list 21-22), izjava M. i E. P. (list 145), nalaz i mišljenje sudskih vještaka prof dr. sc. J. Š. i prof dr. sc. P. M. od 4. ožujka 2010. (list 65- 68), dopuna nalaza od 7. siječnja 2010. (list 89-91), kao i usmena dopuna sa zapisnika od 17. prosinca 2010. (list 135- 14030. listopada 2012. (list 194-197) te dopise OB Z. od 12. studenog 2012. i 11. veljače 2013. (list 201 i 310).

7.3.Također je pročitao: iskaz oštećenika kao svjedoka I. P. od 10. prosinca 2012. i 21. ožujka 2011. (list 230-232), svjedoka M. M. od 10. prosinca 2012. i 14. listopada 2009. (list 72 i 232-233), svjedokinje A. K. za zapisnika od 7. prosinca 2009., 6. listopada 2010. i 10. prosinca 2012. (list 86, 121-125 i 233-235), svjedoka S. Č. sa zapisnika od 14. listopada 2009. i 6. listopada 2010. te 10. prosinca 2012. (list 78, 123, 236-237), B. F. sa zapisnika od 14. listopada 2009., 6. listopada 2010. i 11. prosinca 2011. (list 81, 119 i 242-244), D. J. sa zapisnika od 10. studenog 2010. i 11. prosinca 2012. (list 126 i 245), F. G. sa zapisnika od 14. listopada 2009. i 10. studenog 2010. (list 79, 127-129 i 245-246), R. B. sa zapisnika od 31. kolovoza 2011. i 31. siječnja 2013. (list 167 i 295-296) i I. Š. sa zapisnika od 31. siječnja 2013. (list 80, 129 i 296-297) i zapisnik o suočenju svjedokinje A. K. i S. Č. od 6. listopada 2010. (list 124).

7.4.Pregledao je medicinsku dokumentaciju o liječenju pokojnog B. P. (list14-15, 26-32, 62-63, 258-266, 269-285), prijava ozljede KB SM (list 25), situacijski plan (list 50), fotokopija stranice Protokola dežurstva DZ KZŽ, Ispostava Z. od 18. listopada 2008. (list 205-206), kao i kompletna medicinska dokumentacija o liječenju pokojnog B. P. priložena spisu u plavom omotu te fotografije kuće oštećenika (list 383-384 spisa).

7.5.Također i: dopis Hrvatske liječničke komore, Povjerenstvo za stručna pitanja i stručni nadzor od 7. listopada 2009. (list 385 spisa), dopis OB Z. od 11. veljače 2009. uz medicinsku dokumentaciju za oštećenika (list 391-395 spisa), medicinsku dokumentaciju za oštećenika KB SM (list 397-443 spisa), očitovanja optuženika od 18. svibnja 2009. (list 445 spisa), kao i dr. B. F. od 16. svibnja 2009. (list 447-448 spisa).

7.6.Pregledao je Raspored dežurstva DZ KZŽ uz podatke o postupanju od 19. listopada 2008. (list 450-451 spisa).

7.7.Pročitao je nalaz i mišljenje vještaka B. B. i D. B. od 25. veljače 2015.( list 455- 462 spisa), iskaze vještaka D. B., J. Š. i P. M. sa zapisnika od 26. veljače 2016. (list 473-474 spisa), podnesak DZ KZŽ od 7. travnja 2016. (list 488-489 spisa), iskaze vještaka P. M., J. Š., B. B. i D. B. sa zapisnika od 7. prosinca 2016. (list 513-516 spisa), podnesak DZ KZŽ od 22. prosinca 2016. (list 526 spisa), iskaz svjedoka Đ. M. K. od 22.ožujka 2017. (list 532 spisa), podnesak dr. A. T., dr. obiteljske medicine od 28. ožujka 2017. (list 536-537 spisa), podnesak OB Z. od 27. travnja 2017. (list 542-543 spisa), nalaz i mišljenje vještaka dr. J. K. od 8. svibnja 2017. (list 548-549 spisa), iskaz svjedoka S. Č. sa zapisnika od 25. svibnja 2017.( list 554), nalaz i mišljenje vještaka za svjedoka S. Č. od 19. lipnja 2017. (list 561-566 spisa) te smrtni list za S. Č. (list 572 spisa), kao i iskaze svjedoka B. F. i F. G. sa zapisnika od 27. ožujka 2019. (list 640 spisa).

7.8.Kao zadnji dokaz prije iznošenja obrane pročitao je izvadak iz kaznene evidencije za optuženika (list 709).

7.9. Sud je na raspravi 26. travnja 2021. (list 706) odbio dokazni prijedlog obrane da se ponovno ispita svjedok I. Š. a radi razjašnjenja događaja s obzirom na ista pitanja koja je kao sporna izdvojio Županijski sud u ukidnoj odluci, kao neprikladan, a s obzirom na protek vremena i na činjenicu da je svjedok Š. iskazivao konzistentno te je jedino bilo potrebno ispitati svjedoka G. jer je on taj koji je o istim činjenicama različito iskazivao.

7.10. Na istoj je raspravi (list 707) odbio i dokazni prijedlog obrane da se po Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Z. provede vještačenje radi utvrđivanja činjenica što je koma. Također ukazuje da vještaci M. i Š. nisu dali nalaze na temelju dokumentacije već na temelju iskaza svjedoka, što se odnosi na stranicu 3 od zapisnika 7. prosinca 2016. U postupku okolnost je li oštećenik bio u stanju kome nije sporna, niti je radi utvrđivanja te činjenice trebalo ponavljati postupak. Također je optuženik bio u sudnici dok se diktirao zapisnik i postavljao je pitanja vještacima radi razjašnjenja pa je tada bilo prilike da se eventualne nejasnoće razjasne.

