Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-46/2021-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić predsjednice vijeća, te Sanje Katušić-Jergović i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. L. zbog kaznenih djela iz članka 110. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 4. veljače 2021. broj K-22/2020., u sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2021.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, a u povodu te žalbe po službenoj dužnosti u odnosu na kazneno djelo pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavak 1. KZ/11. iz točke 2. prvostupanjske presude, ukida se prvostupanjska presuda u cijelosti i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjeno vijeće.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Vukovaru optuženi J. L. je na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) oslobođen od optužbe da bi počinio kaznena djela i to djelo protiv osobne slobode, prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11. činjenično i pravno opisano pod točkom 1. izreke te presude, te dva kaznena djela protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavak 1. KZ/11. i ubojstva iz članka 110. KZ/11., činjenično i pravno opisana pod točkom 2. izreke te presude.

1.1. Na temelju članka 556. stavak 1. i 2. ZKP/08. u vezi s člankom 79. KZ/11. od optuženog J. L. oduzet je nož "Rostfrei" duljine oštrice 20 cm.

1.2. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08. oštećena, žrtva A. B. i oštećeni J. J. upućeni su na parnicu radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva.

1.3. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je podnijelo Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu podnio je optuženi J. L. po branitelju E. M., odvjetniku u V., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

4. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

5. Žalba je osnovana, a u povodu podnesene žalbe ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., utvrđeno je da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. koja se odnosi na kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavak 1. KZ/11. opisano u točki 2. izreke pobijane presude.

6. Opravdano državni odvjetnik nalazi da je činjenično stanje u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11. opisano u točki 1. i u odnosu na kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavak 1. KZ/11. opisano u točki 2. izreke pobijane presude pogrešno utvrđeno, odnosno da je činjenično stanje u odnosu na kazneno djelo ubojstva iz članka 110. KZ/11. opisano u točki 2. izreke pobijane presude nepotpuno i pogrešno utvrđeno.

7. U pogledu kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11. činjenično i pravno opisanog u točki 1. izreke pobijane presude prvostupanjski sud smatra da isto nije dokazano, temeljeći taj zaključak na neprihvaćanju iskaza oštećene A. B., koji ocjenjuje neistinitim, nelogičnim i neuvjerljivim. Tu ocjenu obrazlaže nedosljednim iskazivanjem svjedokinje u pogledu vremena i mjesta upućivanja prijetnji i vlastitom stajalištu o predvidljivom, odnosno očekivanom ponašanju žrtve kaznenog djela prijetnje.

7.1. Međutim, u pogledu nedosljednosti u iskazivanju oštećene A. B. koja se odnosi na boravak u kući optuženika na dan 21. ožujka 2020. opravdano državni odvjetnik ističe da se oštećenica, nakon što je prvotno izjavila da tog dana nije bila u kući, samoinicijativno u nastavku istog iskaza ispravila te je objasnila da je kuću napustila u poslijepodnevnim satima, a što je u cijelosti potvrđeno sadržajem izuzetih snimki video-nadzora obiteljske kuće optuženika. S obzirom na činjenicu da se svjedokinja sama ispravila, a imajući na umu da brojnost traumatičnih događaja koji su se odigrali u tih par dana, pri čemu je većina sudionika zbivanja u kući optuženika pretežno bila pod utjecajem alkohola, nesumnjivo ima utjecaj na zapamćivanje i reprodukciju svega viđenog, prvostupanjski sud dao je neadekvatan značaj ovom dijelu iskaza oštećenice pri procjeni njezine pouzdanosti vjerodostojnosti iskaza.

