REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Splitu
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split
Poslovni broj: Ref 30 P : Povrv-1265/2019-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Ljiljani Mustapić u pravnoj stvari tužitelja A. d.o.o. S.,OIB:…,zastupan po punomoćniku M. V. odvjetnik u S., protiv tuženika N. P. iz S.,OIB:.., zastupan po punomoćniku D.P. odvjetnik u S., radi isplate nakon održane glavne rasprave zaključene dana 4. ožujka 2017.god., na ročištu za objavu presude dana 26. travnja 2021.god.,
p r e s u d i o j e
I Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi posl.br.Ovrv-2450/15 od dana 30.listopada 2015 g. donesenim pred javnim bilježnikom A. Z. u S. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku u roku 8 dana isplatiti tužitelju ukupan iznos od 31.112,15 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 03. siječnja 2013 god. u skladu s čl. 29 st.2 ZOO-a pa do isplate, za više zatraženo u iznosu od 3.887,85 kn tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.890,00 kn.
Obrazloženje
Dana 30. listopada 2015 g zaprimljen je kod javnog bilježnika prijedlog za ovrhu radi naplate utuženog iznosa s osnova računa ovrhovoditelja broj:044/12 od 02. studeni 2012 godine,ovršenik duguje ovrhovoditelju iznos od 35.000,00 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 03. siječnja 2013 god. do 31.07.2015 godine u skladu s čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05).
Dana 30. listopada 2015 g. javni bilježnik je donio rješenje o ovrsi na koje je tuženik uložio prigovor. Povodom uloženog prigovora ovaj sud je rješenjem stavio izvan snage rješenje o ovrsi te je predmet po pravomoćnosti tog rješenja dostavljen parničnom odjelu ovog suda.
Tuženik osporava osnov i visinu predmetnog dugovanja i navodi da nikada nije primio račun koji bi potvrdio sporno dugovanje.Račun broj 044-2012 koji je temelj ovog Rješenja o ovrsi izdan je na ime izrade idejnog projekta za rekonstrukciju zgrade V. u S. površine 140 m2. Ovršenik nikada nije angažirao tužitelja za izradu idejnog projekta, za rekonstrukciju zgrade u V. Predmetni
objekt nema površinu od 140 m2, a niti je između stranaka postignut dogovor da jedinična cijena po m2 bude takva kakvu je tužitelj postavio u svom računu tj. 250,00 kuna po m2. Predmetna cijena je paušalno određena i netočna, stranke nikada nisu potpisale ugovor i izradu idejnog projekta, a tužitelj nikada nije isporučio idejni projekt ovršeniku.
Podneskom od dana 19. svibnja 2016 g tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev te dostavio dokaze glede osnova i visine tužbenog zahtjeva,Idejni projekt tužitelja TD 017/12 Prethodno odobrenje RH, Ministarstvo od 02. svibnja 2012 godine na ime tuženika u kojem se navodi Idejni projekt tužitelja.
Podneskom od 10. siječnja 2017 godine tuženik navodi da je dana 05. srpnja 2012 godine, pokrenuo pred Upravnim odjelom za urbanizam, graditeljstvo i zaštitu okoliša Grada S., Odsjekom za prostorno uređenje i graditeljstvo, S.,-u daljnjem tekstu:Upravni odjel, upravni postupak izdavanja rješenja o uvjetima građenja za rekonstrukciju zgrade u S., koja je u katastarskom operatu upisana kao nekretnina katastarske oznake kat. čest. broj 11029 u površini od 25 m2, a u zemljišnoknjižnom ulošku broj 2238 kao čest. zgr.953/1 u površini od 35 m2 sve k.o. S.. Naprijed citirani upravni postupak vodio se kod Upravnog odjela, klasa:UP/I 361-03/12-01/00050 od 05. srpnja 2012 godine.Predmetna zgrada nalazi se unutar Zone B zaštićene kulturno povijesne cjeline Splita, zaštićene Rješenjem Ministarstva , oznake
klasa:UP/I-612-08/08-06/0275, urbroj.532-04-01-01/4-10-5 od 22. listopada 2010 godine.
