1              Poslovni broj: Gž -1629/2022-16

 

   

 

 

Poslovni broj: Gž-1629/2022-16

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Filke Pejković predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice D. I. iz K., OIB: ... i II-tužiteljice I. I. iz Z., OIB: ., obje zastupane po punomoćniku B. J., odvjetniku iz Z., protiv tuženika R. M. S. E. sa sjedištem u P., R. A., upisana u sudski registar Zemaljskog suda u Grazu pod brojem 67767h, OIB 25376204437, ranije R. St. S.-J.-W. eG., St. St. im R., u R. A., zastupanog po punomoćnicima N.i I. R., odvjetnicima iz Z., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi prvo i drugo tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: 30 P-5644/2016-77 od 6. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba prvo tužiteljice i drugo tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: 30 P-5644/2016-77 od 6. listopada 2022. u točki I. izreke te u točki II. izreke u odluci o trošku za iznos od 33.271,75 eur ( ranije 250.686,00 kn) s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. listopada 2022. pa do isplate.

II. Djelomično se prihvaća žalba  prvo tužiteljice i drugo tužiteljice te se preinačuje odluka o trošku sadržana u toč. II. izreke prvostupanjske presude te se kao neosnovan odbija zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 24.623,40 eur s zakonskom zateznom kamatom.

III. Odbija se zahtjev prvo tužiteljice i drugo tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

IV. Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom  u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev prvo i drugo tužitelja za utvrđenjem ništetnim Ugovora o jednokratnom kreditu sklopljenom između stranka br. Računa 536.482 i Očitovanja od 19. prosinca 2007. br. OU-1256/07 sastavljeno po javnom bilježniku B. J. iz Z. te zahtjev tužitelja za  utvrđenjem da je Zemljišno knjižni odjel Općinskog suda u Zadru izvršio upis hipoteke na nekretnini k.č.br. 412/341 upisanoj u zk.ul. .... k.o. D.i zk.č.br. .. upisanu u zk.ul. .... k.o. Z. bez valjane pravne osnove uz nalog tuženiku trpljenja upisa brisanja upisane hipoteke na navedenim nekretninama dok je u toč. II. izreke naloženo tužiteljima naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 57.895,15 eur s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. listopada 2022. pa do isplate.

2. Navedenu presudu u dosuđujućem dijelu u točkama I. i II. izreke pravodobno podnesenom žalbom pobijaju tužiteljice iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači te prihvati tužbeni zahtjev tužitelja podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom  sudu na ponovno suđenje.

3.Tuženik u odgovoru na žalbu ukazuje da je podnesena žalba prvo i drugo tužitelja neosnovana smatrajući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo  kada je zaključio da među strankama sklopljeni Ugovor o jednokratnom kreditu te Očitovanje sastavljeno po javnom bilježniku od 19. prosinca 2007. nisu ništetni te posljedično tome pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Žalba prvo i drugo tužiteljica je djelomično osnovana.             

5. Ispitujući pobijanu odluku u granicama razloga iznijetim u žalbi valja istaći da u donošenju pobijane presude nije ostvarena povreda iz odredbe čl. 354.st.2. toč. 11. ZPP-a na koju izrijekom upućuje tužitelji. Prvostupanjska presuda nema nedostatak zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži razloge  te ne  postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi sa u spisu sadržanom materijalnom dokumentacijom.

6. Također u donošenju pobijane presude nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. ZPP).

7. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice te je pravilno odbio tužbeni zahtjev.

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnim Ugovora o jednokratnom kreditu sklopljenom između stranka br. Računa 536.482 i Očitovanja od 19. prosinca 2007. br. OU-1256/07 sastavljeno po javnom bilježniku B. J. iz Z. te zahtjev tužitelja za  utvrđenjem da je Zemljišno knjižni odjel Općinskog suda u Zadru izvršio upis hipoteke na nekretnini k.č.br. .... upisanoj u zk.ul...... k.o. D. i zk.č.br. ... upisanu u zk.ul. ....k.o. Z. bez valjane pravne osnove uz nalog tuženiku trpljenja upisa brisanja upisane hipoteke na navedenim nekretninama.