7.11.Nakon toga stranke daljnjih dokaznih prijedloga nisu imale, niti je vijeće našlo potrebnim izvoditi daljnje dokaze po službenoj dužnosti.

8.OBRANA

8.1.Na kraju dokaznog postupka optuženik je iznio svoju obranu (list 580), time da su, uz njegovu suglasnost, pročitani svi zapisnici o njegovom prethodnom ispitivanju, i to pred istražnim sucem od 25. studenog 2009. (list 83-84) i pred Općinskim sudom u Zaboku od 20. travnja 2011. (list 150-153) te pred ovim sudom(list 319-320 i 641).

8.2.Optuženik se prilikom prvog ispitivanja branio navodeći da (list 83-84) svakodnevno ima veliki broj poziva u kojima se straži intervencija vezano uz alkoholizirane osobe, a i ovdje su zaprimili dojavu da čovjek pijan leži na cesti. Kada su došli, zatekli su grupu mladića oko čovjeka koji je ležao na cesti. Ne sjeća se da bi mu netko od mladića koji su tamo bili rekao da je čovjek pao na tlo i udario glavom, ali je siguran da je čovjeka pitao je li pao na tlo i udario glavom, odnosno je li ga tko istukao, a on je rekao da mu se malo prispavalo pa je tu zaspao. On je tom čovjeku pristupio, utvrdio da je pri svijesti, razgovarao je s njim, utvrdio je da je čovjek motorički u redu i izvan životne opasnosti. Čovjek je bio vidno prljav i u vidno alkoholiziranom, ali ne i teško pijanom, stanju. Pacijent je govorio razumljivo, jedino se iz načina govora vidjelo da je pod utjecajem alkohola, pitao ga je može li ustati i on je potvrdno odgovorio te se podigao s ceste. Tada ga je osvijetlio baterijom i pregledao, pri čemu nije našao na glavi, niti tijelu, nikakve ogrebotine, osim jedne ogrebotine negdje na šaci. Zjenice su dobro reagirale na svjetlost, puls i disanje su bili u redu.

8.3.Pacijent je sam došao do kola hitne pomoći, u kolima je bilo bolje osvjetljenje i opet ga je pregledao te nije vidio nikakve znakove koji bi upućivali da ima ozljedu na glavi. Njegova je procjena bila da se ovog pacijenta može pustiti kući jer nije životno ugrožen. Čovjek mu je u kolima hitne rekao gdje stanuje pa su ga vozili kući, ali zbog mraka kuću nisu mogli pronaći. Susjed im je pokazao gdje čovjek stanuje, time da su čovjeka iz kola spustili na tlo, a on je potom sam krenuo prema kući, nisu ga nosili na nosilima, sam je došao do kreveta, legnuo, a susjed mu je pomogao tako da mu je skinuo sako i cipele te ga pokrio poplunom. Taj susjed je prethodno izvadio ključ iz džepa i otvorio kuću. Optuženik se začudio što u kući nema struje, ali je susjed rekao da tako čovjek živi već sedam godina i da mu to nije problem. Pitao je susjeda živi li netko s tim muškarcem, a on je rekao da živi sam, ali da nema problema, da će ga on povremeno „poškicnuti“. Susjed je uzeo ključeve od kuće i stavio ih u bravu s vanjske strane rekavši da će ga doći posjetiti. Istaknuo je da ni po čemu njegova procjena nije bila da je čovjek zadobio tešku kraniocerebralnu ozljedu, njegova je procjena bila da se radi o alkoholiziranoj osobi, on čak nije niti povraćao i to je bio razlog što nije smatrao da je potrebno hitno ga zbrinuti na bolničko liječenje, nego da je dostatno ostaviti ga kod kuće na brizi susjeda, a ostavio ga je kod kuće baš stoga što se susjed obavezao da će preuzeti brigu o njemu, u suprotnom bi ga vodili u bolnicu V. na otrežnjenje.

8.4.Optuženik je iskazao (list 319-320) da je vjerovao da je susjed Č. pouzdana osoba kojoj može ostaviti brigu na pacijenta zbog više okolnosti: sam se javio i ponudio da će pokazati kuću pokojnog P., doveo ih je do te kuće, P. je uputio rečenicu koju je optuženik zapamtio i navela ga je da misli da se dobro poznaju: B. vrag te dal, pak si pijan", kada je uzimao ključeve, direktno je posegnuo u lijevi džep u sakou, bio je trijezan, priseban i normalno je izgledao pa je mislio i da shvaća što mu govori i da je osoba koja dobro poznaje pacijenta. Udaljenost od kuće Č. i kuće P. je takva da su susjedi "vrata do vrata", između njihovih kuća je oko 10 m i sa ulaznih vrata kuće P. vidi se svjetlo u kući Č.. Svaki liječnik daje jasne upute u takvim situacijama koje ponavljaju već automatski, a to su upute da pacijenta treba pogledati, u slučaju promjena nazvati hitnu i tada će se pacijent zbrinuti. Kada je rekao Č. da treba pogledati P., nije mu rekao koliko često ga treba pogledati, ali mu je rekao neka ga povremeno pregleda, neka pazi na promjene unutar 2-3 sata i ujutro. Što se tiče promjena na koje treba intervenirati, rekao mu je da reagira ukoliko P. ne bi mogao probuditi, ukoliko bi on teško spavao, teško disao, ukoliko bi došlo do promjena na koži i ukoliko općenito ne bi reagirao. Prije davanja uputa Č. je još rekao da je P. alkoholiziran, da nije životno ugrožen, da treba prespavati da dođe k sebi. Stekao je dojam da ga Č. razumije jer ga je pozorno slušao i tri put je ponovio da će P. "poškicnuti", a osim toga stavio je ključ izvana da to može i napraviti. Također se prisjeća da je Č. rekao da vodi brigu da se pacijentu daje tekućina, na što je on rekao da će mu skuhati čaj.

