REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1779/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz O., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici D. K., odvjetnici iz R., protiv tuženika H. C. d.o.o. Z., ..., OIB: ..., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-487/17-2 od 9. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-60/17-7 od 20. lipnja 2017., u sjednici održanoj 28. travnja 2021.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je odluka tuženika od 13. siječnja 2015. kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa nedopuštena, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao 16. ožujka 2015., vraćanje tužitelja na poslove pregledača vagona, isplatu naknade plaće zbog nezakonitog otkaza, sve pobliže opisano kao u izreci presude. Ujedno je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv citirane drugostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11 i 25/13 – dalje: ZPP), navodeći da istu podnosi radi bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže reviziju prihvatiti i nižestupanjsku presudu preinačiti u smislu revizijskih navoda, podredno nižestupanjske presude ukinuti „te predmet vratiti na ponovno suđenje drugom vijeću“.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. Suprotno tvrdnji revidenta, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 11. ZPP jer su u pobijanoj drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Budući da pobijana presuda nije nerazumljiva niti sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
6.1. Prihvaćenjem ocjene dokaza, koju je izveo prvostupanjski sud, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP, koju tužitelj ističe u reviziji, jer se ocjena dokaza temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
6.2. Drugi opsežni prigovori revidenta odnose se na osporavanje utvrđenih činjenica u spisu i načina na koji su sudovi utvrdili odlučne činjenice u ovom postupku i time takvi prigovori predstavljaju prigovor pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji prigovor nije moguće iznositi u ovoj revizijskoj fazi postupka sukladno odredbi čl. 385. ZPP-a.
7. Neosnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nedopuštena odluka tuženika od 13. siječnja 2015. kojom je tužitelj otkazan ugovor o radu redovitim otkazom zbog skrivljenog ponašanja, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao 16. ožujka 2015., vraćanje na poslove pregledača vagona, isplatu naknade plaće zbog nezakonitog otkaza.
8.1. Na temelju utvrđenja:
- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na temelju ugovora o radu zaključenog na neodređeno vrijeme na poslovima pregledača vagona u jedinici Kolodvor O. – teretni,
- da je upozorenjem tuženika broj 2315 od 26. studenog 2014. tužitelj upozoren na povrede obveze iz radnog odnosa uz mogućnost otkazivanja ugovora o radu zbog toga što 7./8. studenoga 2014. nije došao na rad u noćnu smjenu a o spriječenosti nije obavijestio neposredno nadređenog, uz praćenje rada tužitelja u daljnjem roku od 60 dana,
- da je tužitelj 24. prosinca 2014. na rad u smjenu došao sa zakašnjenjem, te da je na posao došao po pozivu nadzornika J. S. koji ga je prethodno nazvao na mobilni telefon i rekao mu da kasni na posao,
- da je osporenom odlukom tužitelju redovito otkazan ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 – dalje: ZR), da se u odluci o otkazu kao razlog otkazivanja navodi ponovljeno kršenje obveza iz radnog odnosa u roku kušnje,
- da je tuženik prije namjeravanog otkaza tužitelju omogućio iznošenje obrane u smislu odredbe čl. 119. st. 2. ZR; da je u vezi toga tužitelj dao izjavu na zapisniku od 29. prosinca 2014. u kojoj je naveo kao je točno da je zakasnio na posao i na radno mjesto stigao u 7,25 sati, a što se tiče alkohola naveo "popio sam večer prije posla",
sudovi u postupku ocijenili su da je tužitelj počinio povredu radne obveze za koju se tereti te da je tuženik opravdano osporenom odlukom tužitelju otkazao ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja.
9. I prema ocjeni ovog suda, pravilno su sudovi u postupku primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev.
9.1.Naime, polazeći od utvrđenja da je tužitelj upozorenjem tuženika broj 2315 od 26. studenog 2014. upozoren na povrede obveze iz radnog odnosa uz mogućnost otkazivanja ugovora o radu zbog toga što 7./8. studenoga 2014. nije došao na rad u noćnu smjenu, a o spriječenosti nije obavijestio neposredno nadređenog, uz praćenje rada tužitelja u daljnjem roku od 60 dana, te da je 24. prosinca 2014. tužitelj ponovno prekršio obvezu iz radnog odnosa, dakle za trajanja roka praćenja rada tužitelja po prethodnom upozorenju, ponovno nije došao na posao na vrijeme prema utvrđenom rasporedu rada, pravilno su sudovi u postupku, primjenom odredbi čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 – dalje: ZR), u cijelosti odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan.
10. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP presuditi kao u izreci.
Zagreb, 28. travnja 2021.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.