9. Između stranka je sporna valjanost Ugovora o jednokratnom kreditu i valjanost Očitovanja na temelju kojeg je dopuštena uknjižba založnih prava na nekretninama prvo tužiteljice te posljedično tome osnovanost povezanih zahtjeva za valjanost upisa hipoteke i trpljenja uknjižbe brisanja tog prava u zemljišnim knjigama.

10. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje:

- da su tuženik kao zajmodavac i tužiteljice zajedno s K. I. kao zajmoprimci sklopili 14. prosinca 2007. u S.S. im R. u R. A.Ugovor o jednokratnom kreditu,

da je tim Ugovorom tuženik tuženik stavio na raspolaganje tužiteljicama iznos od 330.000,00 EUR s ugovorenom kamatom od 8,75% godišnje, na rok otplate od 10 godina, odnosno 120 mjesečnih rata,

- da su tužitelji kao zajmoprimci, a prvo tužiteljica i K. I. i kao založni dužnici 19. prosinca 2007. u obliku javnobilježničkog akta sastavili očitovanje na temelju kojeg je dopuštena uknjižba založnog prava radi osiguranja tražbine tuženika iz ugovora o jednokratnom kreditu od 14. prosinca 2007. i to na;

stanu u prizemlju desno stambene zgrade u V., ulaz broj .., koja je sagrađena na čest. br..... k.o. C.r a koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i balkona u površini od 52,28 čm te je bio upisan u poduložak broj .... k.o. Z., a sada je upisan u zk. ul. br.... k.o. C. kao 12. suvlasnički dio: 414/100000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12) – poseban dio s kojim je povezan suvlasnički dio koji je jednako velik kao ostali suvlasnički dijelovi kao

i na zk.č.br. ... k.o. D. – u naravi kuća, bazen i dvorište ukupne površine 348 čm (pravilno 304 čm) - da je isto očitovanje sastavljeno u obliku javnobilježničkog akta kod javnog bilježnika B. J. iz Z.,

- da tuženik nije imao odobrenje HNB za pružanje usluge kreditiranja u RH.

11. Slijedom naprijed iznijetih utvrđenja prvostupanjski sud ocjenjuje tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim zaključujući da u konkretnom slučaju ne postoje razlozi ništetnosti Ugovora o kratkoročnom zajmu iz članka 322. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23, dalje ZOO) ukazujući da sklapanje predmetnog Ugovora tužiteljima bilo dopušteno zaključujući da po tužiteljima iznijeta tvrdnja da tuženik nije stavio na raspolaganje zajmoprimcima ugovoreni iznos kredita ne utječe na valjanost Ugovora te ne čini istoga ništetnim. Navedeno da je pitanje ispunjenja ugovora a eventualno neispunjenje ugovora u cijelosti da ne čini Ugovor ništetnim.

12. Prvostupanjski sud nadalje navodi da se Zakon o potrošačkom kreditiranju (" Narodne novine" br. "Narodne novine“ broj 75/09., 12/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15. - dalje: ZPK ) ne primjenjuje na sporni ugovorni odnos ni ratione temporis ni ratione materiae imajući na umu da predmet kredita premašuje iznos od 1.000.000,00 kn. Prvostupanjski sud se u prilog neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja poziva i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev 1564/2018-2 od 9. listopada 2019., u odnosu na prigovor ništetnosti ugovora o kreditu pozivom na Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u RH s neovlaštenim vjerovnikom ("Narodne novine" broj 72/17, dalje ZNUK), u kojem je u članku 3. stavku 1. bilo propisano da su ugovori o kreditu s međunarodnim obilježjem sklopljeni u RH između dužnika s neovlaštenim vjerovnikom ništetni te da je sukladno članku 4. toga Zakona i javnobilježnički akt sklopljen na osnovu ili u vezi s ništetnim ugovorom ništetan.

13. Ukazuje da je i u presudi Suda Europske unije (C-630/17, M. od 14. veljače 2019.) odlučeno da je takav propis države članice protivan članku 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Iz sadržaja predmetne odluke da proizlazi da članak 56. UFEU treba tumačiti na način da mu se protivi propis države članice poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, učinak kojeg je među ostalim to da su ugovori o kreditu i na njima utemeljeni pravni poslovi sklopljeni na državnom području te države članice između dužnika i vjerovnika s poslovnim nastanom u drugoj državi članici, koji ne raspolažu odobrenjem koji nadležna tijela prve države članice izdaju za obavljanje njihove djelatnosti na njezinu državnom području ništetni od dana svojeg sklapanja, čak i ako su bili sklopljeni prije stupanja na snagu navedenog propisa.