7.2. Nadalje, prvostupanjski sud je svoj stav o neistinitosti i nevjerodostojnosti iskazivanja oštećene A. B. objasnio time što sadržaj i podaci izviješća o pruženim intervencijama povodom dojave o nasilju u obitelji Policijske postaje ne odgovaraju navodu oštećenice, jer iz tog izvješća ne proizlazi da se oštećenica "požalila" da joj je optuženik prijetio. Prije svega treba istaknuti da se sadržaj službenih zabilješki o obavijesnim razgovorima, pa tako u određenoj mjeri i sadržaj izvješća o pruženoj intervenciji koji se temelji na izjavi neke osobe ne može koristiti kao dokaz u kaznenom postupku. Stoga nije prihvatljiva i dopuštena detaljna analiza sadržaja izvješća na način na koji to čini prvostupanjski sud. Dakako, to ne znači da je izvješće u cijelosti neupotrebljivo, jer iz njega je moguće utvrditi na čiji zahtjev i kada su policijski djelatnici izašli na teren i što su poduzeli. U tom kontekstu je navod iz izvješća policijskih djelatnika da je oštećenica A. B. telefonski dojavila 21. ožujka 2020. u 17,49 sati da se njezin nevjenčani suprug J. L. prema njoj ponaša agresivno, pa je pobjegla na ulicu, prihvatljivo koristiti, jer su to podaci na temelju koji su djelatnici policije pružili intervenciju. Što su policijski djelatnici, izašavši na teren, utvrdili u razgovoru s oštećenom A. B. i optuženikom predstavlja pak sadržaj obavijesnih razgovora, koji ne može biti dokaz u kaznenom postupku, pa je i komparacija sadržaja tog dijela izvješća s iskazom oštećenice neprihvatljiva.

7.3. Također neprihvatljivom ovaj drugostupanjski sud nalazi u pobijanoj presudi iznesenu argumentaciju ocjene iskaza oštećene A. B., koja počiva na navodima o nelogičnosti i životnoj neuvjerljivosti postupaka A. B.. Prvostupanjski sud, naime, pretpostavlja točno određeni način ponašanja žrtve (po kojem se žrtva nikad ne bi vraćala nasilniku, niti bi s njim komunicirala), a budući da se oštećenica ne ponaša u skladu s tim, drži da prijetnje nije bilo. Međutim, pritom zanemaruje znanstvena istraživanja koja potvrđuju da žrtve prijetnji i zlostavljanja u obitelji u velikom broju slučajeva nastavljaju zajednički život s počiniteljima, kao što u potpunosti ignorira životne prilike oštećene A. B. (koja nema sredstava za život niti mjesto stanovanja, a što nesumnjivo proizlazi iz njezine izjave da "nije imala gdje otići") koje zasigurno u velikoj mjeri utječu na ponašanje bilo koje osobe u takvim okolnostima, pa tako i oštećenice. Da bi se ispravno analizirala i ocijenila vjerodostojnost iskaza oštećenice, pak, osim životnih prilika u kojima se ona nalazila, prvostupanjskom sudu je na raspolaganju stajala pomoć stručnih osoba koje mogu utvrditi intelektualne, emotivne i psihološke karakteristike oštećenice, ukoliko je to smatrao potrebnim.

7.4. Konačno, prvostupanjski sud je potpuno zanemario sadržaj iskaza svjedoka M. M. i I. L., iako ih je prihvatio kao vjerodostojne i istinite, a upravo iskazi tih svjedoka predstavljaju pomoćno sredstvo za analizu i ocjenu iskaza oštećene A. B.. Naime, I. L. je bio u osobnom kontaktu s oštećenicom, a M. M. u telefonskom kontaktu s njom, pa su oni izvor saznanja ne samo o onom što im je oštećenica u tim kontaktima rekla, nego i o njezinom izgledu, ponašanju i okolnostima u kojima su se ti kontakti odvijali. Pritom treba na umu imati da je svjedok L. svoj susret s oštećenicom inkriminiranog dana opisao navodeći da se ona kod njega pojavila nenadano u poslijepodnevnim satima, zamolila ga da napuni mobitel i zatražila prijevoz do R., pri čemu je indikativno da je došla neadekvatno odjevena (iako je bilo hladno imala je majicu kratkih rukava) i zatražila da joj posudi neku topliju odjeću, na što joj je dao svoju staru trenirku, u kojoj je i snimljena na nadzornoj kameri po dolasku policijskog vozila na zatraženu intervenciju i ulasku u kuću optuženika.

7.5. Sud prvog stupnja ignorirao je i izjavu svjedoka M. M. da je nakon događaja u kući optuženika 19. ožujka 2020. bio zabrinut da bi optuženik mogao nauditi oštećenoj A. B., poglavito zato što ga je u prijepodnevnim satima u subotu ili sljedećeg dana A. zvala i rekla mu da ju je opet pijani optuženik napao i da bježi preko pruge od njega.