8.5. Pojasnio je da u Z. ima dosta alkoholiziranih osoba, stoga se kod liječničke intervencije vodi računa o medicinskim indikacijama i uzme u obzir opravdavaju li iste napuštanje područja Z.. Tada su se alkoholizirani pacijenti vozili u Z. u centar za otrežnjenje, to je bila jedna pomoćna prostorija u koju su se smještali pacijenti, svaki bi prema potrebi i mogućnostima dobio mjesto da odleži do otrežnjenja, a nakon toga bi se tko je pristao uputio na odjel za liječenje od ovisnosti. Stoga smatra da iste uvjete, ako ne i bolje, bi pacijent imao i doma. On je prema svojem iskustvu procijenio da P. ne treba voditi na otrežnjenje. U svakom pojedinačnom slučaju treba odvagnuti i procijeniti je li opravdano da 2-3 sata bude odsutan iz područja gdje dežura i za to vrijeme ne može pružiti pomoć nekom drugom pacijentu, u kojem slučaju bi također odgovarao.

9.SPORNE I NESPORNE ČINJENICE

9.1.Slijedom optuženikove obrane, u postupku nije bilo sporno da je optuženik 18. listopada 2008. oko 23,54 sata, kao liječnik opće medicine i voditelj tima hitne službe DZ KZŽ u S. K. Z. došao po pozivu na intervenciju u mjestu D., u blizini parkirališta trgovine „S.“. Nije bilo sporno niti da je optuženik zatekao oštećenog B. P. kako u alkoholiziranom stanju leži na cesti, izvršio nad njim liječnički pregled i utvrdio da nema vidljivih tjelesnih ozljeda.

Nije sporno niti da je optuženik donio odluku da se B. P. odveze kolima hitne pomoći kući na adresu D. 175c te je po dolasku u kuću oštećenika utvrdio da živi sam, da u kući nema struje i da je kuća općenito u vrlo zapuštenom stanju. Također nije bilo sporno da je tijekom narednog dana, 19. listopada 2008., došlo do razvoja posljedica teške kraniocerebralne traume koju je oštećenik zadobio, niti da je oštećenik u konačnici umro.

9.2.Ostalo je sporno je li optuženik protivno pravilima medicinskog postupanja, propustio organizirati adekvatno bolničko zbrinjavanje alkoholiziranog oštećenika B. P. i osigurati praćenje njegovog stanja. Također je ostalo sporno je li zbog izostanka hitnog i neodložnog dijagnostičkog postupka teška kraniocerebralna trauma uzrokovala pogoršanje zdravstvenog stanja oštećenika u toj mjeri da je dovela do smrtnog ishoda.

9.3. Radi razjašnjenja spornih pitanja bilo je potrebno utvrditi koje su obaveze liječnika kada zatekne pacijenta u istom stanju u kakvom je bio B. P., kao i je li optuženik na taj način postupio.

10. ČINJENIČNI OPIS OPTUŽNICE

10.1.Prije nego što pristupi analizi dokaza, vijeće smatra bitnim istaknuti da je u kaznenom postupku sud vezan činjeničnim opisom djela iz optužnice. Ovdje se, bez ijedne intervencije ovlaštenog tužitelja koja bi popratila iznimno opsežni dokazni postupak, optuženiku stavlja na teret da nije pacijenta odvezao u bolnicu radi opservacije.

10.2.Slijedom tako sročene optužnice, po ocjeni vijeća, trebalo je utvrditi, samo to, je li pacijenta trebalo hospitalizirati.

10.3.Činjenice utvrđene u postupku nametnule su kao sporno je li liječnik mogao imati saznanja o pretrpljenoj kraniocerebralnoj ozljedi kod pokojnika i je li prilikom ostavljanja B. P. na skrbi susjedu istome dao jasne i potpune upute kako P. opservirati. Nijedan od tih spornih momenata u optužnici nije opisan, nego se na njih ukazuje u žalbama državnog odvjetnika. Stoga će se, opreza radi, dati ocjena provedenih dokaza i u odnosu na te činjenice.

11. PRIMJENJIVE MJERE ZA ZAŠTITU BOLESNIKA PREMA PRAVILIMA MEDICINSKE STRUKE

11.1. Vještaci su se više puta usmeno i pismeno očitovali o tome koji je protokol postupanja u ovakvoj situaciji, a njihovi zaključci mijenjali su se ovisno o novoutvrđenim činjenicama i novopribavljenim dokazima pa će se, radi jasnoće izlaganja, prikazati samo njihovi konačni zaključci. Naime, zaključci vještaka B. B. i D. B., da je alkoholiziranu osobu koja je zatečena da leži na podu uz podatak da je pala i udarila glavom o tlo, ako ta osoba nije pri punoj svijesti, potrebno hospitalizirati na kirurškom odjelu i opservirati te učiniti pregled nakon otrežnjenja, na koje se poziva tužitelj u žalbi, izdvojeni su iz kompleksne cjeline koju čine svi nalazi i mišljenja sačinjeni u tijeku postupka, a čiji je konačni zaključak da opijene osobe koje vladaju svojim funkcijama nisu indikacija za smještaj u zdravstvenu ustanovu, nego se opservacija provodi doma (poleđina lista 515 spisa, 4. odlomak).