Ukupna građevinska (brutto) površina predmetne rekonstruirane zgrade je 140 m2. Odredbom članka 209 stavka 1 Zakona o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine", broj 76/2007,38/2009,55/2011,90/2011,50/2012 i 55/2012-u daljnjem tekstu:Zakona o prostornom uređenju i gradnji), propisano je da se građenju zgrade čija građevinska (brutto) površina nije veća od 400 m2, može pristupiti na temelju pravomoćnog rješenja o uvjetima građenja. Odredbom stavka 3 istog članka, propisano je da je rješenje o uvjetima građenja upravni akt.
Odredbom članka 211 stavka 1 Zakona o prostornom uređenju i građenju, propisano je da se rješenje o uvjetima građenja izdaje za građenje cijele građevine. Odredbom čl.213 stavka 1 Zakona o prostornom uređenju i gradnji, propisano je da zahtjev za izdavanje rješenja o uvjetima građenja u pisanom obliku podnosi tuženik. Sukladno odredbi članka 213 Zakona o prostornom uređenju i gradnji, tuženik je Upravnom odjelu uz zahtjev za izdavanje rješenja o uvjetima građenja priložio slijedeću dokumentaciju:
Izvod iz katastarskog plana, odnosno njegova preslika, tri primjerka Idejnog projekta broj T.D. 017/12 od travnja 2012, izrađenog od ovlaštenog arhitekta H. D.,dipl. ing. arh., broj ovlaštenja A 3207 iz Trgovačkog društva
A. d.o.o. za projektiranje, tehničke usluge i promidžbu, S., u daljnjem tekstu;Idejni projekt, broj T.D. 017/12, Prethodno odobrenje,Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u S., Ministarstva, klasa:UP/I-612-08/12-04/0562, urbroj:532-04-18/11-12-2
od 02. svibnja 2012. Naprijed citirano prethodno odobrenje, izdalo je Ministarstvo. Konzervatorski odjel u S., na temelju članka 62 u svezi s člankom 6
stavkom 1 točka 9 Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ("Narodne novine", broj 69/1999,151/2003,157/2003,87/2009,88/2010,61/2011), rješavajući u pravnoj stvari na zahtjev tuženika.
Tuženik je izjavio da je naručio dozvolu za gradnju tj. rješenje o uvjetima gradnje, čime je vidljivo da; Idejni projekt tuženik je naručio. Shodno izjavi predmet narudžbe nije bio i dogovor o zastupanju u ishođenju rješenja o uvjetima gradnje, jer tuženik nije opunomoćio Trgovačko društvo A.s. d.o.o. za projektiranje, tehničke usluge i promidžbu, S., -u daljnjem tekstu:A.s. d.o.o, S., da ga pred Upravnim odjelom, zastupa u postupku ishođenja rješenje o uvjetima građenja, za predmetni zahvat u prostoru, da ishodi akt građenja od Upravnog odjela, te da mu ga nakon toga i fizički uruči.
Zbog navedenog, potrebno je da tuženik sudu predoči punomoć za zastupanje ovjerenu kod Javnog bilježnika,kojom je opunomoćio Trgovačko društvo A.s. d.o.o. da ga zastupa u postupku ishođenja rješenje o uvjetima građenja, za predmetni zahvat u prostoru, da ishodi akt građenja od Upravnog odjela, te da mu ga nakon toga i fizički uruči. Navedena Punomoć ne postoji, te je iz navedenoga vidljiva osnovanost tužbenog zahtjeva. U upravnom postupku ishođenja akta građenja pred Upravnim odjelom stranka u postupku može biti samo tuženik (u ovom slučaju tuženik ili njegov opunomoćenik).Opunomoćenik u spis upravnog predmeta ulaže punomoć potpisanu od tuženika ( u ovom slučaju tuženika) koja mora biti ovjerena kod Javnog bilježnika.
Uvidom u spis Upravnog odjela za urbanizam, graditeljstvo, i zaštitu okoliša, zaključkom klasa:UP/I 361-03/12-01/00050, ur. broj:2181/01-03-03/12-12-0002, 10.07.2012 godine od tuženika, je zatražena nadopuna za dostavu usklađenog prerisa katastarskog plana iz Ureda katastra S., kao i dokaz da smije graditi na postojećoj zgradi sukladno odredbi članka 213 stavka 2 podstavka 4 Zakona o prostornom uređenju i gradnji, a koje dokaze propisuje odredba članka 214 istog Zakona. Tuženik nije dostavio dokaz da može graditi, a to je vlasništvo i suglasnost vlasnika prostora u prizemlju, budući je zgrada bila u suvlasničkom odnosu.