7.6. S obzirom na sve izneseno, zaključci prvostupanjskog suda za sada se u odnosu na kazneno djelo iz točke 1. izreke pobijane presude ne mogu prihvatiti kao ispravni.

8. Također opravdano državni odvjetnik prigovara ispravnosti utvrđenih činjenica u odnosu na kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavak 1. KZ/11. činjenično i pravno opisanog u točki 2. izreke pobijane presude, a povodom žalbe je ispitivanjem pobijane presude na temelju članka 476. stavak 1. točke 1. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud utvrdio i da je u tom dijelu presude počinjena apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

8.1. Prvostupanjski sud, nakon što je naveo kako iskaz oštećene A. B. ne prihvaća u cijelosti kao istinit, vjerodostojan i logičan, nego je mišljenja da je isti djelomično iskonstruiran i sračunat radi umanjenja njezine eventualne odgovornosti, te u nekim dijelovima potpuno neživotan i nelogičan, zaključuje da "dokazi koji su provedeni tijekom dokaznog postupka (a među koje, prema obrazloženju, ubraja i snimke video nadzora) ne dovode sud do zaključka da je optuženik kritične zgode pokušao ubiti A. B. na način kao je to opisano u točki 2.) izmijenjene optužnice, jer za tako što tijekom dokaznog postupka nisu pronađeni, ni izvedeni dokazi koji bi sud doveli do zaključka da je optuženik kritične zgode doista nožem zamahivao prema oštećenoj - žrtvi A. B. s namjerom da je usmrti, te da je poduzeo vožnju automobilom s namjerom da je usmrti". Citirani dio obrazloženja prilično je nejasan, jer iz njega nije razvidno zaključuje li sud prvog stupnja da nema dokaza da je optuženik poduzeo radnje opisane u činjeničnom opisu, odnosno da nije dokazano da su se ostvarila objektivna obilježja inkriminiranog djela, ili pak da nije dokazano da je optuženik imao namjeru oštećenicu usmrtiti, tj. da nije ostvaren subjektivni element. Ipak, iz prethodnog dijela tog odlomka (posljednjeg na strani 24 i prvog na strani 25 pobijane presude) slijedi da je sud prvog stupnja, doduše, utvrdio da je optuženik doista automobilom krenuo za oštećenicom, pa i da je došlo do kontakta između automobila i tijela oštećenice, ali da on takvom vožnjom nije imao namjeru oštećenicu usmrtiti, nego je samo htio oduzeti joj ključeve kuće. Takav zaključak potkrjepljuje navodom da oštećenica tada nije zadobila nikakvu tjelesnu ozljedu, odnosno da iz snimke proizlazi da brzina kojom se optuženik kretao u trenutku kada se automobilom približavao oštećenici nije bila takva da je mogla izazvati teške i po život opasne ozljede, već upravo suprotno, kao i da je neživotno da bi se nakon toga oštećenica ponovno vratila u kuću, da joj je doista život bio u opasnosti.