11.2. Prof. dr. sc. J. Š., stalni sudski vještak za sudsku medicinu i prof. dr. sc. P. M., stalni sudski vještaka za neurokirurgiju, dali su svoj nalaz pod pretpostavkom da je optuženik dobio obavijest o tome da je P. pao i udario glavom o tlo, kao i da susjed S. Č. nije bio takva pouzdana osoba koja bi mogla P. motriti. Iz tog nalaza proizlazi da, u bitnome, optuženik nije prilikom prvog pregleda mogao prepoznati znakove teške kraniocerebralne povrede kod B. P., ali je na temelju podatka dobivenog o tome da je pao na tlo i zato što je P. bio u alkoholiziranom stanju, trebao u nju posumnjati. Također, da optuženik nije ostavio B. P. na brizi pouzdane osobe. Vještaci su o odnosu simptoma alkoholiziranog pacijenta i pacijenta s ozljedama glave i mozga govorili uopćeno, a ne s obzirom na izvršeni pregled konkretnog pacijenta. Nema pisanih pravila postupanja u ovakvoj situaciji, ali zajedničko mišljenje tih vještaka je bilo da je optuženik postupao suprotno pravilima medicinske struke jer je propustio alkoholiziranog oštećenika koji živi bez mogućnosti nadzora i pomoći druge osobe prevesti u bolničku ustanovu na triježnjenje, iako svaku alkoholiziranu osobu ne treba voziti u bolnicu.

11.3.S obzirom na složenost predmeta, ukazala se potreba da nalaz i mišljenje u ovom predmetu daju i liječnici kliničari, time da je vještak Š. na raspravi 7. prosinca 2016. iskazao da njegovo mišljenje kao vještaka sudske medicine nije ovdje u toj mjeri značajno i da ovdje prvu riječ ima kliničar.

11.4.Iz zajedničkog nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. sc. B. B., neurokirurga i dr. sc. D. B., kirurga-traumatologa, od 25. veljače 2015. (list 455-462) proizlazi da se vanjski znaci ozljeda u smislu ogrebotina kože i kontuzionog areala mekog oglavka u području tjemeno-zatiljnog dijela glave u pravilu nalaze na dijelu mekog oglavka obraslog kosom te stoga nisu vidljivi na prvi pogled. Vještaci nisu našli podatak je li oštećenik imao kosu ili ne pa se ne mogu izjasniti je li ozljeda mogla biti vidljiva na prvi pogled. Naglašavaju izvod u izjavi kirurga operatera („Kada je pacijent pripremljen i ošišan za operaciju na glavi su se vidjeli manji znakovi u vidu ogrebotina“-list 167 spisa). Vanjski znakovi ove ozljede mogli su biti vidljivi tek nakon šišanja i brijanja prije operacijskog zahvata te nisu mogli biti vidljivi niti u trenutku prvog pregleda, niti u trenutku drugog pregleda, dakle u uvjetima pregleda na terenu. Ozljede čine cjelinu koja u pravilu nastaje udarcem tupotvrdog predmeta jakog intenziteta.

11.5.Iz protokola hitne službe (list 205-206) vidljivo je da je intervencija započela 18. listopada 2008. u 23,50 h, a da je završena u 1,00 sljedećeg dana. Kao dijagnoza je navedena šifra akutno opito stanje. Imajući u vidu trajanje intervencije od 1 h i 10 min pretpostavljaju da je oštećenik u trenutku pregleda bio pri svijesti, a za pretpostaviti je da bi optuženik u tom vremenu primijetio da kod ozljeđenika postoji poremećaj svijesti koji odstupa od akutnog opitog stanja. Opijene osobe ako vladaju svojim vitalnim funkcijama nisu indikacija za smještaj u zdravstvenu ustanovu, nego se liječenje, odnosno opservacija provodi doma. Od slučaja do slučaja ovisi ocjena je li opravdano teško alkoholiziranu osobu ostaviti izvan zdravstvene ustanove na opservaciju pouzdanoj osobi. O tome će liječnik odlučiti na temelju podataka koje eventualno dobije od alkoholizirane osobe ili okoline o drugom teškom oštećenju zdravlja te osobe i na temelju kliničkog pregleda alkoholizirane osobe. Optuženik je pretpostavio da je oštećenik bio u stanju opijenosti, a to je pretpostavio nakon što je izvršio pregled i vidio da pacijent reagira, da je u kontaktu i da su mu vitalne funkcije očuvane.

11.6.Vještak M., kao neurokirurg i vještaci B., specijalist kirurg-traumatolog te B., također neurokirurg suglasili su se da, ako je osoba u opijenom stanju, pri punoj svijesti i nema znakova ozljeđivanja, tada je dovoljan nadzor pouzdane osobe.

11.7. Tijekom postupka sud je pribavio svu dostupnu medicinsku dokumentaciju na okolnost pregleda B. P. kojeg je izvršio optuženik, opsega i težine ozljede koju je B. P. na neutvrđen način i u neutvrđeno vrijeme zadobio, općeg zdravstvenog stanja B. P. prije zadobivanja traume glave i njegovog zdravstvenog stanja u vrijeme liječenja i smrti. Svu tu dokumentaciju vještaci su proučili u svrhu izrade nalaza i mišljenja te su se i više puta svaki ponaosob te svi zajedno očitovali na sporna pitanja, time da nakon provedenog usuglašavanja nalaza i mišljenja vještaka više niti stranke nisu imale primjedbi, pitanja i dokaznih prijedloga, niti je po službenoj dužnosti sud smatrao da treba utvrđivati neke nove činjenice ili razjasniti sporne činjenice. Stoga ovakve, konačne, zaključke vještaka, a koje su iznijeli na raspravi, sud prihvaća kao vjerodostojne.

11.8. Odgovor na pitanje, koje je mjere za zaštitu bolesnika prema pravilima medicinske struke optuženik trebao primijeniti, može se dati samo na temelju pregleda konkretnog pacijenta u danom trenutku. Zaključci vještaka idu za tim da postupak u ovakvim situacijama nije strogo definiran, niti to može biti, budući da može postojati više različitih situacija. Uređujući liječnik mora pregledati pacijenta i ocijeniti u kakvom je stanju te shodno tome odlučiti o daljnjem postupanju.