Trgovačko društvo A. s.d.o.o., S. je registrirano za projektiranje, kao što se vidi u sudskom registru, ali ne i za rješavanje vlasništva. Tuženik nije dostavio usklađen preris katastarskog plana iz Ureda za katastar S., kojim se dokazuje usklađenost katastra i geodetskog snimka postojećeg stanja. Tuženik je naručio posebnu geodetsku podlogu, snima izvedenog stanja (prilog) od tvrtke G. iz S., TD 7-3-4/12 iz ožujka 2012 godine, a koji nije bio usklađen. Upravni odjel je zaključkom, klasa:UP/I 361-03/12-01/00050, ur. broj:2181/01-03-03/12-12-0003 od 10. srpnja 2012 godine, utvrdio tuženikov rok od 15 dana, za nadopunu zahtjeva, a kako tuženik (tuženik) nije dopunio zahtjev na način kako je to zaključkom određeno, Upravni odjel odbio je zahtjev za izdavanje rješenja o uvjetima građenja.
Dokaz da se tuženik razumije u proceduru i da nije neuka stranka, potvrđuje i veći broj zajednički odrađenih projekata, među kojima je i projekt poslovne građevine u S. na k.č.1096/2 k.o., S.Projekti su naručeni od T.d. A.s. d.o.o. OIB: …, sa sjedištem u S., koje je u vlasništvu tuženika, za koju je izdano prethodno odobrenje Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u S., Klasa: UP/I-612-08/06-04/7601, Urbroj:532-04-19/12-09/6, S., 15 rujna 2009.godine uključujući pripadajući projekt, te izrađen glavni projekt ZOP OKD 14 TD 19/09.
Površina građevine iznosila je 314 m2, za koju je ispostavljena faktura u brutto iznosu od 130.011,00 kuna, koju je pravna osoba A.s.d.o.o. u potpunosti izvršila.Tuženik izjavljuje kako nije dogovorio cijenu usluga projektiranja što je također neistina jer je tuženik kao odgovorna osoba ravne osobe A.s. d.o.o. plaćao fakture za projekt ZOP OKD 14 TD 19/09 za sjedište firme u
S. Temeljem iste razvidna je i vrijednost usluge projektiranja, kojom se može komparirati srazmjer u vrijednostima. Bitno je naglasiti da je uvijek nužno ispoštovati slične vrijednosne parametre, kako se prema Poreznoj upravi ne bi stvorila sumnja u manipulaciju vrijednosti istih projekata izrađenih za prethodni period.
Na upit tuženikovog opunomoćenika o nepotrebnom prijateljskom izdavanju fakture, navodi se kako je izdavanje fakture nakon izvršene usluge:"Idejni projekt, TD 017/12", obveza poreznog obveznika, I to kao obvezna procedura u poreznom zakonu o uslužnoj djelatnosti.Važno je napomenuti da su Idejni projekti za ishođenje Rješenja o uvjetima građenja znatno sadržajniji, obimniji, nego Idejni projekti za ishođenje lokacijske dozvole. Razlog je što se na temelju lokacijske dozvole ne može pristupiti gradnji, jer nije akt građenja, a Rješenje o uvjetima građenja je akt građenja, te se na temelju istog može pristupiti građenju i zato mora biti cjelovitiji. Iz priloženog je razvidno tuženik nije mogao pristupiti rekonstrukciji nadogradnje, a po njegovoj izjavi vidimo da nije odustao od rekonstrukcije u okvirima postojećih gabarita, što govori kako se kao prepreka postavila i suglasnost iz prizemlja zgrade, i koja suglasnost je morala prilijegati spisu u pokrenutom postupku izdavanja rješenja o uvjetima građenja u Upravnom odjelu.