8.2. U pogledu, pak, radnji kojima se optuženik tereti da je oštećenici prijetio nožem sud prvog stupnja lakonski navodi da nije došao do zaključka da je optuženik J. L. kritične zgode pokušao ubiti A. B. na način da je zamahivao nožem prema njoj govoreći joj "ubit ću te, zaklat ću te". Takvu konstataciju iz koje uopće nije jasno nalazi li prvostupanjski sud da nije dokazano da je optuženik zamahivao kuhinjskim nožem prema oštećenici ili pak da je to činio, ali da namjere da je usmrti nije imao, prvostupanjski sud dalje ne obrazlaže, potpuno ignorirajući činjenicu da se optuženik činjeničnim opisom tereti da je radnje kojima se ostvaruju obilježja inkriminiranog kaznenog djela počinio u tri navrata: prvi put kada je u kući zamahivao kuhinjskim nožem prema oštećenici uz prijetnje da će je ubiti i zaklati, potom nakon što je oštećenica pobjegla iz kuće istu slijedio po travnatoj površini upravljajući vozilom marke "Ford" pri čemu je oštećenica kako bi izbjegla i ublažila udar vozilom naskočila na prednji desni dio vozila uslijed čega je odbačena na tlo, te potom, po povratku u kuću kamo je pobjegla oštećena A. B., uzeo kuhinjski nož te držeći ga u desnoj ruci prišao Ž. J. koja ga je smirivala nastojeći zaštititi A. B., pri čemu je optuženik govorio "sad ću vas pobit, obadvije zaklat", a nakon što je ubodom nožem usmrtio Ž. J., oštećenica uzela nož koji je optuženik odložio na stol i istrčala iz kuće. Iz dijela obrazloženja u kojem prvostupanjski sud iznosi argumentaciju zbog čega smatra da nije dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo ubojstva na štetu Ž. J. proizlazilo bi da smatra da nije dokazano da je optuženik uopće manipulirao nožem, jer da je moguće da je nož imala upravo oštećenica, no to se odnosi tek na dio događaja koji je uslijedio po epizodi potjere automobilom po travnjaku. Iz izloženog je očito da je sud prvog stupnja potpuno ignorirao dio optužbe kojim se optuženik tereti da je prema oštećenici prije toga zamahivao nožem, pa ostaje nejasno i zbog čega bi oštećenica napustila kuću i dala se u bijeg po travnjaku.

8.3. Dakle, izneseni razlozi u odnosu na kazneno djelo pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavak 1. KZ/11. na štetu A. B. su konfuzni i nejasni i nema razloga o odlučnim činjenicama (za dio inkriminacije koji prethodi potjeri automobilom po travnjaku) pa je u odnosu na taj dio inkriminacije ostvarena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

8.4. Osim što je, dakle, ostvarena bitna postupovna povreda u odnosu na ovu inkriminaciju, u nastavku ove odluke navodi se ocjena žalbenih navoda kojima se osporava ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu dijela činjeničnog opisa inkriminacije koji se odnosi na dio događaja na travnjaku.

8.5. Naime, opravdano državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud nedovoljno kritički analizirao kako svaki dokaz pojedinačno, tako i sve dokaze u međusobnoj povezanosti. Posebice se to odnosi na kvalifikaciju vjerodostojnosti i pouzdanosti iskaza oštećenice i obrane optuženika. Olako je prihvaćena obrana optuženika da je u potjeru vozilom za oštećenicom krenuo samo kako bi joj oduzeo ključeve kuće i ne ugrožavajući načinom vožnje njezin život i tijelo, pri čemu je u potpunosti zanemaren podatak da je optuženik bio u teško pijanom stanju sa 2,81 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, što ozbiljno dovodi u pitanje njegovu sposobnost da potpuno kontrolira vozilo (brzinu, kočenje, držanje smjera itd.), a poglavito ima li se na umu da iz snimke nadzorne kamere proizlazi da je došlo do kontakta između oštećenice i vozila i to na način da je ona "nasjela" na prednji dio vozila, nakon čega je pala na tlo. Ovakav razvoj događaja dovodi u pitanje iskazanu nakanu optuženika da oštećenicu sustigne isključivo kako bi joj oduzeo ključeve od kuće bez da joj pritom naudi, a naročito da je optuženik, imajući na umu sve izneseno, imao potpunu kontrolu nad vozilom.

8.6. Također je vrlo površno i paušalno otklonjen iskaz oštećene A. B., pri čemu se sud prvog stupnja ponovno pozvao na "životno uvjerljivo uobičajeno ponašanje žrtve" (u odnosu na njezin povratak u kuću), a što je neprihvatljivo iz razloga koji su navedeni pod 7.3.

8.7. Ovdje treba naglasiti kako oštećena A. B. potvrđuje da je uzela ključeve i stavila ih sebi u džep, što objašnjava navodeći da je htjela optuženika spriječiti da nju i Ž. J. zaključa u kuću i tako ih onemogući u bijegu, no taj podatak nije, kraj svih iznesenih okolnosti, dovoljan za zaključak da nema dokaza da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti ili neko drugo istovrsno, blaže kazneno djelo.