14. Navedena interpretativna presuda da djeluje prema svima, što da znači da je ona pravno obvezujuća kako za sud u kojem je postavljeno prethodno pitanje a tako i za ostale nacionalne sudove koji su dužni primijeniti pravno shvaćanje iz presude Europskog suda u postupcima koji se vode pred nacionalnim sudovima. To pravno shvaćanje da je primjenjivo i u ovom predmetu pa zaključuje da tužiteljice neosnovano tvrde da bi predmetni Ugovor o jednokratnom kreditu bio ništetan zbog toga što je sklopljen u RH s neovlaštenim vjerovnikom pri čemu da valja imati na umu i to da se zabrana odnosila samo na jednu ugovornu stranu slijedom čega kao neosnovan odbija tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o jednokratnom kreditu.

15. Kako je Očitovanje 19. prosinca 2007. br. OU-1256/07 sastavljeno po javnom bilježniku u obliku  javnobilježničkog akta te kako je isto osnova za zasnivanje založnog prava na nekretninama suglasno odredbi čl. 59. st.1. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93, 29/94, 162/98 i 16/07 – dalje: ZJB), koji nije ništetan zbog nedostatka u obliku ili zastupanju tuženika jer je sastavljen u skladu s odredbama ZJB-a to zaključujući da je prijeporno Očitovanje na temelju kojeg je izvršena uknjižba založnih prava- hipoteke u korist tuženika kao založenog vjerovnika valjano pa prvostupanjski sud kao neosnovan odbija i tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Očitovanja od 19. prosinca 2007. te posljedično  neosnovanosti istog i zahtjev tužitelja da se utvrdi da je upis hipoteke u zemljišnoj knjizi izvršen bez valjane pravne osnove uz nalog tuženiku naloži trpljenje upisa brisanja hipoteke.

16. Neosnovano tužiteljice sadržajem žalbe osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o mjestu sklapanja spornog Ugovora o jednokratnom kreditu, tj. utvrđenje prvostupanjskog suda da je Ugovor o jednokratnom kreditu sklopljen na teritoriju RA.

17. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja tužiteljice smatraju da je prvostupanjski sud na temelju provedenog dokaznog postupka imao dovoljno razloga utvrditi da je Ugovor o kreditu sklopljen u RH, uz tvrdnju da je tuženik pravna osoba koja u RH nema registriranu podružnicu, poslovnicu ili sjedište i nema suglasnost nadležnih tijela za pružanje usluge odobravanja kredita, a iz svih isprava priloženih tijekom postupka proizlazi da se cjelokupni postupak nuđenja i odobravanja kredita, sklapanja ugovora i solemnizacije odvijao u RH koji je finaliziran kod javnog bilježnika.

18. Žalbenu tvrdnju da je ugovor sklopljen u RH, tužiteljice temelji na tvrdnji da je cjelokupni postupak u vezi odobravanja kredita, potpisivanja Ugovora po tužiteljicama te solemnizacija Očitovanja obavljena u RH.

19. Međutim, u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbu čl. 292. st. 1. ZOO te čl. 252.st.2. ZOO-a. Odredbom čl. 292.st.1. ZOO-a propisano je da u situaciji kad je za sklapanje ugovora potrebno sastaviti ispravu ugovor je sklopljen kad ispravu potpišu ugovorne strane. Prema odredbi čl. 1022. st. 1. ZOO, ugovor o kreditu mora biti sklopljen u pisanom obliku. Dakle, pisani oblik je uvjet za pravnu valjanost ugovora o kreditu.

20. Prema odredbi čl. 252. st.2.  ZOO-a smatra se da je ugovor sklopljen u mjestu u kojem je ponuditelj imao svoje sjedište , odnosno prebivalište u trenutku davanja ponude.