Uvidom u postojeće stanje prikazano u Idejnom projektu, broj T.D. 017/12, utvrđeno je kako zgrada koja je izgrađena prije 15. veljače 1968 godine ima jednu stambenu jedinicu.Odredbom članka 330 stavka 1 Zakona o prostornom uređenju i gradnji, propisano je da se građevina izgrađena do 15. veljače 1968 godine smatra izgrađenom na temelju pravomoćne građevinske dozvole, odnosno drugog odgovarajućeg akta nadležnoga upravnog tijela. O vremenu evidentiranja građevine iz stavka 1 istoga članka uvjerenje izdaje katastarski ured, odnosno Središnji ured državne geodetske uprave na temelju podataka s kojima raspolažu. Uvidom u Idejni projekt, broj T.D. 017/12, utvrđeno je da će zgrada nakon rekonstrukcije imati tri stambene jedinice, jedna na prvom katu, druga na drugom katu i treća dvoetažna na trećem katu i galeriji koja se nadogradnjom trebala urediti.
Uvidom u Idejni projekt, broj T.D. 017/12, utvrđeno je da se rekonstrukcija odnosila na cijelu zgradu i to promjenom jedne stambene jedinice u tri stambene jedinice kao i na nadogradnju zgrade, a što je konzervator odobrio pečatom i potpisom na naslovnici Idejnog projekta, broj T.D. 017/12, pozivajući se na klasu i urbroj. Izvršena je usporedba Idejnog projekta, broj T.D. 017/12, izrađenog od Trgovačkog društva A. d.o.o., .S. Elaborata etažiranja, broj T.D. 020/14
od rujna 2014 godine, izrađenog po ovlaštenom arhitektu D. H., dipl.ing.arh. broj ovlaštenja 3207 iz Trgovačkog društva K. d.o.o. za projektiranje I promidžbu, S., te je utvrđeno da je tuženik koristio Idejni projekt, broj T.D.017/12, Trgovačkog društva A. d.o.o, S., na način da je stambene jedinice prikazane u Idejnom projektu, na terenu nazvao studio- apartmanima, a zgradu poslovnom zgradom u kojoj su tri studio apartmana, jedan na prvom katu, drugi na drugom i treći u potkrovlju postojeće zgrade.
Znači raspored kuhinje, blagovaone i kupaonice je potpuno isti, kao i način ulaska u stanove, odnosno turističke apartmane. Promjena se odnosi na neznatno pomicanje pojedinih pregradnih zidova (na svim etažama) vezano na kupane kao i na način otvaranja vrata kupaonice prema vani. Temeljem navedenog evidentno je da je tuženik omogućio pristup djelatnicima Trgovačkog društva A. d.o.o., S. u unutarnji dio zgrade, dvaput, na temelju kojih uvida je i učinjen snimak postojećeg stanja, u čijem sastavu su svi tlocrti zgrade, prosjeci i fasade, a po završetku radova i uvid u stanje za izradu Elaborata etažiranja. Naprijed citirani Snimak postojećeg stanja je sastavni dio Idejnog projekta, broj T.D. 017/12, te ne stoji tvrdnja da projekte nije naručio. Unutrašnjost postojeće zgrade može se snimiti samo očevidom, a da bi se očevid izvršio mora se omogučiti pristup predmetu očevida. Ne stoji tvrdnja tuženika da je projekte vidio na ročištu, budući je isti znatno prije koristio u provedenoj rekonstrukciji. Opunomoćenik tuženika izjavljuje neistinu da je tuženik uplatio fakturu za usluge etažiranja. Za uslugu etažiranja izdana je narudžbenica, isporučnica i faktura koja do današnjeg dana nije plaćena. Slijedom navedenog vidljivo je kako je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.
Podneskom od 15. ožujka 2017 godine tuženik ističe kako prigovara navodima tužitelja jer su njegovi navodi činjenično i pravno netočni.Naime, tužitelj potvrđuje da je tuženik od tužitelja naručio građevinsku dozvolu. Sama te činjenica govori da ga je ovlastio da poduzme radnje koje treba da ishodi građevinsku dozvolu. Predmet ugovora je bilo ishođenje građevinske dozvole jer je tuženik sa tom građevinskom dozvolom htio dobiti odobrenje za dizanje nadogradnje, još jednoga kata na svom objektu. Tužitelj nije niti u jednom trenutku dao tuženiku niti ponudu, troškovnik, cjenik ili bilo kakav prijedlog ugovora po kojem bi tuženik mogao smatrati da će tužitelj obaviti naručeni posao tj. ishoditi građevinsku dozvolu za dizanje nadogradnje.