9. S pravom državni odvjetnik navodi da je u odnosu na kazneno djelo ubojstva iz članka 110. KZ/11. na štetu Ž. J. činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. 9.1. Prvostupanjski sud, obrazlažući zbog čega nalazi da nema dokaza da je optuženi J. L. počinio ovo kazneno djelo, priznaje da postoje indiciji, ali drži da se ne radi o zatvorenom krugu indicija. Među indicije koji ukazuju na optuženika kao počinitelja ubraja i tragove krvi žrtve Ž. J. na majici optuženika, a koji se ne mogu objasniti na način kako je to sugerirao optuženik (prskanjem krvi iz rane žrtve), što proizlazi iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka sudskomedicinske struke. Ističe da je, doduše, obrana optuženika nedosljedna i nelogična, što također ukazuje na njega kao mogućeg počinitelja, ali sugerira i da brojne druge okolnosti, podaci i indiciji upućuju i na oštećenu A. B. kao počinitelja tog kaznenog djela. U tom smislu prvostupanjski sud analizira položaj mrtvog tijela Ž. J., kako je fiksiran fotografijama u fotoelaboratu, te komparacijom ozljeda žrtve s iskazom svjedokinje A. B. utvrđuje da nije moguće da se događaj odigrao onako kako je to ta svjedokinja navela, jer da bi položaj mrtvog tijela bio drugačiji, a i ozljede na glavi Ž. J., po ocjeni prvostupanjskog suda ne odgovaraju iskazu svjedokinje A. B. Nadalje, neosnovani su navodi da je oštećena A. B. imala motiv za usmrćenje Ž. J., zbog ljubomore koju je A. B. pokazala, po ocjeni prvostupanjskog suda, kada joj se pri ulasku u kuću obratila riječima: "Što tu radiš, marš van iz kuće", dok istodobno drži da optuženik nije imao nikakav sukob sa Ž. J., pa stoga ni motiv da je liši života.

9.2. Naime, prvostupanjski sud motiv nalazi iz samo jednog postupka A. B., koji ta svjedokinja i potvrđuje i daje objašnjenje za njega, a u potpunosti ignorira navode svjedokinje A. B., da ju je Ž. J. kritične zgode višekratno branila i pokušavala zaustaviti optuženika, pri čemu snimke nadzornih kamera (nastale 22. ožujka 2020. od 10:10:40 do 10:11:18 sati, a fotografijama broj 14, 15 i 16 isječaka snimki) pokazuju da je upravo Ž. J. pustila A. B. u kuću, a što odgovara takvom iskazu. Osim toga, ispravno državni odvjetnik naglašava da je sud zanemario iskaz svjedoka M. M. koji je izjavio da mu je Ž. J. prije ubojstva uputila telefonski poziv u kome je najavila da će mu se vratiti, te da je za optuženikov imendan (19. ožujka 2020.) A. čistila za Ž. koja je povraćala po stanu i davala joj čistu odjeću da se preodjene. Spomenuti iskaz svjedoka M. M. istodobno demantira zaključak suda prvog stupnja kako je optuženik namjeravao zasnovati zajednicu sa Ž. J., tim više što je optuženik prema vlastitim navodima, ali i iskazu svjedoka G. P. upravo svjedoka P., pozvao ujutro inkriminiranog dana kako bi Ž. odvezao M. M.. Pri utvrđivanju postojanja motiva prvostupanjski sud morao je cijeniti i u obzir uzeti podatak o visokoj alkoholiziranosti optuženika i Ž. J., ali i međusobne odnose između optuženika i A. B., koji nisu jednoznačni. Naime, jasno je da su optuženik i A. B. neko vrijeme živjeli zajedno, da je ona odlazila i vraćala mu se, da su se burno rastajali i ponovno mirili, kao i da je par dana prije inkriminiranog događaja optuženik krenuo za A. B. misleći da ona "ima nešto" s M. M., koji ga je zbog toga i udario. Takva dinamika njihovog odnosa ukazuje na to da je optuženikova veza s A. B. bila primarna i dominantno određujuća za zbivanja, dok je njegov odnos sa Ž. J. bio u drugom planu, odnosno da ju je doživljavao kao prijateljicu. Naravno, ovo samo po sebi ne isključuje optuženika kao počinitelja tog kaznenog djela, ima li se na umu njegova alkoholiziranost tempore criminis i čitav slijed događaja u kojem nesumnjivo Ž. J. nije bila tek obični pasivni promatrač (a što slijedi i iz prizora vidljivih na snimkama nadzornih kamera iz kojih je razvidno da i Ž. J. izlazi i ulazi u kuću). Kada se uz sve navedeno ima na umu da je optuženik sam izjavio da je policiji rekao kako je on počinitelj, dajući za to potpuno neshvatljivo i iracionalno objašnjenje ("da je bivši djever A. B. policajac, pa se bojao da ga u policiji ne istuku") te da je slično ponovio i na liječničkom pregledu kamo je vođen prije uhićenja, pa je u Izvješću Zavoda za hitnu medicinu Vukovarsko- srijemske županije (list 39 spisa) konstatirano da prilikom pregleda "navodi da osjeća da treba još nekog ubiti", što je potpisao liječnik V. Đ., zaključak prvostupanjskog suda o nedostatku dokaza nije prihvatljiv.