21. Iz sadržaja isprave o sklopljenom Ugovoru o jednokratnom kreditu proizlazi da je ovlaštena osoba tuženika potpisala Ugovor u sjedištu tuženika u RA pri čemu ni tužitelji tijekom postupka nisu tvrdili da bi po ovlaštenoj osobi tuženik Ugovor bio potpisan u RH već su tvrdili da je Ugovor po njima potpisan u RH kao i da je solemnizacija Očitovanja izvršena u RH. Ukoliko se i prihvati tvrdnja tužitelja da je Ugovor potpisan po njima kod javnog bilježnika u RH, a imajući u vidu nespornu činjenicu da je ugovor pripremio i sastavio tuženik sa sjedištem u RA gdje je ovlaštena osoba tuženika i potpisala Ugovor to se primjenom odredbe čl. 252. st. 2. ZOO smatra se da je ugovor sklopljen u mjestu u kojem je tuženik imao svoje sjedište u trenutku sastavljanja ugovora, a sjedište tuženika je u mjestu St. S. im R. u RA.

22. Prema tome, okolnost da su tužiteljice potpisale Ugovor kod javnog bilježnika nema odlučan značaj za utvrđenje činjenice u pogledu mjesta sklapanja ugovora. Slijedom svega navedenog, okolnosti koje tužiteljice apostrofiraju u žalbi nisu pravno odlučne, niti mogu dovesti u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu činjenice mjesta sklapanja ugovora o kreditu.

23. Kako je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u RA to je pravilno prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu i Očitovanja, odnosno brisanje upisanog tereta i zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

24. Na drugačiji zaključak glede mjesta sklapanja ugovora ne utječe ni činjenica da je očitovanje sačinjeno po javnom bilježniku u RH. To zato jer je utvrđeno da je Ugovor pripremio i sastavio tuženik i ovlaštena osoba tuženika je ugovor potpisala u St. S. u RA, pa prema odredbi čl. 252. st. 2. ZOO-a smatra se da je ugovor sklopljen u mjestu gdje tuženik ima svoje sjedište u trenutku sklapanja ugovora, što je mjesto St. S. u RA.

25. Osim toga Ugovor o kreditu nije ovjeren od strane javnog bilježnika, već je javni bilježnik temeljem sklopljenog ugovora o kreditu sastavio očitovanje kojim založni dužnik dozvoljava da se radi osiguranja tražbine tuženika na nekretnini u vlasništvu založnog dužnika upiše pravo zaloga (hipoteka) u korist tuženika i ujedno ovlašćuje tuženika da temeljem tog očitovanja može tražiti neposrednu ovrhu na nekretnini radi naplate svih tražbina iz ugovora o kreditu po dospjelosti, a korisnici kredita tim očitovanjem ovlašćuju tuženika da radi naplate svih tražbina iz ugovora o kreditu može tražiti neposrednu ovrhu na cjelokupnoj njihovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini i novčanim tražbinama.

26. Navedeno očitovanje sastavljeno je temeljem odredbe čl. 2. i čl. 54. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93, 29/94, 16/07 i 75/09 - dalje ZJB) i predstavlja javnobilježnički akt iz sadržaja kojeg je razvidno da sadrži obvezu da se osnuje založno pravo za korist tuženika radi osiguranja tražbine iz ugovora o kreditu i da je  prvo tužiteljica kao vlasnica nekretnine izričito na to pristala.

27. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se tužiteljice neosnovano pozivaju u konkretnom slučaju na odredbe ZPK-a. Sporni Ugovor o jednokratnom kreditu sklopljen je 2007., navedeni Zakon stupio je na snagu 1. siječnja 2010., dakle nakon što je Ugovor o kreditu sklopljen te u njegovoj primjeni nema retroaktivnosti pri čemu je odredba čl.   19.j ZPK-a koja propisuje ništetnost ugovora za slučaj da je ugovor o kreditu sklopio vjerovnik, odnosno kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju, stupila na snagu tek 30. rujna 2015., dakle nakon što je Ugovor o kreditu sklopljen te se ne primjenjuje na konkretan slučaj.

28. Konačno ZPK se i ne primjenjuje na Ugovore o kreditu koji obuhvaćaju ukupan iznos kredita veći od 1.000.000,00 kn  kako je to propisano odredbom čl. 3. toga Zakona a među strankama sklopljeni Ugovor premašuje tak iznos slijedom čega je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da se taj Zakon ne primjenjuje ni ratione temporis ni ratione materie.

29. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da sporni Ugovor o kreditu nije ništetan ni prema odredbama ZNUK.

30. Čak da se i prihvate navodi tužitelja da je sporni Ugovor o kreditu sklopljen na području RH te tvrdnje tužitelja da tuženik nije imao odobrenje za poslovanje na području RH  pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo bi isto odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.

31. Naime, iako je Zakonom o ništetnosti u čl. 3. st. 1. bilo  propisano da su ugovori o kreditu s međunarodnim obilježjem sklopljeni u RH između dužnika s neovlaštenim vjerovnikom ništetni, te da je sukladno čl. 4. Zakona i javnobilježnički akt sklopljen na osnovu ili u vezi s ništetnim ugovorom ništetan, valja istaći a na što ukazuje i prvostupanjski sud da je u presudi Europskog suda (suda EU u predmetu C-630/17 A. M. protiv R. St. S.-J.-W. eGEN od 14. veljače 2019. odlučeno da je takav propis države članice protivan čl. 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije - UFEU).

32. Naime, u toj odluci presuđeno je da čl. 56. UFEU treba tumačiti na način da mu se protivi propis države članice poput onoga o kojem je riječ u ovome postupku, učinak kojeg je među ostalim to da su ugovori o kreditu i na njima utemeljeni pravni poslovi sklopljeni na državnom području te države članice između dužnika i vjerovnika s poslovnim nastanom u drugoj državi članici, koji ne raspolažu odobrenjem koji nadležna tijela prve države članice izdaju za obavljanje njihove djelatnosti na njezinu državnom području ništetni od dana svojeg sklapanja, čak i ako su bili sklopljeni prije stupanja na snagu navedenog propisa.

33. Navedena interpretativna presuda djeluje prema svima, što znači da je ona pravno obvezujuća, kako za sud u kojem je postavljeno prethodno pitanje, a tako i za ostale nacionalne sudove koji su dužni primijeniti pravno shvaćanje iz presude Europskog suda u postupcima koji se vode pred nacionalnim sudovima.

34. Dakle, u smislu naprijed iznijetog   kako to obrazlaže i prvostupanjski sud ne može se više smatrati da bi predmetni ugovor o jednokratnom kreditu bio ništetan zbog toga što je sklopljen s neovlaštenim vjerovnikom, pri čemu se je zabrana  odnosila samo na jednu ugovornu stranu pri čemu  je za istaći da je nastavno na citiranu odluku Europskog suda za ljudska prava, ZNUK ukinut odlukom Ustavnog suda RH broj U-I-3678/2017 od 3. studenog 2020.

35. Konačno, valja navesti da je  odredbom čl. 322. st. 1. ZOO, propisano je da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu.

36. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o bankama ("Narodne novine" broj 84/02 i 141/06, dalje ZB), kojim je u čl. 51. st. 1. bilo propisano da strana banka može pružati bankovne usluge i ostale financijske usluge na području RH samo preko podružnice, a podružnicu na području RH može osnovati ako od HNB dobije odobrenje za rad podružnice, sukladno odredbi čl. 52. st. 1. istog Zakona.

37. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o poslovanju tuženika na području RH jer je ugovor o kreditu sklopljen u RA, predmetni ugovor nije protivan prisilnom propisu i ne može se smatrati ništetnim u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO. u svezi s odredbama ZB-a.

38. Čak da se i žalbeni navodi tužiteljica da je sporni Ugovor o kreditu sklopljen na području RH i u situaciji kao što je konkretna kada tuženik u to vrijeme nije imao odobrenje za poslovanje na području RH  pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo bi isto odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja. Ovo iz razloga jer je odredbom čl. 322.st.2. ZOO-a propisano da ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice.

39. Prema tome i u kontekstu te odredbe, da je sporni Ugovor i sklopljen u RH s neovlaštenim vjerovnikom isto ne bi imalo za posljedicu ništetnost Ugovora jer bi se zabrana odnosila samo na jedno ugovornu stranu s obzirom da sklapanje Ugovora nije bilo zabranjeno tužiteljima.

40. S obzirom na sve izneseno, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da ni Ugovor o jednokratnom kreditu kao ni Očitovanje od 19. prosinca 2007. nisu ništetni, jer nisu protivni prisilnim propisima RH.

