Republika Hrvatska
Trgovački sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 7 Povrv-273/17-59
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Mariji Levanić-Škerbić, u pravnoj stvari tužitelja A. Bank d.d. Z., OIB: … . . , kojeg
zastupa punomoćnik A. Ž., odvjetnik, protiv tuženika V. d.d. Varaždin, OIB: ….. kojeg zastupa punomoćnica S. M., odvjetnica
radi isplate iznosa od 9.851.205,00 kn, uz
prijedlog za određivanjem prethodne mjere, te po protutužbi tuženika-protutužitelja protiv tužitelja-protutuženika radi zabrane naplate, korištenja i prenošenja mjenica te povrata mjenica, nakon zaključenja glavne rasprave 4. ožujka 2021. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude
26. travnja 2021.,
p r e s u d i o j e
I . Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja A. Bank d.d. Z., OIB: … . protiv tuženika V. d.d. V . , OIB: … … kao neosnovan, te se u cijelosti ukida
platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Z. R.-
K. iz V. poslovni broj Ovrv-……..od 19. svibnja 2017. koji glasi:
„Nalaže se ovršeniku da u roku od 3 dana od dana dostave ovog rješenja ovrhovoditelju namiri tražbinu u ukupnom iznosu od 9.851.205,00 kn i to:
- na ime glavnice iznos od 9.800.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 11. travnja 2017. pa do
isplate,
- na ime redovne kamate iznos od 51.205,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po
stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom na taj iznos od
dana podnošenja prijedloga pa do isplate,
te da nadoknadi ovrhovoditelju trošak ovršnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno članku 29. st. 2. Zakona o
obveznim odnosima po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena od
19. svibnja 2017. pa do isplate, a u slučaju nepodmirenja gore navedene
tražbine u roku od tri dana od dana dostave rješenja o ovrsi i predvidive
troškove ovršnog postupka kao i da na te troškove plati zakonsku
zateznu kamatu po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi pa do
isplate“.
II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja V. d.d.,
V., OIB: … … . , protiv tužitelja-protutuženika
A. Bank d.d. Z., OIB: ……… koji glasi:
„1. Zabranjuje se tužitelju A. Bank d.d. Z.,
OIB:………, naplata, korištenje i prenošenje sljedećih mjenica:
- mjenice serije … … . .izdane dana 11.01.2017. godine na iznos od 5.000.000,00 kn (pet milijuna kuna) sa datumom dospijeća 06.04.2017. godine
na kojoj je K. d.d. naveden kao trasant i trasat dok je društvo V. d.d. navedeno kao reminent odnosno mjenični vjerovnik;
- mjenice serije … … .izdane dana 11.01.2017. godine na iznos od 5.000.000,00 kn (pet milijuna kuna) sa datumom dospijeća 10.04.2017. godine
na kojoj je K. d.d. naveden kao trasant i trasat dok je društvo V. d.d. navedeno kao reminent odnosno mjenični vjerovnik.
2. Tužitelj A. Bank d.d. Z., OIB: … . ,
dužan je vratiti tuženiku V. d.d. V,
OIB: ……, u roku od 8 dana sljedeće mjenice:
- mjenicu serije … … . .izdanu dana 11.01.2017. godine na iznos od 5.000.000,00 kn (pet milijuna kuna) sa datumom dospijeća 06.04.2017. godine
na kojoj je Konzum d.d. naveden kao trasant i trasat dok je društvo V. d.d. navedeno kao reminent odnosno mjenični vjerovnik;
- mjenicu serije … … izdanu dana 11.01.2017. godine na iznos od 5.000.000,00 kn (pet milijuna kuna) sa datumom dospijeća 10.04.2017. godine
na kojoj je K. d.d. naveden kao trasant i trasat dok je društvo V. d.d. navedeno kao reminent odnosno mjenični vjerovnik.“
III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje prethodne mjere koji glasi:
„Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja prema tuženiku iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Z. R.- K. iz V.,
poslovni broj Ovrv-….. od 19.05.2017. godine, u iznosu od 9.851.205,00 kn i to:
- na ime glavnice 9.800.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od
11.04.2017.g. do isplate,
- na ime redovne kamate 51.205,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19.05.2017.g. do isplate,
sve to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, određuje se
PRETHODNA MJERA
1. Zabranjuje se svim bankama kod kojih se vodi račun ili nalaze novčana sredstva tuženika, a prema osobnom identifikacijskom broju tuženika Prehrambena industrija
V. d.d., V., OIB:…….., da po nalogu tuženika ili
treće osobe isplate sa bilo kojeg računa tuženika novčani iznos za koji je određena prethodna mjera i to u visini tražbine iz toč. I. rješenja o osiguranju, tako što se nalaže Financijskoj agenciji da dade nalog bankama za izvršenje ovog rješenja o prethodnoj mjeri, počevši od banke koja vodi najranije otvoreni račun, prema podacima iz Jedinstvenog registra računa.
2. Provedbom prethodne mjere tužitelj stječe založno pravo na novčanim sredstvima tuženika za koje je određena zabrana isplate;
3. Iznos novčanih sredstava tuženika kod banke, a kojim je određena zabrana isplate,
ne može se prenijeti s tog računa dok zabrana traje, osim radi namirenja osigurane tražbine;
4. Provedbu ovog rješenja izvršiti će Financijska agencija;
5. Ova prethodna mjera traje do proteka roka od 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.“
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika podnio javnom bilježniku Z. R. –K. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – dvije mjenice serije ……
i……., radi naplate iznosa od ukupno 9.851.205,00 kn uvećano za zakonske zatezne kamate te troškove ovršnog postupka, temeljem kojeg prijedloga je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi broj Ovrv-……od 19. svibnja 2017.
2. Protiv navedenog rješenja tuženik je pravodobno podnio prigovor nakon čega je spis dostavljen ovome sudu koji je rješenjem broj Povrv-273/2015-5 od 13. prosinca 2017. stavio izvan snage citirano rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha dok je u dijelu kojim je naloženo plaćanje postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. U prijedlogu za ovrhu tužitelj navodi:
- da je sa društvom I. F. d.o.o., kao korisnikom kredita dana 12.
01. 2017. sklopio Ugovor o kreditu br. …….uz Ugovor o odobrenju okvira
za financijsko praćenje br. ……….od 27.12.2016.,
- da je korisnik kredita I.F. d.o.o. predao tužitelju dvije mjenice
serije ……i … … svaka na iznos od 5.000.000,00 kn indosirane u korist
tužitelja,
- da tražbina tužitelja temeljem Ugovora o kreditu iznosi 9.851.205,00 kn,
- da korisnik kredita nije po dospijeću ispunio svoju obvezu, pa je tužitelj pozvao na iskup mjenica izdavatelja mjenica K. d.d. Z., koji nije iskupio mjenice te je tužitelj o istome obavijestio regresnog dužnika I. F. d.o.o.
4. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik navodi da osporava tužbeni zahtjev u cijelosti jer ovrhovoditelj, sada tužitelj nema potraživanje prema ovršeniku, sada tuženiku s osnove temeljnog pravnog posla niti s osnove mjenica jer je prilikom stjecanja mjenica svjesno i namjerno postupio na štetu tuženika.
4.1. Pri tome tuženik iznosi činjeničnu i pravnu prirodu ugovornih odnosa između društava Vindija d.d., Konzum d.d., I. F. d.o.o., A.
Bank d.d. i Agrokor d.d. pa navodi sljedeće:
-
da je kao dobavljač društva Konzum d.d. temeljem Ugovora o isporuci robe isporučilo istome robu i ispostavilo račune od 20.11.2016. do 30.11.2016., a K. d.d. je dana 11. siječnja 2017. kao osiguranje plaćanja izdao dvije mjenice i to: mjenicu serije ……na iznos od 5.000.000,00 kn s dospijećem 6. travnja 2017. i mjenicu serije … … na iznos od 5.000.000,00 kn s dospijećem 10. travnja 2017., na kojim mjenicama je K. d.d. naveden kao trasant (izdavatelj mjenice) i kao trasat
(onaj koji treba platiti), a društvo Vindija d.d. kao remitent (onaj kome se ili po čijoj naredbi se treba platiti);
-
da je istog dana kada su izdane predmetne mjenice, dakle 11. siječnja 2017.
sklopljen Faktoring ugovor o otkupu mjenica br. … … između
društva I. F. d.o.o. kao pružatelja usluga faktoringa, društva V. d.d. kao indosanta i dobavljača, K. d.d. kao kupca te društva A. d.d. kao solidarnog jamca u kojem je navedeno da V. d.d. s naslova isporuke robe ima novčanu tražbinu prema društvu K. d.d u iznosu od 10.000.000,00 kn te da je
K. d.d. u svrhu plaćanja potraživanja koje V. d.d. ima prema njemu trasirao i akceptirao predmetne mjenice. Navedenim Ugovorom o otkupu mjenica V. d.d.,
ovdje tuženik prodaje tražbinu od 10.000.000,00 kn koju ima prema K. d.d., tu tražbinu I. F. d.o.o. kupuje tako što će V. d.d. predati I.
F. d.o.o. predmetne mjenice prenesene indosamentom u korist društva
I. F. d.o.o., dok će se na ime osiguranja plaćanja K. d.d. predati jednu solemniziranu zadužnicu, koju će A. d.d. potpisati u svojstvu jamca platca.