11.9. Vještaci su se na kraju suglasili da se opijene osobe ako vladaju svojim vitalnim funkcijama mogu ostaviti na kućnom promatranju. U činjeničnom opisu optužnice optuženiku se stavlja na teret da je propustio organizirati adekvatno bolničko zbrinjavanje alkoholiziranog oštećenika B. P. i osigurati praćenje njegovog stanja, a što je suprotno citiranim zaključcima vještaka. Slijedom teksta optužnice, jedini mogući način postupanja bilo je praćenje stanja oštećenika u bolničkim uvjetima, a to je protivno dokazima koji su provedeni u postupku. Naime, optuženik je utvrdio da je riječ o opijenoj osobi koja vlada svojim funkcijama pa zato nije bio dužan B. P. voditi u bolnicu.

11.10.Nijedan iskaz svjedoka koji nema potrebno stručno medicinsko znanje, po ocjeni suda, ne može biti pouzdana informacija o stanju pacijenta što se tiče stupnja alkoholiziranosti i stanja njegove svijesti.

11.11. Bitno je istaknuti i da je optuženik morao voditi računa o tome da, ako vodi oštećenika na otrežnjenje u Z., područje za koje je bio nadležan ostaje bez mogućnosti pružanja hitne medicinske pomoći na dva do tri sata, a da je i za takvu situaciju on odgovoran. To ne znači da je optuženik zanemario stanje konkretnog oštećenika, nego da postoje opravdani razlozi koje liječnik hitne službe mora uzeti u obzir kada odlučuje o postupanju s pacijentom. Iz protokola hitne (list 205-206 spisa) proizlazi da je isti tim od 23,00 sati na dan 18. listopada 2008. do 04,35 sati na dan 19. listopada 2008. imao pet intervencija, uključujući i osobu koja je trebala hospitalizaciju. U ovaj podatak vijeće nema razloga sumnjati jer je riječ o službenoj evidenciji o poduzetim radnjama koja se vodila za potrebe hitne službe.

12.SAZNANJE OPTUŽENIKA O OŠTEĆENIKOVOM PADU

12.1.Sporna kraniocerabralna ozljeda nije mogla nastati uslijed pada i udarca glavom o tlo, nego je mogla nastati udarcem stisnutom šakom. U tom smislu za ovo vijeće nije bilo niti bitno je li optuženik dobio podatak o tome da bi optuženik pao i udario glavom o tlo. Jedini dokaz u postupku iz kojeg proizlazi da bi P. pao i udario glavom o tlo je jedna od varijanti iskaza svjedoka F. G., kojeg ovo vijeće ne prihvaća.

12.2. S. F. G. i I. Š. koji su zatekli pokojnog B. P. na licu mjesta više puta su ispitani. Prilikom prvog ispitivanja u listopadu 2009., F. G. (list 79) je iskazao da je ugledao kako nasred ceste leži čovjek, bio je pri svijesti, rekao je da je dobro i da ga puste, da može sam. Nakon što su se od njega udaljili, on je pao na tlo i vidio je da je tjemenom udario u zemlju. Timu hitne je rekao da je čovjek udario o tlo tjemenom kada je pao. Čovjek je bio pri svijesti, nerazgovjetno je govorio i sjedio je u kolima hitne.

12.3.Nadalje je (list 127-128) svjedok iskazao da nije vidio da Pilko pada, nego je imao osjećaj da pada, čuo se tupi udarac, misli glavom, ali nije siguran. Tada je iskazao i da je dvaput rekao liječniku da pazi jer je čovjek udario glavom.

12.4.Na raspravi u prosincu 2012. je F. G. opisao da (list 245) je on doktoru rekao da je P. pao i da bi trebalo provjeriti je li si nešto napravio prilikom pada. Liječnik je pregledao glavu i kimnuo u smislu da bi nešto moglo biti, a možda i ne. Zašto o ovome nije iskazivao prilikom prvog ispitivanja, svjedok nije znao objasniti. Dalje je rekao da nije vidio kako P. pada, nego je čuo tupi udarac kao da se glavom udara u asfalt. Više se nije mogao sjetiti da je rekao da je vidio da je čovjek pao i udario tjemenom. Zbog proteka vremena ne može reći je li baš liječniku rekao da je čovjek pao, ali misli da se obratio baš liječniku.

12.5.Na raspravi 27. ožujka 2019. (list 640) i 26. travnja 2021. (list 704) svjedok uslijed proteka vremena više nije znao reći niti je li P. pao na tlo, niti je li on to vidio i/ili čuo, niti je li optuženiku govorio što je s P. bilo. Kada se svjedoku predočava da je zapravo o tim činjenicama različito svjedočio, sada više ne zna što je točno.

12.6.Po ocjeni vijeća, svjedok F. G. nije bio dosljedan u iskazivanju, pri čemu se nameću dva sporna momenta. Kao prvo, svjedok u prvotnim iskazima navodi da je vidio da B. P. pada i to je prenio liječniku, da se kasnije toga svjedok više ne bi pouzdano sjećao. Kao drugo, taj isti svjedok kojem je sjećanje s vremenom izblijedjelo, tek prilikom kasnijeg ispitivanja iskazuje da je liječnik reagirao kao da je nešto vidio na P. glavi. Takvo iskazivanje, po ocjeni suda, čini iskaz svjedoka G. nevjerodostojnim.

12.7.Općepoznato je da sjećanje s vremenom blijedi, ali i da postoji iznimka od tog pravila, a koja se odnosi na nesvakidašnje, posebne događaje u životu. Vijeće ocjenjuje da bi svjedok, da je točno da je vidio da P. pada i udara glavom o tlo i da je to rekao liječniku, kod takve izjave ostao te bi isto ponovio i kod posljednjeg ispitivanja. Riječ je upravo o događaju koji nije svakodnevan i kojeg bi se svjedok sjetio, tim više što je u vezi istog događaja već nekoliko puta svjedočio, i to baš u vezi spornih momenata. Svjedok G., po ocjeni vijeća, nije na pouzdan način objasnio kome je iz tima hitne rekao da je čovjek pao i udario glavom. Notorna je činjenica da laiku nije jasno tko u timu hitne ima koju funkciju, jer svi članovi tima hitne nose službenu odjeću, a u timu su bila dva muškarca.