9.3 No, iznesena argumentacija prvostupanjskog suda pati od brojnih nedostataka. Opravdano državni odvjetnik ističe da prvostupanjski sud nije pravilno vrednovao cjelokupnu dokaznu građu koja se odnosi na položaj tijela žrtve Ž. J. nakon zadobivanja smrtonosnog uboda nožem, kao i da je parcijalno i površno analizirao izvedene dokaze. Tako je potpuno zanemario podatak da je zapisnikom o očevidu konstatirano da je mjesto događaja u obiteljskoj kući izmijenjeno utoliko što su djelatnici Zavoda za hitnu medicinu Vukovarsko-srijemske županije pregledali mrtvo tijelo Ž. J., a što proizlazi i iz izvješća o osiguranju mjesta događaja PP V. od 22. ožujka 2020. (iz kojeg je vidljivo da su na mjesto događaja za vrijeme osiguranja mjesta događaja u 11,18 sati pristigle tri osobe, djelatnici Hitne medicinske pomoći V.). To znači da je tijelo Ž. J. vjerojatno bilo pomaknuto prilikom intervencije djelatnika Hitne medicinske pomoći, kao i eventualno prije toga, a nakon njenog usmrćenja. Naime, prema obrani optuženika, Ž. J. je nakon uboda prvo kleknula pa onda pala na tlo, na leđa, dva puta udahnula i okrenula se na bok te umrla (list 460 spisa). Međutim iz fotografija proizlazi da je mrtvo tijelo Željke Josipović pronađeno na leđima. Dakle, trebalo je prvo razjasniti je li i u kojoj mjeri tijelo pomicano nakon usmrćenja, a to bi se, osim ispitivanjem svjedoka, moglo utvrditi i ispitivanjem liječnika vještaka sudskomedicinske struke s forenzičkim iskustvom s obzirom na tragove krvi na podu, jer iz fotografija slijedi da je najveća količina krvi pronađena ne ispod rane, nego niže, što ne odgovara ni izgledu odjeće žrtve (odnosno krvavim dijelovima odjeće).