Kupoprodajna cijena ugovorena je u visini nominalnog iznosa tražbine društva V. d.d. prema društvu K. d.d. te je ugovoreno plaćanje na način da će društvo
I. F. d.o.o. isplatiti ovdje tuženiku predujam u visini od 100% od iznosa tražbine u roku od 3 dana od sklapanja navedenog Ugovora o otkupu mjenica;
- da je tuženik, kako bi postigao naplatu isporučene robe, po uputi svog dužnika društva K. d.d. prenio predmetne mjenice indosamentom društvu I. f. d.o.o., a potom je iste mjenice isto društvo prenijelo indosamentom u korist društva A. bank d.d. temeljem Ugovora o kreditu br. … . . od 12.
siječnja 2017.;
- da društva K. d.d. i I. F. d.o.o. nisu bila kreditno sposobna
društva, da je A. Bank d.d., ovdje tužitelj kao kreditor znao i morao znati da oni neće moći vraćati kreditna sredstva koja su odobrena od strane tužitelja društvu
K. d.d. putem factoring društva I. F. d.o.o. tim više što je protiv društva K. d.d. dana 30.3.2017. podnijet prijedlog za otvaranje stečaja, a dana
10.4.2017. otvoren postupak izvanredne uprave, dok je društvo I. f.
d.o.o. zapalo u blokadu žiro-računa dana 4.4.2017.;
- da je indosiranjem mjenica prilikom odobrenja kredita društvu K. d.d. odnosno društvu I. F. d.o.o. zapravo V. d.d., ovdje tuženik kao
stvarni vjerovnik društva K. d.d. temeljem isporučene robe i remitent iz predmetnih mjenica doveden u poziciju dužnika prema društvu A. Bank d.d., ovdje tužitelju kao kreditoru društva K. d.d.
4.2. Tuženik se poziva na pravo isticanja prigovora tužitelju kao sadašnjem imatelju mjenica, u smislu čl. 16. Zakona o mjenici, jer da je tužitelj prilikom stjecanja mjenica svjesno postupio na štetu tuženika, te tvrdi da to proizlazi iz okolnosti konkretnog slučaja kao što su kreditna nesposobnost društva K. d.d. i društva
I. F. d.o.o., uvjeta odobravanja kredita, kao i danih osiguranja plaćanja te uvjeta izdavanja mjenica te je takvim postupanjem tuženik prividno i prijevarno stavljen u poziciju dužnika i obveznika u odnosu na povrat kredita odobrenog za plaćanje obveza društva K. d.d. prema tuženiku.
4.3. Tuženik ističe prigovor ništetnosti i prividnosti Ugovora o odobrenju okvira za financijsko praćenje br. …….. od 27.12.2016., Ugovora o kreditu br. …….. od 12. siječnja 2017. kao i Faktoring ugovora o otkupu mjenica br. ……….. od 11. siječnja 2017., zbog postojanja kreditne
nesposobnosti društva K. d.d. i društva I. F. d.o.o., zbog
namjernog postupanja na štetu tuženika V. d.d., kao i zbog postupanja protivno prisilnim propisima (Zakonu o Hrvatskoj narodnoj banci, Zakonu o kreditnim institucijama i podzakonskim propisima) i moralu društva te postojanja mana volje na strani tuženika i to zabluda, prijevara i prisila, kao i da su navedeni ugovori prividni pravni poslovi kojima se željelo zaobići prisilne propisi, a sve u svrhu prikrivenog kreditiranja društva K. d.d. koje je u to vrijeme bilo kreditno nesposobno.
4.4. Tuženik ističe prigovor mjenično-pravne nesposobnosti društva K. d.d. i društva I. f. d.o.o., u smislu čl. 101. Zakona o mjenici, navodeći da društva K. d.d. i društvo I. F. d.o.o. nisu mogla biti mjenični obveznici prema uvjetima bankarskog poslovanja.
5. U podnesku od 21. ožujka 2018. (listovi 77-98 spisa) tuženik dopunjuje odgovor na tužbu (odnosno navode iz prigovora protiv rješenja o ovrsi) te u bitnome ističe da proizlazi da je stvarni dužnik iz temeljnog pravnog posla s tuženikom, tako i iz kreditnog posla s tužiteljem i iz samog mjenično-pravnog odnosa zapravo društvo
K. d.d., slijedom čega da proizlazi da kako su Ugovor o kreditu od 12.1.2017.
sklopljen između tužitelja i društva I. F. d.o.o. i Faktoring ugovor o
otkupu mjenica od 11.1.2017. ništetni pravni poslovi, jer se radi o prividnim pravnim poslovima, budući da je kredit služio potrebama društva K. d.d. (radi plaćanja njegovih dospjelih obveza prema dobavljaču odnosno tuženiku V. d.d.), dok je
Ugovor o kreditu ništetan uslijed suprotnosti prisilnim propisima i moralu društva. Činjenicu odobravanja kredita od strane tužitelja u korist društva K. d.d., tužitelj i društvo I. F. d.o.o. su u dogovoru sa društvom K. d.d. svjesno i namjerno željeli prikriti u cilju izbjegavanja pravila banke o
izloženosti i kreditnoj sposobnosti pa stoga koriste društvo I. F. d.o.o. kao posrednika u odobravanju kredita te protivno priznatim moralnim normama društva dopuštaju održavanje na tržištu poslovnog subjekta koji je ispunjavao uvjete za otvaranje stečajnog postupka sve na štetu njegovih dobavljača odnosno vjerovnika.
5.1. Tuženik nadalje ističe da je okolnost da je tužitelj svjesno postupao na štetu tuženika prilikom pribave predmetnih mjenica postala očigledna iz činjenica koje je tuženik utvrdio nakon sklapanja spornih pravnih poslova, a tužitelju su kao banci bili poznati tijekom njihovog sklapanja, a proizlaze iz podataka objavljenih u postupku izvanredne uprave koji se provodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem St-….. nad koncernom A. d.d. i njegovim povezanim i ovisnim
društvima između ostalih i društva K. d.d., u koji postupak tužitelj prijavljuje prema društvu K. d.d. tražbinu s osnove Ugovora o odobrenju okvira za financijsko praćenje od 27.12.2016. sklopljenog između tužitelja A. Bank d.d. i društva I. F. d.o.o., jer očito društvo K. d.d. tretira stvarnim i
krajnjim dužnikom. Društvo I. F. d.o.o. posredovalo je u pravnom poslu kreditiranja samo s ciljem da se protivno prisilnim propisima i moralu kroz prividne pravne poslove omogućuje kreditiranje društvu K. d.d. u vrijeme i u uvjetima kada to društvo nije imalo uvjete za odobrenje kredita od strane banaka. Iz postupka izvanredne uprave moguće je zaključiti da je tuženik jedan od mnogobrojnih dobavljača društva K. d.d. koji su preoblikovani iz položaja vjerovnika u položaj dužnika nezakonitim postupanjem tužitelja A. Bank d.d., društva I.
F. d.o.o., društva K. d.d. i koncerna A., odnosno kreditiranjem
kreditno nesposobnog društva K. d.d. sklapanjem prividnih pravnih poslova
kojima je bio cilj izbjegavanje propisa o kreditnom poslovanju te propisa banke (jer se tužitelj prilikom odobravanja kredita društvu I. F.
d.o.o. oslanjao samo na kolaterale, zaobilazeći na taj način prisilne propise koji reguliraju bankarsko poslovanje i nužnost postojanja kreditne sposobnosti subjekta kojem se daje kredit). Sklopljeni pravni poslovi uz to su protivni i moralu društva jer bi slijedom istih obveza povrata kredita bila na osobama čijem je namirenju kredit zapravo služio.
5.2. Sama konstrukcija planiranja kreditnih sredstava za kreditno nesposobno društvo K. d.d. putem društva I. F. d.o.o. koji se pojavljuje kao prividni korisnik kredita odnosno posrednik između tužitelja A. bank d.d. i društva
K. d.d. jasno ukazuje na unaprijed smišljeno, organizirano i dogovoreno postupanje tužitelja A. Bank d.d., društva I. F. d.d. i K. d.d. na štetu tuženika V. d.d. Prema tvrdnjama tuženika svjesno postupanje tužitelja na štetu tuženika ogleda se u davanju kredita kreditno nesposobnim društvima, sklapanjem prividnog pravnog posla (ugovor o faktoringu), pribavi spornih mjenica znajući da iste neće moći platiti osobe koje su primarni dužnici pa unaprijed tužitelj kreira namjeru naplate od tuženika, jer je svjestan da naplatu neće moći zahtijevati od kreditno nesposobnih društava kojima protivno prisilnim propisima i moralu društva odobrava kredit. Zbog navedenog po stavu tuženika se tužitelj A. Bank d.d. kao imatelj mjenica ne može pozivati na apstraktnost mjenice, budući da se takva apstraktnost probije zlouporabom i svjesnim postupanjem tužitelja na štetu tuženika.
6. Tuženik tijekom postupka postavlja protutužbeni zahtjev (u drugom podnesku od 21. ožujka 2018. - listovi 192-195 spisa) kojim, slijedom iznijetoga u odgovoru na tužbu, posebice slijedom činjenice da predmetne mjenice proizlaze iz ništetnih pravnih poslova, traži da sud zabrani tužitelju naplatu, korištenje i prenošenje predmetnih mjenica, kao i da naloži tužitelju vraćanje predmetnih mjenica ovdje tuženiku.
7. Tužitelj se na odgovor na tužbu (odnosno prigovor tuženika protiv rješenja o ovrsi) te na protutužbu očitovao u podnesku od 27. prosinca 2017., odnosno podnesku od 27. ožujka 2018. navodeći u bitnome da tuženik nije ovlašten tužitelju kao indosataru stavljati prigovore koji se temelje na osobnim odnosima pobrojanim u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, jer tužitelj i tuženik nisu sudionici osnovnog pravnog posla, već je tužitelj predmetne mjenice stekao indosamentom od strane I. F. d.o.o., a kojem društvu je mjenice prethodno indosamentom prenio tuženik kao remitent.
7.1. Neosnovane su tvrdnje tuženika da je tužitelj prilikom stjecanja predmetnih mjenica postupao svjesno i namjerno na štetu tuženika, tužitelj je prilikom ocjene instrumenta osiguranja i stjecanja mjenica procijenio sigurnim i naplativim predmetne mjenice te su njihovu ozbiljnost i jačinu potvrdili potpisi dvaju indosanata: tuženika i I. f. d.o.o., kao i ispitao formalno-pravnu ispravnost predmetnih mjenica te na temelju toga iste prihvatio kao osiguranje za bančine plasmane.