12.8.Nije logično da je svjedok G. tek prilikom kasnijeg ispitivanja rekao da je liječnik reagirao kao da je nešto vidio na P. glavi. Takvo što protivno je i općepoznatom znanju o psihologiji sjećanja i provedenim dokazima u postupku.

12.9.Naime, liječnik koji je operirao P., R. B., u čiju vjerodostojnost sud nema razloga sumnjati, a koji je jedini u mogućnosti direktno povezati vidljivu ozljedu na glavi s mjestom gdje se nalazila sporna ozljeda, iskazao je da je sporna ozljeda bila vidljiva tek nakon što su P. ošišali i pripremili za operaciju. S obzirom na takav iskaz svjedoka R. B. iskaz svjedoka G. ukazuje se kao nevjerodostojan.

12.10.Svjedok F. G. je te večeri bio u ugostiteljskom objektu u večernjim satima i konzumirao alkohol i gdje je moglo doći do tučnjave u kojoj je oštećenik zadobio kobni udarac, a do danas je ostalo nerazjašnjeno tko ga je udario.

12.11.Svjedok F. G. svojim iskazivanjem od početka tereti liječnika, pri čemu je riječ o iskazu koji nije dosljedan i koji je suprotan iskazima svjedoka I. Š., R. B., B. F., A. D. i optuženikovoj obrani. Zbog svega navedenog sud iskaz svjedoka F. G. ne prihvaća.

12.12. Svjedok I. Š. iskazao je (list 80) da su on i F. G. nepoznatog čovjeka podigli s ceste gdje je ležao i maknuli ga da ne nastrada, da se čuo tresak i da je vidio da je čovjek pao. Čovjek je nerazumljivo govorio. Na raspravi je rekao (list 296) da se čovjek uz pridržavanje služio svojim nogama, koračao je, rukama ih je odguravao dok su ga vodili i pridržavali. Iskaz svjedoka I. Š. u pogledu mogućnosti B. P. da komunicira u suprotnosti je s iskazom svjedokinje A. K. i optuženikovom obranom, time da su i optuženik i svjedokinja K. bili dulje u kontaktu sa P. i imaju medicinska znanja potrebna da se utvrdi činjenica je li moguće s pacijentom uspostaviti kontakt ili ne.

12.13.Svjedokinja A. K. (list 86-87 i 121) iskazala je da je kao medicinska sestra uredovala u timu hitne, a ujedno i primila dojavu da osoba leži na cesti, tako su je i zatekli, liječnik je tog čovjeka pregledao i sa njime uspostavio kontakt, pregledao ga je vani i u kolima hitne. Čovjek je govorio nerazgovjetno, kao da je pod utjecajem alkohola i bio je prisutan miris alkohola. Tamo su bili neki dječaci koji su gledali i nitko od njih nije njoj ili liječniku rekao da bi vidio da je čovjek udario glavom.

12.14.Svjedokinja A. K., po ocjeni vijeća, nema razloga lažno iskazivati u korist optuženiku, ona je potpuno slučajno bila sa istim u timu hitne i poslovno prema optuženiku u nekom trajno podređenom odnosu. Svjedokinja je iskazala da liječnik nije dobio informaciju o tome da je čovjek pao i udario glavom o tlo i da je optuženik uspostavio s njom i liječnikom kontakt i sud ocjenjuje njen iskaz vjerodostojnim.

12.15.Vanjskih vidljivih znakova kobnog, ozljeđivanja na pacijentu nije bilo, a neznatna ogrebotina na mjestu ozljede bila je vidljiva tek u bolnici nakon što je pacijent obrijan i spremljen za operaciju, kako proizlazi iz iskaza svjedoka R. B., liječnika koji je operirao B. P.. I vještaci B. i B. kao bitno su istaknuli da ako je pacijent imao kosu, tada se prije šišanja ozljeda nije mogla vidjeti.

12.16.Svjedok B. F., liječnik koji je pregledao B. P. dan nakon ozljeđivanja, iskazivao je na okolnost neke sitne ogrebotine koju bi vidio na glavi oštećenika, ali nije mogao sa sigurnošću reći je li to baš ogrebotina ispod koje se skrivala sporna teška ozljeda glave. Kako je tu ozljedu, slijedom njene lokacije, sa sigurnošću mogao uočiti jedino liječnik koji je operirao P., a on je rekao da ju je vidio tek nakon šišanja glave, vijeće ocjenjuje da svjedok F. nije vidio trag sporne ozljede.

12.17.Slijedom provedenih dokaza vijeće ocjenjuje da optuženik nije imao informaciju da je optuženik pao i udario glavom o tlo (a na koji način sporna ozljeda niti nije nastala), a isto tako i da vanjski trag sporne ozljede nije bio vidljiv sve dok pacijent nije ošišan.

13.POUZDANOST OSOBE KOJOJ JE POVJEREN KUĆNI NADZOR

13.1.Vještaci M., B. i B., kao kliničari, usuglasili su se da se opijena osoba koja je pri svijesti može ostaviti pod nadzorom pouzdane osobe. Bilo je sporno je li optuženik povjerio, sada pokojnom, susjedu S. Č. vršenje nadzora i je li taj susjed uopće osoba dovoljno pouzdana da nadzor vrši.