41. Konačno u odnosu na Očitovanje od 19. prosinca 2007. valja istaći  da je isto sastavljeno temeljem odredbe čl. 2. i čl. 54. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93, 29/94, 16/07 i 75/09 - dalje ZJB) i predstavlja javnobilježnički akt iz sadržaja kojeg je razvidno da sadrži obvezu da se osnuje založno pravo za korist tuženika radi osiguranja tražbine iz ugovora o kreditu i da je prvo tužiteljica kao vlasnica nekretnine izričito na to pristala čime je predmetno Očitovanje sklopljeno prema kogentnim zakonskim odredbama te nije ništetno.

42. Očitovanje sastavljeno kod javnog bilježnika B.J. 19. prosinca 2007. ovjereno pod brojem OU-1256/07, koje je očitovanje volje jedne i to obvezne stranke uz ispravu o pravnom poslu osnova za zasnivanje založnog prava na nekretninama suglasno mjerodavnom čl. 59. Zakona o javnom bilježništvu – dalje ZJB ("Narodne novine", broj 78/93, 29/94, 162/98 i 16/07), u vezi sa čl. 54. ZJB.

43. Odredbom čl. 59. st. 1. ZJB je propisano da ako nisu u pitanju poslovi iz čl. 53. ZJB (a izvjesno je da nisu), sudionici u pravnom poslu, svi ili neki od njih, mogu isprave o pravnom poslu potvrditi kod javnog bilježnika. Upravo u daljnjem izmijenjenom tekstu navedene odredbe izričito je propisano da je "… za zasnivanje osiguranja tražbine uređene zakonom dovoljno da privatnu ispravu potvrdi obveznik, dakle tužitelji, što su učinili tužiteljice učinile te K. I..

44. Kako Ugovor o jednokratnom kreditu i Očitovanje nisu ništetni pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti istih ali i za brisanje upisanog tereta na nekretninama.

45. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

46. Prvo i drugo tužitelji su izgubili parnici pa je pravilno prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 154.st.1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 155. ZPP-a obvezao tužitelje na naknadu troška tuženiku.

47. U primjeni citiranih zakonskih odredbi pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., dalje Tarifa) kada je tuženiku priznao pravo na naknadu parničnog troška za sastav odgovora na tužbu od 16. siječnja 2017. (Tbr. 8/1 Tarife), zastupanje na pripremnom ročištu 6. travnja 2017. (Tbr. 9/1 Tarife), sastava podneska od 2. svibnja 2017. (Tbr. 8/1 Tarife), sastav podneska od 12. srpnja 2017. (Tbr. 8/1 Tarife), zastupanje na glavnoj raspravi 3.studenog 2017. (Tbr. 9/1 Tarife), zastupanje na glavnoj raspravi 22. veljače 2018. (Tbr. 9/1 Tarife) zastupanje na glavnoj raspravi 25. rujna 2018. (Tbr. 9/1 Tarife) u iznosu od 3.294,18 eur ( ranije 24.820,00 kn) za svaku od navedenih radnji. Zatim  pristupa na ročište 21. siječnja 2019. (Tbr. 9/5 Tarife) u iznosu od 66,36 eur ( ranije 500,00 kn), zastupanja na glavnoj raspravi 6. svibnja 2019., 24. studenog 2020. i 5. rujna 2022 sve prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 3.294,18 eur ( ranije 24.820,00 kn)  za svaku od ovih radnji, sve uvećano za PDV od 25 % (Tbr. 42. Tarife) te plaćene troškove svjedoka u iznosu od 64,56 eur ( ranije 486,00 kn) i tumača u iznosu od 99,54 eur ( ranije 750,00 kn) jer je poduzimanje ovih radnji i po ocjeni ovoga suda bilo potrebno za vođenje parnice.

48. Neosnovano prvo i drugo tužitelji sadržajem žalbe smatraju da tuženiku ne pripada pravo na naknadu troška zastupanja na ročištima 3. studenog 2017., 22. veljače 2018. i 6. svibnja 2019.  Navedena ročišta održana su pred prvostupanjskim sudom, na tim ročištima tuženika je zastupao punomoćnik odvjetnik pa kada su predmetna ročišta održana u cilju provođenja postupka u tom slučaju tuženiku zastupanom po punomoćniku odvjetniku pripada pravo na naknadu troška prema naprijed citiranim odredbama neovisno o tome da li je u konačnosti prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke cijenio iskaze stranka i svjedoka koji su saslušavani na predmetnim ročištima.