7.2. U podnesku od 27. ožujka 2018. tužitelj ističe da je predmetne mjenice upravo tuženik primio od izdavatelja K. d.d., a nakon toga ih je indosirao društvu
I. F. d.o.o. kojom prilikom je od tog faktoring društva naplatio ugovorenu naknadu. Tuženik je prilikom indosiranja mjenica novom imatelju mogao sukladno čl. 14.st.2. Zakona o mjenici zabraniti da se mjenice dalje indosiraju te time ne bi odgovarao osobama na koje budu mjenice kasnije indosirane, konkretno tužitelju.
Tužitelj tvrdi da prilikom stjecanja predmetnih mjenica nije ni na koji način svjesno postupao na štetu mjeničnog dužnika ovdje tuženika, da je osiguravao svoje plasmane uobičajenim i dopuštenim sredstvima osiguranja, valjanim i zakonitim mjenicama koje su zakonitim i valjanim indosamentima prenijete na tužitelja. Tuženikovi prigovori su neutemeljeni i usmjereni jedino neutemeljenom pokušaju izbjegavanja tuženikove mjenične obveze, budući da je upravo tuženik prihvatio od društva K. d.d. primiti mjenice a zauzvrat mu isporučio robu, naplatio ugovorenu naknadu od strane faktoring društva (novog imatelja mjenica) i indosirao mu ih, te iako svjestan svoje moguće regresne mjenične odgovornosti u odnosu na nove imatelje mjenica, nije zabranio daljnje indosiranje mjenica.
7.3. U odnosu na protutužbu tužitelj se istoj protivi u cijelosti ističući da je on zakoniti imatelj predmetnih mjenica koje su mu sukladno zakonu indosirane i to ne od tuženika, već od strane osobe kojoj je upravo tuženik mjenice indosirao. Tužitelj se nije obvezao po ispunjenju određenih uvjeta vratiti mjenice tuženiku. Tužitelj je kao banka osigurao svoj plasman između ostalog predmetnim mjenicama, pa kako ih nije naplatila od izdavatelja ima ih pravo naplatiti od svih prethodnih imatelja, pa i od tuženika, sukladno čl. 46. Zakona o mjenici.
7.4. U navedenom podnesku od 27. ožujka 2018. tužitelj postavlja prijedlog za osiguranje prethodnom mjerom, sukladno čl. 501a. ZPP-a (sadržaja kao u izreci rješenja), ističući da iz tuženikovog prigovora ne proizlazi vjerojatnost da bi tuženik uspio u sporu te da je prigovor usmjeren na odugovlačenje postupka.
8. U odnosu na tvrdnje tužitelja da je tuženik temeljem Factoring ugovora o otkupu mjenica naplatio ugovorenu naknadu te da se radi o pravnom poslu s kojim tužitelj nema nikakve veze, tuženik u podnesku od 4. svibnja 2018. (list 213-220 spisa)
ističe da je „naknada“ koju je tuženik primio po navedenom Factoring ugovoru o otkupu mjenica zapravo način plasmana kredita u korist društva K. d.d., a ne neki posebni pravni odnos tuženika i društva I. f. d.o.o., a koji kredit društva
K. d.d. je realiziran na način da je tužitelj prvotno plasirao utuženi iznos na ime kredita društvu I. F. d.o.o., potom je I. F. d.o.o. taj iznos
na ime otkupa tražbine plasirao tuženiku, a potom je tuženik primljenim iznosom zatvorio dospjelo potraživanje prema društvu K. d.d.
8.1. Uz navedene razloge ništetnosti temeljnih pravnih poslova, tuženik u podnesku od 4. svibnja 2018. ističe i dodatni razlog ništetnosti Ugovora o kreditu od
12.1.2017. sklopljenog između ovdje tužitelja i društva I. F. d.o.o. uslijed ugovaranja ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u čl. 3. toga Ugovora o kreditu, pozivom na čl. 270. Zakona o obveznim odnosima, odluku Ustavnog suda RH broj U-III-……od 13. prosinca 2016., te činjenicu da je ugovorna odredba o kamatnoj stopi bitni sastojak, uvjet i odlučna pobuda sklapanja ugovora o kreditu, pa ništetnost takve odredbe ugovora povlači za sobom ništetnost ugovora o kreditu.
8.2. Tuženik navodi da s obzirom je ugovor o kreditu ništetan time su ništetna i dana sredstva osiguranja, odnosno predmetne mjenice, pa kako je temeljem čl. 323. Zakona o obveznim odnosima u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna drugoj strani vratiti što je primila na temelju takvog ugovora, to je u konkretnom slučaju tužitelj dužan vratiti predmetne mjenice.
9. Na ročištu glavne rasprave 9. srpnja 2018., kao i u podnesku od 6. srpnja 2018. (listovi 610-623 spisa) punomoćnica tuženika, uz dodatno opširno obrazlaganje okolnosti oko nezakonitog odobravanja kredita od strane tužitelja, iznosi nove okolnosti koje se tiču postupka izvanredne uprave koji se vodi nad koncernom A. i njegovim povezanim društvima na Trgovačkom sudu u Zagrebu pod poslovnim brojem St-……. Ističe da je rješenjem toga suda od 6. srpnja 2018. potvrđena nagodba koja je prihvaćena od strane vjerovnika i koja sadrži svoju provedbenu osnovu i obvezujuća je za sve vjerovnike.
9.1. Slijedom sklopljene nagodbe u postupku izvanredne uprave nad koncernom A. d.d. tuženik ističe prigovor namirenja tužitelja, uz obrazloženje da je tužitelj prijavio u postupak izvanredne uprave nad koncernom A. d.d. i njegovim ovisnim i povezanim društvima tražbinu prema društvu K. d.d. u ukupnom iznosu od 378.366.910,00 kn (koja tražbina mu je u cijelosti priznata). U navedenom iznosu sadržana je i predmetna sporna tražbina kako iz osnovnog pravnog posla prividno odobrenog kredita društvu I. F. d.o.o. tako i iz predmetnih
mjenica, koja mu je u cijelosti priznata te kako je dana 6.7.2018. doneseno rješenje kojim se potvrđuje izglasana Nagodba od strane vjerovnika prema kojoj se tražbine vjerovnika namiruju njihovim pretvaranjem u vlasnički kapital novog društva, to se zaključuje da je tužitelj ovdje spornu tražbinu namirio u postupku izvanredne uprave stjecanjem vlasničkih prava prema novom društvu, slijedom čega isti neosnovano u ovome postupku zahtijeva isplatu od ovdje tuženika V. d.d.
9.2. U podnesku od 30. rujna 2019. tuženik dodatno ističe prigovor da tužitelj nije aktivno legitimiran za vođenje ovog postupka, jer je svoju predmetnu tražbinu cedirao sukladno čl. 18.1. Nagodbe sklopljene u postupku izvanredne uprave nad društvom A. d.d. i njegovim ovisnim i povezanim društvima. Navedeno iz razloga jer su dana 1.4.2019. što je datum početka provedbe nagodbe, sve tražbine prijavljene i priznate u postupku izvanredne uprave ustupljene društvu F. G. Z.
B.V. (ranije A. D. T. B.V.)
10. Tužitelj u odnosu na navode tuženika koji se odnose na sklopljenu Nagodbu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u postupku izvanredne uprave nad koncernom A. d.d., prvenstveno navodi (u podnesku od 24. listopada 2018. - listovi 787-790 spisa) da ta nagodba ne utječe na mjeničnu obvezu tuženika prema tužitelju budući da je mjenična obveza samostalna pravna obveza sukladno odredbama Zakona o mjenici, da predmetno potraživanje iz mjenica koje tužitelj ima prema tuženiku nije predmetom Nagodbe. Pored toga, namirenje svakog pojedinog vjerovnika prema nagodbi je utvrđeno Konceptom prioriteta namirenja prema kojemu se svakoj tražbini dodjeljuje pojedinačni dio ukupne vrijednosti A. grupe. Imovina i obveze Insolventnih društava (npr. K. d.d.) će se prenijeti na novu strukturu kroz prijenos imovine (gospodarske cjeline) na novo društvo. Vjerovnici temeljem postojećih potraživanja temeljem nagodbe primaju komplet novih instrumenata kapitala koje će izdati A. S. i A. D. T. i to depozitarne potvrde i zamjenjive obveznice. Novi instrumenti se sastoje od jedne depozitarne potvrde koja se izdaje za iznos od EUR 1,00 te četiri prava iz obveznica nominalnog iznosa od EUR 1,00 svako, dakle ukupne nominalne vrijednosti od EUR 5,00. Projicirana nominalna vrijednost za tražbine s osnove duga tuženika, koje instrumente će tužitelj eventualno dobiti kroz nagodbu u postupku izvanredne uprave nad koncernom A. d.d. iznosi svega 63.324,00 kn, dok će stvarna tržišna vrijednost tih instrumenata biti znatno niža od nominalne. Prema tome tužitelj nije naplatio tražbinu od izdavatelja mjenice, a koju potražuje u ovom postupku od tuženika kao jednog od mjeničnih dužnika.
10.1. U podnesku od 6. studenoga 2018. odnosno na ročištu 7. studenoga 2018. tužitelj ističe da je postupak izvanredne uprave nad dužnikom A. i njegovim povezanim društvima izvanparnični postupak proveden sukladno Zakonu o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku
Hrvatsku, a odluka u takvom postupku nema značaj utvrđenja postojanja ili prestanka tražbine vjerovnika prema trećim osobama nad kojima nije otvoren postupak izvanredne uprave, konkretno prema tuženiku kao solidarnom mjeničnom dužniku. Mjenična obveza je pravno samostalna obveza i sastoji se od potraživanja mjenične svote od strane imatelja mjenice prema svima onima koji su mjenicu trasirali, akceptirali, indosirali ili avalirali, solidarno.
