Republika Hrvatska
Poslovni broj Gž Ovr-308/2020-2
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Republika Hrvatska, OIB: …, Ministarstvo, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u R., protiv ovršenika S. H. iz R., Č., zastupanog po punomoćniku S. I., odvjetniku u R., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika, podnesenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-3639/2014-3 od 7. veljače 2015., 27. travnja 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-3639/2014-3 od 7. veljače 2015., osim u odnosu na razloge zbog kojih je ovršenik upućen na parnicu.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja je određena ovrha na nekretnini ovršenika, točnije na suvlasničkom dijelu (1/2 dijela) nekretnine k.č.br. … i k.č.br. … upisanih u zk.ul. … k.o. C.-Č., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 149.398,49 kn sa zakonskim zateznim kamatama na iznos glavnice od 82.588,03 kn, koje teku od 4. rujna 2014. do isplate. Ovrhovoditelju je priznat trošak u iznosu od 2.500,00 kn.
2. Protiv rješenja je žalbu podnio ovršenik sadržajno ukazujući na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
3. U žalbi navodi da nekretnine na kojima je određena ovrha ne predstavljaju njegovo vlasništvo pa da se na tom predmetu ne može provesti ovrha. Tvrdi da je izvanknjižni vlasnik nekretnina R. H. koji je vlasništvo stekao prije pokretanja ovršnog postupka i prije zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama. Navodi da je pravna osnova stjecanja Ugovor o kupoprodaji od 31. svibnja 2005. koji je sklopljen između ovršenika i R. H.. Ističe da je zbog iste činjenice R. H. u ovršnom postupku koji se vodi pod brojem Ovr-2855/11 podnio prigovor treće osobe te je upućen na parnicu rješenjem suda prvog stupnja od 12. veljače 2014. te je postupio po nalogu suda i podnio tužbu. Osporava i visinu poreznog duga uz obrazloženje da je nastupila zastara tražbine. Navodi da je u dva navrata podnio upravnom tijelu prigovor tvrdeći da je nastupila zastara tražbine.
4. U istom podnesku ovršenik je predložio i odgodu ovrhe tvrdeći da su se ostvarile zakonske pretpostavke propisane odredbom čl. 61. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 – dalje: OZ).
5. Žalba ovršenika protiv rješenja o ovrsi nije osnovana.
6. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), a koji propis se na odgovarajući način primjenjuje u ovršnom postupku na temelju odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a. Nisu ostvareni ni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 5. OZ-a, na koje u povodu žalbe sud također pazi po službenoj dužnosti (čl. 50. st. 1. toč. 1., 3. i 5. OZ-a) te se ne radi o slučaju iz čl. 50. st. 1. toč. 6. OZ-a.
7. Ovršenik u žalbi u osnovi tvrdi da nekretnina na kojoj je određena ovrha nije u njegovom vlasništvu, već da je izvanknjižno vlasništvo treće osobe te da je nastupila zastara tražbine iz ovršne isprave.
8. Budući da je ovršenik u zemljišnim knjigama upisan kao suvlasnik nekretnine na kojoj je određena ovrha, tvrdnja ovršenika da je nekretnina na kojoj je određena ovrha vlasništvo treće osobe, predstavlja razlog za podnošenje prigovora treće osobe u smislu odredbe čl. 59. OZ-a. Prema tom propisu osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom (st. 1.). Prigovor zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, što je također razlog za upućivanje ovršenika na parnicu u skladu s odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a, što znači da o osnovanosti tog žalbenog razloga nije ovlašten odlučivati ovršni sud.
9. Iz podataka u spisu bi proizlazilo da je sud prvog stupnja rješenjem poslovni broj Ovr-3639/2014-19 od 20. kolovoza 2019. uputio ovršenika na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, zatim je uputio treću osobu R. H. na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom te je odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, a proizlazilo bi da je rješenje postalo pravomoćno 10. rujna 2019.
10. Stoga valja zaključiti da nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti, dok će o osnovanosti žalbenih razloga zbog kojih je ovršenik upućen na parnicu odlučivati parnični sud.
11. Zbog izloženog je valjalo žalbu ovršenika odbiti i rješenje o ovrsi potvrditi na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, osim u odnosu na razloge za upućivanje na parnicu, o kojima će, kako je navedeno, odlučiti parnični sud.
U Rijeci 27. travnja 2021.
Sutkinja
Milena Vukelić-Margan