13.2. S. Č. negira da bi mu optuženik dao bilo kakve upute o tome da treba motriti B. P.. Međutim, taj svjedok o ostalim činjenicama iskazivao je suprotno činjenicama koje su u postupku utvrđene na pouzdan način. Tako stanje B. P. prilikom dolaska kući opisuje suprotno iskazu medicinske sestre A. D., koja je iskazala (list 233- 234) da je P. po svojim nogama, a uz njenu i optuženikovu pomoć došao do vozila hitne nakon što su ga prethodno dignuli s tla, da je P. je tijekom transporta kući sjedio u „kardijalki“ i da je sigurna da nisu unosili P. u kuću. Svjedokinja A. K. bi, po ocjeni vijeća, da je željela dati neistinitu potporu optuženiku, mogla reći da je ušla u kuću i čula kakve upute liječnik daje svjedoku Č., ali je svjedokinja rekla da ona u kuću nije ulazila. Stoga sud ocjenjuje njen iskaz u vezi načina kretanja oštećenika vjerodostojnim.

13.3. Svjedok Č., nadalje stanje B. P. kada ga je našao ležati u krevetu opisuje na način koji je nemoguć prema nalazu i mišljenju sudskih vještaka B. i B., a što se tiče krvarenja i ispuštanja pjene iz usta i nosa.

13.4. Ocjena je vijeća da svjedok S. Č. opisuje stanje B. P. teatralno i pretjerano, a za takvo postupanje ima motiv u tome da umanji i eleminira vlastiti eventualni doprinos smrtnom ishodu. Takvom se svjedoku ne može vjerovati kada tvrdi da mu optuženik nije dao upute da motri B. P..

13.5.Nije logično da bi optuženik svoj profesionalni ugled i karijeru riskirao tako da pacijenta ostavi samog u kući bez nadzora. Optuženik je uvjerljivo opisao zašto je pomislio da se Č. pacijent može ostaviti na brigu, riječ je o čovjeku koji je po noći došao i interesirao se P., pokazao je njegovu kuću, ušao u kuću dok su doveli P., familijarno mu se obratio i ostavio ključ izvana da može ponovno doći u provjeru. I svjedoci B. F. i D. K., koji su izvršili drugi pregled B. P., a u vjerodostojnost čijih iskaza sud nema razloga sumnjati, opisali da ih je dočekao S. Č. i da se ponašao kao rođak. Zbog toga vijeće ocjenjuje da je optuženik imao razloga smatrati S. Č. pouzdanom osobom koja će optuženika motriti.

13.6.Pokazalo se da je S. Č. prekasno pozvao hitnu pomoć iako je već ujutro vidio da P. nepomično leži i ne može se probuditi. Međutim, po ocjeni vijeća, takvo postupanje na strani S. Č. ne može se pripisati optuženikovom nehaju.

13.7.Viši sud ukazao je u svojoj odluci da optuženik tek u svojoj obrani 15. ožujka 2013. opisuje upute koje je dao svjedoku Č.. Međutim, optuženik i u svojoj obrani prilikom prvog ispitivanja 25. studenog 2009. i u svom pisanom očitovanju od 18. svibnja 2009. (list 445) u predmetu Hrvatske liječničke komore, Povjerenstva za stručna pitanja i stručni nadzor, navodi da je susjed rekao da će P. pogledati, odnosno „poškicnuti“. Vijeće ocjenjuje da je optuženik detaljnije opisao upute dane Č. na raspravi 15. ožujka 2013. s obzirom da je to u postupku bilo sporno. Da optuženik nije smatrao da je bitno da će netko pacijenta obići, tada, po ocjeni vijeća, isti okolnost da ga je svjedok Č. imao obići, niti ne bi spominjao u svojim iskazima prije nego što je protiv njega podignuta optužnica, a osobito ne van konteksta ovog kaznenog postupka, u disciplinskom postupku koji se vodio u kratkom vremenskom odmaku nakon događaja.

13.8.Okolnost da je B. P. živio sam, po ocjeni vijeća, nije bila od značenja jer je u blizini stanovao susjed kojem je liječnik dao upute i koji se obvezao B. P. motriti. Moguće je i da član istog kućanstva neke osobe isto tako nesavjesno postupi nakon što dobije upute od liječnika.

13.9.Okolnost da u kući nema struje i da je kuća općenito u vrlo zapuštenom stanju nema uzročno-posljedične veze s nastupjelom posljedicom, o čemu su se očitovali i vještaci B. i B..

14.NEIZBJEŽNOST SMRTNE POSLJEDICE

14.1. Optuženiku se stavlja na teret da je zbog toga jer nije primijenio mjere za zaštitu bolesnika prema pravilima medicinske struke prouzročio smrt jedne osobe. Nesporno je da je smrt B. P. nastupila kao posljedica težine i opsežnosti njegove ozljede, kao i njegovog specifičnog zdravstvenog stanja. Sporno je bi li B. P. umro i da je odmah hospitaliziran.

14.2.Optuženik nije mogao znati za bolesti koje je B. P. imao jer nije imao na raspolaganju medicinsku dokumentaciju. Smrtni ishod nastupio je nekoliko mjeseci nakon obavljene operacije, vezano uz mnogobrojne bolesti B. P., i zbog specifičnosti oporavka koji je onemogućavao B. P. da se kreće i on je umro od upale pluća prouzročene njihovom nedovoljnom ventilacijom.

14.3.Prema najnovijim znanstvenim spoznajama, a koje je sudu predočio vještak za neurokirurgiju B., kod ovakve vrste kraniocerebralne ozljede smrtnost je preko osamdeset posto. Šanse za uspješno izlječenje, odnosno preživljavanje pacijenta s ovakvom vrstom ozljede su veće što se operacijski zahvat učini što ranije nakon ozljede. Mogućnost preživljavanja, a time i mogućnost nastanka komplikacija koje u konačnici mogu dovesti i do smrtnog ishoda ovise o općem zdravstvenom stanju pacijenta. Iz medicinske dokumentacije za B. P. proizlazi da se on liječio na psihijatriji zbog delirantnog stanja i psihoorganskog sindroma, da je operacijski liječen zbog čira na želucu i potom čira na dvanaestercu te zbog upalnog procesa u području desnog plućnog krila. Slijedom toga, najvjerojatnije se radilo o pacijentu oslabljenog imunološkog sustava, povećane sklonosti razvoju upalnog procesa, prije svega na plućima u uvjetima poremećene ventilacije plućnog tkiva. Najvjerojatnije je stoga postojala i slabija mogućnost preživljavanja u konkretnom slučaju, a što je prije svega i posljedica opsežnosti prijeloma i ozljeda glave.