Kako i sam tužitelj tvrdi u podnesku od 10.siječnja.2017 godine ako nije izdana punomoć za zastupanje zašto je onda tužitelj radio idejni projekt? U svom iskazu tužitelj tvrdi da je predao zahtjev za građevinsku dozvolu koji mu je odbijen. Dakle točno je da je tuženik naručio od tužitelja da mu ishodi građevinsku dozvolu za rekonstrukciju i nadogradnju zgrade koja se nalazi u S. Isto je tako točno, a to potvrđuje i sam tužitelj, da on nije uspio ishoditi naručenu građevinsku dozvolu. Tužitelj nikada nije tuženiku uručio primjerak predmetnog idejnog projekta na koji se poziva, isto tako nikada mu nije uručio ni račun koji je predmet ovog postupka.
Dakle između stranaka je postojao usmeni dogovor po kojem je tužitelj preuzeo obvezu da će za tuženika ishoditi građevinsku dozvolu za rekonstrukciju i nadogradnju objekta u S. S obzirom na činjenicu da obaveza koju je tužitelj preuzeo nije ispunjena uzima se da obaveza nije nastala. Prethodno odobrenje Konzervatorskog odjela od 02.05.2012 godine na koje se poziva tužitelj I koje se nalazi u spisu upravo se i odnosi na odobrenje za nadogradnju stambene zgrade u , kako u njemu piše. Sve radnje koje je tužitelj poduzeo samo su dio radnji za ishođenje dobivanja rješenja o uvjetima građenja. Tužitelj nikada nije dogovoreni posao doveo do kraja i ishodio ugovoreno rješenje o uvjetima građenja. Valja istaći da se tuženi poziva na rješenja upravnog odjela na dostavu dokumenata koji izdaje građevinske dozvole, odnosno rješenja o izvedenom stanju jer u ta rješenja baš i dolazila njemu kao ovlašenoj firmi za ishođenje takvih dozvola. Tuženik sa time nije bio u upoznat i nije imao saznanja jer je predmetni posao dogovorio i povjerio tužitelju kao ovlaštenoj firmi. Tuženik nije pristupio rekonstrukciji po idejnom projektu tužitelja jer se nije radila nadogradnja objekta već uređenje interijera u okviru postojećih gabarita. Tuženik isto tako prigovara i cijenama koji je istaknut u tužbenom zahtjevu pošto isti ne odgovara cijenama utvrđenim cjenikom arhitekata. Tužitelj ničim nije dokazao da je to baš dogovorena cijena. Tuženik nikada nije dao ponudu niti troškovnik svojih radova. Tužitelj traži da mu se plati nešto što nije izvršio a to je ishođenje rješenja o građenju za nadogradnju objekta u vlasništvu tuženika. Tužitelj nije naručio idejni projekt, već građevinsku dozvolu za nadogradnju svog objekta. a što potvrđuje i prethodno odobrenje konzervatorskog odjela S.
Presudom posl. br. Povrv-924/2016 od dana 9. svibnja 2017 g. usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja povodom žalbe tuženika Županijski sud u Š. rješenjem posl. br. Gž-837/2017 g ukinuo navedenu presudu i vratio ovom sudu na ponovno suđenje.
U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu.
Tijekom postupka sud je u dokazne svrhe pregledao cjelokupnu pisanu dokumentaciju te saslušao zz tužitelja i tuženika,vještačenjem po vještaku za arhitekturu, graditeljstvo i procjenu nekretnina,te odustao od izvođenja daljnjih dokaza kao suvišnih.
Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 35.000,00 kn na ime naknade za izvršenje ugovora o djelu – izradu idejnog projekta za rekonstrukciju tuženikove zgrade u S .