11. Tijekom postupka provedeni su dokazi uvidom u dokumentaciju u spisu i to: Ugovor o kreditu (list 6-7), Ugovor o odobrenju okvira za financijsko praćenje (list 8-14), izvornike mjenica u kuverti (list 15), prepisku između stranaka (list 18-21), izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 22), financijski izvještaj za 2016. za A.
(list 99-129), godišnje izvješće neovisnog revizora za 2016. (list 130-183), Opće uvjete poslovanja tužitelja (list 186-191), zahtjeve za osiguranje (list 208-210), odluku U. suda od 13.12.2016. (list 222-273), e-mail prepisku (list 301-306), prijavu tražbine V. d.d. (list 307-338), potvrdu o predaji mjenice (list 334), prijavu tražbine tužitelja A. Bank d.d. u postupak izvanredne uprave s prilozima (list 346-416), prijavu tražbine I. f. d.o.o. (list 418-448), ugovore o kreditima (list 466- 488), uz priložene mjenice (list 489-604), e-mail od 12.1.2017. (list 627), nagodbu u postupku izvanredne uprave nad A. d.d., te rješenje TS Zagreb o potvrdi nagodbe (list 628-717, 718-776), izvješće privremenog stečajnog upravitelja I. P. (list 777-780), Odluku o raspodjelu dobiti za 2016. I. f. d.o.o. (list 781), stranicu 6 dokumenta detalji nagodbe (list 799-800), rješenje VTS RH broj Pž- …… od 18.10.2018. (list 802-875), u kreditni spis vezano uz odobravanje kredita
I. f. d.o.o. (plavi fascikl koji je sastavni dio ovog spisa), u gospodarsku analizu u svezi izdanih mjenica (listovi 901-913), zaključak Trgovačkog suda u Zagrebu od 1. ožujka 2019. uz priloge (listovi 914-925), zahtjev za naplatu zadužnice od 7.4.2017. (list 931), analiza tužiteljeva Odjela za upravljanje kreditnim rizikom za društvo I. F. d.o.o. od 20. prosinca 2016., kratki izvještaji za mjenične dužnike K. d.d. i V. d.d. (listovi 932-943), e-mail poslan dana 19.08.2019.
godine od strane društva A. d.d. (list 953), ovjereni prijevod potvrde naziva/tvrtke
iz A. D. T. B.V. u F. G. T. B.V. (listovi 954-957), očitovanje izvanrednog povjerenika A. d.d. od 9. siječnja 2020. (list 982), očitovanje izvanrednog povjerenika A. d.d. od 6.3.2020. (list 991), podnesak dužnika
A. d.d. od 29.3.2019. (listovi 1134-1135), konačan popis ovlaštenika novih instrumenata (listovi 1136-1137), potvrda iz DR/CB registra (list 1138), Prilog 4. Nagodbe, prikaz EPM modela-ivor A., obračun nominalne vrijednosti zamjenjivih instrumenata za mjeničnu tražbinu prema društvu K. d.d. na osovi predmetnih mjenica (listovi 1149-1292), nacrt ….. obrasca, upute za ispunjavanje … obrasca objavljene na web stranici društva K. d.d. dana 29.9.2018. godine, prilog 19
preuzet s linka https://e-oglasna.pravosudje.hr/objave, te je provedeno financijsko- knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku K. Š., koja je izradila nalaz i mišljenje od 1. lipnja 2020. (listovi 1008-1116), kao i dopunu nalaza i mišljenja od 3. studenoga 2020. (listovi 1142-1145).
12. Osim izvedenih dokaza tuženik je još predlagao provođenje financijsko- knjigovodstvenog vještačenja na okolnosti koje se tiču kreditne sposobnosti i zaduženosti te analize poslovanja društva K. d.d. i A. d.d. te I.
F. d.o.o., uvid u stečajni spis koji se vodi nad društvom I. F. d.o.o., kao i uvid u kazneni postupak koji se vodi protiv I. T. i dr., no sud ove
dokaze nije provodio jer činjenice i okolnosti za koje su ovi dokazi predloženi nisu odlučni za meritorno odlučivanje o tužbenom zahtjevu.
12.1. Na ročištu 4. ožujka 2021. tužitelj je još predložio dodjelu dodatnog roka radi dostave dodatne dokumentacije koja bi se vještačila, no ovaj prijedlog sud nije usvojio budući da je tužitelj imao dovoljno vremena dostaviti u spis svu relevantnu dokumentaciju, a osim toga ovaj prijedlog je tužitelj stavio nakon zaključenja prethodnog postupka pri čemu nije naveo niti obrazložio da se radi o slučaju iz čl. 299. st. 2. ZPP-a odnosno da svu dokumentaciju bez svoje krivnje nije mogao dostaviti do zaključenja prethodnog postupka.
12.2. Ovdje treba istaći da je prilikom analize dokumentacije i utvrđivanja činjenica na temelju dokumentacije u spisu, sud vodio računa da je prethodni postupak zaključen na (drugom) pripremnom ročištu održanom 11. svibnja 2018., pa kako su stranke u spis dostavljale dodatnu dokumentaciju i nakon zaključenja prethodnog postupka, sud je uzeo u obzir isključivo onu dokumentaciju za koju se opravdano i izvjesno moglo zaključiti da stranka istu nije bila u mogućnosti dostaviti ranije bez svoje krivnje, kako slijedi u nastavku obrazloženja (primjerice dokumentaciju vezanu uz postupak izvanredne uprave nad koncernom A., koji postupak se vodio paralelno
sa vođenjem ovoga postupka te u kojemu je rješenje suda o potvrđivanju Nagodbe donijeto 6. srpnja 2018.).
13. Predmet spora po tužbenom zahtjevu je zahtjev za isplatu mjeničnog iznosa po mjenicama serije ……i broj……..
14. Predmet spora po protutužbenom zahtjevu je zabrana tužitelju naplate, korištenja i prenošenja predmetnih mjenica, kao i njihovo vraćanje ovdje tuženiku.
15. Između stranaka nije sporno:
- da je sporne mjenice dana 11.01.2017. izdalo društvo K. d.d. kao trasant, koji je ujedno i trasat (vlastita trasirana mjenica) i akceptant mjenica i to u korist društva V. d.d. ovdje tuženika, kao remitenta. Mjenice su izdane bez protesta,
nemaju zabranu indosamenta, glase na iznose od po 5.000.000,00 kn, te su dospjele
06.04.2017., odnosno 10.04.2017., indosirane su od strane remitenta ovdje tuženika u korist društva I. F. d.o.o., a potom od strane tog društva na tužitelja
kao indosatara,
- da predmetne mjenice imaju sve potrebne sastojke za njihovu valjanost temeljem Zakona o mjenici („Narodne novine“ broj 74/1994, 92/2010, dalje u tekstu skraćeno: ZM),
- nije sporna činjenica postojanja ugovornog odnosa između K. d.d. kao kupca i tuženika V. d.d. kao prodavatelja temeljem Ugovora o isporuci robe, na temelju kojeg je K. d.d. izdao predmetne mjenice remitentu V. d.d., ovdje
tuženiku,
- nije sporna činjenica da je tužitelj imatelj predmetnih mjenica u smislu odredaba čl. 15. ZM na temelju sklopljenog Ugovora o kreditu br. …….od
12. siječnja 2017. između tužitelja i I. F. d.o.o. kao tužiteljevog dužnika.
16. S obzirom na prigovore koje je tuženik tijekom ovog postupka iznio, između stranaka su sporne sljedeće odlučne činjenice, kao i pravilna primjena materijalnog prava:
a) je li tužitelj nesavjesno postupao prilikom pribave predmetnih mjenica te s tim u vezi ima li tuženik pravo isticanja prigovora ništetnosti osnovnog pravnog posla iz kojeg mjenice potječu (primjena čl. 16. st. 1. ZM),
b) je li tužitelj kao mjenični vjerovnik namiren od strane glavnog mjeničnog dužnika K. d.d. u postupku izvanredne uprave nad društvom A. d.d. i njegovim povezanim i ovisnim društvima, odnosno je li utužena
mjenična tražbina ustupljena društvu F. G. Z. B.V. (ranije
A. D. t. C. B.V.), te posljedično tome ima li tužitelj aktivnu legitimaciju u ovome predmetu.
17. Uz navedene glavne prigovore tuženik je tijekom postupka istaknuo i prigovor mjenične nesposobnosti društva K. d.d. i društva I. f.
d.o.o., u smislu čl. 101. Zakona o mjenici, navodeći da društva K. d.d. i društvo
I. F. d.o.o. nisu mogla biti mjenični obveznici prema uvjetima bankarskog poslovanja.
17.1. Ovaj prigovor tuženik je neosnovan, jer svaka pravna osoba ima potpunu poslovnu sposobnost i samim time se može mjenično obvezati, u smislu čl. 101. ZM.
18. Predmetni spor je mjenični spor u kojem mjenični vjerovnik-tužitelj A.
Bank d.d. zahtjeva isplatu mjenične svote na temelju vlastitih trasiranih mjenica izdanih od strane K. d.d. u Z. 11. siječnja 2017., od remitenta i prvog indosanta
V. d.d. V.
19. Prema tome se na ovaj spor primjenjuju odredbe Zakona o mjenici („Narodne novine“ broj 74/1994, 92/2010, dalje u tekstu skraćeno: ZM).