14.4.Vještaci su zaključili da s obzirom na činjenicu popratnih stanja, odnosno bolesti oštećenika te vrijeme proteklo između ozljede 18. listopada 2008. i smrti 21. siječnja 2009., nije moguće isključiti konačni ishod i u slučaju da je B. P. pri prvom pregledu upućen na nadležnu kirurgiju i da su predmetne ozljede ustanovljene odmah.

14.5. S obzirom na takve zaključke vještaka, vijeće ocjenjuje da je ostala dvojba o tome bi li B. P. preživio i da je odmah hospitaliziran, a tu je dvojbu sud dužan riješiti u korist optuženika i uzeti da bi pacijent i u tom slučaju umro.

14.6. Izdvojila su se dva momenta vezana u mogućnost preživljavanja B. P., jedan općeniti, a jedan konkretni. Općenito, smrtnost kod ovakve ozljede iznosi preko osamdeset posto. Konkretno, s obzirom na opće zdravstveno stanje pacijenta, težinu sporne ozljede i protek tri mjeseca od dana ozljeđivanja do dana smrti, nije moguće isključiti smrtni ishod kod B. P. ni u slučaju promptne hospitalizacije.

14.7. Podatak o smrtnosti uslijed kraniocerebralne ozljede preko osamdeset posto, znači mogućnost preživljavanja do dvadeset posto. Mogućnost da bi B. P. umro ne može se isključiti, što znači i da bi možda preživio. Međutim, u kaznenom postupku činjenice u pogledu postojanja kojih je ostala dvojba, a koje tvore obilježja kaznenog djela, sud rješava presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika.. Stoga je ovo vijeće uzelo da bi B. P. umro uslijed posljedica zadobivene ozljede i da je hospitaliziran (iako prema stanju koje je utvrdio pregledom i u nemogućnosti da vidi vanjski trag sporne ozljede optuženik nije bio dužan konkretnog pacijenta hospitalizirati).

14.8.Zaključak, da je oštećenik mogao umrijeti i da je bio odvezen u bolnicu, da su se tamo ispoljile posljedice teške ozlijede koje je imao i da je odmah operiran proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, a koji su zaključili da, s obzirom na činjenicu popratnih stanja, odnosno bolesti oštećenika te vrijeme proteklo između ozljede 18. listopada 2008. i smrti 21. siječnja 2009., nije moguće isključiti konačni ishod i u slučaju da je B. P. pri prvom pregledu upućen na nadležnu kirurgiju i da su predmetne ozljede ustanovljene odmah (zaključak vještaka, prvi odlomak, stranica 462 spisa).

15.ZAKLJUČAK

15.1. Optuženiku se stavlja na teret da nije primijenio mjere za zaštitu bolesnika prema pravilima medicinske struke pa je pacijent umro.

15.2.U činjeničnom opisu optužnice se optuženiku stavlja na teret da je propustio organizirati adekvatno bolničko zbrinjavanje oštećenika i osigurati praćenje njegovog stanja. Zajednički zaključak vještaka kliničara je da se opijena osoba može promatrati i u kućnim uvjetima, po pouzdanoj osobi. Prema tome, tvrdnja da bi u konkretnom slučaju bilo potrebno adekvatno bolničko zbrinjavanje oštećenika, nema uporište u provedenim dokazima u postupku.

15.3. U činjeničnom opisu optužnice, izostao je i opis stanja oštećenika na koje bi se imala nadovezati nužna hospitalizacija. Nije navedeno kada je i kako B. P. zadobio tešku kraniocerebralnu traumu, da je optuženik kao liječnik propustio na takvu traumu posumnjati, niti zbog čega bi to trebao.

15.4. Kada bi se uzelo da iz činjeničnog opisa optužnice ipak proizlazi da je optuženik bio dužan osigurati nadziranje pacijenta u kućnim uvjetima, tada se ukazuje da tvrdnja da takav nadzor optuženik nije osigurao nema uporište u provedenim dokazima, a s obzirom da je vijeće iskaz svjedoka S. Č. ocijenilo nevjerodostojnim.

15.5. Po ocjeni ovog vijeća, isto tako nije dokazano niti da je smrt B. P. nastupila zbog toga jer mu nije na vrijeme pružena liječnička pomoć jer je imao ozljedu koja i u slučaju promptne intervencije, u preko osamdeset posto slučajeva završi sa smrtnim ishodom, a kod konkretnog pacijenta se smrtni ishod niti nije mogao isključiti.

15.6.Zbog svega naprijed navedenog vijeće ocjenjuje da se optuženiku ne može staviti na teret da je smrt B. P. nastupila jer on nije primijenio mjere za zaštitu bolesnika prema pravilima medicinske struke pa je optuženika oslobodilo optužbe.

15.7.Odluka o imovinskopravnom zahtjevu i troškovima postupka temelje se na odredbama koje su citirane u izreci.

U Zlataru 28. travnja 2021.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

mr. sc. Aleksandra Leljak, v.r.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Jadranka Pavlina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno, u dovoljnom broju primjeraka, a o njoj odlučuje Županijski sud u Zagrebu.

DOSTAVITI:

1. ODO Zlatar, na broj: K-DO-122/09 (Zabok)

2. M. S., Z.

3. Odvjetnica T. Š., Z.

4. I. P., Z.