REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1910/2018-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. S., D. R., OIB: ... , koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u S., protiv tuženika P. d.o.o., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik B. V., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, zabrane uznemiravanja i naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 502/18-2 od 29. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-523/15 od 1. ožujka 2018., u sjednici održanoj 28. travnja 2021.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-502/18- 2 od 29. svibnja 2018. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-523/15 od 1. ožujka 2018. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

1. "Utvrđuje se da su tuženik i zaposlenici tuženika kao poslodavca uznemiravali tužiteljicu kao radnicu, vrijeđali njeno dostojanstvo, te joj time nanijeli štetu.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana prestane s uznemiravanjem tužiteljice i zaštiti dostojanstvo tužiteljice od daljnjeg uznemiravanja.

3. Nalaže se tuženiku da tužiteljici s naslova naknade imovinske štete s osnova izgubljene zarade u roku od 8 dana isplati iznos od 9.124,63 kune zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 520,04 kune teče od 15. lipnja 2014. godine; na iznos od 1.543,68 kuna od 15. srpnja 2014. godine; na iznos od 1.824,73 kune od 15. kolovoza 2014. godine; na iznos od 1.666,06 kuna od 15. rujna 2014. godine; na iznos od 1.745,39 kuna od 15. listopada 2014. godine; na iznos od 1.824,63 kune od 15. studenog 2014. godine, pa tako i ubuduće do za to budu postojali zakonski uvjeti, sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate.

4. Nalaže se tuženiku da tužiteljici s naslova naknade neimovinske štete isplati iznos od 400.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos koje teku od dana podnošenja tužbe pa do isplati, kao i naknaditi parnični trošak, a sve u roku od 8 dana."

II. Dužna je tužiteljica u roku od 8 dana naknaditi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 73.810,00 kuna.“

2. Protiv drugostupanjske odluke tužiteljica je izjavila reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP). S obzirom da se u predmetnom slučaju tužbeni zahtjev temelji na čl. 17. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine br. 85/08 i 112/12, dalje: ZSD), a u skladu s pravnim shvaćanjem prihvaćenim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021., dopuštena je samo (redovna) revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

3. Tužiteljica revizijom u cijelosti pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. st. 1. i čl. 354. st. 2. toč. 11. te predlaže da ovaj revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu tako da prihvati odbijeni tužbeni zahtjev ili da ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. Na temelju odredbe čl. 392.a ZPP ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u dijelu u kojem se oni revizijom pobijaju i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, uzevši u obzir da je propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

7. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka zahtjev je tužiteljice za utvrđenje da je na radu kod tuženika uznemiravana od strane tuženika i njegovih radnika i da joj je tako povrijeđeno dostojanstvo, da tuženik prestane s uznemirivanjem te da tuženik naknadi tužiteljici imovinsku štetu zbog izgubljene zarade i neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti.

8. U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je:

- da je tužiteljica više od 10 godina radila kod tuženika na farmi (klaonica) na poslovima srednje stručne spreme i to na temelju ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme od 1. svibnja 2004. te aneksa istog ugovora od 1. srpnja 2011., 17. prosinca 2012. i 29. srpnja 2013,

- da je tužiteljica 21. ožujka 2014. doživjela ozljedu na radu u vidu posjekotine IV prsta lijeve ruke,

- da je tužiteljica radi zadobivene ozljede otvorila bolovanje u trajanju od tri tjedna zbog bolova, oticanja ruke i zakočenosti lijeve šake,

- da se tužiteljica vratila na posao dana 15. travnja 2014. te je po povratku s bolovanja nastavila raditi na svom radnom mjestu, a nakon svibnja 2014. prestala je dolaziti na posao i još uvijek se nalazi na bolovanju,

- da iz suglasnih iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da nitko nije imao pritužbi na rad tužiteljice koju su svi smatrali vrijednom i marljivom radnicom, da su svi radnici u pogonu u kojem je radila tužiteljica obavljali sve vrste poslova, tj. da su se međusobno "rotirali" u obavljanju poslova te da je svatko iza sebe, obzirom na radno mjesto i posao koje je obavljao, kupio i otpatke koji su zaostali nakon pakiranja mesa te da tužiteljici to nije bilo prvi put da se ozlijedila,

- da iz Zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru proizlazi da kod tuženika nisu utvrđene nepravilnosti i nezakonitosti u radu,

- da niti iz jednog provedenog dokaza ne proizlazi da bi voditeljica pogona kod tuženika Ž. K. promijenila svoj odnos prema tužiteljici nakon što se tužiteljica ozlijedila.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključili su da tužiteljica nije bila uznemiravana na radnom mjestu, niti je nad njom vršen mobing te da je neosnovan i zahtjev za naknadu štete radi povrede prava osobnosti s obzirom da je jedna od pretpostavki za naknadu štete protupravnost u postupanju štetnika, koja pretpostavka je u konkretnom slučaju izostala, kao i zahtjev za naknadu imovinske štete u vidu izgubljene zarade jer nema uzročno posljedične veze između postupanja tuženika i korištenja bolovanja od strane tužiteljice.