20. Mjenica je vrijednosni papir, a osoba koja ima pravo potraživati isplatu mjenične svote, odnosno vjerovnik mora ukoliko zahtijeva isplatu mjenične svote podnijeti mjenicu na naplatu. Mjenična obveza je samostalna obveza i mjenični dužnik mora isplatiti mjenični iznos zbog toga što je potpisao mjenicu, a ne zbog toga što je iznos iz mjenice dužan platiti iz osnovnog posla te zato mjenica i glasi na novčani iznos. 21. U skladu s načelom mjenične strogosti i načela neposrednosti u mjenično-pravnim odnosima sužena je mogućnost isticanja prigovora. Objektivni prigovori koji se mogu isticati prema svakom su: nedostatak aktivne legitimacije imatelja mjenice, nedostatak kojeg od bitnih mjeničnih sastojaka, neispravnost mjenične isprave (mjenica je poderana, precrtana, probušena i sl.), da je mjenica amortizirana, da je mjenica prejudicirana (nije podnesena na akcept ili nije podignut protest), da je mjeničnu svotu platio glavni dužnik. Subjektivni prigovori se zasnivaju na osobnom odnosu između vjerovnika i dužnika. Osnovanost nekog od subjektivnog prigovora ne povlači za sobom ništetnost mjenice.
22. Prema odredbi čl. 16. st. 1. ZM-a osobe protiv kojih je stavljen zahtjev da ispune svoje obveze iz mjenice ne mogu prema njenom imatelju isticati prigovore koji imaju temelj u njihovim osobnim odnosima sa trasantom ili s kojim prijašnjim imateljem mjenice, osim ako je sadašnji imatelj mjenice prilikom njenog stjecanja svjesno postupio na štetu dužnika.
23. Kod prijenosa mjenice indosamentom između dužnika i novog vjerovnika, indosatara nastaje samostalan odnos neovisan o odnosu prema starom vjerovniku, za koji su odlučni samo sadržaj mjenice i njihovi osobni međusobni zahtjevi. Od ovog načela samostalnosti mjeničnog potraživanja u rukama novog vjerovnika postoji jedan izuzetak koji se odnosi na slučaj ako je stjecatelj mjenice svjesno postupio na dužnikovu štetu, tada dužnik zadržava prema novom vjerovniku, konkretno indosataru ako je mjenica prenesena indosamentom, prigovore koje je imao prema ranijem vjerovniku. Ako bi novi imatelj mjenice, konkretno indosatar bio svjestan da dužnik ima prigovore protiv prvog vjerovnika, pa bi unatoč tome dao prenijeti mjenicu na sebe indosamentom, dakle ako bi pri stjecanju mjenice postupio svjesno na dužnikovu štetu, tada bi dužnik prema njemu mogao isticati prigovore koje je imao prema ranijem vjerovniku.
24. U konkretnom slučaju teret dokaza da je tužitelj stekao mjenice zlonamjerno ili da je postupao s velikom nepažnjom je na tuženiku.
25. Tuženik u ovome sporu nije dokazao da je u trenutku prijenosa mjenica (a nesporno je da su mjenice prenesene na tužitelja 12. siječnja 2017. od strane drugog indosanta I. F. d.o.o.), tužitelj bio svjestan da mjenični dužnik
V. d.d. ovdje tuženik ima prigovore protiv ranijeg vjerovnika K. d.d.
25.1. Štoviše iz tuženikovih navoda proizlazi da se tuženik niti ne poziva na bilo koji prigovor koji bi se ticao pravnog odnosa s tuženikovim ranijim vjerovnikom K. d.d. Naime, tuženik tvrdi da su u konkretnom slučaju ništetni pravni poslovi Ugovor o odobrenju okvira za financijsko praćenje br. … …od 27.12.2016.,
Ugovor o kreditu br. … … . .od 12. siječnja 2017. kao i Faktoring ugovor o otkupu mjenica br. … … od 11. siječnja 2017. te ove pravne
poslove tuženik smatra temeljnim pravnim poslovima iz kojih su proizašle predmetne mjenice.
25.2. Međutim, iz stanja spisa, kao i iz skripture samih mjenica, vidljivo je da su mjenice proizašle iz pravnog posla između K. d.d. i V. d.d. (osnovom
Ugovora o poslovnoj suradnji - što navodi i sam tuženik tijekom postupka), pa je u tom smislu za isticanje eventualnih prigovora iz osnovnog pravnog posla relevantan isključivo ovaj poslovni odnos, dok su irelevantni tuženikovi navodi o ništetnosti ili prividnosti pravnih poslova koje je tužitelj sklopio sa drugim indosantom I. F. d.o.o.
26. Zbog navedenog sud nije provodio dokaze predložene od strane tuženika
a koji se tiču utvrđivanja kreditne sposobnosti i zaduženosti te analize poslovanja društva K. d.d. i A. d.d. te I. F. d.o.o., kao i uvid u stečajni
spis koji se vodi nad društvom I. F. d.o.o. ili u kazneni postupak koji se
vodi protiv I. T. i dr., a niti je cijenio dokumentaciju koju je tuženik priložio u svezi ovih prigovora.
27. Pri tome je važno napomenuti, da iako se iz okolnosti konkretnog slučaja može zaključiti o tome da su predmetne mjenice izdane kao sredstvo plaćanja od strane K. d.d., a potom indosirane kao sredstvo osiguranja kredita odobrenog
od strane tužitelja A. Bank d.d. te koji je u konačnici služio za podmirenje obveze glavnog dužnika i izdatnika mjenica K. d.d. prema tuženiku V. d.d., ovo nije
od utjecaja na ovaj mjenični spor, kako zbog apstraktnosti mjenice kao vrijednosnog papira tako i zbog samostalnosti mjeničnog potraživanja.
28. Međutim, na ovaj mjenični spor od odlučnog je značaja, prema stavu ovog suda, činjenica sklapanja Nagodbe u postupku izvanredne uprave nad društvom
A. d.d. te njegovim povezanim i ovisnim društvima, odnosno činjenica da je tužitelj u navedeni postupak prijavio, između ostalog, predmetnu mjeničnu tražbinu, odnosno u okviru tog postupka cedirao svoje tražbine zajedno sa sredstvima osiguranja, između ostalih i predmetne mjenice, te time izgubio aktivnu legitimaciju za vođenje ovog postupka, kako slijedi u nastavku obrazloženja.
29. Postupak izvanredne uprave nad društvom A. d.d. te njegovim povezanim i ovisnim društvima otvoren je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. St-….. od 10. travnja 2017. temeljem Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku („Narodne novine“ broj 32/17).
30. Iz tužiteljeve prijave tražbine (listovi 346-352 spisa) vidljivo je da je tužitelj u navedeni postupak izvanredne uprave prijavio tražbinu prema društvu K. d.d. u ukupnom iznosu od 396.903.614,25 kuna, u kojem iznosu je sadržana i predmetna mjenična tražbina, a što je vidljivo, konkretno na str. 4. prijave gdje pod točkom g. stoji da tužitelj prijavljuje „potraživanje temeljem izdanih mjenica izdavatelja K. d.d. temeljem Ugovora o okviru za financijsko praćenje: … … . . sa I. F. d.o.o. uz mjenice serijskih brojeva ……, … … …iznos
tražbine 52.173.658,92 kn (stanje duga na dan 08.06.2017. je 27.462.46,61 kn)“.
31. Dana 15.01.2018. Trgovački sud u Zagrebu donio je rješenje poslovni broj St-…… o utvrđenim i osporenim tražbinama vjerovnika, iz kojeg rješenja je vidljivo da je cjelokupna prijavljena tražbina tužitelja A. Bank d.d. u cijelosti priznata (predmetno rješenje objavljeno je dana 15.01.2018. godine na e-oglasnoj ploči Trgovačkog suda u Zagrebu).
32. Dana 20.06.2018. godine na e-oglasnoj ploči Trgovačkog suda u Zagrebu objavljena je Nagodba u postupku izvanredne uprave nad društvom A.
d.d. i njegovim ovisnim i povezanim društvima koji se vodi kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem St-…., a ispravci Nagodbe objavljeni su 26. lipnja 2018.
(preslika Nagodbe se nalazi na listovima 628-717 ovog spisa).
33. Dana 06.07.2018. Trgovački sud u Zagrebu donio je rješenje poslovni broj St-….. (listovi 718-776 spisa) kojim se u točki I. izreke potvrđuje Nagodba koja je prihvaćena od strane vjerovnika u postupku izvanredne uprave nad društvom
A. d.d. i njegovim ovisnim i povezanim društvima na ročištu za glasovanje o
Nagodbi održanom dana 04.07.2018. godine, dok je u točki V. izreke rješenja navedeno da Nagodba ima pravni učinak od dana donošenja rješenja o potvrdi
Nagodbe prema svim vjerovnicima pa i prema vjerovnicima koji nisu sudjelovali u postupku kao i prema vjerovnicima koji su sudjelovali u postupku, a njihove osporene tražbine se naknadno utvrde.
34. Prema tome tužitelj je, suprotno njegovim tvrdnjama tijekom ovog postupka, prijavio u postupak izvanredne uprave nad društvom A. d.d. i njegovim ovisnim i povezanim društvima upravo predmetnu mjeničnu tražbinu s osnove spornih mjenica i to prema glavnom mjeničnom dužniku trasatu i akceptantu društvu K. d.d., tražbina mu je priznata i utvrđena, a od dana donošenja rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-……od 06.07.2018. o potvrdi Nagodbe, Nagodba ima pravni učinak prema svim vjerovnicima uključujući tužitelja A. Bank d.d.
35. Dana 01.03.2019. Trgovački sud u Zagrebu donio je Zaključak broj St- …… (listovi 914-925) kojim se određuje da Datum početka provedbe
Nagodbe, početka provedbe mjera restrukturiranja i provedbenih radnji predviđenih
Nagodbom bude 01.04.2019. godine, a Datum javne objave koju će dužnik izdati sukladno članku 17.1. Nagodbe bude 01.03.2019. godine.
