REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2140/2016-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. A., OIB: ..., iz S., kojeg zastupaju punomoćnici Č. P. i J. S., odvjetnici u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1023/15 od 25. veljače 2016. koja je ispravljena rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1023/15-1 od 18. travnja 2016. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-595/12 od 22. travnja 2015., u sjednici održanoj 28. travnja 2021.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženici da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 1.000.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate. U točki II. naloženo je tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 30.000,00 kn. 2. Presudom suda drugog stupnja u toč. I. djelomično je uvažena žalba tužitelja i preinačena je presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-595/12 od 22. travnja 2015. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja da mu tužena na ime štete isplati iznos od 1.000.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate te je naloženo tuženici u roku od 15 dan na ime naknade štete isplatiti tužitelju iznos od 100.000,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 22. travnja 2015. do isplate, dok je za više traženi iznos od 900.000,00 kn sa pripadajućom kamatom zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. U toč. II. odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.
2.1. Rješenjem o ispravku Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1023/15-1 od 18. travnja 2016. ispravljena je presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 1023/15 od 25. veljače 2016. u toč. I. izreke unutar navodnih znakova, redak treći, na način da je umjesto greškom upisanog datuma 22. travnja 2015. od kada na dosuđeni iznos od 100.000,00 kn teku zatezne kamate, treba stajati datum 23. listopada 2012., pa toč. I. izreke drugostupanjske presude sada glasi nalaže se tuženici da u roku od 15 dana na ime naknade štete isplati tužitelju iznos od 100.000,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 23. listopada 2012. do isplate, dok se za više zatraženo za isplatom iznosa od 900.000,00 kn s pripadajućom kamatom zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu s kojim nije uspio u postupku, reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14
- dalje: ZPP) podnio je tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu. Traži trošak za sastavljanje revizije.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je neosnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupku je zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne štete duševnih bolova zbog povrede časti, ugleda, slobode i prava ličnosti u dijelu kojim je odbijen zahtjev (za iznos od 900.000,00 kn).
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:
- da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-Rz-1/06 od 29. svibnja 2008. optuženi, ovdje tužitelj oslobođen optužbe da je počinio kaznena djela iz članka 120. st. 1. OKZRH i čl. 122. OKZRH u svezi s čl. 28. OKZRH, koja presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-1008/08 od 18. studenoga 2009.
- da se tužitelj za potrebe tog postupka po nalogu Haškog suda i dok je postupak vođen pred Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu, a prije ustupa Županijskom sudu u Zagrebu, koji je preuzeo postupanje u tom predmetu, nalazio u pritvoru od 25. srpnja 2001. do 20. veljače 2002., odnosno ukupno 208 dana
- da je nakon ukidanja pritvora u H., Županijski sud u Zagrebu po ustupu spisa, rješenjem od 12. siječnja 2007. tužitelju naložio mjere opreza
- da je tužitelj kao časnik Hrvatske vojske i jedan od njenih ratnih zapovjednika koji je uživao ugled zbog svojeg doprinosa u Domovinskom ratu te nemogućnosti daljnjeg napredovanja zbog vođenja kaznenog postupka trpio duševne boli zbog povrede ugleda časti, slobode ili prava ličnosti neosnovanim boravkom u Zatvoru u H.
- da je tužitelju za vrijeme boravka u pritvoru narušeno zdravlje, jer je obolio od reaktivne psihoneuroze, a postupak je utjecao i na zdravstveno stanje njegove supruge koja se liječila od depresije.
9. Drugostupanjski sud nalazi nepravilnim zaključak prvostupanjskog suda o tome da je time što je tužitelju određen pritvor temeljem naloga Raspravnog vijeća Međunarodnog kaznenog suda u Haagu ne bi mogle primjenjivati odredbe čl. iz glave XXX. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02,143/02 I 115/06 - dalje: ZKP/97), a koje se odnose na naknadu štete vezane za boravak u pritvoru koji je rezultirao oslobađajućom presudom u kaznenom postupku. Zaključak je drugostupanjskog suda da time što je Republika Hrvatska putem sudbenog tijela preuzela vođenje kaznenog postupka protiv tužitelja za kaznena djela iz čl. 120. st. 1. i dr. OKZRH od strane Međunarodnog kaznenog suda u Haagu, preuzela je i sve posljedice proizašle u svezi vođenja takvog postupka, a osobito one vezane uz pritvor i pravomoćnu oslobađajuću presudu koja se tiče naknade štete. Time što je tužitelj bio pritvoren u kaznenom postupku, koji je pravomoćno okončan presudom kojom je oslobođen optužbe, ali i za vrijeme dok mu je naložena mjera opreza tužitelju su bila uskraćena ustavna prava koja se tiču slobode kretanja, dostojanstva osobe i nezakonitog pritvaranja, sud drugog stupnja ocjenjuje osnovanim zahtjev za naknadu nematerijalne štete zbog povrede ugleda, časti, slobode i prava ličnosti u iznosu od 100.000,00 kn primjenom odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91).
9.1. U preostalom dijelu zahtjeva koji se temelji na prigovoru selektivnog dostavljanja dokaza, zbog čega je po mišljenju tužitelja došlo do pokretanja kaznenog postupka protiv njega, nižestupanjski sudovi nalaze da tužitelj u postupku nije dokazao postojanje krivnje državnih tijela Republike Hrvatske, a time i štete propisane čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ broj 75/93, 92/96, 48/99, 15/00, 59/01, 199/03 i 79/07). Dakle, nižestupanjski sudovi ne nalaze postojanje uzročne veze između svjesnog nedostavljanja dokumenata koji idu u prilog tužitelju i štetnih posljedica koje su nastupile za njega, a time i štete iz čl. 200. ZOO/91 koja tužitelju nije prouzročena. Zaključak nižestupanjskih sudova o tome da tužitelju nije prouzročena šteta temelji se i na pravomoćnoj kaznenoj presudi Županijskog suda u Zagrebu temeljem koje je tužitelj oslobođen optužbe, a iz koje proizlaze da je ocjena o oslobađanju od optužbe donesena, ne samo na temelju ratnog dnevnika, već i iz iskaza brojnih svjedoka i ostale dokumentacije u spisu.
10. Revident u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava ističe da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 200. ZOO/91 te smatra kako dosuđeni iznos naknade štete (100.000,00 kn) ne predstavlja pravičnu novčanu naknadu.
10.1. Suprotno revizijskim navodima, ovaj sud ne nalazi da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 200. ZOO/91. Naime drugostupanjski sud je djelomično odbio žalbu tužitelja u dijelu koji se odnosi na zahtjev za naknadu štete s osnove postupanja državnih tijela (za iznos od 900.000,00 kn), a glede dostavljanja dokaza u kaznenom postupku koji se vodio protiv tužitelja. Stoga i ovaj sud ocjenjuje pravilnim zaključak drugostupanjskog suda o tome da nisu ispunjene pretpostavke za naknadu štete iz čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave, pa samim time obzirom da ne postoji u tom dijelu osnova za naknadu štete (zbog selektivnog dostavljanja dokumentacije, posebice ratnog dnevnika ZP G. da tužitelj ne bi bio lišen slobode i izručen Haškom tribunalu, a potom i optužen), tužitelju nije nastala ni šteta iz čl. 200. ZOO/91.
10.2. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu, temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a, te odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 28. travnja 2021.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