9.4. Također je neprihvatljiv zaključak suda prvog stupnja o tome kako su nastale ozljede glave žrtve Ž. J., o čemu prvostupanjski sud zaključuje iako nema potrebnih stručnih medicinskih znanja. Da bi mogao isključiti određeni način nastanka takvih povreda prvostupanjski sud je morao o tome dodatno ispitati liječnika vještaka, a što je propustio učiniti, zaključujući da je "ozljeda krvnog podlijeva glave čeono lijevo nastala pri padu žrtve na leđa i udarcem o kuhinjski element, a krvni podljev mekog oglavka prilikom pada unazad i udarcem glavom o pod koji mehanizam nastanka ozljeda više odgovara opisu događaja prikazanom u obrani optuženika", iako za utvrđenje točnog mehanizma nastanka ozljeda nije kompetentan. Prema mišljenju liječnika vještaka krvni podljev čeono lijevo mogao je nastati udarcem glave u neko fiksirano tupotvrdo mehaničko sredstvo ili udarcem nekim tupotvrdim mehaničkim sredstvom u oštećeno područje glave, a krvni podljev mekog oglavka zatiljno pri padu i srazu zatiljne regije glave s čvrstom podlogom, da bi na raspravi ustvrdio da je takav mehanizam vrlo vjerojatan jer pri padu i srazu glave može doći do krvarenja iznad tvrde moždane ovojnice, a do kojih ne dolazi kad bi se ova ozljeda nanijela šakom. Takav nalaz i mišljenje prije svega još uvijek ne isključuje da je oštećenica primila i udarce šakom ili nekim drugim sredstvom prije pada, a niti se vještak o tome izjasnio. Nadalje, vještak se nije očitovao, a s obzirom na izgled krvnog podljeva čeono lijevo, radi li se o ozljedi koja je nastala upravo tom prilikom ili nešto ranije, respektirajući da je riječ o krvnom podljevu, za čiji nastanak obično treba proći neko vrijeme od ozljeđivanja. Konačno, iz zapisnika o obdukciji (l. 127 do 131) proizlazi da su kod Ž. J. konstatirane sljedeće ozljede: krvni podljev čeono lijevo veličine 2,8 x 2.0 cm, ubodna rana s ovalnim ubodnim otvorom 2,2 x 1,1 cm, rezna rana na prijelazu prednje u stražnju stranu lijeve podlaktice prema malom prstu u donjoj trećini duljine 5,9 cm, a širine do 0,3 cm dijagonalno u odnosu na okomitu os tijela, krvni podljevi mekog oglavka sljepoočno desno 2,8 x 1,9 cm, i zatiljno desno 3,6 x 2,5 cm. U odnosu na krvne podljeve mekog oglavka sljepoočno desno i zatiljno desno nije jasno iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka radi li se o jedinstvenoj ozljedi ili je pak riječ o dvije posebne ozljede, odnosno nije razjašnjen mehanizam nastanka tih krvnih podljeva mekog oglavka sljepoočno desno i zatiljno desno.

9.5. Sud prvog stupnja ocjenjuje iskaz svjedokinje A. B. nevjerodostojnim pozivajući se na to što je ona prvo policiji rekla da je optuženik odbacio nož, objašnjavajući da je bila u strahu da će na istom biti pronađeni njezini otisci, jer ga je ona uzela sa stola. Prije svega za naglasiti je da kaznena prijava nije dokaz niti se njezin sadržaj na takav način može koristiti i svjedoku predočavati ono što je u njoj navedeno. Ipak, budući da je svjedokinja A. B. prema iskazu svjedoka G. P. njega naknadno nazvala i objašnjavala da nije osumnjičena nego oštećena i da nož nije bacio J. nego ona da je ne bi ozlijedio, nesumnjivo je da je ona prije nego što je ispitana kao svjedok drugačije prikazivala taj dio događaja, ali to, s obzirom na činjenicu da je ispitivana u svojstvu svjedoka o tome jednako i dosljedno iskazivala, doista ne dovodi u sumnju vjerodostojnost njezinog iskaza.

9.6. U kritično vrijeme na mjestu događaja bili su, osim žrtve, samo optuženik i A. B., pa nema sumnje da je počinitelj ubojstva netko od njih dvoje. U situaciji kada se to dvoje međusobno tereti, sud prvog stupnja bio je dužan na temelju brojnih detalja i materijalnih tragova, koristeći pomoć stručnih osoba, odnosno sudskomedicinskog vještaka s forenzičkim iskustvom i na drugi pogodan način utvrditi čija verzija događaja se može u potpunosti isključiti, odnosno čija verzija događaja odgovara materijalnim tragovima. Nadalje, da bi pravilno analizirao i ocijenio kako iskaz A. B., tako i obranu optuženika, sud prvog stupnja bio je dužan razmotriti iskaze brojnih svjedoka kao pomoćnog sredstva. Prvostupanjski sud gotovo ništa od toga nije učinio, pa tako nije ni pokušao utvrditi na koji način se na dijelu majice koju je nosio optuženik našla krv Ž. J., iako je konstatirao da optuženik za to ne daje zadovoljavajuće objašnjenje. Istodobno ni na koji način nije pokušao provjeriti je li moguće da na odjeći A. B., pod uvjetom da je ona počinitelj kaznenog djela ubojstva, uopće nema tragova krvi Ž. J.