35.1. Člankom 17.2. Nagodbe propisane su radnje koje će se izvršiti na Datum početka provedbe Nagodbe odnosno pravni učinak sklopljene Nagodbe, a između ostalog određeno je da će se izvršiti: „- ustup Ustupljenih tražbina A. D. T. C. (kako je navedeno u čl. 18.), - izdavanje Novih instrumenata Ovlaštenicima novih
instrumenata i Escrow agentu za vrijednosne papire (kako je navedeno u čl. 18.3.2.)“.
36. Pokraj nedvojbeno utvrđenih činjenica koje se tiču toga da je tužitelj predmetnu mjeničnu tražbinu u postupku izvanredne uprave prijavio prema glavnom dužniku, trasatu i trasantu društvu K. d.d. te da mu je tražbina priznata, a time obuhvaćena navedenom Nagodbom, valjalo je utvrditi koji su pravni učinci odnosno pravne posljedice toga, odnosno utvrditi kako sklopljena nagodba utječe na predmetnu tražbinu.
36.1. S obzirom na sadržajnu i terminološku kompleksnost te opširnost Nagodbe, sud je radi razjašnjenja, odnosno raščlambe pojedinih relevantnih odredbi
Nagodbe proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem koje je povjereno stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo B. P. d.o.o. Č.
36.2. Pri tome je potrebno napomenuti, a s obzirom na primjedbe parničnih stranaka, da se radi o dokaznom prijedlogu iznijetom od strane tuženika (gdje je tuženik tijekom postupka više puta dopunjavao okolnosti na koje je predložio ovu vrstu vještačenja, pa tako i na ročištu 7. studenoga 2018. kada je pun. tuženika navela da je vještačenje predloženo i na okolnosti prijave predmetne tražbine u postupak izvanredne uprave), kao i da vještačenje ni na koji način nije bilo usmjereno na utvrđivanje pravnih učinaka nagodbe, već na razjašnjenja odnosno raščlambe pojedinih relevantnih odredbi Nagodbe u financijsko-ekonomskom smislu, kako bi sud na temelju toga lakše mogao zaključiti o pravnom dosegu Nagodbe na konkretan predmet spora.
37. Vještakinja K. Š. iz B. P. d.o.o. Č. u svom je
osnovnom nalazu od 1. lipnja 2020. (listovi 1008-1116) na str. 11. analizirala dijelove nagodbe koje se tiču namirenja tužiteljeve prijavljene i utvrđene tražbine, pa je navela da iz Priloga 4. – "Tražbine" te Priloga 34. – "Tablica razlučnih prava" proizlazi da je od ukupno utvrđene tražbine A. Bank d.d. ovdje tužitelja u iznosu od 378.366.910,00 kn, namirena tražbina u iznosu od 34.898.922,00 kn (koliko iznosi procijenjena vrijednost svih predmeta razlučnog prava) i to na način da je plativa od strane A. H. d.d., sada F. g. d.d. (promijenjena tvrtka temeljem rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-…..) prema izmijenjenim uvjetima po čl. 23.2 i 23.5. Ostatak tražbine u iznosu od 343.467.988,00 kn, koji u sebi sadrži i tražbinu osiguranu predmetnim mjenicama (u iznosu od 9.800.000,00 kn što predstavlja 2,85% od navedenog ostatka tražbine) tretirana je kao nepotpuno naplativa tražbina.
38. Ovom pojašnjenju, odnosno raščlambi učinjenoj od strane vještakinje parnične stranke nisu prigovorile niti isto bilo čime dovele u pitanje, pa je sud isto prihvatio kao ispravno i relevantno te, polazeći od toga da je dakle dio tužiteljeve tražbine u iznosu od 343.467.988,00 kn, u kojem je sadržana i tražbina osigurana predmetnim mjenicama u Nagodbi tretirana kao nepotpuno naplativa tražbina, analizirao odredbe Nagodbe koje se odnose na nepotpuno naplative tražbine. Iz odredbi čl. 5.6.5., 18.1. i 18.2. Nagodbe sud je zaključio da su vjerovnici, pa tako i tužitelj, na Datum početka provedbe Nagodbe (odnosno na dan 1.4.2019.) takve tražbine zajedno sa svim sporednim pravima ustupili društvu F. G. T. C.
BV (ranije: A. D. T.C. BV), a društvo F. G. T. C. BV je takav
ustup prihvatilo.
39. Naime, čl. 5.6.5. Nagodbe u cijelosti glasi:
„Poslovanje Društava pod izvanrednom upravom koja su podvrgnuta restrukturiranju duga nagodbom će se rasteretiti svih tražbina i jamstava nastalih odnosno danih prije otvaranja postupka, osim Potpuno naplativih tražbina.
Svaka Nepotpuno naplativa tražbina koja nije Nepotpuno naplativa tražbina manjeg iznosa (i) ustupit će se A. D. T. C. („Ustupljenost tražbina“) i (ii) svaki Ovlaštenik novih instrumenata otpustit će i odreći se te obvezati da neće ostvarivati zahtjeve po ili u vezi Ustupljenim tražbinama (kako su niže definirane) te će se sva s njima povezana prava (uključujući jamstva dana u odnosu na Ustupljene tražbine) isključivo pripadati A. D. T. C.
A. H. C. i svako društvo nove grupe će imati pravo steći imovinu od Dužnika i odgovarajućeg Neodrživog društva pod izvanrednom upravom. Kao protučinidbu za prijenos (i)A. H. C. će imati obvezu prema A. D. T. C. u iznosu
jednakom fer vrijednosti Imovine koja je predmet prijenosa koju su stekli A. H. C. i svako Društvo nove grupe i (ii) svako Društvo nove grupe imati će obvezu prema
A. H. C. u iznosu jednakom fer vrijednosti Imovine koja je predmet prijenosa koju je steklo to Društvo nove grupe. Tražbine A. D. T.C. plative od strane
A. H. C. opisane pod (i) iznad bit će uređene kao zajmovi s pravom sudjelovanja
u dobiti, zajmovi s kamatama ili pretvorene u vlasnički kapital.
Gore navedeno će se dogoditi sukladno koracima koji su navedeni u čl. 16. dolje, te u Hodogramu (kako je definiran niže).“
40. U čl. 18.1. Nagodbe reguliran je Ustup te je tako navedeno da na Datum početka provedbe nagodbe, između ostalog:
„- Ovlaštenici novih instrumenata, kao kumulirani ulog, ustupaju sve ustupljene tražbine te povezana prava A. D. T. C pod ovdje navedenim uvjetima i uvjetima Isprave o izdanju poslovnih udjela (kako je definirana niže) i bez potrebe za bilo kakvim daljnjim radnjama od strane vjerovnika ili dužnika Ustupljenih tražbina ili bilo kakvom suglasnošću trećih osoba ili daljnjim ovlaštenjem Suda („Ustup tražbina“);
- A. D. T. C. ovime izričito prihvaća Ustup tražbina…Uz to, A. D. T. C.
u Ispravi o izdanju poslovnih udjela potvrđuje da je stekao Ustupljene tražbine od Ovlaštenika novih instrumenata;
- svaki ovlaštenik novih instrumenata steći će Nove instrumente u odgovarajućem iznosu radi namirenja temeljem ustupa tražbina;
- svako društvo pod izvanrednom upravom ovime daje suglasnost na svaku promjenu vjerovnika kao posljedicu Ustupa tražbina u skladu s ovom Nagodbom…
- sva sporedna prava, kao što su prava prvenstvene naplate, prava iz ugovora o jamstvu, prava na kamate, ugovorne kazne i sl. prenose se na A. D. T. C.
zajedno s Ustupljenom tražbinom…“
41. U čl. 18.2. Nagodbe navodi se da „izvorni vjerovnik ustupljene tražbine nakon ustupa tražbina po ovoj Nagodbi gubi pravo potraživati namirenje glavne tražbine i bilo kakvih odgovarajućih sporednih prava.“
42. Prema tome, iz odredaba čl. 5.6.5., 18.1. i 18.2. Nagodbe proizlazi da su vjerovnici „nepotpuno naplativih“ tražbina na dan 1.4.2019. (datum početka provedbe Nagodbe) ustupili sva svoja potraživanja zajedno sa svim sporednim pravima – što u konkretnom slučaju znači da je tužitelj ustupio, između ostalog, i mjeničnu tražbinu prema glavnom mjeničnom dužniku Konzum d.d. iz spornih mjenica … . . i ……. (a time i mjeničnu tražbinu temeljem prava regresa prema društvu Vindija d.d. ovdje tuženiku), na F. G. T. C. B.V. (ranije: A. D. T. C. BV).
Da je nagodbom prenijet i regresni dug tuženika po predmetnim mjenicama proizlazi i iz činjenice da je Vindija d.d. ovdje tuženik naveden u Prilogu 23. Nagodbe – tabela Regresnih dužnika na rednom broju 34., a koja tabela se spominje u članku 18.1.
Nagodbe, a koji uređuje ustup tražbina, kako je ranije opisano (pod točkom 40. obrazloženja).
43. Tužitelj tijekom postupku višekratno ističe da mjeničnu tražbinu prema tuženiku nije nikome ustupio te se protivi prigovoru tuženika o nedostatku svoje aktivne legitimacije, pozivajući se pri tome na apstraktnost mjenice i na svoje ovlaštenje da kao zakoniti imatelj mjenice po 46. ZM-a ima pravo na naplatu mjeničnog iznosa od svih onih koji su mjenicu trasirali, bilo pojedinačno, bilo protiv više njih, bilo protiv svih zajedno i nije se dužan držati reda kojim su se oni obvezali. Ističe da stoga tražbina prema društvu K. d.d. koja je prijavljena u postupak izvanredne uprave s osnova predmetnih mjenica ne predstavlja tražbinu koja je predmet ovoga postupka. Osim toga ističe da u postupku izvanredne uprave nije naplatio niti dio mjenične svote, da je predmet ovog spora samostalna mjenična tražbina prema tuženiku, a ne tužiteljeva tražbina prema društvu K. d.d., da tuženik uopće nije stranka u postupku izvanredne uprave, niti se predmetno potraživanje iz ovog postupka može tretirati kao sporedno pravo tužitelja prema društvu K. d.d. Ne radi se o sporednom pravu tužitelja prema društvu K. d.d., već o samostalnoj mjeničnoj tražbini tužitelja prema tuženiku koja ne prestaje oslobađanjem obveze društva K. d.d. temeljem
Nagodbe, jer takvo oslobađanje obveze ne utječe na pravo tužitelja kao mjeničnog vjerovnika prema tuženiku kao mjeničnom dužniku, sve analognom primjenom čl. 387. st. 2. Stečajnog zakona.