Pregledom Prethodnog odobrenja RH Ministarstva od 2. svibnja 2012 g na ime tuženika utvrđeno je kako se tuženiku kao investitoru izdaje se prethodno odobrenje za nadogradnju stambene građevine oznake k. č. zem.11029 k.o. S., u Splitu, prema idejom projektu kojega je izradio D. H.,
d.i.a., A. d.o.o. iz S., oznake T.D. 017/12 od travnja 2012g, uz sljedeće posebne uvjete:nadogradnja se izvodi na način da visina strehe bude izjednačena s visinom strehe susjedne građevine na zapadu, novi otvori u osi postojećih, ali manjih dimenzija, trebaju imati pune kamene pragove i drvenu stolariju (grilje), a pokrov krovišta treba biti kupa kanalica. Završna obrada pročelja u žbuci treba biti u skladu s ostatkom pročelja, a ton žbuke treba, prije početka radova, odrediti u dogovoru s nadležnim konzervatorom.a žalba ne odgađa izvršenje ovog odobrenja. U obrazloženju se navodi kako je tuženik kao investitor zatražio od Konzervatorskog odjela u S. suglasnost za nadogradnju stambene građevine oznake k.č. zem.11209 k.o. S. u S., uz primjenu navedenih posebnih uvjeta,
u skladu s mjerama zaštite za Zonu B zaštićene kulturno-povijesne cjeline S..
Pregledom zahtjeva za izdavanje rješenja o uvjetima građenja utvrđeno je kako je tuženik kao investitor Sukladno čl 213 i 214 Zakona o prostornom uređenju i gradnji između ostalog dostavio tri primjerka idejnog projekta ili glavnog projekta čija je situacija prikazana na odgovarajućoj geodetskoj podlozi odnosno kopiji katastarskog plana.
Pregledom Idejnog projekta od srpnja mjeseca 2012 g utvrđeno je da projekt nosi oznaku TD 017/12 te odnosi na stambenu građevinu, kojoj je investitor tuženik, Lokacija S. građ. čest.11029 KO S. projektant je director tužitelja D. H. dipl. ing. arh..
ZZ tužitelja D. H. u svom iskazu navodi kako je tuženik kao investitor naručio projektnu dokumentaciju za izradu rekonstrukcije zgrade koja se nalazi u S.Ista je uručena investitoru koji je predao konzervatorskom odjelu u S. projekt i zatražio i dobio pozitivno mišljenje temeljem kojega mu je isto uručeno putem pošte na adresu stanovanja.Koliko mu je poznato tuženik je u međuvremenu pristupio rekonstrukciji predmetne zgrade koristeći predmetni projekt kao osnovu za izvođenje radova isti su odrađeni a temeljem tih radova zatraženo je od mene izrada elaborata etažiranja i energetski certifikat u svrhu prodaje nekretnine.Predmetna građevina u nije nadograđena već je rekonstruirana, a radovi su izvedeni u okviru rekonstrukcije unutarnjeg dijela zgrade po projektu.S obzirom da je predmetni projekt odrađen za prilaganje konzervatorskom odjelu a isto tako za ishođenje lokacijske dozvole predmetni projekt ima veću tržišnu vrijednost.Cijena projekta bila je dogovorena usmeno jer je tada sa tuženikom bio u prijateljskim odnosima. Izvedbeni projekt za nadogradnju predmetnog objekta nije izradio. Temeljem rješenja konzervatorskog odjela dokumentacija je predana i na urbanizam međutim, pošto geodetski ured angažiran od tuženika nije uspio napraviti korektnu podlogu cijeli predmet u upravnom postupku dobivanja lokacijskih uvjeta proteže se godinu dana i više i tuženik odlučuje o izvođenju radova bez dobivene građevinske dozvole. Predmetni radovi bazirali su se na preuređenju unutarnjeg dijela zgrade i rekonstrukcija izrađena, po nalazu izvedenog stanja predmeta etažiranja došlo je do neznatnih odstupanja od idejnog projekta. Bio je kontaktiran pri kraju izvedenih radova temeljem kojeg smo konstatirali izvedeno stanje i napravili predmetni projekt etažiranja.Tuženiku je predana navedena dokumentacija zz tužitelja odgovara da postoji narudžbenica da smo bili u prijateljskim odnosima i stranci je uručen projekt osobno na ruke.Idejni projekt tuženiku nije predan uz primopredajni zapisnik,radi prijateljskih odnosa sa tuženikom ovakva službena procedura nije bila nužna.