9.7. Sud prvog stupnja je, kako slijedi iz svega izloženog, različitim kriterijima vrednovao iskaz svjedokinje A. B. i obranu optuženog J. L.. Iako je konstatirao da je obrana optuženika nelogična u nekim dijelovima, ipak ju nije odbacio, istodobno ostavljajući otvorenom mogućnost da je A. B. svoj iskaz, pa i neke svoje postupke tempore criminis prilagodila tome da okrivi optuženika, što bi upućivalo na to da je A. B. sve prethodno isplanirala. Međutim, takvo rezoniranje ne počiva na prihvatljivim premisama, a posebice ga dovodi u pitanje niz detalja (od krvi Ž. J. na majici optuženika, preko izgleda A. B., koja je odjevena samo u čarape odmah otrčala kod susjeda da pozove policiju, pri čemu je u ruke uzela i odbacila nož).

9.8. Konačno, treba naglasiti da je sud prvog stupnja nekritički prihvatio konstataciju liječnika vještaka kako optuženik nije zadobio tjelesne ozljede, što očito ne odgovara istini, jer je na fotografijama fotoelaborata jasno vidljiva ozljeda lijevog uha optuženika, kojoj odgovaraju i tragovi krvi na majici koju je te zgode nosio. Ni na koji način nije razjašnjeno kako je i kada optuženik tu ozljedu zadobio, a sud prvog stupnja propustio o tome pitati i samog optuženika.

10. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, nakon što provede iznova sve dokaze, kao i one na koje je ukazano u ovoj odluci, sve savjesno i logički analizirati kako pojedinačno tako i u međusobnoj povezanosti, imajući na umu da treba razjasniti sve sporne elemente, a tek potom donijeti zaključak o tome je li i u kojoj mjeri dokazano ono za što se optuženik tereti. Posebno će u odnosu na kazneno djelo ubojstva iz članka 110. KZ/11. utvrditi je li i u kojoj mjeri pomicano tijelo Ž. J. od usmrćenja do fotografiranja (ispitivanjem svjedoka, ispitivanjem liječnika vještaka sudskomedicinske struke s obzirom na tragove krvi na mjestu događaja i mjesto iskrvarenja), razjasnit će uz pomoć liječnika vještaka sudskomedicinske struke mehanizam i vrijeme nastanka svih povreda Ž. J., a posebice onih na glavi i ruci, pri čemu će po potrebi uz nazočnosti sudskomedicinskog vještaka provesti i rekonstrukciju prema verzijama optuženika i svjedokinje A. B., a prethodno utvrdivši jesu li optuženik i A. B. ljevaci ili dešnjaci. Također će razjasniti kako i kada je optuženik zadobio ozljedu lijevog uha, kao i na koji način se trag krvi Ž. J. mogao naći na rukavu optuženikove majice, o čemu se treba izjasniti sudskomedicinski vještak s forenzičkim iskustvom, imajući na umu posebno veličinu i lokalizaciju tog traga. Nađe li potrebnim, ispitat će kao svjedoka i liječnika koji je pregledao optuženika odmah nakon usmrćenja Ž. J., kako bi utvrdio u kojim okolnostima je optuženik dao izjavu koja je zabilježena u dokumentaciji na listu 39 spisa. Potom će izložiti nesporne činjenice te određeno i potpuno izložiti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazanim ili nedokazanim, vodeći računa o propustima na koje je ukazano ovom odlukom, te će potom donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku. Također će u odnosu na kazneno djelo pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavak 1. KZ/11 razjasniti sve faze događaja koji čini cjelinu i potom utvrditi jesu li ostvarena sva objektivna obilježja terećenog ili nekog drugog istovrsnog kaznenog djela, a ako jesu s kojim je oblikom krivnje optuženik postupao. Svoju odluku obrazložit će u skladu s odredbom članka 459. ZKP/08.

11. Slijedom navedenog trebalo je, na temelju članka 483. stavak 1. i članka 484. stavak 1. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 27. travnja 2021.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.