44. Navedene tvrdnje i pravni stavovi tužitelja o tome da tražbina prema društvu K. d.d. koja je prijavljena u postupak izvanredne uprave s osnova predmetnih mjenica ne predstavlja tražbinu koja je predmet ovoga postupka, kao i da se u konkretnom slučaju radi o samostalnoj mjeničnoj tražbini tužitelja prema tuženiku koja analognom primjenom čl. 387. st. 2. Stečajnog zakona ne prestaje oslobađanjem obveze društva K. d.d. temeljem Nagodbe, nisu osnovani, iz razloga kako slijedi.
45. Među potpisnicima mjenice naročit je položaj trasata, onoga koji treba platiti, a to je u ovom slučaju K. d.d. Trasat se naziva i glavnim dužnikom (kad jednom akceptira mjenicu) dok se ostali potpisnici na mjenici zovu regresnim obveznicima.
46. Prema mjeničnom pravu, onaj tko drži trasiranu mjenicu po naredbi, smatra se njezinim zakonitim imateljem pod uvjetom da svoje pravo dokaže neprekinutim nizom indosamenata. Neprekinuti niz indosamenata je, dakle, formalna legitimacija vjerovnika (indosatara), u konkretnom slučaju tužitelja A. Bank d.d.,
na traženje ostvarenja prava iz mjenice. Onaj tko je formalno legitimiran, ima pravo tražiti isplatu mjenice, a mjenični dužnici su mu dužni platiti, pri čemu imatelj mjenice ima pravo postupiti protiv svih njih skupno ili pojedinačno, bilo protiv više njih, bilo protiv svih zajedno te nije dužan držati se reda koji su se oni nanizali (čl. 46. st. 2. ZM).
47. Međutim, u konkretnom slučaju, iako tužitelj ima formalnu legitimaciju jer je prema skripturi spornih mjenica on nedvojbeno indosatar s neprekinutim nizom indosamenata, tužitelju ovdje nedostaje materijalna legitimacija. O materijalnoj legitimaciji govorimo kod prava vlasnika mjenice koja proizlaze iz same mjenice.
47.1. Naime, iz tijeka postupka izvanredne uprave te iz ranije citiranih odredbi Nagodbe u postupku izvanredne uprave, proizlazi da je u odnosu na tužiteljeva prava iz mjenice došlo do mjenično-pravne cesije, koja je jedan od načina prijenosa mjenice.
47.2. Kod mjenično-pravne cesije indosatar kao cedent prenosi svoja prava iz mjenice na cesionara. On dakle ne prenosi sva prava iz mjenice, nego samo svoja prava iz mjenice.
47.3. U konkretnom slučaju je tužitelj u postupak izvanredne uprave nad društvom Agrokor d.d. i njegovim ovisnim i povezanim društvima prijavio, između ostalog, potraživanje temeljem izdanih mjenica izdavatelja K. d.d., kako je to
sam naveo u prijavi, pri čemu je naznačio konkretne oznake predmetnih spornih mjenica …… i ……. (na str. 4. prijave pod točkom g. – na listu 349 ovog spisa).
47.4. Nagodbom u postupku izvanredne uprave odlučeno je, između ostalog,
da se „nepotpuno naplative tražbine“ - u kojima je, kako je detaljno ranije obrazloženo (pod točkama 37. - 42. obrazloženja), obuhvaćena i tražbina tužitelja osigurana predmetnim mjenicama kao i sama mjenična tražbina, prenose na A. D. T.C.
BV (sada: F. G. T.C. BV) i to s Danom početka provedbe Nagodbe (1.
travnja 2019.). Time je F. G. T. C. BV stupio na mjesto A. Bank d.d. ovdje tužitelja u odnosu na sve prenesene tražbine, pa tako i u odnosu na predmetnu tražbinu, sa svim pravima koja je po osnovi spornih mjenica imao tužitelj kao raniji zakoniti imatelj mjenica.
47.5. Dakle cesijom prava iz mjenice tužitelj je izgubio materijalnu legitimaciju za traženje njezine isplate. To znači da tužitelj koji je cedirao svoju tražbinu ne može voditi parnicu i uspjeti u njoj, kao da te cesije uopće nije bilo. Osim toga, radilo bi se o postupanju suprotno jednom od temeljenih načela obveznog prava iz članka 6. ZOO-
a kojim je zabranjeno ostvarivanje prava iz obveznih odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato. To ograničenje je obveza koja ulazi u sadržaj samog prava.
47.6. Pri tome valja ponoviti da je i u samoj Nagodbi u čl. 18.2. navedeno da izvorni vjerovnik ustupljene tražbine nakon ustupa tražbina po Nagodbi gubi pravo potraživati namirenje glavne tražbine i bilo kakvih odgovarajućih sporednih prava. Nagodba ima pravni učinak od dana donošenja rješenja o potvrdi Nagodbe prema svim vjerovnicima pa i prema vjerovnicima koji nisu sudjelovali u postupku kao i prema vjerovnicima koji su sudjelovali u postupku, a njihove osporene tražbine se naknadno utvrde (toč. V. rješenja o potvrdi nagodbe Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. St- ……..od 6. srpnja 2018.).
48. Tužitelj tijekom postupka ističe da nije naplatio tražbinu od izdavatelja mjenice, a koju potražuje u ovom postupku od tuženika kao jednog od mjeničnih dužnika, jer temeljem Nagodbe vjerovnici temeljem postojećih potraživanja primaju komplet novih instrumenata kapitala koje će izdati A. S. i A. D. T. C. i to depozitarne potvrde i zamjenjive obveznice, novi instrumenti se sastoje od jedne depozitarne potvrde koja se izdaje za iznos od EUR 1,00 te četiri prava iz obveznica nominalnog iznosa od EUR 1,00 svako, dakle ukupne nominalne vrijednosti od EUR 5,00, projicirana nominalna vrijednost za tražbine s osnove duga tuženika, koje instrumente će tužitelj eventualno dobiti kroz nagodbu u postupku izvanredne uprave nad koncernom A. d.d. iznosi svega 63.234,00 kn, dok će stvarna tržišna vrijednost tih instrumenata biti znatno niža od nominalne, iz čega da proizlazi da mjenična tražbina nije namirena.
48.1. Tuženik u podnesku od 6. srpnja 2020. ističe kako je na e-oglasnoj ploči Trgovačkog suda u Zagrebu dana 29.03.2019. godine objavljen podnesak dužnika
A. d.d. od 29.03.2019., u kojem je navedeno da je izvanredni povjerenik dana
28.03.2019. donio odluku iz članaka 17.3., 29.10. i 29.11. Nagodbe kojom je utvrdio Konačan popis ovlaštenika Novih instrumenata, Konačan popis Vjerovnika koji primaju novčanu isplatu te Konačne tekstove Priloga 4, Priloga 29 i Priloga 35 Nagodbe (s obzirom da se radi o opsežnom podnesku od 805 stranica, tuženik V. d.d. isti ne dostavlja u prilogu tog podneska već u navodi link na kojem je moguće predmetni podnesak preuzeti sa e-oglasne ploče Trgovačkog suda u Zagrebu: https://e-
oglasna.pravosudje.hr/objave/da500f13-49fd-4bcd-a6ed-4056599347b3. Izvanredni povjerenik temeljem članka 17.3. Nagodbe utvrdio je Konačan popis ovlaštenika Novih instrumenata koji se nalazi na stranici 487. podneska od 29.03.2019. godine, a u kojem dokumentu je vidljivo: - da nominalna vrijednost Novih instrumenta koje je tužitelj A. Bank d.d. primio kao ovlaštenik Novih instrumenata iznosi 107.199.674,00
kuna odnosno 14.329.670,00 EUR, - da je tužitelj A. Bank d.d. primio 2.865.934 kompleta Novih instrumenata (5 eura svaki) – Registar potvrda A, - te da postotak ukupnih kompleta koje je primio tužitelj A. Bank d.d. iznosi 1.01357%. Osim toga tuženik ističe da iz potvrde iz DR/CB registra na dan 01.04.2019. godine, koja je sukladno odredbama Nagodbe bila javno objavljena, vidljivo je da je tužitelj A.
Bank d.d. primio namirenje u vidu izdavanja 2.865.934 Depozitarnih potvrda nominalne vrijednosti 2.865.934,00 EUR i 11.463,736,00 EUR Zamjenjivih obveznica.
48.2. Prema tome, i jedna i druga parnična strana tijekom postupka upiru na nominalnu vrijednost zamjenjivih instrumenata koje je tužitelj primio u odnosu na prijavljeno mjenično potraživanje prema društvu K. d.d. u postupku izvanredne
uprave, pri čemu tužitelj tvrdi da se radi o znatno nižoj vrijednosti od mjenične tražbine pa da nije namiren, dok tuženik tvrdi da je tužitelj u cijelosti namiren time što je stekao Nove instrumente te da je time došlo do isplate mjenice.