Tuženik u iskazu navodi kako je bio u poslovnom donosu sa tužiteljem radi ishođenja lokacijskih i građevinskih dozvola kao investitor za izgradnju i rekonstrukciju zgrade koja se nalazi u ulici. Izradu projekta dogovorio je usmeno sa zz tužitelja.Tom prigodom nije bila dogovorena cijena projekta., negira da se koristio predmetnim projektom za rekonstrukciju zgrade.kao i obvezu naspram tužitelja jer istu dokumentaciju nije dobio niti je po njoj postupljeno u konkretnoj situaciji a o tome mogu posvjedočiti građevinski radnici kao i zaposlenici tužitelja., smatra da ne postoji smisao ideje izrade projekta ako nije ishođena građevinska dozvola. Zaprimio je prethodno odobrenje konzervatorskog odjela u S Tuženik smatra da tužitelj nije odradio posao prema idejnom projektu odnosno nije izradio dogovoreni posao, a predmetne radove naručio je osobno.
Člankom 590 Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05,41/08, dalje ZOO) propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određen posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.
Člankom 613 ZOO-a propisano je: naknada se određuje ugovorom, ako nije određena obvezatnom tarifom ili kojim drugim obvezatnim aktom. Ako naknada nije određena, utvrdit će je sud prema vrijednosti djela, prema normalno potrebnom vremenu za takav posao te prema uobičajenoj naknadi za tu vrstu posla. Naručitelj nije dužan isplatiti naknadu prije nego što je pregledao djelo i odobrio ga, osim kao je drukčije određeno. Po ocjeni ovog suda nije od značaja činjenica da ugovor nije zaključen u pisanoj formi pa je određivanje cijene spornog sud izvršio na temelju čl.613 st.2. ZOO-a.Naime, odredbom čl.294 propisano je Ugovor za čije se sklapanje zahtjeva pisani oblik smatra se valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo. Na okolnost naknade za izvršeno djelo provedeno je vještačenje po s vještaku dipl. ing. arh. D. K. stalnom sudskom vještaku za arhitekturu , graditeljstvo i procjenu nekretnina iz kojeg vještva proizlazi kako je tužitelj postupio u skladu s Pravilnikom o standardu usluga arhitekata list 159-165 spisa u kojem je detaljno obrazložio sukladno pravilima struke pa je cijena izrade idejnog projekta rekonstrukcije navedene građevine iznosila na dan izrade istog 31.112,15 kn. Tuženik tužitelja nije obavijestio o bilo kakvim nedostacima u njegovom radu, analizirajući prednje utvrđenja ocjena je ovog sud da je predmetni ugovor ispunjen i to u svemu osim u isplati cijene od strane tuženika pa je po ocjeni ovog suda sukladno čl.294 ZOO valjan.Pregledom priloženog računa koji je vjerodostojna isprava u smislu čl.28 Ovršnog zakona sud je utvrdio da se isti odnosi na tuženika,slijedom svega naprijed iznijetog i obrazloženog ocjena ovog suda je da su prigovori tuženika neosnovani. Odredbom čl.9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj:35/05 i 41/08, dalje ZOO-a) je propisano da sudionici u obveznom odnosu dužni su izvršavati svoje obveze i odgovorni su za njezino ispunjenje, dok je odredbom članaka članak 65 stavak 1 istog zakona propisano da vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.Kako tuženik nije dokazao da je podmirio dugovanje po računu u obvezi je isplatiti tužitelju iznos od 31.112,15 kn sukladno vještvu vještaka pozivom na odredbu čl.8 ZPP-a i zakonske zatezne kamate po stopi sukladno čl. 29 ZOO-a. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 155 i 154 st.1 Zakona o parničnom postupku. Tužitelju je priznat trošak zastupanja na ročištu 28.10. 2016g, 17.3 2017g i 4.3. 2021 g zastupanja 100 bodova, pristupa na ročište 19.5 2016g 7.7 i 14.9 2016 g, 17 .1 2017 g 3.10 2019g ,19 1 2021g po 50 bodova. sastava podneska od 19. 5 2016 g i 10. siječnja 2017g po 25 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda i uvećano za 25 % na ime PDV-a iznosi 10.000,00 kn, pristojba presude 700,00 kn i troškovi vještačenja 2000,00 kn sveukupno 12.700,00 kn tužitelj je uspio sa 70 % svog zahtjeva dosuđen mu je iznos od 8.890,00 kn.
U Splitu, 26. travanj 2021.godine
S U D A C
LJILJANA MUSTAPIĆ
PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu na Županijski sud u Splitu putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u tri primjerka.Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
