REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 51/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. D. zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 1., 2. i 6. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Sisku od 2. rujna 2020. broj K-459/2017-9 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 14. prosinca 2020. broj Kž-808/2020-3, u sjednici održanoj 28. travnja 2021.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog I. D. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Sisku od 2. rujna 2020. broj K-459/2017-9 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 14. prosinca 2020. broj Kž-808/2020-3 osuđen je I. D. zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa - izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu, iz članka 227. stavka 6. u svezi stavka 1. i 2. KZ/11., nakon čega je isti na temelju članka 227. stavka 6. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
2. Osuđeni I. D. je putem branitelja B. V., odvjetnika, pravodobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, navodeći da ga podnosi iz razloga predviđenih odredbom članka 517. stavka 1. točke 1. i točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „ukine obje pobijane presude te vrati predmet na ponovno suđenje odnosno
III Kr 51/2021-3
da u svakom slučaju ukine presudu žalbenog suda i tom sudu vrati predmet na ponovno odlučivanje.“
3. U skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP/08. primjerak zahtjeva, sa spisom, dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje se pisanim podneskom od 15. ožujka 2021. broj Ksm-DO-57/2021-2 očitovalo mišljenjem da podneseni zahtjev treba odbiti kao neosnovan.
4. Navedeno očitovanje dostavljeno je osuđeniku i njegovom branitelju.
5. Zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan. 6. U odnosu na razloge za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenik ističe kako je drugostupanjski sud u žalbenom postupku postupio protivno odredbi članka 476. stavka 1. ZKP/08. jer prilikom ocjene žalbenih navoda nije otklonio propuste koje je počinio prvostupanjski sud te je na taj način postupio na štetu samog osuđenika.
6.1. Argumentirajući svoje navode osuđeni I. D. ističe kako je prvostupanjski sud samo „ovlaš“ konstatirao i potom samo formalno interpretirao olakotne okolnosti, međutim uopće ih nije utvrđivao niti ih je dovoljno precizno definirao i s odgovarajućom pažnjom cijenio, a drugostupanjski sud, prilikom ocjene žalbenih navoda državnog odvjetnika, takve manjkavosti prvostupanjske presude nije otklonio, već je iznio i dodatne okolnosti koje utječu na težu kaznu.
6.2. Dakle,imajući u vidu iznesenu argumentaciju osuđenika očigledno je kako on smatra da je na navedeni način povrijeđena odredba članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP/08., u svezi s člankom 469. stavkom 5. ZKP/08. odnosno da je odlukom o kazni na njegovu štetu prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu.
6.3. Međutim, protivno ovakvim navodima i iz samog obrazloženja zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude te razloga koji su navedeni može se zaključiti kako se u ovom konkretnom slučaju ne radi o prekoračenju ovlasti koje sud ima po zakonu, jer je sud drugog stupnja, kada je odlučivao o primjerenoj kazni, kao što je ovdje slučaj, bio ovlašten ocjenjivati i procjenjivati sve one okolnosti koje su, u smislu članka 47. KZ/11., od utjecaja na izbor vrste i mjere kazne, a koje su kao takve utvrđene tijekom prvostupanjskog postupka. Pri tome osuđenik pogrešno tvrdi da je državni odvjetnik u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjske presude predložio izricanje kazne zatvora koja će se zamijeniti radom za opće dobro, jer je njegov prijedlog bio da se optuženiku izrekne bezuvjetna kazna zatvora ili kazna zatvora koja će se zamijeniti radom za opće dobro, dakle alternativno postavljen.
6.4. Prema tome, potpuno je jasno da odlukom o kazni, kada je drugostupanjski sud postupao po žalbi državnog odvjetnika izjavljenoj protiv presude suda prvog stupnja i kada je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da je osuđeniku izrekao bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, nisu prekoračene ovlasti koje sud ima po zakonu, pa stoga nije počinjena povreda kaznenog zakona iz članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP/08., a niti
III Kr 51/2021-3
je na taj način počinjena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku (članak 517. stavak 1. točka 3. ZKP/08.), kako to pogrešno ističe osuđenik u podnesenom zahtjevu. Po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, iz svega navedenog evidentno je da osuđenik navodima iz zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zapravo pokušava osporiti odluku o kaznenoj sankciji (članak 471. stavak 1. ZKP/08.), a to ovim izvanrednim pravnim lijekom nije dopušteno.
7. Slijedom svega navedenog, budući da zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan to je isti, na temelju članka 519. ZKP/08. u vezi s člankom 512. ZKP/08., trebalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 28. travnja 2021.
Predsjednica vijeća:
Vesna Vrbetić, v. r.
