REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 744/2017-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević sutkinje izvjestiteljice, članice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika D. O. iz K., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik G. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika - protutužitelja T. s. ž. v. d.o.o. iz Z., OIB: ..., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R- 814/17-2 od 13. lipnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2074/15-31 od 10. travnja 2017., na sjednici održanoj 28. travnja 2021.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-814/17-2 od 13. lipnja 2017. te predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima nastalima u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-814/17-2 od 13. lipnja 2017., potvrđena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 2074/15-31 od 10. travnja 2017. kojom je utvrđena nedopuštenom Odluka tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, urudžbeni broj: ... od 29. lipnja 2015., te da radni odnos tužitelju nije prestao i naloženo tuženiku vratiti tužitelja na poslove KV dizel mehaničara ili na druge odgovarajuće poslove (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu s danom 1. srpnja 2015., te zahtjev tuženika protutužitelja za naknadu troškova parničnog postupka. Naposljetku, naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kn (točka III. izreke).

2. Protiv drugostupanjske presude tuženik - protutužitelj (dalje: tuženik) je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), navodeći revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te preinači pobijanu presudu u skladu sa navodima revizije.

3. U odgovoru na reviziju tužitelj - protutuženik (dalje: tužitelj) predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

4. Revizija je osnovana.

5. Prema odredbi čl. 392.a ZPP ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu te, posljedično tome, vraćanje tužitelja na rad kod tuženika, dok je predmet protutužbenog zahtjeva zahtjev tuženika kao poslodavca za sudskim raskidom ugovora o radu.

7. Drugostupanjski sud u obrazloženju svoje presude navodi da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a žalitelj određeno niti ne upire na konkretnu apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Nadalje ističe da načelo slobodne ocjene dokaza nije povrijeđeno na štetu tuženika, a time niti počinjena bitna povreda u smislu odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP, na koju određeno ukazuje žalba. To stoga, što argumentacija prvostupanjskog suda jest rezultat zaključivanja o svakom dokazu posebno i svim dokazima zajedno i što je kao takva objektivno prihvatljiva. Potom, drugostupanjski sud ističe da u cijelosti prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava, pa se umjesto posebnog obrazloženja poziva na razloge prvostupanjske presude, sukladno odredbi čl. 375. st. 5. ZPP.

8. S pravom u reviziji ističe tuženik da su razlozi drugostupanjske presude o njegovim žalbenim razlozima nedostatni, odnosno da su i razlozi prvostupanjske presude na koje se poziva drugostupanjski sud u proturječnosti s utvrđenim činjenicama, a i da su izostali razlozi o svim odlučnim činjenicama važnima za rješenje ovog spora pa da je pri donošenju drugostupanjske presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, kao i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i 221. ZPP.

9. Naime, drugostupanjski sud, sažimajući razloge prvostupanjske presude koje prihvaća, navodi da je prvostupanjski sud, pošavši od utvrđenja da je tužitelju Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 29. lipnja 2015. stavljeno na teret da je učinio povredu radne obveze jer da je pokušao otuđiti 10 litara nafte sa lokomotive 2063, čime da je radnik počinio osobito tešku povredu iz radnog odnosa zbog koje poslodavac takav čin radnika smatra i osobito važnom činjenicom zbog koje je izgubio povjerenje, te nastavak radnog odnosa više nije moguć, te pošavši nadalje od utvrđenja temeljenog na ocjeni provedenih dokaza u postupku, posebice iskaza saslušanih svjedoka da tuženik nije dokazao bilo kakav manjak nafte, pokušaj krađe ili povredu radne obveze od strane tužitelja, sud prvog stupnja je na temelju čl. 116. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR) prihvatio tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a posljedično tome i zahtjev tužitelja za vraćanjem na rad, dok je primjenom odredbe čl. 125. st. 1. ZR odbio protutužbeni zahtjev poslodavca na sudski raskid sa zaključkom da tuženik ničim nije dokazao svoje navode o gubitku povjerenja u tužitelja kao radnika, naprotiv da je tužitelj radio kod tuženika 18 godina i da za to vrijeme nije dobio niti jednu opomenu, odnosno upozorenje na povrede obveze iz radnog odnosa, a da tuženik nije dokazao da je tužitelj počinio povrede koje mu se odlukom o otkazu stavljaju na teret, pa da nije utvrđeno zbog čega poslodavcu ne bi bilo prihvatljivo da tužitelj nastavi radni odnos kod tuženika.

10. Međutim, iz sadržaja pobijane Odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 29. lipnja 2015. razvidno je da je njome tužitelju stavljen na teret pokušaj otuđenja nafte, vlasništvo druge pravne osobe, a koji čin je tužitelj priznao u svojoj pisanoj izjavi, pa da je takav nedopušteni čin doveo do gubitka povjerenja poslodavca u radnika, što opravdava dati izvanredni otkaz ugovora o radu.

11. U situaciji kada je radniku stavljeno na teret da je pokušao otuđiti gorivo u vlasništvu klijenta njegova poslodavca, što je sam priznao u pisanoj izjavi, pa da je zbog toga poslodavac izgubio povjerenje u radnika, nejasan je zaključak drugostupanjskog suda da tuženik nije dokazao opravdanost razloga za otkaz. Prema shvaćanju ovog suda u takvoj bi situaciji radnik koji tvrdi da povredu nije učinio i da je izjavu o priznanju dao pod prisilom, trebao to i dokazati. O navedenom u obrazloženju drugostupanjske odluke nema razloga, dok iz stanja spisa predmeta je razvidno da prvostupanjski sud drži da je izjava tužitelja dana pod „neopravdanim pritiskom“ neposredno nadređenog radnika, međutim o žalbenim prigovorima koji se odnose na teret dokazivanja, ocjenu provedenih dokaza, činjenična utvrđenja i pravni doseg takve kvalifikacije u pogledu date izjave tužitelja, u obrazloženju drugostupanjske presude nema razloga pa istu u tom dijelu, relevantnom za donošenje odluke o dopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, nije moguće ispitati.

12. Posljedično iznesenom, a budući da je drugostupanjski sud propustio cjelovito ocijeniti pravilnost pobijane prvostupanjske presude polazeći od svih žalbenih navoda tuženika protiv prvostupanjske presude, pobijanu presudu nije moguće ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u reviziji ukazuje tuženik.

13. Zbog iznesenih je razloga valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu na temelju odredbi čl. 394. st. 1. ZPP te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

14. Zbog ukidanja presude u pogledu zahtjeva za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu za sada nije moguće ispitati pravilnost presude u pogledu odluke o vraćanju tužitelja na rad odnosno o odbijanju zahtjeva tuženika za sudskim raskidom ugovora o radu, a ujedno je ostao neizvjestan uspjeh stranaka u sporu, a o kojem ovisi odluka o troškovima postupka, pa je i u tom dijelu valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu drugog stupanja na ponovno odlučivanje.

15. U ponovljenom postupku sud će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će o žalbi tuženika ponovno odlučiti.

16. Odluka o parničnim troškovima nastalima u povodu revizije donesena je na osnovi čl. 166. st. 4. ZPP.

Zagreb, 28. travnja 2021.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.