48.3. Međutim, u kontekstu okolnosti konkretnog slučaja, koje se tiču opisanih ustupa tražbina na treću osobu, pitanje nominalne vrijednosti zamjenjivih instrumenata koje je tužitelj stekao u postupku izvanredne uprave se u odnosu na tužbeni zahtjev u ovome predmetu ukazuje irelevantnim. Naime, iz sadržaja same Nagodbe i to posebice članaka 5.6.5., 18.1. i 18.2. Nagobe (gdje se navodi „svaki ovlaštenik novih instrumenata steći će Nove instrumente u odgovarajućem iznosu radi namirenja temeljem ustupa tražbina) proizlazi da se radi o pravnom odnosu ustupa ili cesije (između tužitelja kao cedenta i treće osobe F. G. T. C. BV kao cesionara)
u kojemu je cedent dobio određenu naknadu za obavljenu cesiju, a ne radi se o ispunjenju mjenične tražbine.
Tužitelj je dakle nedvojbeno u postupku izvanredne uprave na ime ustupljene „nepotpuno naplative tražbine“ stekao određene tzv. nove zamjenjive instrumente kao naknadu za obavljenu cesiju. No kako se nije radilo o ispunjenju mjenične tražbine pitanje visine novčanog iznosa ili pak sadržaja, odnosno vrijednosti prava koja je tužitelj primio ili stekao od cesionara kao naknadu za cesiju, nije odlučno za ovaj spor.
48.4. Odlučno je da je tužitelj, nakon što je svoju mjeničnu tražbinu iz spornih mjenica, odnosno svoja prava iz mjenica, prijavio u postupku izvanredne uprave prema društvu K. d.d. koji je glavni mjenični dužnik, te nakon što je ista tražbina utvrđena i potom nastupanjem pravnih učinaka Nagodbe prenesena na treću osobu,
izgubio ovlaštenje naplaćivati istu tražbinu od drugih regresnih mjeničnih dužnika, pa tako i od ovdje tuženika.
49. U odnosu na pozivanje tužitelja na primjenu čl. 387. st. 2. Stečajnog zakona, valja reći da ista nije primjenjiva u konkretnom slučaju niti se na istoj može temeljiti aktivna legitimacija tužitelja u ovom predmetu.
49.1. Tužitelj tvrdi da da se u konkretnom slučaju radi o samostalnoj mjeničnoj tražbini tužitelja prema tuženiku koja analognom primjenom čl. 387. st. 2. Stečajnog zakona ne prestaje oslobađanjem obveze društva K. d.d. temeljem Nagodbe.
49.2. Međutim, navedena odredba čl. 387. st. 2. SZ-a odnosi se isključivo na stečaj koji se provodi nad dužnikom pojedincem i nije primjenjiva na postupak izvanredne uprave koji se provodi nad pravnim osobama kao što je A. d.d. Osim
toga, odredba čl. 387. st. 2. SZ-a je materijalno-pravne prirode te se ista ne bi niti mogla primijeniti u postupku izvanredne uprave budući da navedeni postupak regulira
Zakon o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku („Narodne novine“ broj 32/17) kao lex specialis, a njena podredna primjena nije dopuštena slijedom članka 8. tog Zakona koji dopušta primjenu samo procesnih normi Stečajnog zakona ukoliko određeno pitanje nije riješeno tim
Zakonom.
50. Prema svemu navedenom, ustupom tražbine tužitelj je prestao biti njenim subjektom, jer je sada subjekt tražbine novi vjerovnik, treća osoba, F. G.
T.C. BV. Ustupanjem tražbine primatelj, treća osoba, F. G. T. C. BV
postao je vjerovnik i od njegove volje ovisi hoće li, i na koji način, ostvarivati ustupljenu mu tražbinu od dužnika (ove činjenice oko ostvarivanja ustupljene tražbine, odnosno oko ispunjenja mjenične obveze prema novom vjerovniku, sud nije u ovome predmetu utvrđivao kao neodlučne za tužbeni zahtjev).
50.1. U konkretnoj procesnoj situaciji, kad je cesijom sporne tražbine tužitelj prestao biti vjerovnik, on ne može uspjeti s tužbenim zahtjevom da tuženik tu tražbinu njemu ispuni jer je prestala njegova ovlast namiriti se od regresnog mjeničnog dužnika, ovdje tuženika.
51. Tužitelj je u ovom parničnom postupku, iako je tijekom parnice otuđio pravo o kojem teče parnica, mogao tražiti da sud tuženika obveže na plaćanje trećoj osobi (ukoliko bi to bilo sukladno sklopljenoj Nagodbi u postupku izvanredne uprave), jer je odredbom članka 195. stavak 1. ZPP-a propisano da ako koja od stranaka otuđi stvari ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši. S obzirom na to da činjenica da je stranka tijekom parnice otuđila stvar ili pravo o kojem teče parnica prema odredbi članka 195. stavak 1. ZPP-a, iako stranka za to više nema legitimaciju, ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši, takva odredba ne bi imala smisla kad stranka takvu parnicu ne bi mogla dovršiti uspješno, što ne bi mogla kad ne bi svoj tužbeni zahtjev prilagodila novoj materijalnopravnoj situaciji (o tome isto Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-117/03- 2 od 16. prosinca 2003.).
52. Odredba članka 195. ZPP-a omogućavala je tužitelju da nastavi parnicu koju je otpočeo, ali njegov uspjeh u toj parnici ovisi o tome hoće li svoje procesnopravno ponašanje uskladiti s novonastalom materijalnopravnom situacijom u vidu promjene tužbenog zahtjeva i tražiti da sud tuženika obveže na plaćanje trećoj osobi kojoj je utuženo potraživanje tijekom parnice ustupljeno. To tužitelj tijekom ovog postupka nije učinio već je ustrajao na svom pravnom stavu da postupak izvanredne uprave nad društvom A. d.d. i njegovim ovisnim i povezanim društvima nema nikakvog utjecaja na njegovu tražbinu prema tuženiku.
53. Temeljem svega navedenoga, kako je Nagodbom u postupku izvanredne uprave nad društvom A. d.d. i njegovim ovisnim i povezanim društvima došlo do ustupa predmetne mjenične tražbine, odnosno tužiteljevih prava iz spornih mjenica, na
A. D. T. C. BV (sada: F. G. T. C. BV) i to s Danom početka provedbe Nagodbe (1. travnja 2019.), time je po stavu ovoga suda F. G.
T.C. BV stupio na mjesto A. Bank d.d. ovdje tužitelja u odnosu na prenesenu predmetnu tražbinu, sa svim pravima koja je po osnovi spornih mjenica imao tužitelj kao raniji zakoniti imatelj mjenica.
53.1. Drugim riječima, tužitelj je prestao biti nositelj prava na sporne mjenice i prava iz spornih mjenica slijedom sklopljene Nagodbe u postupku izvanredne uprave nad društvom A. d.d. i njegovim ovisnim i povezanim društvima, odnosno temeljem rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-…. 06.07.2018.
kojim je Nagodba potvrđena, odnosno slijedom navedene cesije koja je obavljena provedbom Nagodbe.
53.2. Kako je dakle tužitelj izgubio materijalno pravno ovlaštenje, odnosno aktivnu legitimaciju za vođenje ovog postupka i naplatu predmetne tražbine osnovom spornih mjenica, to se pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev ukazuje u cijelosti neosnovanim kako u pogledu glavnog zahtjeva tako i u pogledu sporednih traženja. Stoga je isti odbijen kao pod točkom I. izreke ove presude.
U odnosu na protutužbeni zahtjev
54. U podnesku od 21. ožujka 2018. (list 192-195 spisa) tuženik podnosi protutužbu sa protutužbenim zahtjevom kojim traži da sud zabrani tužitelju naplatu, korištenje i prenošenje spornih mjenica te da naloži tužitelju da tuženiku vrati sporne mjenice.
55. Protutužbeni zahtjev je u cijelosti neosnovan budući da je tijekom postupka utvrđeno da tužitelj više nije nositelj prava na sporne mjenice niti prava iz spornih mjenica, a kako je to detaljno obrazloženo, slijedom čega tužitelj nije pasivno legitimiran u odnosu na zahtjeve iz protutužbe. Stoga je protutužbeni zahtjev u cijelosti odbijen (točka II. izreke presude).
U odnosu na prijedlog za osiguranje prethodnom mjerom
56. Tužitelj u podnesku od 27. ožujka 2018. (list 199-206 spisa) predlaže donošenje prethodne mjere iz čl. 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP) sadržaja kao u izreci rješenja.
57. Prema čl. 501.a ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.
58. U konkretnom slučaju, po stavu ovog suda, nije bilo uvjeta za određivanje predložene prethodne mjere, budući da je iz prigovora protiv rješenja o ovrsi, kao i iz daljnjih podnesaka tuženika i navoda tuženika, proizlazila veća vjerojatnost da tuženik uspije u ovome sporu. Stoga do zaključenja glavne rasprave sud nije odredio predloženu prethodnu mjeru, pa je navedeni prijedlog tužitelja odbijen zajedno sa odlukom o glavnoj stvari, kao u izreci rješenja.
59. Odluka o troškovima parničnog postupka iz točke III. izreke presude temelji se na odredbi članka 154. stavak 4. ZPP-a, prema kojoj, ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove.
60. S obzirom da su obje stranke u ovoj parnici uspjele u približno jednakim dijelovima (tužitelj je uspio u odnosu na odbijeni protutužbeni zahtjev, dok je tuženik uspio u odnosu na odbijeni tužbeni zahtjev), te da su obje stranke tijekom cijelog postupka bile zastupane po punomoćnicima odvjetnicima zbog čega im je nastao i približno podjednak trošak zastupanja, to je ovaj sud primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
U Varaždinu 26. travnja 2021.
Sudac:
Marija Levanić-Škerbić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana kada
je održano ročište na kojemu je presuda objavljena, u 3 primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.
DNA:
- za tužitelja -punomoćnik A. Ž., odvjetnik
- za tuženika - punomoćnica S. M., odvjetnica