49. Međutim osnovano prvo i drugo tužitelji sadržajem žalbe osporavaju pravilnost odluke o trošku prvostupanjskog suda u preostalom dijelu te osnovano sadržajem žalbe upiru da je nepravilno prvostupanjski sud priznao tuženiku pravo na naknadu troška za sastav čak sedam obrazloženih podnesaka pri čemu da se nije rukovodio odredbom čl. 155.st.1. ZPP-a.

50. Odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

51. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi ( čl. 155.st.2. ZPP-a).

52. Po ocjeni ovoga suda nepravilno je prvostupanjski sud priznao tuženiku pravo na naknadu troška za sastav podnesaka od 16. siječnja 2019. 12.travnja 2019. i 19.srpnja 2019. prema  Tbr. 8/1 OT) u iznosu od 3.294,18 eur za svaki ( ranije 24.820,00 kn za svaki) jer sastav ovih podnesaka nije bio potreban za vođenje parnice. U sadržaju predmetni podnesaka tuženik ponavlja do zaključenja prethodnog postupka iznijete navode o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja te dostavlja odluke drugih sudova što se ne može smatrati radnjama potrebnim za vođenje parnice.

53. Isto tako nepravilno je prvostupanjski sud priznato tuženiku pravo na naknadu troška za sastav podneska od 2. listopada 2020. prema (Tbr. 8/1 OT) u iznosu od 3.294,18 eur ( ranije 24.820,00 kn) umjesto ispravno u visini od 66,36 eur ( ranije 500,00 kn) prema Tbr 8/3 OT. Sastav ovog podneska bio je potreban za vođenje parnice jer tuženik istim obavještava sud o angažiranju novog punomoćnika te u prilog istog dostavlja punomoć te tim podneskom predlaže i odgodu ročišta, iz čega je evidentno da se radi o podnesku iz Tbr. 8/3 a ne obrazloženom podnesku iz Tbr.8/1 OT.

54. Zbog navedenog prema odredbi čl. 154.st.1. u svezi s čl. 155. ZPP-a  tuženiku pripada pravo na naknadu troška u sveukupnom novčanom iznosu od 33.271,75 eur pa je odluku o trošku sadržanu u toč. II. izreke prvostupanjske presude za navedeni iznos s zakonskom zateznom kamatom valjalo potvrditi temeljem odredbe čl. 368.st.1. te žalbu prvo i drugo tužitelja u odnosu na taj iznos kao neosnovanu odbiti te odlučiti kao u toč. I. izreke.

55. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe prvo i drugo tužitelja odluku o trošku sadržanu u toč. II. izreke pobijane presude valjalo je preinačiti temeljem odredbe čl. 373.st.3. ZPP-a te kao neosnovan odbiti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 24.623,40 eur s zakonskom zateznom kamatom te odlučiti kao u toč. II. izreke.

56. U konačnosti valja navesti da je u prvostupanjskoj presudi označen tuženik Ugovorom o spajanju od 25. svibnja 2022. pripojen društvu preuzimatelja R. M. S. E. sa sjedištem u P. 40, P., RA, upisana u sudski registar Zemaljskog suda u Grazu pod brojem 67767h čime je došlo do statusne promjene. Takva statusna promjena pripajanja ne daje ovlaštenje sudu prekidati postupak jer se ne radi o situaciji iz odredbe čl. 212. st. 1. toč. 4. ZPP-a.

57. Slijedom svega naprijed iznijetog temeljem odredbe čl. 368.st.1. i čl. 373.st.3. ZPP-a odlučeno je kao u toč. I. i II. izreke ove odluke.

58. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je temeljem odredbe čl. 166 st. 1 ZPP jer tužitelj nije uspio s žalbom u odnosu na glavnu stvar pa je odlučeno kao u toč. III. izreke presude.

59. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu,jer ta parnična radnja nije bila potrebna (čl. 155. st. 1. ZPP) te je odlučeno kao u točki IV. izreke.

 

U Rijeci 28. veljače 2024.

 

Predsjednica vijeća

Filka Pejković v.r.