10. Tužiteljica u reviziji navodi kako nižestupanjske presude imaju nedostatke zbog kojih se ne mogu ispitati, tj. u istima nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Također, tužiteljica u reviziji navodi da se niti jedan od nižestupanjskih sudova nije očitovao o prigovorima tužiteljice iznijetim tijekom prvostupanjskog postupka, a potom ni onima navedenim u žalbi. Tužiteljica u reviziji između ostalog ukazuje da se sud nije očitovao zbog čega je iskaze svjedoka M. K. i M. P., koji su iskazivali u prilog tužbenim navodima, zanemario, tj. nije ih uzeo u obzir, te da se nije očitovao ni na okolnost da je zakonski zastupnik tuženika M. D. u svom iskazu naveo kako je zaprimio „pritužbu“ tužiteljice u kojoj ista navodi da je od strane nadređenih djelatnika tuženika ponižavana te da po istoj ništa nije poduzeo. 11. Revizija je osnovana.

12. Ostvaren je revizijski razlog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koja uvijek postoji, između ostalog i onda ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika.

12.1. Naime, u nižestupanjskim presudama o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika vezano za iskaze svjedoka danih u postupku i samih tih zapisnika. Prvostupanjski sud naveo je kako „nitko od saslušanih svjedoka, nije čuo, niti vidio, a niti ima saznanja da bi bilo tko tužiteljicu vrijeđao i omalovažavao“, dok je drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude naveo kako niti iz jednog provedenog dokaza ne proizlazi da je voditeljica pogona kod tuženika Ž. K. promijenila svoj odnos prema tužiteljici nakon što se tužiteljica ozlijedila.

13. Međutim, osnovano tužiteljica u reviziji upire na to kako nižestupanjski sudovi nisu analizirali iskaze svjedoka M. K. i M. P. i usporedili ih s iskazima drugih svjedoka, a posebno uzevši u obzir činjenicu da za razliku od ostalih saslušanih svjedoka, isti više nisu zaposlenici tuženika. Naime, svjedok M. K. naveo je između ostalog u svom iskazu da je nakon ozljeđivanja tužiteljice „Ž. K. promijenila svoj odnos samo na tužiteljicu, dok da je ostala ista u odnosu prema ostalim djelatnicima“ te da joj je ista davala zadatke koji nisu bili u opisu poslova koje je tužiteljica do tada obavljala te je navedeni svjedok istaknuo da je „tužiteljica morala goniti smeće u gajbe, zašto su bili zaduženi muški u pogonu“. Također, svjedokinja M. P. navela je u svom iskazu „kako se sjeća jedne situacije da je tužiteljicu Ž. ostavila zadnju da pokupi smeće, a sve ostale da je poslala na dnevni odmor“. Uzevši u obzir da je tvrdnja iz obrazloženje pobijane presude „kako niti iz jednog provedenog dokaza ne proizlazi da je voditeljica pogona kod tuženika Ž. K. promijenila svoj odnos prema tužiteljici nakon što se tužiteljica ozlijedila“ proturječna iskazima gore navedenih svjedoka, jasno je da o odlučnoj činjenici kakav je bio odnos nadređenih zaposlenika tuženika prema tužiteljici nakon ozljeđivanja postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika iskaza svjedoka danih u postupku i samih tih zapisnika te da samim time osnovano tužiteljica u reviziji ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP počinjenu u postupku pred nižestupanjskim sudovima.

14. Također, ovdje valja istaknuti kako je tužiteljica tijekom postupka dostavila „pritužbu“ od 4. studenog 2014. (list 65. spisa) iz koje proizlazi da joj je nakon što je dostavila prijavu o ozljedi na radu kod tuženika narušeno psihičko i fizičko zdravlje te je pozvala tuženika da poduzme sve mjere koje su potrebne da takvo uznemirivanje od strane nadređenih osoba tuženika prestane. Zakonski zastupnik tuženika M. D. naveo je u svom iskazu da je zaprimio i pročitao predmetnu pritužbu te da po istoj ništa nije poduzeo. Navedene dokaze (dostavljenu pritužbu i iskaz zakonskog zastupnika tuženika vezano za njegovo postupanje nakon zaprimanja predmetne pritužbe) nižestupanjski sudovi nisu cijenili u skladu s odredbom čl. 8. ZPP. Nižestupanjske odluke stoga ne sadrže jasne razloge o tome od kakvog je značenja okolnost što tuženik nakon što mu je dostavljena pritužba tužiteljice po istoj nije postupio u skladu s odredbom čl. 134. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14). Pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano je za nižestupanjske sudove koji prema svojem uvjerenju i na osnovu savjesne i brižljive ocjene odlučuju koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP- a). Međutim, kod ocjene dokaza sud je ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se ta ocjena mogla provjeriti.

15. Slijedom navedenog, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

16. Također, valja reći i to da je tužiteljica prigovor koji se odnosi na kontradiktornost između obrazloženja prvostupanjske odluke i iskaza svjedoka M. K. i M. P. isticala i u žalbi protiv prvostupanjske odluke. Međutim, drugostupanjski sud na žalbene prigovore tužiteljice uopće nije odgovorio, odnosno nije naveo razloge iz kojih bi bilo jasno smatra li te prigovore neosnovanima ili neodlučnima za ispitivanje zakonitosti prvostupanjske presude te je na taj način počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP.

17. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznesenim shvaćanjem i razmotriti ono na što je u ovoj odluci ukazano te ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

18. Odluka iz toč. II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 28. travnja 2021.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.